Naslovnica Blog Stranica 273

Da li VODA SA ŠEĆEROM zaista pomaže biljkama?

Agrosavjet
-
0
Da li VODA SA ŠEĆEROM zaista pomaže biljkama?

Hranjenje biljaka šećernom vodom je popularan trik za baštovanstvo, ali da li to pomaže biljkama?

Vjerovanja vezana za VERBENU, a evo i kako se gaji ova nezahtjevna biljka

Agrosavjet
-
0
Vjerovanja vezana za VERBENU, a evo i kako se gaji ova nezahtjevna biljka

Verbena cvijeta cvjetovima koji podsjećaju na kišobrančiće, a posebnu dekorativnost daju čvrsti zeleni duguljasti listovi koji su nazubljeni.

Navodnjavanje salate i spanaća

Agrosavjet
-
0
Navodnjavanje salate i spanaća

Navodnjavanje salate i spanaća – Salatu sijemo kao ozimi međuusjev u jesen ili kao predusjev nekom glavnom usjevu.

Ima kratku vegetaciju čime osigurava uslov za više ubiranja godišnje, a može se proizvoditi iz sjemena ili presadnica. Sjeme se sije vrlo plitko pa mu treba pomoć pri klijanju i nicanju. Navodnjava se prema potrebi manjim normama do 10 mm. Ako se proizvodi iz presadnica, nakon presađivanja se obavezno sprovodi navodnjavanje manjom normom kako bi se biljka bolje primila.

Tokom vegetacije se sprovode navodnjavanja prema potrebi s tim da je potrebno održavati vlažnost tla 80% do 90% od vrijednosti PVK. Glavičaste sorte salate su posebno osjetljive na nedostatka vode u fazi formiranja glavica, isto tako i previsoka vlažnost tla može biti uzrok pojave otvorenih glavica koje su slabijeg kvaliteta. Posebnu pažnju treba posvetiti navodnjavanju u fazi tehnološkog dozrijevanja.

Pročitajte: Kako se gaji salata endivija?

Spanać ima različite potrebe za navodnjavanjem zavisno od sezone u kojoj se uzgaja. Sjetva se obavlja od kasnog ljeta pa sve do ranog proljeća. Ljetna sjetva za jesensku ili zimsku potrošnju zahtijeva obavezno navodnjavanje kako bi se osiguralo nicanje i razvoj biljaka do pojave jesenskih kiša i hladnijih dana. U jesenskoj sjetvi spanać se navodnjava po potrebi.

Kod proljetne sjetve navodnjavanje se primjenjuje u tehnološkom dozrijevanju plodova jer treba imati u vidu da spanać ima plitak korijenov sustav i nedostatak vode pospješuje generativni razvoj „rast u stablo“ čime lišće gubi na kvalitetu.

Tri dobra razloga za BRISANJE PRAŠINE sa kućnih biljaka – Savjeti kako da to najbolje uradite i šta treba da IZBJEGAVATE

Agrosavjet
-
0
Tri dobra razloga za BRISANJE PRAŠINE sa kućnih biljaka – Savjeti kako da to najbolje uradite i šta treba da IZBJEGAVATE

Evo tri razloga da čišćenje kućnih biljaka postane dio vaše rutine dubinskog čišćenja.

1. Pojačaćete njihovo i svoje zdravlje

Akumulacija prašine nije dobra ni za šta! To može izazvati vaše alergije i može spriječiti biljke da žive svojim najzdravijim životom. Listovi prekriveni prašinom ne dobijaju optimalnu količinu svjetlosti za fotosintezu, proces kojim sami stvaraju hranu. Kada se to dogodi, vaše biljke takođe ne ispuštaju onoliko kiseonika koliko bi mogle, što znači da propuštate važnu zdravstvenu korist od posjedovanja sobnih biljaka – čistiji vazduh u zatvorenom prostoru.

2. Izgled zdrave biljke

Naravno, brišete prašinu iz kuće da biste smanjili alergene, ali sva ta prašina je takođe rana na oku! Kad god dubinsko čistite i čistite prljavštinu na podnim daskama, prozorskim daskama i drugim površinama koje se manje održavaju, uradite to i na biljkama. Ovo će vam takođe dati priliku da pregledate svoje biljke, uklonite sve mrtve listove i provjerite da li postoje problemi poput plijesni i bolesti.

