Pomaže joj otac Predrag, takođe biolog, koji je svoje znanje stavio u službu porodičnog gazdinstva Petrović.

Da osnuje banku odlučila je zbog nestanka starih sorti na pijacama i marketima, koje su nove svjetske sorte lijepe i velike ali ni izbliza ukusne i mirisne kao one stare, skoro potpuno istisnule.

Pročitajte: Osigurajte nicanje sjemena povrća uz ove metode

„Osjetila sam potrebu da se one vrate na velika vrata. Želela sam da i ja jedem kvalitetnije, a i da drugim ljudima dam priliku da probaju ove sorte. Od oca sam dosta naučila o njima, posebno o voćarskim sortama a pošto sam doktorirala na paradajizu, najviše sam se bavila njime i sakupljala njegova sjemena“, priča za Tanjug Ivana, dok na stolu rjeđa činije sa sjemenima pasulja, boba, kukuruza, korama sušenih prošlogodišnjih jabuka, zatim nategu, sadnicu maline valjevke koja sasvim lijepo raste u velikoj saksiji.

Banka funkcioniše kroz besplatnu razmjenu sjemena. Petrovići sjeme ne prodaju, a onaj ko sjemenke uzme ima obavezu da ih posije i vrati duplo sjemena kako bi se ono dalje dijelilo drugima i uvećavalo.

Sljedeću podjelu Ivana planira za jesen na njihovoj velikoj godišnjoj izložbi starih sorti, koja bi, kako sada stvari stoje, trebalo da se održi u Mionici i Beogradu.

„Pravimo i lokalne banke sjemena u raznim mjestima gdje ljudima dijelimo znanje i materijal. Pomogli smo da se otvori devet lokalnih banaka i to u Somboru, Bačkoj Topoli, Užicu, Čačku, Pančevu, Obrenovcu, Rekovcu, Svilajncu i Topoli“, priča Ivana.

Pročitajte: Koliko sjemena je dovoljno po rupi ili saksiji

Posebno se raduje što su se u projekat uključile i tri poljoprivredne škole, u Svilajncu, Rekovcu i Bačkoj Topoli, jer kako kaže, đaci ovih škola su stručni, sutra će se i sami baviti poljoprivredom i proizvoditi hranu, a pokazali su se kao neko ko se odgovorno ponaša prema sjemenu.

Banka sjemena u Paštrićima je posebna i po tome što je riječ o živoj banci gena, što znači da se sjemena ne čuvaju u frižideru već se sorte gaje u polju.

Time se postiže da se materijal svake godine obnavlja.

Petrovići na svom imanju i sami gaje stare sorte, lijepih narodskih imena. Na ulazu na imanje su kruška bakvača, jabuke zvečarka i ilinjača, a kako se ide dalje nailazi se na kruške kaluđerke, razne rane i kasne autohtone sorte trešanja, te rane sorte jabuka petrovaču, ivanjaču nazvane tako po periodima kada sazrijevaju, odnosno po Petrovdanu i Ivanjdanu.

Tu su i neizostavne kolačare, vajlija, slatkača, ali posjetiocima ovog nesvakidašnjeg gazdinstva, a ima ih raznih zanimanja i sa raznih delova planete, svakako je najzanimljivija jedna oskoruša.

„Starija je od 200 godina. Za oskorušu je tipično da počne da rađa veoma kasno, nekada tek poslije 30 godina, a ova naša rađa baš obilno, stablo joj je zdravo i veoma se radujemo da sakupimo njene plodove“, s ljubavlju priča Ivana.

Dodaje da se plodovi oskoruše, inače lijepi i rumeni, jedu tek kada ugnjile i dobiju specifičnu i lijepu aromu.

Na imanju Petrovića može se naći i stara sorta luka, aljma koji godinama sam niče i ne mora da se sije svake godine, a izuzetno je ukusan i otporan.

Većina domaćinstava kod nas jedva da kuva i dvije vrste pasulja, najčešće bijeli tetovac, a ponekad i šareni pasulj.

Pročitajte: Kako izračunati vrijeme sjetve sjemena za rasad

Šteta, jer kako kaže Ivana, a potvrđuje njena bogata kolekcija, ima puno vrsta pasulja, raznih boja i ukusa, pogodnih za razna jela. Čak i onih crne boje.

„Ovaj crni pasulj je čučavac, znači da mu nije potreban oslonac. Ima veoma sitno zrno, slatkastog je i vrlo prijatnog ukusa i izuzetan je salatni pasulj, a može da se koristi i za kuvanje nešto rjeđeg pasulja“, priča ona.

Tu je i više tipova pasulja tetovca, na koje smo dosta navikli, i riječ je o krupnim, pljosnatim bijelim pasuljima koji se više upotrebljavaju za pravljenje prebranca i namaza.

Ivanina banka sjemena sadrži i više crvenih i šarenih pasulja od kojih se kuva rjeđi pasulj, zatim sitne pasuljice.

„Kada pričamo o pasulju, moram da pomenem i bob, jer je on dosta zapostavljen, a mi smo bob jeli prije nego što je pasulj stigao na evropski kontinent“, priča Ivana i dodaje da su se nekada pravile i čuvene pihtije od boba.

Ona u banci gena ima i sitnozrni i krupnozrni bob, oba izuzetno prijatnog ukusa, pogodna za pravljenje raznih specijaliteta.

Onima koji imaju, a voleli bi da sačuvaju neku autohtonu vrstu prvo savjetuje da ne sijeku staro stablo, da ga njeguju, ako je moguće da regenerativno orezivanje i da ga prekaleme.

Kada je riječ o sjemenu, njen savjet je da se ono sije jer nije poželjno da stoji, pošto sa svakom godinom stajanja gubi klijavost.

I da se dijeli drugima, kao što i ona radi sa sjemenom iz svoje banke.