Naslovnica Blog Stranica 272

Srijemuš ili medvjeđi luk – Među najzdravijim, a i dalje je besplatan!

Dok cijene hrane posljednjih mjeseci skaču u nebesa, ona najzdravija je i dalje besplatna i nalazi se u prirodi. Ljekovitost srijemuša nadaleko je poznata, a ova divlja samonikla biljka pomaže kod mnogih oboljenja i poboljšava stanje čitavog organizma. Ima je samo u proljeće i to je njegova najveća mana jer svi ti vitamini koje poseduje nisu dostupni tokom čitave godine.

Ne može se sačuvati niti konzervirati na duži vremenski period, ali jedna vješta domaćica iz Topole dosjetila se kako ovoj ljekovitoj biljci produžiti vijek bar na nekoliko mjeseci.

Pročitajte: Srijemuš je spasitelj koji će očistiti i zaštititi naš organizam

„Srijemuš je posebna biljka, veoma ljekovita, ali uz bilo kakvu obradu gubi sva djelotvorna dejstva, zbog toga sam ja došla na ideju da ukiselim srijemuš. Kao takav ne gubi nikakva svojstva, a sastav je kao i za ostalu turšiju – voda, so, sirće, umjesto šećera bagremov med i ne ide pasterizacija već odmah zatvaranje“, otkriva za RINU svoj recept Ana Nikodijević.

MUŠKATLE – Način i vrijeme sadnje, zalivanje i prihranjivanje SVE NA JEDNOM MJESTU

Posao oko sađenja muškatli ili nekog drugog balkonskog cvijeća predstavlja pravo uživanje. To je jednostavan posao koji se lako može obaviti ukoliko imamo sve potrebne elemente. Ovoga puta pozabavićemo se na koji način se može muškatla posaditi. Kada govorimo o tome da se muškatle gaje na terasi potrebno bi bilo imati saksiju.

Na primjer, to može biti klasična duža žardinjera od 60 cm. To su žardinjere koje su najčešće duboke 18 do 20 cm, mogu biti široke svega 40 ili 60 cm, a široke su 20 cm. One se mogu postaviti na donji dio same terase a mogu se okačiti i na nosače na gilender ili ogradu balkona. To je veoma pogodno kada govorimo o gajenju padajućih muškatli.

muškatle
Foto: Pixabay

Možete posaditi i klasičnu stojeću muškatlu ili na primjer ledenu padajuću muškatlu. Kada se odlučite za gajenje muškatle u saksijama, poželjno bi bilo nabaviti nove i kvalitetne saksije. Potrebno da te saksije budu čiste i dezinfikovane jer se nekada može desiti da na saksijama bude zaostataka gljivičnih oboljenja koja mogu djelovati na korijen same biljke. Takođe, u saksiju možete staviti i sloj stiropora i iskidati na komadiće jer će on omogućiti dobro i kvalitetno “prodrenjivanje” same zemlje. Stiropor nije štetan za biljke a pomoćiće da se zemlja lepo prosuši naročito uzimajući u obzir da ćete muškatle svakog drugog ili trećeg dana zalivati, pogotovo u najtoplijom dijelu godine.

Pročitajte: Da vam muškatle cvjetaju kao nikad prije, uz ivicu saksije dodajte ovo

Takođe, potrebno je da kupite kvalitetan supstrat. To može biti pripremljen supstrat namenjen baš za gajenje muškatli. Puno puta na vrećama piše geranijum zemlja, a dobro znamo da muškatle spadaju u familiju geranijace. Zemlja za geranijum je u stvari pripremljeni supstrat tj smješa napravljena baš tako da u potpunosti odgovara gajenju muškatli. Ako odaberete zemlju koje pripremljena za muškatle za sigurno da će biti uspijeha u gajenju ove biljke.

Način sadnje

Možemo u jednu dužu žardinjeru staviti i tri i četiri biljke međutim preporuka je posaditi samo dvije biljke da bi one imale dovoljno kvalitetnog supstrata da rasprostru svoj korijen a i mjesto da formiraju svoj zeleni dio. Jedna žardinjera će biti savršena za dvije muškatle, a one će same napuniti tu žardinjeru i dobićemo bogatu zelenu masu.

