Naslovnica Blog Stranica 282

Kako ispravno vezati voćke i vinovu lozu?

Nakon rezidbe, u vinogradima ali i voćnjacima koji se uzgajaju uz armaturu ili naslon, ostane jedan dio dužih mladara odnosno grana koje je potrebno povezati.

Kod vinove loze to je posebno izraženo pri formiranju uzgojnog oblika kada se ostavljeni mladari moraju saviti – jedan na jednu, a drugi na drugu stranu. Vezanje voćaka i vinove loze danas se uglavnom obavlja gumiranim vezivima koja imaju cijeli niz prednosti u odnosu na ostala veziva.

Vezanje voćaka i vinove loze je vrlo odgovorna mjera, koja se mora sprovoditi oprezno, jer lako može doći do pucanja tj. gubitka jedne godine u formiranju uzgojnog oblika. Nekada su se vinova loza ali i voćke vezali različitim vezivima, a neka su od njih vrlo često ostavljali trajne posljedice po voćke odnosno vinovu lozu (urezivanje u grane).

Pročitajte: Sadnja voćaka u martu je rizična, ali može donijeti dobre rezultate

Kako bi udovoljili potrebama proizvođača s jedne strane i riješili problem jednostavnijeg i sigurnijeg vezanja voćaka i vinove loze, danas se u bolje opskrbljenim agrocentrima mogu nabaviti profesionalna veziva koja su načinjena od plastično-gumiranog materijala. Zahvaljujući tomu, navedena veziva se lako rastežu te se zbog toga ne usijecaju u dijelove grane odnosno trsa.

Kako svoju funkcionalnost profesionalna veziva zadržavaju nekoliko godina, tako se i samo mukotrpno vezanje smanjuje čime je i cijeli posao učvršćivanja loze bitno olakšan. Ista ta veziva mogu se, osim u vinogradima, koristiti i u voćnjacima, samo je njihov promjer nešto veći.

Pravilno vezana vinova loza

Kako bi lakše obavili vezanje vinove loze, vinogradarima predlažemo nekoliko bitnih savjeta kojih bi se trebali pridržavati prilikom vezanja vinove loze:

• Vezanje vinove loze obavite kada su mladice vlažnije (nakon kiše ili kad je južno vrijeme).
• Vinovu lozu ne vežite po hladnom i vjetrovitom vremenu jer tada mladice lako pucaju.
• Vezanje vinove loze isključivo obavite gumenim vezivom koje je puno bolje od PVC veziva jer se lagano rasteže pa ne dolazi do urastanja.
• Mladare vinove loze vežite na dva mjesta uz žicu ili kolac praveći znak osmice.
• Vezenje vinove loze obavite prije kretanja pupoljaka.

Pročitajte: Vrste i načini postavljanja naslona za KUPINE

Osim ovog klasičnog vezanja mladara vinove loze, unazad nekoliko godina na tržištu su se pojavile i različite makaze za vezanje vinove loze. Jedne od tih makaza koriste PVC traku, a druge koriste tzv. klamarice od ekološke žice.

Vinovu lozu i voćke obavezno povežite nakon rezidbe, bez obzira koji način i alat za vezanje koristili, jer ćete imati manje problema tokom vegetacije.

Kako voda od banane može naštetiti biljkama?

Voda od banane – Banane su poznate kao voće bogato kalijumom iako njihov sadržaj kalijuma nije posebno visok. Ostalo voće i povrće kao što su kivi i avokado bogatiji su kalijumom. Jedan od tri makronutrijenta ključna za rast i reprodukciju biljaka, kalijum (K) se takođe naziva hranjivom materijom koja osigurava kvalitet biljaka. Kalijum u biljkama poboljšava otpornost na sušu ili višak vode, ekstremne temperaturne fluktuacije, štetnike i bolesti.

Glavni problem s vodom od banane je taj što se namakanjem kore ne ekstrahira kalijum kako bi bio dostupan biljkama. Biljke mogu apsorbovati samo hranjive materije koje su razgradili mikrobi i gljive. Kao i većinu sirovina, koru od banane treba kompostirati jer je proces razgradnje nužan korak za oslobađanje korisnih hranjivih materija. Voda je sama po sebi nedovoljna za oslobađanje kalijuma.