Pročitajte: GREŠKA KOJA UBIJA CVIJEĆE – Kako pravilno očistiti sobne biljke od prašine

3. Držaćete štetočine podalje

Prljava mala tajna o sobnim biljkama je da one, kao i njihovi otporniji rođaci na otvorenom, mogu privući komarce i druge štetočine. Ali ako držite korak sa redovnom njegom biljaka, uključujući brisanje prašine, možete ostati u potrazi za promjenama u boji ili teksturi listova koje mogu biti znaci da su se štetočine naselile. Štetočine privlače zanemarene biljke, pa da biste ih držali podalje, uvjerite se da su vaše biljke zdrave i dobro njegovane.

Kako očistiti svoje sobne biljke

Ne postoji precizno pravilo koliko često treba da čistite svoje sobne biljke, ali bi trebalo da ih provjeravate barem svake nedjelje. Ako primjetite nakupljanje prašine, evo šta treba da uradite:

Skidanje prašine

U zavisnosti od veličine biljke, koristite krpu od mikrovlakana ili štapić za prašinu da obrišete prašinu sa listova i stabljika. Obavezno poduprite biljku slobodnom rukom da spriječite lomljenje delikatnog lišća. Mala četkica je idealna za brisanje prašine s kaktusa ili biljaka sa sitnim listovima.

Isperite

Koristite mlaku vodu i krpu za pranje da obrišete listove i stabljike. Dok ste već kod toga, obrišite i saksiju sa biljkom. Za biljke koje mogu da podnesu zdravu dozu vode, slobodno je malo istuširajte. Samo budite sigurni da voda nije ni previše topla ni prehladna i da je pritisak vode dovoljno blag da ne ošteti biljku. Ostavite biljku da se osuši na vazduhu prije nego što je vratite na pravo mjesto u vašem domu.

Pročitajte: Četiri sobne biljke koje mogu da rastu u vodi

Operite

Ako su vaše sobne biljke posebno prljave i sama voda nije dovoljna, očistite ih rastvorom mlake vode i nekoliko kapi sapuna za suđe. Navlažite krpu za pranje rastvorom i veoma nježno očistite biljku. Kada završite, temeljno isperite biljku kao što je gore opisano da ne biste ostavili ostatke sapuna na listovima.

Izbjegavajte proizvode za sjaj listova

Mnoge sobne biljke imaju prirodno sjajno lišće koje izgleda posebno lijepo nakon dobrog čišćenja. Ali nemojte biti u iskušenju da koristite proizvode za sjaj lišća da biste poboljšali svoje biljke. Ovi proizvodi zapravo mogu učiniti više štete nego koristi. Često napravljeni od ulja ili voska, proizvodi za sjaj listova mogu začepiti mikroskopske pore na listovima biljke, otežavajući fotosintezu i disanje biljci. Umjesto toga, pojačajte rutinu čišćenja kućnih biljaka da bi listovi vaše biljke bili sjajni.

Srijemuš je spasitelj koji će očistiti i zaštititi naš organizam

Agrosavjet
-
0
Srijemuš je spasitelj koji će očistiti i zaštititi naš organizam

Rano proljeće je vrijeme kada se u šumama, ali i na gradskim pijacama može pronaći srijemuš, nevjerovatno ljekovita i veoma ukusna biljka. Novinar i narodni travar Momčilo Antonijević otkriva kako se koristi i za šta se upotrebljava ova biljka, koja se u narodu naziva i divlji bijeli luk ili medvjeđi luk.

Po narodnom vjerovanju srijemuš je prva stvar koju medvjed pojede kad se probudi poslije dugog zimskog sna. Navodno, ovo je još jedan dokaz da životinje instinktivno znaju šta je dobro za njihovo zdravlje, jer je srijemuš idelno sredstvo za čišćenje organizma od toksina nakupljenih tokom zimskih mjeseci.

„To što važi za medvjede, važi i za ljude“, naglašava Momčilo Antonijević. „Svima iskreno preporučujem da iskoriste ove rane proljećne dane kada je sezona srijemuša u toku. Može da se kupi i na pijacama, a možete da ga uberete i sami“, dodaje narodni travar.

Pročitajte: Zbog čega bi srijemuš trebalo uvrstiti u ishranu – Svi zdravstveni benefiti samonikle biljke

Poslije tog zimskog perioda, kada smo jeli jako mnogo masne hrane, koja ne djeluje dobro na naš kardiovaskularni sistem, srijemuš se pojavljuje bukvalno kao spasitelj, koji će da očisti naše krvne sudove i pomogne našem srcu da normalno radi, naglašava Antonijević.