Vrijeme sadnje

Mi možemo posaditi muškatle u proljeće kada je pravi trenutak da se one gaje na balkonima bez bojazni od mraza. April mjesec je savršeno vrijeme za gajenje muškatli. Kada posadimo muškatle na terasi možemo ih odmah iznijeti na mjesto na kome je lijepo i kvalitetno osunčano ili na dio terase koji nije osunčan. Posađene muškatle je potrebno obilno zaliti. Biljke koje su gajene u saksijama se nalaze u lijepom, finom i lako rastresitom tresetnom supstratu.

One su formirane sa žilicama koje obavijaju cijeli taj busen. Moramo voditi računa da kada biljku vadimo iz same saksije, da je pažljivo izvadimo trudeći se da ne porušimo sam busen. Treba ih posaditi centimetar ili dva dublje nego što su inače bile u samoj saksiji. Takva biljka će lijepo i dobro da se ukorijeni pod uslovom da je i zemljište dobro pripremljeno. Takođe u mješavinu zemlje prilikom sadnje muškatle možete dodati I mineralno đubrivo. Na primjer to može biti mala količina MPK mineralnog đubriva koje će biti početna faza za hranjenje biljke. Po površini zemlje dodajte perlit ili zeolit koji će uticati na to da spriječi stvaranje pokorice na samoj zemlji zbog previše zalivanja.

Zalivanje i prihranjivanje

U toku godine uvijek možemo muškatle prihranjivati, preporuka je da to bude đubrivo koje namijenjeno baš za prihranu muškatli. Možete odabrati neki od proizvoda koje nude razni proizvođači đubriva. Jedan zatvarač ide na dva ili eventualno tri litra vode te se jednostavnim sipanjem u vodu može biljka zalivati. Prijedlog je da se prihrana za muškatle daje bar jednom u 7 ili 10 dana a minimum jednom ili dva puta mjesečno. Međutim ne treba ni pretjerivati. Svako drugo ili treće zalivanje može imati prihranu za biljke.

Takođe možemo se odlučiti za korišćenje profesionalnih prihrana za zalivanje biljaka a to su ona đubriva koja se kupuju u kristalu u pakovanju od jednog kilograma. Prijedlog je da se oko 25 do 30 grama tog đubriva rastvori u vodi te se time biljke zalivaju. Za one koji nemaju tako veliku količinu možemo jednostavno jednu kašičicu staviti na jedan litar vode ili dvije kašičice na dva litra vode te se njima prihranjuje muškatla.

Kako suzbiti grinje/tekut kod živine?

U mjesecima kada je temperatura zraka između 25 i 35°C , a relativna vlažnost vazduha veća od 70 % idealno je vrijeme za razmnožavanje ovog parazita.

Postoje dvije grupe vanjskih parazita živine: koji se hrane mrtvim stanicama kože i perja, te oni koji se hrane sisanjem krvi. Postoji oko 45.000 spomenutih vrsta, neke su bezazlene, a druge u koje se ubraja i Dermanissus gallinae su štetne.

Dermanissus gallinae poznata je i kao tekut ili crvena grinja kokoši koja ne napada samo domaću živinu , nego i divlje ptice (npr. golubove). Hrane se krvlju žrtve, a razmnožavaju se samo u prisutnosti domaćina. Oni su noćni paraziti, što znači da se tokom dana skrivaju u pukotinama zidova, pukotinama, na opremi i sl.

Nakon zamračenja grinje napuštaju svoja skrovišta i nalaze se na svojim domaćinima i to na mjestima na tijelu s manje perja, gdje je koža tanka. Uzrokuju nemir, poremećaj spavanja, nelagodu, gubitak na težini, povećano uzimanje hrane, a smanjenu proizvodnju jaja. Sisanje krvi uzrokuje anemiju, a u ekstremnim slučajevima i uginuće.

Pročitajte: Kupanje u prašini – Zašto to kokoške rade i da li je zdravo?

Razmnožavaju se u okolini gnijezda i mjestima gdje se živina odmara. Kokošja grinja je nametnik toplog vremena, optimalna temperatura je od 25-35°C i relativna vlažnost vazduha od 70 %, dok kod temperature niže od 9°C nema razmnožavanja.

Populacije grinja kod podnog načina držanja nisu jednako raspoređene unutar peradnjaka. Općenito, učestalost tekuti je niža kod kaveznog držanja nego slobodnog načina. Kod podnog načina držanja kokoši uslijed velikog broja grinje mogu biti uplašena i odbijati nositi jaja na predviđena mjesta (gnijezda). Povećana količina jaja snesena na tlu može biti znak ozbiljne invazije grinjama. Osim pada proizvodnje jaja, smanjen je i kvalitet zbog krvavih mrlja koja se pojavljuju na jajima gdje je njihova invazija velika.