Pročitajte: ZA CVJETANJE ORHIDEJE – Kašiku pirinča sipajte u provrelu vodu i dobićete superđubrivo

Kako voda od banane može naštetiti biljkama?

Dodavanje vode od banane vašim biljkama može zapravo imati povratne posljedice.Većina biljaka treba uravnoteženo đubrivo koje opskrbljuje makronutrijente, azot, fosfor i kalijum. Ako svoje biljke gnojite samo vodom od banane, one bi u najboljem slučaju mogle dobiti malu količinu kalijuma, ali ništa od ostalih hranjivih materija.

Voda od banane takođe može privući insekte kao što su komarci i sirćetne mušice (voćne mušice). Takođe imajte na umu da je konvencionalni uzgoj banana uz pomoć pesticida. Jedan od insekticida koji se široko koristi u proizvodnji je neurotoksičan klorpirifos.

Kora sprječava da uđe u jestivi dio banane, zbog čega banane nisu na popisu kao hrana kontaminirana pesticidima. Korištenje vode od banane napravljene od kora koje su apsorbirale pesticid znači da možete unijeti to onečišćenje u svoje biljke, uzrokujući nepoželjne rezultate, posebno kada se koristi s jestivim biljkama i začinskim biljem.

Pročitajte: Pepeo kao đubrivo za povrtnjak – kada i u kojoj količini ga koristiti?

Sigurno kompostiranje kore od banane

Dodavanje kore od banane direktno u tlo daće isti rezultat kao i korištenje vode od banane. Sve dok se kore potpuno ne razgrade, tlo ili biljke koje se u njemu uzgajaju neće preuzeti sve dostupne hranjive materije. To znači čekati sadnju dok se sirovine potpuno ne razgrade. Osim ako ih ne zakopate duboko, takođe riskirate privući štetnike i glodare.

Dodajte kore od banane u kantu za kompost ili razmislite o alternativama za kompostiranje u zatvorenom prostoru.

Najjednostavniji način sjetve povrća u bašti

Proljeće je najpovoljnije vrijeme za sjetvu povrća, međutim često se prilikom sjetve pojavljuju problemi koji se odnose na dubinu i gustoću sjetve, što rezultira prorjeđivanjem nakon nicanja kultura. Kako bi se donekle izbjegli ti problemi, a samim time i olakšao posao sjetve, koriste se tzv. sjemena u trakama.

Na tržištu se mogu kupiti trake različite dužine (najčešće pet metara) u kojima se već nalazi sjeme mrkve, salate, peršuna, bosiljka ili neke druge povrtnice, spremno za sjetvu.

Navedene trake se koriste kod sjetve na otvorenom i u slučajevima kada smo tlo prethodno kvalitetno obradili, odnosno fino-mrvičasto usitnili. Osim toga, tlo treba biti i dobro nagnojeno jer je razumljivo kako će biljke napredovati samo uz dovoljnu količinu hranjivih elemenata. Za đubrenje se posebno preporučuju organska peletirana đubriva.

Pročitajte: Praktični savjeti – Kako pravilno dezinfikovati plastenik?

Nakon što smo traku položili na pripremljeno i prikladno nađubreno tlo, dovoljno ju je lagano prekriti slojem rahle zemlje ili supstratom za sjetvu te obilnije zaliti (pogotovo ako je tlo suvo) kako bi sjemenke došle u kontakt s tlom.

Npr., mrkve iz ovakvih traka su pravilnog oblika i standardnih dimenzija. Osim mrkve, danas se u bolje opskrbljenim agrocentrima mogu pronaći i trake sa sjemenkama peršina, špinata, salate, rotkvice, bosiljka i dr. vrsta povrća.

Sjeme u trakama je posebno zanimljivo hobistima, a osim primjene u vrtovima, sjetva povrća u traci može se obaviti i u posudama koje se drže na balkonima što je posljednjih godina posebno zastupljeno u gradovima.