„Da bismo postigli potpun efekat i očistili organizam, potrebno je da srijemuš jedemo svaki dan, u kontinuitetu dvije nedjelje“, naglašava narodni travar.

Srijemuš može da se koristi samo kao svjež. Ne može da se suši niti konzervira na bilo koji način, osim da se napravi tinktura. Takođe, bilo bi dobro srijemuš što manje sjeckati.

Djeluje i na bakterije i na gljivice

Dokazano je čak i antivirusno dejstvo srijemuša, posebno na virus gripa i neke druge viruse.

Količina eteričnih ulja i aktivnih jedinjenja u srijemušu je takva da bakterije ne mogu da postanu rezistentne. Srijemuš, kao i njegov pitomi rođak, bijeli luk, sadrži sumporna jedinjenja koja djeluju antibakterijski.

„Ukoliko imate sistemsku kandidijazu, idealno bi bilo da koristite srijemuš, pošto on sadrži i prebiotike, jedinjenja koja su zapravo hrana za korisne bakterije u našem organizmu, kako bismo pobijedili gljivičnu infekciju koja se pojavila u našem tijelu“, dodaje Antonijević.

Kako se priprema

Sremuš može da se prži sa jajima, može da se dodaje u proju sa sirom, može da se mijesi hljeb sa sremušom, ali generalno, ukoliko ga koristimo da očistimo kardiovaskularni sistem, najbolje je da bude svjež.

Momčilo Antonijević preporučuje i jedan zanimljiv recept za pripremu salate od srijemuša. Potrebno je isjeckati jednu vezu srijemuša na krupnije komade. Od začina staviti samo malo soli i kiselo mlijeko, po mogućstvu ovčije. Umjesto ulja, dodati mješavinu mljevenih sjemenki – recimo sirovu bundevinu golicu i suncokret.

Pročitajte: Recept za namaz od srijemuša i sira – Zdrav i ukusan obrok koji ćete obožavati

Kapi od srijemuša

Kapi od srijemuša za čišćenje krvnih sudova, protiv povišenog holesterola i visokog pritiska, preventivno djeluju protiv srčanog i moždanog udara.

Sto grama što svježijih listova srijemuša doboro oprati, isjeckati i staviti u čistu teglu, pa preliti sa 300 mililitara sedamdesetoprocentnog alkohola. Teglu dobro zatvoriti, promućkati i ostaviti na tamnom i hladnom mjestu dvije nedjelje, uz češće mućkanje.

Nakon dvije nedjelje tečnost procijediti, ostaviti da se izbistri, pa pažljivo odliti od eventualnog taloga. Sipati u čiste staklene bočice i čuvati na tamnom mjestu.

Pije se tri puta na dan po 15 kapi razmućenih u mlakom čaju od lanenog sjemena.

Osigurajte nicanje sjemena povrća uz ove metode

Agrosavjet
-
0
Osigurajte nicanje sjemena povrća uz ove metode

Nicanje sjemena povrća – Povrtarske biljke gaje se sjetvom sjemena na stalno mjesto ili u posebno uređene leje za proizvodnju rasada. Da bi sjeme uspješno klijalo bitno je da ga pripremite za sjetvu.

Postupak za naklijavanje sjemena

Naklijavanje sjemena se obavlja kada se želi brzo nicanje usjeva, ili ako se zakasni sa sjetvom. Naklijavanjem se ubrzava stasavanje za 5-10 dana, što je veoma značajno u ranoj proizvodnji povrća. Sjeme celera, peršuna, mrkve i špargle naklijava se močenjem u toku 50-60 časova; sjeme paprike, paradajza i plavog patlidžana u toku 25-30 časova; sjeme krastavaca, lubenice, dinje i tikve oko 10-15 časova. Sjeme salate i kupusnjača ne naklijava se jer vrlo brzo niče.

Sjeme se stavlja u vrećicu od rijetkog platna ili jute i potapa u mlaku vodu, temperature 20-30ºC. Potrebno je vodu mijenjati svakih 10 časova. Dugo natapanje bez mijenjanja vode može pštetiti klicu usljed nedostatka kiseonika. Nakon močenja sjeme se ocijedi i razastre u sloju 5-8 cm na vlažnoj, upijajućoj hartiji ili gazi radi naklijavanja.

Sjeme se u toku dana kvasi po potrebi i miješa 2-3 puta da se ne upali i da u donjem sloju ne pusti duge klice. Za mašinsku sjetvu naklijavanje se prekida kad ase pojavi 3-5% sjemena sa korjenčićima. Ako se sjetva obavlja ručno, može biti i do 75% naklijalih sjemenki.