Prevenciju možemo podijeliti na dva područja: mjere za prevenciju unosa novih grinja i higijena objekta za vrijeme izmjene jata ili tokom proizvodnje.

Ključno je rano otkrivanje kokošje grinje i to pažljivim pregledom potencijalnih skrovišta npr. prečka, pukotina, grudica izmeta, pojilica, hranilica. Nadalje zamjena cijelog jata, a ne pojedinačno nadomještanje, može biti ključno pri prekidu kontinuiteta invazije u kokošinjcu. Važno je i održavanje okoliša čistim, obavezno je korištenje čistih sanduka za transport pilenki ili kutija/podložaka za jaja.

Pažnju treba posvetiti i sanitaciji opreme, primarno kaveza kod komercijalnih nosilica i gnijezda kod podnog načina držanja. Jedna od najuspješnijih mjera je čišćenje parom pod pritiskom prije ponovnog popunjavanja kokošinca, jer na ovaj način se uklanja prašina koja sadrži ostatke jaja grinja te je posebno učinkovita za pranje ćoškova.

Osim fizikalnih metoda mogu se primijeniti i preparati koji ubijaju ili neutraliziraju populaciju grinja. Korištenje akaricidnih sredstava prskanjem u prisustvu peradi je strogo zakonski regulisano i smiju se koristiti samo za to dozvoljeni preparati. Najčešće se danas za suzbijanje grinja u prisustvu peradi mogu koristiti biocidni preparati na prirodnoj biljnoj osnovi. Primjena insekticida ili akaricida na bazi organofosfornih spojeva, karbamata, piretroida i sličnih proizvoda za suzbijanje grinja u prisutnosti peradi je prema EU regulativi zabranjena.

Zagrtanje krompira za uspješno gajenje i visoke prinose

Zagrtanje krompira je neophodna agrotehnička mjera za uspješno gajenje i dobar rod krompira, pošto ova kultura formira krtole u zemljištu. Od posebne je važnosti kada, kako i na koji način se formira bank.

U širokoj proizvodnji krompira zagrtanje se često obavlja sa velikim zakašnjenjem, pred cvjetanje, kada se povređuje korijenov sistem, formirane stolone i stablo, što svakako ima uticaja na smanjenje prinosa.

Prilikom mašinske sadnje krompira, sadilica sa diskovima zagrne sjeme sa najmanje 5 cm zemlje. Konačno oblikovanje banka vrši se dodatnim nagrtanjem specijalnim mašinama nagrtačima između redova, ili bez njih tokom višekratnog nagrtanja. Dobar bank mora da ima sa svih strana, iznad i sa obe bočne strane krtole jednak sloj zemlje.

Optimalan bank ima poprečni presjek 850-1.000 cm². Takav bank u osnovi je 75 cm širok, visok je 25 cm i ima zaobljen vrh od 10-20 cm na kome je rastresita zemlja. Nagrtanje se može obaviti neposredno poslije sadnje pliće, a kasnije u toku nicanja, ili kada su biljke visine 15-20 cm. Trebalo bi naglasiti da je ogrtanje obavezna mjera nege, jer krompiru je neophodna što veća količina rastresite zemlje za formiranje i razvoj krtola.

Pročitajte: Uzgoj krompira bez obrade tla – pod slamom ili sijenom

U slučajevima kada se koriste herbicidi sa rezidualnim delovanjem, ili ako se očekuju temperature iznad 12-15 stepeni, konačno nagrtanje može se obaviti neposredno poslije sadnje.

Mjera koja predhodi zagrtanju krompira je kultivacija, a obavlja se 7-10 dana poslije nicanja. Cilj ove mjere je razbijanje pokorice, rastresanje površinskog sloja, uništavanje izniklih korova, a takođe da se usitni dovoljno zemlja za pravljenje grebena, u kome se formiraju krtole.

Neposredno prije nagrtanja neophodno je obaviti i prihranu sa azotnim đubrivima. Ukupna količina čistog azota koja je neophodna za formiranje dobrog prinosa iznosi u prosjeku oko 160 kg/ha. Pred sadnju se unosi 60%, a u prihrani 40% azota. Sa prihranom dodaje se oko 60 kg/ha čistog azota raspoređenog u jednoj ili dvije prihrane.