Morka – U sezoni snese oko 70 jaja

Morka, biserka, morska kokoš ili misirka je čistač zemljišta, voli dvorište, zna da poleti. Slobodno kretanje po dvorištu je dio njihovog života 

Morka potiče iz Gvineje, u svijetu poznata kao Gvinejska kokoš. Uvozili su je Britanci, zbog zdravog i kvalitetnog mesa,  pa se vremenom uvoz proširio i na ostale zemlje, tako da se i u našim domaćinstvima mogu vidjeti ove inače bučne i živahne životinje.

Izgled i osobine

Morka liči na domaću kokošku. Razlika je u repu koji je okrenut na dolje, specifičnoj boji perja i veličini koja je ujednačenija u odnosu na kokošiju. Perje je svijetlo plave boje (sivkasta i srebrna nijansa), sa velikim brojem bijelih tačkica. Ima vrat i glavu bez perja, sa malom krestom koja izgleda kao pljosnati rog, a na donjoj strani kljuna ima crvene rese.

Možda vam je poznatija pod nazivom biserka, morska kokoš ili misirka. Međutim iako poznata na našim prostorima nije dovoljno rasprostranjena, jer ovo je živina koja voli slobodu, potreban joj je veći prostor, dvorište, kako bi se mogla dobro razvijati. Morke su izuzetne vrijednice, čistači zemljišta i svih vrsta sjemenki na koje naiđu, pri tom ih nećete videti da čeprkaju, one su skupljači. Neumorne su u cvrkutanju, uvijek budne i oprezne, te na neki način čuvaju ostalu živinu od grabljivaca, obavještavanjem cijelog domaćinstva.

Pročitajte: Morka – Da li uzgajate ovu neobičnu pticu

Par savjeta oko uzgoja morki

One počinju da nose jaja od marta, pa do kasne jeseni. Ako im se ukaže zgodna prilika mogu da sakriju gnijezdo, jer su veoma plašljive, tada će se jedna morka voditi kao nestala. Njen nestanak tj. ležanje na jajima, kojih je obično od 20 do 25, potrajaće 26 dana, sve dok se ne izlegu pilići. U početku dok su još morke mlade nose jaja gdje god se zadese, dok se ne izvešte, te će im trebati malo pomoći.

Dakle, obzirom da vole tajnovitost, ukoliko želite da imate kontrolu nad jajima, morate im sami napraviti to „tajnovito“ mjesto.  Često se pilići morke moraju izmiješati sa pilićima kokoške, kako bi se izbjeglo kasnije prelijetanje ograde, jer ova rasa itekako umije da poleti.

Pilići zahtijevaju dosta njege, maltene čim se izlegu, mnogo trče, potrebno ih je hraniti na svaka dva sata i sve tako do četvrte nedjelje, onda mogu slobodno da navale na osvajanje dvorišta. Godišnje jedna morka snese oko 70 jaja, koje ima tvrđu ljusku u odnosu na kokošije, manja su od kokošijih i drugačijeg ukusa.

Kod nas se najčešće gaji kao ukrasna živina, zbog svog interesantnog izgleda i kao suzbijač štetnih insekata, kao što je npr. krompirova zlatica.

Pročitajte: Svi se oduševe kada paunovi rašire svoj RASKOŠNI REP, a da li ste znali za šta im on ZAISTA SLUŽI?

Neke zanimljivosti o morkama

Spomenuli smo da vole slobodu, ali se morke mogu priviknuti i na kokošinjac, ukoliko se navikavaju od malih nogu. Međutim, slobodno šetkanje po dvorištu mora da bude sastavni dio njihovog života, a ne smije iznenaditi, ukoliko poslije napuštanja kaveza, za spavanje izaberu najveće drvo, ili bilo kakvo drvo, to jednostavno rade instiktivno. Sama priprema za spavanje je pravi ritual, jer se sve vrijeme dozivaju svojim brbljanjem.