Naklijalo sjeme se sije u dobro pripremljeno, optimalno vlažno i toplo zemljište, što znači u optimalne uslove za dalji razvoj.

Pročitajte: Vrijeme je za nabavku sjemena – Evo na šta posebno treba obratiti pažnju!

Izlaganje sjemena niskim i visokim temperaturama

Izlaganje sjemena niskim i visokim temperaturama je jako značajna mjera pripreme sjemena za sjetvu. Sjeme paradajza, luka, mrkve, kupusnjača i drugih povrtarskih kultura izlaže se uticaju niskih temperatura. Biljke razvijene iz sjemena izloženog niskim temperaturama pojačavaju otpornost prema hladnoći, brže stastavaju i daju veći prinos.

Nabubrilo ili naklijalo sjeme izlaže se temperaturi od -1ºC do -5ºC, odnosno temperaturi 1-3ºC u trajanju od 15 do 30 dana. Mlade biljke paradajza proizvedene iz ovako tretiranog sjemena uzdržavaju temperaturu do -4ºC, brže prolaze početne etape organogeneze, ranostasnije su i ostvaruju znatno veći ukupni pronos.

Osim niskim, sjeme povrća izlaže se i visokim temperaturama. Sjeme krastavca tretirano na 60ºC u toku dva sata ili 40ºC u toku četiri sata povećava broj ženskih cvjetova na biljci, biljke su rodnije i ranostasnije. Povišenom temeraturom vrši se i termička dezinfekcija sjemena.

Dezinfekcija sjemena je obavezna mjera pripreme. Deklarisano sjeme, posebno sjeme krupnozrnih kultura, po pravilu je dezinfikovano prije stavljanja u promet.

Navodi se u knjizi Gajenje povrća – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka – Autori: Mr Živomir Miladinović; Dr Milan Damjanović; Dipl.inž.Stevan Brkić; Dr Živoslav Marković; Dr Dušan Stevanović; Mr Tatjana Sretenović – Rajičić; Mr Boguljub Zečević; Mr Radiša Đorđević; Mr Dragoljub Čorokalo; Dipl. inž. Ljiljana Stanković; Mr Milan Zdravković; Mr Jasmina Zdravković; Dr Nebojša Marinković; Dr Mirjana Mijatović; Mr Aleksa obradović; Dipl.inž. Milivoje Starčević; Dipl.inž. Branislav Milić; Dipl.inž. Vesna Todorović.

Šta je ortoreksija i koliko nas može učiniti nesrećnim

Agrosavjet
-
0
Šta je ortoreksija i koliko nas može učiniti nesrećnim

Ortoreksija je zaokupljenost pripremom zdrave hrane, planiranjem jelovnika, redovnim vježbanjem i borbom protiv pesticida, herbicida i konzervansa u toj mjeri da se osoba ne osjeća dobro ukoliko jede „nezdravu“ hranu.

Ortoreksičari izbjegavaju toliko namirnica da na kraju mogu ozbiljno da obole, ali i da počnu da izbjegavaju društvo. Umjesto života, često imaju samo plan ishrane. Ovaj poremećaj opisuje se kao opsesija pravilnom ishranom sa restrikcijama, isplaniranim obrascima obroka i izbjegavanjem svih namirnica za koje se vjeruje da su nezdrave.

Specijalista prevenetivne medicine Ana Gifing u Magazinu na Prvom Radio Beograda 1, ističe da se i kod nas, naročito kod mlađih žena, sve češće pojavljuje opsesivna privrženost zdravoj hrani. „Prisutne su, uglavnom, dvije kategorije ljudi, oni koji uopšte ne vode računa o tome šta jedu i oni koji pretjeruju baveći se ishranom i tako razvijaju niz poremećaja“, rekla je dr Gifing.

Pročitajte: Začin koji ne volimo, a odličan je čuvar zdravlja i pomaže u mršavljenju

Kada je riječ o ortoreksiji kao psihičkom poremećaju, ona može da se podvede pod slične vrste poremećaja, kao što je anoreksija ili bulimija. Uz ime svake od njih javlja riječ nervosa, koja upućuje na psihički poremećaj.

Na pitanje da li takva ishrana može da dovede i do fizičkih problema i bolesti, naša sagovornica kaže da kontinuirano izbjegavanje masnoća, ugljenih hidrata ili crvenog mesa, koje su na većini lista nezdrave hrane, može da dovede do manjka mnogih neophodnih vitamina, minerala, amino-kiselina i slično, što na kraju lako rezultira nekim ozbiljnijim oboljenjima.