Što se tiče broja zagrtanja, preporuka je da se zagrtanje izvede dva puta: prvo kada se pojave redovi, a drugo u fazi 3-4 lista, a poslije druge prihrane azotom. Prvo zagrtanje ujedno može poslužiti i kao zaštita od kasnih mrazeva u ranoj proizvodnji.

Pravilno formiran bank ima značajnu ulogu u usjevu krompira kod visokih temperatura tokom ljeta. Pri temperaturama višim od 28 stepeni prestaje formiranje i rast gomolja. U takvim uslovima dobro formiran bank doprinosi rashlađivanju unutrašnje zone formiranja gomolja.

Kultiviranje, okopavanje i prihrana paprike

Kultiviranje i okopavanje paprike imaju za cilj obogaćivanje površinskog sloja zemljišta vazduhom, održavanje vlage i mehaničko uništavanje korova.

Ove mjere njege se obavljaju u toku vegetacije, sve dok biljke ne sklope redove, a prva se obavlja 10-15 dana poslije rasađivanja. Nakon svakog navodnjavanja ili posle svake jače kiše trebalo bi izvršiti međuredno kultiviranje ili okopovanje, kako ne bi došlo do obrazovanja jake pokorice. Dubina prva dva kultiviranja ne smije biti veća od 3 – 5 cm, ostala kultiviranja trebalo bi obavljati na dubinu od 5 – 7 cm.

Pored kultiviranja, paprika izrazito dobro reaguje i na okopavanje. Ova mjera njege je značajna pošto se na taj način uništava korov u redu i da razrahli zemljište u zoni korijenovog vrata. U toku vegetacije treba obaviti dva do tri okopavanja, na dubini 5 – 7 cm. Prvo okopavanje trebalo bi obaviti zajedno sa prvim kultiviranjem.

Pročitajte: Paprika – Kada primijeniti stajnjak, a kada prihranjivati preko lista?

Pošto paprika ima dugu vegetaciju, neophodno je obezbijediti dovoljno hraniva u pristupačnom obliku tokom cijelog vegetacionog perioda. Prihranjivanjem bi trebalo da se obezbijedi ujednačeno snabdijvanje biljaka hranivima tokom rasta i razvića, a naročito u vrijeme povećanih potreba za vodom.

Stalnim navodnjavnjem povećano je ispiranje hraniva, a istovremeno je povećano i usvajanje hraniva od strane biljke. Kod paprike su potrebna dva prihranjivanja, kako azotom, tako i fosforom i kalijumom. Prvo prihranjivanje obavlja se poslije prijema biljaka sa ¼ od ukupne količine azotnih đubriva (150 – 200 kg/ha KAN-a) i to dvije do tri nedjelje poslije sadnje. Drugo prihranjivanje se obavlja u fazi punog cvjetanja i zametanja plodova ¼ N i 1/3 P i K đubriva od ukupne količine.

Poslije svakog prihranjivanja neophodno je navodnjavanje, zbog unošenja đubriva u zemljište. Nakon toga trebalo bi obaviti međuredno kultiviranje ili okopavanje, kako bi hraniva bila pristupačna biljkama. Tokom vegetacije, kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana u cilju obezbeđenja boljeg porasta i zdravstvenog stanja biljaka, dodavanjem različitih folijarnih đubriva sa makro i mikro elementima.

Da li svinjska mast može da se pokvari?

Od kako su skočile cijene ulja, mnoge domaćice su da bi uštedile koju paru prešle na svinjsku mast. Smatra se da je mast zdravija od ulja i da je hrana mnogo ukusnija, ali do kad možemo da je koristimo za kuvanje?

Kao i kod svih masti za kuvanje, na kraju, mast se može pokvariti. Pošto se svinjska mast sastoji uglavnom od molekula zasićenih masti, ona ima tendenciju da bude čvrsta na sobnoj temperaturi i ima stabilniju strukturu.

Pročitajte: Svinjska mast ili ulje, šta je zdravije

Iako se svinjska mast sigurno može držati na sobnoj temperaturi u ostavi ili negdje drugo, vjerovatnoća kvarenja se znatno povećava kada se temperatura ne održava konstantnom.