Morka inače voli da se tuče, ali bježi od ostale živine. Dobar je letač, te ukoliko je želite u svom dvorištu, obezbijedite dovoljno visoko postavljene prečke na kokošinjcu, pardon, morkinjcu.

Za sada o morki biserki, toliko. Nisu biseri samo u moru, mogu biti i kod vas u dvorištu.

Ako želite da vam ruže bujno cvjetaju, ovaj korak nikad ne smijete da preskočite

Ruže možemo orezivati i u jesen i proljeće. Kada i kako ćemo to uraditi zavisi isključivo od vrste ruža koja raste na našem vrtu ili balkonu.

Tako je u jesen potrebno orezati ruže iz porodice čajevki i floribunda kako se njihove grane ne bi slomile pod teretom snijega. Tek kada dođe proljeće, na red dolazi pravo orezivanje, a možete krenuti već sad kako biste ih čim pre priredili za cvjetanje.

Najprije je potrebno odstraniti suvo lišće i drvenaste, smeđe dijelove stabljike i mladice. Dužina mladica koje ćemo ostaviti takođe zavisi od vrste ruže – za čajevke i floribunde mladice treba da budu do 20 cm dužine, a kod grmolikih ruža dvostruko duži – do 40 cm. Upravo na tim mladim izdancima izrastaće cvjetovi, piše Večernji list.

Pročitajte: Mini ruže – Savjetujemo kako ih njegovati da bujno cvjetaju

Kod ruža penjačica treba ostaviti samo one glavne, deblje grane i njih pričvrstiti za potporanj uz koji rastu. Izdanke ovih ruža ćemo skratiti na 10 do 15 cm. Što više grana na penjačicama budete ostavili, oni će biti bujniji i teži pa ćete ih teže usmjeravati tokom cvatnje.

Nakon tog temeljnog orezivanja u prvoj polovini marta, narednih mjeseci ružama je potrebno povremeno zeleno orezivanje, odnosno uklanjanje ocvalih cvjetova. Pazite pritom da siječete cvjetove zajedno s jednim do dva listića ispod njega.

Sjetva boranije u aprilu

Boranija se kod nas najčešće sije u proljeće, a sjetva se vrši kada prođe opasnost od kasnih proljećnih mrazeva, obično početkom aprila.

Boranija se sije na dubini od 5 do 7 cm kod lakših zemljišta ili na 3 – 4 cm kada su teža zemljišta. Sjetva se uglavnom obavlja u redove. Boranija se sije na 4 – 6 sjemena i to na 50 do 100 cm razdaljine, kako bi bilo dosta prostora za odrasle biljke.

Navodnjavanje je obavezno, naročito za drugu sjetvu, jer su tada i više temperaturе, а boranija zahtijeva dosta vlage. Ona može podnijeti kratkotrajnu sušu, ali je osjetljiva na suv vazduh. Navodnjavanje se radi tako da ide uz brazdu, a nikako po listu i vještačka kiša ne dolazi u obzir, jer dolazi do pojave bolesti po listovima.

Pročitajte: Boranija i njene potrebe za vodom – kada i kako zalivati?

Visoke temperature i suv vazduh mogu biti uzrok opadanjа cvjetova. Đubrenje se ne radi stajnjakom, nego mineralnim đubrivom. Ljeti tražimo sorte sa kraćim periodom vegetacije, do 2 mjeseca. I ljeti i u proljeće boranija daje mahune koje su pogodne za preradu ili za potrošnju.

Boranija ima veće zahtjeve u pogledu plodnosti, odgovaraju joj zemljšta pH reakcije 5,6 do 6,4. Najbolje uspijeva kada se sije poslije korjenastog i lukovičastog povrća ili posle strnina (ako se seje u postrnoj setvi). Ne sijati poslije leguminoza i kupusnjača. Boranija se sije na dubinu 5-7 cm kod lakših ili 3-4 cm kod težih zemljišta. Sije se u redove ili kućice, 3-4 sjemenke po kućici. Ne đubri se stajnjakom, već samo mineralnim đubrivima. Prihrana se obavlja 2-3 puta. Poželjna je i folijarna prihrana.