„Mlade majke žele da budu vitke bukvalno dan poslije porođaja, i nerijetko vrlo brzo počinju sa intenzivnim treninzima i svedenom ishranom, ne obazirući se na posljedice“, kaže Ana Gifing i dodaje da često ne biraju ispravnu ishranu za djecu, izbacujući, po njima nezdrave namirnice, često upravo one koje su važne za razvoj i pravilan rast.

Pročitajte: Recept za namaz od srijemuša i sira – Zdrav i ukusan obrok koji ćete obožavati

Ortoreksičari su vrlo strogi prema sebi. Ako takva osoba ponekad i prekrši sopstvena pravila tako da, na primjer, pojede pola kolača, često će se osjećati krivim i pogrešno će misliti da je naštetila svom organizmu.

Ovaj poremećaj može da dovede i do težih posljedica po zdravlje. Iako je fokus na održavanju zdrave ishrane, što samo po sebi zvuči pozitivno, potpuno izbacivanje određene hrane može da ishranu učini neuravnoteženom i da dovede do pothranjenosti, upozoravaju stručnjaci.

Kako uzgojiti žalfiju – Za bujan žbun slijedite ova uputstva

Agrosavjet
-
0
Kako uzgojiti žalfiju – Za bujan žbun slijedite ova uputstva

Kako uzgojiti žalfiju – Smatra se da je pradomovina žalfije Balkansko poluostrvo, otkuda se širila prema zapadnom Mediteranu. Danas je nalazimo po čitavoj Evropi i dijelovima Sjeverne Amerike.

Žalfija je biljka kojoj odgovara topla i suva klima, dok je relativno osjetljiva na niske temperature i visoku vlagu pa je rijetko možemo pronaći na nadmorskim visinama većim od 800 metara.

Žalfiji za rast treba velika količina sunčevog svjetla te joj stoga najviše odgovaraju otvorena i osunčana staništa. Biljka najbolje uspijeva u siromašnom, pjeskovitom i slabo hranjivom tlu, a činjenicu da je jedna od najvažnijih stanovnika dalmatinskog krša zahvaljuje svojoj velikoj otpornosti prema dugotrajnim ljetnim sušama te izrazito snažnom i račvastom korijenju kojim zadržava ionako male količine zemlje krškog područja.

KAKO UZGOJITI ŽALFIJU

Iako životni vijek biljke može biti i do 7 godina, ako je tehnologija uzgoja loša, prinosi počinju opadati već nakon četvrte godine.

Žalfija je biljka koja se može razmnožavati i sjemenom i reznicama, međutim znatno je jednostavnije razmnožavanje sjemenom.

Ipak, sjeme žalfije prikupljeno u prirodi teško klija te se za podizanje nasada najčešće preporučuje upotreba komercijalno dostupnog sjemena. Plod žalfije sazrijeva vrlo sporo, obično u julu ili avgustu. Unutar ploda se nalaze sjemenke koje su klijave 3-4 godine.

Idealna temperatura za klijanje biljke je 15 do 25 °C, dok pri nižim temperaturama ono znatno sporije. Žalfija se na otvorenom sije obično u jesen ili rano proljeće (najkasnije do sredine marta) jer joj je za početni rast potrebna velika količina vlage, dok odrasla biljka može bez posljedica podnijeti dugotrajne suše. Dubina sjetve je obično 2 cm, a razmak među redovima 50 cm.

Pročitajte: Kako se gaji ukrasna žalfija

U prvoj godini uzgoja biljka obično ne cvjeta i vrlo je osjetljiva na niske temperature i mraz pa ju je najbolje preventivno zagrnuti. Zemlju u koju se planira posaditi žalfija najbolje je preorati u jesen kako bi se u proljeće u vrijeme sjetve što manje obrađivala te kako bi zadržala svu vlagu koju je prikupila preko zime.

Za postizanje dobrog prinosa treba prehraniti zemlju i to u jesen prije sadnje te na proljeće. Biljka nakon sadnje niče relativno brzo, nakon 20-25 dana te je vrlo važno u tom razdoblju pažljivo okopati i oplijeviti usjev.

CVJETANJE I BERBA

Žalfija cvjeta od maja do jula kada se na vrhu stabljike u prividnim klasovima razvijaju ljubičasti cvjetovi.

Žalfija koja se bere za proizvodnju eteričnog ulja obično se bere krajem jula kad je u punom cvatu jer je tada sadržaj ulja u njoj najviši. Bere se samo lišće i mlade grane dok se drvenasti dijelovi stabljike i korijena uklanjaju.