Kako da vam surfinija cvjeta od maja do oktobra

Surfinije su jedne od najzahvalinijih cvjetnica i svaki balkon ili ograda izgledaju veličanstveno pod njihovim cvjetovima koji cvjetaju od maja do oktobra.

Viseće petunije, kako su još poznate u narodu, dolaze u raznim bojama: mogu biti bijele, žute, ljubičaste, ružičaste i crvene i sigurno će ostaviti utisak na svakoga ko baci pogled na vašu terasu.

Sa vama ćemo podijeliti osnovna pravila za njegu „kraljica balkona“ kako biste uživali u bujnom i zdravom cveću.

Sadnja surfinija

Možete da ih uzgajate iz sjemena ili iz rasada, s tim što je uzgoj iz rasada mnogo lakši. Sjeme je sitno i traži mnogo svjetlosti da bi proklijalo.

Ako ih uzgajate iz sjemena, posijte ga 10 do 12 sedmica prije nego što ćete cvijeće rasaditi napolju. Kada biljka formira tri lista, možete da je presadite napolju.

Ako se odlučite da kupite rasad, što cvećari preporučuju kao lakši put gajenja ove biljke, poslije posljednjeg proljećnog mraza presadite je na svjetlo sunčano mjestu u dobro procijeđeno zemljište i tu držite dok ne krenu visoke proljećne temperature.

Sve petunije, pa i surfinije, uspijevaju i u djelimičnoj sjenci, ali će u takvim uslovima imati manje cvjetova. Dobro je da biljke budu zaklonjene od vjetra.

Za uzgoj u saksijama, koristite mješavinu supstrata sa bijelim tresetom. I pored toga što surfinija ne pušta dubok korijen, za uspješan uzgoj zasadite je na dovoljnoj dubini da zrela biljka može lijepo da se učvrsti.

Jedna biljka je dovoljna za saksiju prečnika 20 cm. Viseće petunije se nerijetko uzgajaju u žardinjerama i sandučićima, pa je preporuka da posadite tri do pet biljaka u jednu veliku posudu.

Održavanje i zalivanje

Surfinije bi tokom ljeta trebalo da držite u hladovini, ali na mjestu koje nije hladno. Ako je budete gajili na previše toplom mjestu, biljka će biti neugledna, bez forme, sa dugačkim stabljikama i malim brojem cvjetova.

Kada biljka formira lijep, grmoliki oblik, temperatura iznad 12 stepeni Celzijusa će pospješiti cvjetanje. Kompost u kome je surfinija zasađena trebalo bi da bude prilično vlažan, ali ne i natopljen.

Ako primjetite da lišće surfinije žuti u ranoj fazi rasta, to je najvjerovatnije posljedica sušenja biljke. Kada je zalivate trudite se da ne kvasite listove ili bar da se na njima voda ne zadržava predugo, jer to pogoduje razvoju sive plijesni i pepelnice.

Takođe, biljke ne smiju biti mokre tokom noći.

Ako držite surfinije na sunčanom mjestu, preko ljeta ćete morati da ih zalivate dva puta dnevno, a ako su u hladu biće dovoljno jednom dnevno.

Prihrana

Prihranu sufrinija trebalo bi da počnete tri sedmice poslije sadnje, poslije čega nastavljate da je prihranjujete jednom nedjeljno.

Ova biljka traži njegu i posvećenost, a ključ za uspješno uzgajanje surfinija je redovna prihrana jednom sedmično i čišćenje od precvjetalih cvjetova.

Za uspešan rast ovog cvjeća, za prihranu će biti dovoljno univerzalno tečno đubrivo.

BIJELA TRULEŽ – Bolest paradajza opasna nakon rasađivanja na stalno mjesto

Bijela trulež (uzročnik: Sclerotinia sclerotiorum (Lib.) de Bary) – Ova bolest je kod nas redovno prisutna, ali ekonomske štete od nje nastaju samo u uslovima produženog hladnog vremena i stalne vlažnosti površine zemljišta. Parpirka, paradajz i plavi patlidžan su prema S. sclerotiorum osjetljivi u svim fazama porasta i razvića, pa se štete mogu pojaviti kao u toplim lejama tako i poslije rasađivanja biljaka na stalno mjesto. 

Sclerotinia sclerotiorum je izraziti polifag i ima veoma širok krug biljaka domaćina te napada biljeke iz 225 redova i 64 botaničke familije.