U toku vegetacije boranija se okopava 2-3 puta, prvi put posle pojave redova. Okopavanje se obavlja plitko i potrebno je da zemljište bude suvo, odnosno navodnjava se posle okopavanja.

Ručna berba se obavlja dva do tri puta i prinosi su veći (na manjim površinama), a na većim površinama isplativa je samo mehanizovana jednokratna berba.

Bijeli, žuti, narandžasti: Narcis, proljećni cvijet izrastao iz legende

S proljećem su se vrtovi, ali i pijace, počeli šareniti od proljećnog cvijeća, te u svojim baštama možete ubrati, a na pijacama kupiti tulipane u raznim bojama, cice-mace, ali i prekrasne žuto-bijele sunovrate, odnosno narcise.

Narcisi su jedan od omiljenih mirisnih vjesnika proljeća, a svojim predivnim cvjetovima unose dašak veselja i proljećne razigranosti u svaki dom.

Upravo su narcisi među prvim proljećnim cvijećem koje se pojavljuje u vrtovima i cvijetnjacima, a posebni su zbog svoje upečatljive žute boje i divnog mirisa. Odlično će izgledati u dvorištu, na balkonu, ali i kao ukras u vazi. Osim samih sadnica, na pijacama i u prodavnicama se u ovo vrijeme često mogu kupiti i narcisi u tegli koji su divna proljećna dekoracija.

Pročitajte: Narcis – Da biste se ovom cvijetu divili i sljedeće godine slijedite ove savjete

Narcisi imaju uske, duguljaste i mekane listove svijetlozelene boje. Stapka je šuplja i uglavnom ima samo jedan cvijet. Cvijet se sastoji od šest latica i trubaste krune. Osnovne boje cvjetova su bijela, žuta i narandžasta, a mogu biti jednobojni i dvobojni. U kojoj god verziji dolazili, ovi cvjetovi su naprosto divni, ali znate li šta o njihovoj simbolici ili opasnostima koje su u vezi s njima?

Dvije teorije o imenu

Postoje različite teorije o tome kako su narcisi dobili ime, a najčešće se pojavljuju dvije. Prema prvoj, ime Narcissus dolazi od grčke riječi „narkao“ (opiti, omamiti) jer cvijet ima alkaloid s narkotičkim djelovanjem.

Druga teorija, koja je ujedno i popularnija, kaže da je cvijet dobio ime prema Narcisu – liku iz grčke mitologije koji se zaljubio u samog sebe. Narcis je bio lijep mladić koji je brutalno odbacio ljubav nimfe Eho. Bogovi su ga zato okrutno kaznili da može voljeti samo sebe. Od toga i dolazi izraz narcisoidnost. Nakon kazne, svakog dana Narcis je odlazio diviti se odrazu svog lica u izvoru vode. Jednoga dana pokušao je čak i poljubiti odraz svog lica, pao je u vodu, utopio se i pretvorio se u cvijet – narcis.

Simbol sreće, života i nade

Prema narodnom vjerovanju, narcisi su simbol sreće i često se poklanjaju u raznim prilikama, a u vrtu odlično izgledaju u kombinaciji s drugim proljećnim vjesnicima kao što su tulipani, zumbuli i jaglaci.

Vrlo su otporni

Narcisi, odnosno sunovrati, vrlo se lako uzgajaju i veoma su otporne biljke koje dobro rastu čak i pod snijegom. Čim zatopli, oni procvjetaju. Cvjetaju od februara pa skoro i cijeli april i maj, a razmnožavaju se lukovicama. Vole sunce, ali ne i zemlju s puno vode. Imate li ih u tegli, nemojte pretjerivati sa zalijevanjem.

Otrovni su

I lukovice i svi ostali dijelovi narcisa su otrovni pa ih valja držati podalje od djece i od radoznalih kućnih ljubimaca. Usljed trovanja ovom biljkom pojavljuju se proljev, mučnina i povraćanje.