Žalfija je biljka koja je poznata po svom eteričnom ulju koje je sadržano u cijelom nadzemnom dijelu biljke, a najviše ga ima u listovima. Udio ulja u suvom biljnom materijalu se obično kreće od 1,6 do 2,7 %.

Vrijeme i način berbe žalfije zavise od toga bere li se biljka iz prirode ili iz nasada. U oba slučaja branje treba obaviti po suvom i sunčanom vremenu te tokom najtoplijeg dijela dana, kad je u biljci najveći udio eteričnog ulja. U prirodi se biljka ne bere prije druge polovine jula, kako bi se razvio plod i sjeme.

Pročitajte: Žalfija: Svi važni recepti na jednom mjestu

Međutim, naučno je dokazano, listove žalfije koji se beru za pripremu čaja ili nekog drugog pripravka najbolje je brati u maju kad je u biljci najviša koncentracija fenola. U prilog ovoj tvrdnji ide i poznati engleski stih koji glasi „Kko želi živjeti dugo, mora jesti žalfiju u maju“ (He that would live for age, must in May eat sage). Naime, topli napitak od žalfije pio se i mnogo prije nego što je u Evropu došao čaj.

Važno je napomenuti da se u prirodi žalfija ne kosi nisko kao u nasadu te je potrebno da nakon branja zaostane jedna trećina biljke.

Kod uzgoja, u prvoj godini žalfija se prvi put kosi u julu, a drugi put u oktobru. Sljedećih godina otkosi mogu biti i ranije.

 

Ljekovitost kupine, cijela biljka je prirodna apoteka – Donosimo recepte za čaj, vino, rakiju i tinkturu za želudac

Agrosavjet
-
0
Ljekovitost kupine, cijela biljka je prirodna apoteka – Donosimo recepte za čaj, vino, rakiju i tinkturu za želudac

Kupina je biljka penjačica iz porodice ruža koja raste samoniklo na neobrađenim zemljištima, na rubovima oranica, u šumama, šikarama i živicama. Raste na brdima i planinama, uz puteve i potoke, a smatra se i najraširenijim šumskim voćem.

Odgovaraju joj područja s vlažnim i prohladnim ljetima, te blagim zimama, prozračna, plodna i dobro drenirana tla koja ne zadržavaju velike količine vode. Kupinu stoga nalazimo na području čitave Evrope, u Americi, na sjeveru Afrike te u zapadnoj i središnjoj Aziji.

LJEKOVITI SASTOJCI I PRIMJENA

Cijela biljka kupine je ljekovita. U proljeće i jesen se skuplja korijen kupine i mladi listovi s vršikama (obično prije cvjetanja tokom maja i juna), a od maja do avgusta u razdoblju cvjetanja skupljaju se cvjetovi. Listovi kupine se beru u junu i julu, a mogu se koristiti svježi ili sušeni. Bobe kupine, plodovi, se beru ili zeleni, tj. nezreli pa se suše, ili zreli krajem ljeta.

Hemijska ispitivanja i naučne studije su dokazali prisutnost brojnih nutritivno vrijednih fitokemikalija u kupini, i u plodu i u ostalim dijelovima biljke. Dokazano je da kupina obiluju željezom, a od ostalih elemenata pronađene su veće koncentracije mangana, kalcijuma i natrijuma.

Takođe sadrži i (galotaninske) tanine, vitamine, flavonoide (osobito antocijane), alkaloide, vlakna, te organske kiseline od kojih su najzastupljenije jabučna i vinska.

Pročitajte: Liker od kupina – Kako se priprema i koja su ljekovita svojstva?

Korijen, lišće i plod

Korijen, lišće i plod kupine se učestalo primjenjuju u slučaju upale krajnika i rana u grlu i ždrijelu za grgljanje i ispiranje. Mlado lišće kupine je dobro žvakati radi jačanja zubnog mesa. Zeleni plodovi kupine se osuše i melju te se koriste za liječenje hemoroida, uzimaju se 2-3 puta na dan na vrh noža uz malo vode ili vina.

Čaj od mladih pupova i lista kupine

Čaj od mladih pupova kupine se koristi za liječenje lišaja i kožnih osipa, dok se čaj od lišća i korijena upotrebljava za ublažavanje teškoća pri mokrenju i kod probave. Nezaslađen čaj od lista kupine se koristi i za ispiranje rana i kože te grgljanje s obzirom na pozitivan učinak prisutnih tanina na sluznicu. Čaj od lista kupine se konzumira i za snižavanje krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi.