SIMPTOMI

Gljiva napada sve biljne organe paprike, paradajza i plavog patlidžana. Infekciji su najčešće izloženi samo podzemni i prizemni organi biljaka i oni njihovi nadzemni dijelovi koji duže vrijeme leže neposredno na površini zemljišta. Ostali nadzemni organi biljaka bivaju zahvaćeni zarazom samo u slaučaju uspješnih inokulacija askosporama zračnim putem. Početni simptomi na stabljici se obično uočavaju blizu površine zemljišta u vidu krupnih nekrotičnih pjega, u okviru kojih se pri vlažnim uslovima oboljela tkiva vremenom razmekšavaju i na njima dolazi do formiranja karakteristične bijele micelijske prevlake nalik na vatu.

bijela trulež
Simptomi bijele truleži na stabiljici paradajza (foto: V. Trkulja)

Pri povoljnim uslovima za razvoj parazita stabljika može biti u potpunosti prstenasto obuhvaćena, nakon čega ovakve biljke uvenu i uginu.

bijela trulež
Simptomi bijele truleži na paprici (foto: A. Chin et S.A Miller)

U unutrašnjosti napadnutih stabljika patogen formira krupne crne sklerocije, pomoću kojih se održava u zemljištu. Simptomi na listu se obično uočavaju u vidu žućkastih pjega nepravilnog oblika, koje se nalaze pri osnovi listova. Simptomi mogu da se pojave, mada rijetko, i na plodovima u vidu smeđih pjega koje se vremenom postepeno povećavaju i zahvataju cijeli plod, na kome se u vlažnim uslovima može formirati bijela micelija.

SUZBIJANJE

Osnovna mjera suzbijanja Sclerotinia sclerotiorum u staklenicima, plastenicima ili toplim lejama je sterilizacija zemljišta, koju je moguće postići vodenom parom, suvom termičkom obradom ili fungicidima za tu namjenu.

Od agrotehničkih mjera preporučuje se primjena plodoreda, te duboko oranje pomoću koga unosimo žetvene ostatke i sklerocije patogena duboku u zemljište radi sprječavanja stvaranja apotecija, kao i izbalansirana ishrana, redovno provjetravanje zaštićenih prostora i izbjegavanje zalivanja biljaka prevelikim zalivnim normama.

U slučaju pojave bolesti sve oboljele biljke treba počupati prije nego što se formiraju sklerocije i spaliti ih, nakon čega je potrebno izvršiti hemijski tretman fungicidima. Literatura: „Smjernice za integralnu zaštitu paradajza, paprike i patlidžana na otvorenom polju

Pročitajte:

  1. Poleganje rasada -Simptomi i zaštita /VIDEO/

  2. Zeleno uvenuće paprike: Kako spriječiti ovu bolest

  3. Zašto dolazi do deformacije plodova paradajza?

Bajat hljeb bolji od svježeg, zamrzavan i tostiran može biti i kancerogen

Bilo da više volite tostiran hljeb ili svježe ispečen, njegova struktura je u svim opcijama različita, kao i uticaj koji može da ima na zdravlje.

Glikemijski odgovor hljeba (brzina kojom se skrob razgrađuje u šećere) varira kada je zamrznut, odmrznut i tostiran u poređenju sa svježim hljebom.

13 namirnica koje sadrže više vitamina C od narandže

Kada pomislite na vitamin C, neminovno mislite na narandže. Ali ovo voće ima manje vitamina C u usporedbi s nekim drugim plodovima.

Narandže otprilike imaju vrlo respektabilnih 70 miligrama vitamina C po plodu – preporučena dnevna vrijednost za odraslu ženu je 75 miligrama – a postoji još nekoliko osvježavajućih namirnica koja sadrže i više po obroku, što je dobra vijest za vaše okusne pupoljke i zdravlje cjelokupnog organizma.

Pročitajte: Šta se događa u tijelu ako svaki dan uzimate vitamin C?

Postoje mnoge prednosti vitamina C – između ostalog, pomaže u zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanih stvarima kao što su dim cigareta, zagađenje i UV svjetlo od sunca, takođe podupire zacjeljivanje rana i pomaže apsorpciju željeza iz biljne hrane.

  • Jagode
  • Ananas
  • Korabica
  • Mango
  • Prokulice
  • Kivi
  • Guava
  • Paprike
  • Breskve
  • Papaja
  • Brokula
  • Sok od paradajza
  • Kelj