Sadrže i ljekovite materije

Narcise su još u antičkoj medicini koristili kao sredstvo protiv bola. Već decenijama se ispituje učinak narcisa u prevenciji i liječenju Alchajmerove bolesti i kancera. Ekstrakt narcisa koristi se i u kozmetici, npr. u losionima za čišćenje osjetljive kože. Dakle, narcisi se ne smiju konzumirati direktno, ali kada su obrađeni, sadrže mnoge ljekovite sastojke koji doprinose boljem zdravlju.

Proljeće u pčelinjaku – Kako započeti sezonu

Još prije nastupa proljeća pčelar mora nastojati da sav svoj pčelarski pribor i materijal dovede u red, jer u proljeću, kad nastupi rad oko pčela, obično neće za to imati dovoljno vremena.

pčelarska oprema

Prazne košnice i njihove nastavke, koji su popustili, treba pritegnuti. Pukotine valja zatvoriti staklarskim kitom ili rastopljenim katranom, a obnoviti nekima i bojenje, pogotovo onima koje stoje vani na nezaštićenom prostoru. Umjesto firnisa može se upotrijebiti i punomasno mlijeko s bojom za drvo. Takva boja traje doduše nešto kraće, ali je znatno jeftinija.

Vosak dobiven od starog saća ili onaj kupljeni valja što prije predati na preradu u umjetne satne osnove. Takve osnove postaju znatno čvršće ako duže odleže.

Do proljeća svaki pčelar treba da ima gotov plan rada. Iz svojih bilježaka iz prošle godine može ustanoviti kako će uštedjeti na troškovima i vremenu oko pčela. Ozbiljnom pčelaru nije svejedno hoće li ga proizvedeni kilogram meda koštati manje ili više.

Pročitajte: KOŠNICA SHOP – Klikom do pčelarske opreme

Prve aktivnosti pčela

U ranom proljeću, dok još nije snijeg okopnio, kad se temperatura za mirnog vremena podigne u hladu na 14 °C, pčele će kod nas u sjevernim krajevima izlijetati na svoj prvi, tzv. pročisni izlet. Poneke jake pčelinje zajednice, koje su dobro zimovale, neće još izlijetati jer za to nemaju potrebe, dok će neke slabije, koje su loše zimovale, izlijetati i pri nižoj temperaturi. Pčelar u to doba treba da je već odgrnuo snijeg ispred pčelinjaka i da je ispred košnica razastro nešto suhe slame da pčele ne padaju na mokru i hladnu zemlju.

Odmah nakon pročisnog izleta počne se u pčelinjoj zajednici sve više širiti leglo. Pri tome pčelama treba vode. Zato pčelar treba da postavi pojilo. Ako nema pojila, pčele traže vodu na okolnim pojilištima za stoku, pa susjedi mogu prigovarati. Za pojilo dobro posluži kakvo burence od 50 1 ili stara kanta za med. Treba samo ovakve posude urediti tako da voda iz njih kroz slavinu ili kroz trstiku polagano kaplje na koso položenu dasku. Na dasci se pribiju cik-cak letvice da se voda što dulje zadržava.

Po iskustvu starih pčelara dobro je vodu malo osoliti, najviše sa 0,1%. Pojilo se stavlja na sunčano i od vjetrova zaklonjeno mjesto.

Prvi najpotrebniji zahvati

Nije uputno odmah nakon pročisnog izleta vršiti neke detaljne preglede košnica. Jedini su izuzetak sumnjive zajednice. Stanje u košnici može se ponekad prilično pouzdano izvana ustanoviti. Evo nekoliko primjera:

Svaki pčelar iz iskustva zna koliko je teška jedna njegova košnica U kojoj je dovoljna zaliha meda. Ako košnicu malko podigne sa stražnje strane, može odmah ustanoviti je li, s obzirom na zalihe, sve u redu. Ako su košnice u zbijenom redu poput lisnjača, nije neobično da neka zajednica bude opljačkana.

Kad pčele ispred košnice pužu i dršću krilima u većem broju, onda to može biti znak zaraznih bolesti, ili nozemoze ili grinjavosti.

Pročitajte: Savjeti za prvi proljećni pregled košnica

Ako se na izvučenom ulošku nađu izgrizene pčele i njihova krila, znak je da je u košnici bio miš ili rovka.