Bobice kupine

Bobe kupine su vrlo zdrave i nutritivno vrijedno voće, ali, što je najvažnije, jako ugodnog ukusa i arome, Poznato je da pospješuju probavu. One su i zaista veliki izvor brojnih antioksidansa pa njihova konzumacija u svakodnevnoj prehrani poboljšava imunitet. Bobe kuvane u vodi služe za pravljenje soka koji se nudi bolesnicima (1 supena kašika soka u čaši vode), a sirovi plodovi i džem koriste za ublažavanje proliva i čišćenje glista.

Osušene bobice se daju gripoznim bolesnicima za podsticanje znojenja. Tanini koje sadrži kupina imaju blagotvoran učinak kod crijevnih bolesti djece i slabih osoba. Kupinovo vino se koristi za liječenje anemije, iscrpljenosti, slabe uhranjenosti, probavnih tegoba, za snižavanje krvnog pritiska i nivoa šećera u krvi. Zbog prisutnosti tanina kupine nisu pogodne za osobe koje imaju problema s probavom i zatvorom.

Čisti sok plodova kupine dobijen direktno mehaničkim prešanjem se konzumira kako bi se olakšalo znojenje i iskašljavanje sluzi. Sirup od boba pomaže i u borbi s visokom temperaturom, dok pripravak od korijena kupine kuhanog u crnom vinu zaustavlja krvarenje kod žena u klimaksu. Poznato je da je bobičasto voće, a time i kupine, dobar saveznik u borbi s rakom, neurodegenerativnim i kardiovaskularnim bolestima.

Pročitajte: KUPINA – Vrijeme i način sadnje

PRIPRAVCI:

Čajevi i čajne mješavine

Za čišćenje krvi se koristi čaj od lišća i vršika koji se priprema tako da se velika kašika usitnjenog biljnog materijala zakuva s 2,5 dl vode, a nakon što provrije, čaj se ostavi da odstoji 15-ak minuta poklopljen. Nakon što se procijedi, doda mu se med i spreman je za konzumaciju. Pije se topao, više puta dnevno.

Čajna mješavina koja sadrži jednake dijelove lišća kupine, jagode, lazarkinje i timijana se koristi za utaživanje žeđi i kao sredstvo koje podstiče mokrenje i time lučenje loših supstanci iz tijela.

Za ublažavanje grčeva i bolova uzrokovanih menstrualnim tegobama, preporučuje se čaj od cvijeta kupine u kombinaciji s lišćem i cvijećem imele, a isti čaj se koristi i za grgljanje kod upala grla.

Za ispiranje grla se takođe koristi i čaj od lista kupine koji je pripremljen tako da se 20 g lišća prelije s 1 l kipuće vode te mu se na kraju doda 200 g sirupa od ploda kupine.

Fermentirani listovi kao zamjena za čaj

U vrijeme oskudice pripravci od listova pripremljeni ovim postupkom su se koristili kao zamjena za pravi čaj. Listove kupine i maline zajedno s peteljkama pomiješamo u omjeru 1:3 i ostavimo da uvenu te ih nakon 24 sata izgnječimo rukama ili valjkom za tijesto. Tako pripremljene listove stavimo između dvije mokre kuhinjske krpe i držimo na toplom (oko 30°C) tokom dva dana pazeći da krpe budu stalno vlažne.

Ovim postupkom smo stvorili uslove da listovi fermentiraju, pri čemu mijenjaju boju u crnu i dobijaju poseban miris. Nakon toga je potrebno listove što prije osušiti, u rastresitom sloju, na toplom i prozračnom mjestu (može i u rerni na 40°C), a nakon toga se čuvaju u dobro zatvorenim posudama. Čaj pripremljen na ovaj način sličan je po ukusu pravoga čaju, ali ne sadrži alkaloide. Ovim postupkom se pripremaju i ostale fermentirane droge, npr. duvan, čaj, listovi šumske jagode, ribizla…

Tinktura za želudac

Tinktura za jačanje želuca se priprema tako da se šaka plodova kupine pomiješa s 5 velikih kašika meda. Potom se doda 1 litra rakije i sve se ostavi 6-8 nedjelja da stoji na suncu. Preporučuje se konzumirati jednu likersku čašicu pripravka dnevno.