Ukoliko se nađe na izvučenom ulošku veća količina kristalnih zrnaca ušećerenog meda ili od šećera, znak je da su pčele na neprikladnoj hrani koju ne mogu trošiti u potrebnoj mjeri. U tom je slučaju dobro u prazan okvir, uz samo gnijezdo, ubrizgati mlake vode. Još je bolje izvaditi takve okvire i na njihovo mjesto staviti okvire s tekućim medom. Leto treba da se suzi.

Pčele koje oko leta šetaju, bruje i trepere krilima, obično nemaju matice ili su opljačkane, pogotovo ako je zajednica slaba. Treba ih prvom prilikom spojiti.

Ako se na pročisnom izletu u neke pčelinje zajednice primijete i trutovi, vjerojatno da je u toj zajednici neoplođena matica ili takva koja je kasno u sezoni oplođena ili u toj zajednici uopšte nema matice. Ako se k tomu i pčele vladaju kako je spomenuto u prethodnoj tački, zajednica sigurno nema matice. Ali u normalnim zajednicama, u velikim položenim košnicama s velikom mjerom okvira, npr. 40 X 40 cm, i s obilnim zalihama hrane, nije neobična pojava da pčele ostave na saću trutove i preko zime.

Kad je normalno stanje u košnici, pa se po njoj jače kucne, pčele se oglase naglim kratkim šumom, dok bezmatična zajednica na to reguliše dugim muklim zujanjem. Kad ima paše praška, bezmatak se poznaje i po tome što njegove pčele na nogama nose grudvice manje nego što to nose druge pčele i što zastajkuju pred letom.

Napadno razvijena borba pčela pred letom znak je da dotičnu zajednicu napadaju pčele iz drugih košnica na istom pčelinjaku ili sa susjednog. Ovo je česta pojava rano u proljeću, dok još nema nektarske paše, zatim preko ljetne bespašne sezone, a najviše na koncu posljednje jesenske paše, i to pogotovo u košnica zbijenih poput lisnjača.

Ako je leto na košnici zamrljano smeđim mrljama, znak je da su pčele oboljele od griže. Za lijepa vremena, na kojem se pčele mogu iščistiti, nema od toga neke štete. No, ako uz to jako bruje, znak je da je bolest težeg oblika i da je saće u košnici zaprljano izmetinama.

Kada i kako se sade muškatle – Koraci za uspješnu njegu omiljene cvjetne vrste

Muškatle vole svjetla mjesta, ali zaklonjena od popodnevnog sunca.

Muškatle su jedna od najpopularnijih cvjetnih vrsta na našim terasama i skoro da ne postoji domaćinstvo koje ne krasi barem jedna saksija ove biljke. Veoma su zahvalne za njegu, pristupačne su, a raskošne i bujne, pa na najljepši mogući način krase spoljni prostor vašeg doma.

Idealno vrijeme za sadnju muškatli jeste proljeće i trenutak kada više ne postoji bojazan od mraza. April je zato pogodan mjesec, jer kada ih posadite, možete ih iznijeti na terasu ili u dvorište, na dobro osunčano mjesto. Tek posađene muškatle je potrebno obilno zaliti.

Pročitajte: Da vam muškatle cvjetaju kao nikad prije, uz ivicu saksije dodajte ovo

Kada se odlučite da ih sadite u saksijama, odaberite nove i kvalitetne. Potrebno je da budu čiste i dezinfikovane, jer se nekada može desiti da na saksijama bude zaostataka od gljivičnih oboljenja, što može uticati na sam korijen biljke.

U saksiju možete staviti i sloj stiropora i iskidati ga na komadiće jer će on omogućiti dobro i kvalitetno dreniranje same zemlje. Stiropor nije štetan za biljke, a pomoći će da se zemlja lijepo prosuši.

Takođe, potrebno je da kupite kvalitetan supstrat. To može biti pripremljen supstrat namijenjen baš za gajenje muškatli. Ako odobro pripremite zemlju za muškatle, zasigurno će biti uspjeha u gajenju ove biljke.

Muškatle vole svjetla mjesta, ali zaklonjena od popodnevnog sunca. Najbolje temeprature za uspješno gajenje muškatli su od 10 do 27 stepeni, jer na nižim počinju da propadaju i venu. Kada je u pitanju zalivanje, morate biti redovni, ali ne pretjerujte sa vodom.

Pročitajte: Kakvu simboliku nose muškatle? Crvena, bijela ili roze?

Biljke moraju da imaju dovoljno vlage, jer će u suprotnom listovi uveniti. Sa druge strane, previše mokra zemlja i vlažno okruženje izazavaće truljenje korijena. Zbog toga je važno da zemljište bude  ravnomjerno vlažno. Najbolje je zalivati ih odstajalom vodom u kasnim popodnevnim časovima.

Početkom proljeća muškatle orežite i zalijte, a poželjno je i da ih i presadite. Prihranjuju se đubrivom za muškatle ili đubrivom za cvjetnice. Tokom vegetacijskog perioda prihranu treba obnavljati zalivanjem jednom do dva puta nedeljno namjenskim rastvorom.

 

BRAŠNO OD KOPRIVE – Pravi se lako, ne košta ništa, a ljekovito je

Brašno od korpive se pravi lako, ne košta ništa, a ljekovito je.

Brašno od koprive se pravi od osušenih i samljevenih listova koprive. Izutetno je bogato govžđem i samo jedna kašika je dovoljna da se obezbijedi doza potrebna organizmu. Ovo brašno je višenamjensko i možete ga koristiti kada pravite tijesto, čorbe, kaše…

Osim što je kopriva bogata gvožđem takođe je prepuna vitaminima i mineralima. Jednako ljekovit je i čaj od korpive ili čorba. Fino brašno od koprive može da se koristi za pravljenje domaće kozmetike, a od krupnijeg mljevenog brašna može da se napravi hrana ili čaj od koprive.

Pročitajte: Naučite kako se jede ŽIVA KOPRIVA i direktno unesite vitamine – Bodlje se uklanjaju jednostavnim potezom

Obzirom da raste u bašti, pored puta ona ne košta ništa. Tako da je pravljenje ovog brašna džabe. Ono što je bitno je da pronađete zdravu, nezagađenu koprivu. Kasno proljeće ili rano ljeto je idealno za skupljanje. Ako ne možete da nađete zdravu, onda je bolje da je kupite. Mladi listovi sadrže najviše hranljivih materija.

Pažljivo operite svježe listove i bacite oštećene. Poželjno je da koristite rukavite jer kopriva može da iziritira kožu. Opranu stavite između dvije krpe kako bi što bolje upila vodu. Možete je sušiti priordno, ali tako rizikujete da se oštete, bolje je da to uradite u rerni. Zagrijte je na 120°C i stavite listove u tankom sloju nekih 2-3 sata. Vrata rerne treba da budu blago otvorena (1-2 cm) kako bi vlažan vazduh mogao da izađe. Ako je moguće, uključite ventilator, jer će značajno ubrzati cirkulaciju vazduha i skratiti vrijeme sušenja.

Pročitajte: Kopriva, čudotvorni korov – Od lijeka do tkanine

Kada listovi postanu lomljivi i raspadnu se na dodir, izvadite ih iz rerne i zgnječite rukom. Bacite stabljike i sve ostale dijelove koji su još vlažni. Vratite zgnječene listove u rernu i nastavite da sušite još sat vremena da biste bili sigurni da su potpuno suvi. Zatim ih sameljite. Prosijte brašno kroz sito. Neke krupnije čestice će ostati u situ, pa možete da ih sameljete u avanu i zatim da ih ponovo prosijete.

Od 300 g svježe koprive (listova i stabljika) ili 150 g svježih listova dobiće se oko 20-25 g finog brašna i oko 10-15 g dodatnog krupno mljevenog brašna koje ostaje poslije prosijavanja. Čuvajte u hermetički zatvorenoj tegli na tamnom, suvom i hladnom mjestu.