Pročitajte: Kako uspješno uzgajati BOBIČASTO VOĆE na balkonu

Kupinovo vino

Recept 1:

U loncu se prokuva 2 kg šećera u 7 litara vode, a u ohlađenu otopinu se ulije kaša od oko 3 litre zrelih plodova kupine. Sve se ponovno prokuva do vrenja (ne smije provriti) te se ponovno ohladi, a potom se doda 2 dag vinskog kvasca. Suspenzija se dobro izmiješa i prelije u posude za fermentaciju na koje se postave vrenjače (jednako kao u vinarskoj praksi). Optimalna temperatura za fermentaciju je 20°C. Sam postupak je buran prvih 8-10 dana, dok do kraja fermentacije (nakon 8-10 nedjelja) vino postaje postepeno sve bistrije. Nakon što je vino pripremljeno, potrebno ga je otočiti s taloga u čiste boce, koje je potrebno dobro zatvoriti i skladištiti na hladnom i tamnom mjestu.

Recept 2:

Oko 4 kg plodova kupina se zgnječi i pomiješa s 1 kg šećera tako da se smjesa ulije u veću teglu, te se ista puni redom kaše od kupina, redom šećera, i tako sve do vrha. Napunjena staklenka se drži sedam dana na toplom (danju na suncu), nakon toga se sok procijedi i ulije u manje boce. Boce se ne napune do vrha kako bi vino moglo vriti, nakon sedam dana sadržaj se ponovno procijedi i boce se omotaju pamučnom krpom. Na kraju, nakon još 15-ak dana provjeri se je li fermentacija gotova te se boce zatvore plutenim čepom.

Rakija od kupina

Kupine su prikladne za proizvodnju rakija, ali se znatno češće koriste u svježem obliku. Rakija od kupina je izrazito aromatična pa se vrlo često ovi plodovi dodaju i u komine drugog voća. Udio šećera u kupini se razlikuje i kreće u rasponu 3-7 %, a udio kiselina je dosta nizak, što ih čini podložnima razvoju plijesni, tako da se za pripravu rakija ne koriste potpuno zreli plodovi.

Važno je da plodovi koji idu u preradu budu zdravi i neoštećeni i da se uklone sve peteljke (negativne karakteristike arome). Izmuljanim plodovima kupine temperature oko 22°C se dodaju kulture kvasaca (a zbog oskudice vitamina B vrlo često i neki pripravak hrane za kvasce) i time pokreće fermentacija. Nakon završetka vrenja potrebno je što prije destilirati (ispeći) rakiju kako bi se sačuvale sve arome.

Kako spremiti čorbu od koprive?

Agrosavjet
-
0
Kako spremiti čorbu od koprive?

Kako spremiti čorbu od koprive – Moris Meseže, čuveni provansalski travar, kaže: „Ako iz šetnje po prirodi treba da se vratite samo s jednom biljkom, neka to bude kopriva.“

Ova biljka je jedan od najboljih izvora hlorofila, zelenog pigmenta, koji povećava broj eritrocita, tj. hemoglobina u krvi.

Pored hlorofila, kopriva sadrži i tanine, glikokinin – supstancu koja snižava nivo šecera u krvi, mnogo vitamina C i K, fosfor, magnezijum, natrijum, kalijum, kalcijum, mravlju, sirćetnu i kremenu kiselinu, acetilholin, histamin. Za razliku od spanaća i zelja, kopriva ne sadrži otrovnu oksalnu kiselinu i zato je ove namirnice bolje zamijeniti koprivom.

Pročitajte: BRAŠNO OD KOPRIVE – Pravi se lako, ne košta ništa, a ljekovito je

Kako spremiti čorbu od koprive

Sastojci:
  • sitno sjeckana glavica crnog luka
  • 3 krompira
  • 2 šake svježe mlade koprive
  • čen bijelog luka
  • so
  • svježe samljeven biber
  • za serviranje: pavlaka

Priprema:

Propržite na malo ulja sitno isjeckanu glavicu crnog luka pet minuta. Dodajte tri manja ili dva veća krompira (bolje bijela) isjeckana na kockice i dvije šake mlade, svježe, dobro oprane i isjeckane koprive.

Nalijte vodom (litar i po) i kuvajte 20 minuta. Pred kraj kuvanja posolite nerafinisanom morskom solju, pobiberite svježe samljevenim crnim ili bijelim biberom, dodajte čen sitno isjeckanog bijelog luka i štapnim mikserom izmiksajte dok se ne dobije homogena masa divne zelene boje.

Prilikom serviranja u tanjir dodajte kašičicu kisele pavlake.

1...272273274...1.011Stranica 273 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia