Trešnje su dobar izvor vitamina A, B1, B2, B3, B6, C i K i minerala kalijuma, kalcijuma, gvožđa, bakra, mangana, magnezijuma, fosfora i cinka, ali da li je dobro pojesti preko 20?
Kažu da jedno vuče drugo i zaista se čini da kada počnemo da ih jedemo više ne možemo da stanemo, ali stručnjaci upozoravaju da ne treba pretjerivati i jesti previše trešanja odjednom jer mogu da deluju laksativno i da izazovu loše varenje.
Zbog toga je najbolje držati se preporučene dnevne doze od oko 150 g, što odgovara količini od oko 20 trešanja. Trešnje su dobar izvor vitamina A, B1, B2, B3, B6, C i K i minerala kalijuma, kalcijuma, gvožđa, bakra, mangana, magnezijuma, fosfora i cinka.
Pored toga, sadrže dijetetska vlakna, celulozu, pektin, organske kiseline (jabučnu, limunsku i vinsku) i neke proteine i ugljene hidrate.
Crvenu boju trešanja dobijaju antocijanini i druge fenolne supstance sa antioksidativnim i antiejdžing dejstvom. Pored toga, antocijanini imaju analgetičko i antiinflamatorno dejstvo i stoga su veoma efikasni kod artritisa.
Antocijanini i proantocijanidini iz trešanja pomažu u suzbijanju simptoma astme i alergija, stimulišu proizvodnju kolagena i ublažavaju upale mišića i grčeve u mišićima, pa se sok od trešnje pokazao veoma korisnim za sportiste, koji mogu da ublaže bolove u mišićima nakon trčanja i drugih intenzivnih aktivnosti.
Trešnje sadrže levulozu, šećer sa niskim glikemijskim indeksom koji naš organizam polako apsorbuje, zbog čega je ovo voće veoma pogodno za dijabetičare. Osim što ih stavljate u usta jednu za drugom, možete ih koristiti i za pripremu sokova, sladoleda, voćnih salata i osvežavajućih kolača.
Šta je LUBENICA voće ili povrće – Lubenicu neki smatraju voćem, a drugi povrćem. S obzirom na svoj slatki ukus smatra se voćem, isto tako raste kao i voće i ima sjemenke. S druge strane, spada u porodicu tikvi, baš kao i krastavci. Zapravo, lubenica je po svojoj definiciji povrće, slatko povrće. Takođe, ima mnoge koristi za zdravlje, a ovo su samo neke.
Lubenica je “kraljica ljeta” i svakako treba da se nađe na vašem meniju, a ovo je petr razloga zašto:
Lubenica čisti organizam
Bogata je elektrolitima i vodom, ima jako malo kalorija (30 kalorija na 100 g) pa je odlična za dijetu. Savršeno čisti organizam i izbacuje otrove. Obiluje fitonutrijentima i antioksidansima koji čuvaju zdravlje.
Vitamin A
Lubenica je odličan je izvor vitamina A (100 g svježe lubenice ima 569 mg ili 19 odsto dnevne potrebe ovog vitamina). Vitamin A je važan za održavanje zdrave kože, sluznice pluća i usne šupljine.
Lubenica je bogata i antioksidansima kao što su likopen, betakaroten, lutein, zeaksantin i kriptoksantin, koji su efikasniji u prevenciji raka dojke, prostate, debelog crijeva, pluća i gušterače.
Izvor kalijuma
Odličan je izvor kalijuma, koji je nužan za ravnotežu elektrolita, prijeko potrebnih za normalan srčani ritam i pritisak. Kalijum je važan u sprečavanju srčanih i moždanih udara.
Ništa bez vitamina C
Sadrži velike količine vitamina B6 (piridoksina), tiamina (vitamina B1), vitamina C i mangana. Vitamin C jača imunitet, a mangan kao element u tragovima odgovoran je za zdravlje kože i kostiju.
A na kraju da rezimiramo da li je lubenica voće ili povrće? Svakako lubenica je povrće ali bitnije od toga jeste da je ona zdrava i ukusna biljka koju trebamo konzumirati tokom sezone.
Okvašivači ili ađuvanti su pomoćna sredstva za primjenu sa pesticidima i folijarnim đubrivima, a korsite se u cilju povećanja njihove efikasnosti, poboljšanja načina djelovanja i produženog trajanja.
Okvašivači nemaju pesticidno djelovanje već poboljšavaju djelovanje preparata.
Okvašivači djeluju tako da smanjuju površinski napon kapljica vode i tako utiču na povećanje površine koju ove kapljice pokrivaju. Na ovaj način redukuje se spiranje sredstva sa biljke tokom i nakon aplikacije.
Preporuka agronoma kompanije Agrimatco svako je okvašivač INEX
INEX je nejonski okvašivač, penetrator i aktivator. Poboljšava djelovanje kontaktnih i sistemičnih sredstava za zaštitu bilja (fungicidi, insekticidi, herbicidi, akaricidi, desikanti), kao i folijarne prihrane, povećavajući njihovu apsorpciju i translokaciju.
INEX smanjuje površinski napon, ubrzava lisnu apsorpciju i time pomaže da se aktivna materija pesticida što brže usvoji u biljku.
INEX okvašivač je visokokvalitetni nejonski surfaktant koji ne pjeni i uklanja postojeću pjenu, formulisan posebno za poboljšanje performansi većine pesticida. Dodavanjem INEX ađuvanta pojačava se prodiranje pesticida u lisnu površinu, INEX brzo vlaži i ujednačava površinu na koju se prskanjem nanose pesticidi.
INEX okvašivač smanjuje površinski napon vode i povećava kontaktnu površinu za pesticide bez ikakve hemijske reakcije.
INEX okvašivač se nikad ne primjenjuje sam, nego u kombinaciji sa sredstvom za zaštitu bilja ili folijarnom prihranom.
INEX okvašivač dodati u rezervoar prskalice na početku, prije dodavanja drugih sredstava za zaštitu bilja. Obratiti pažnju na upozorenja i ograničenja koja su navedena kod sredstava za zaštitu bilja, kao i njihove količine primjene.Količina primjene INEX-a zavisi od stanja biljke, vrste sredstva za zaštitu bilja kao i od vremenskih uslova prilikom tretiranja. U slučaju visokih temperatura i veće vlažnosti, koristiti niže doze. Ako očekujemo kišu ubrzo nakon tretiranja, koristimo više doze kako bi se ubrzalo prodiranje sredstva u biljku.
Primjena:
Fungicidi 0,5 – 0,75 ml/l vode (50 – 75 ml/100 l vode)
Insekticidi/Akaricidi 0,5 – 0,75 ml/l vode (50 – 75 ml/100 l vode)
Herbicidi 0,75 – 1,0 ml/l vode (75 – 100 ml/100 l vode)
INEX okvašivač
Najbolja efikasnost
Smanjuje površinski napon
Poboljšava usvajanje sredstava za zaštitu bilja i folijarnih đubriva
Aktivator, pojačava apsorciju i translokaciju pesticida i folijarnih đubriva
Pojačava prodiranje u lisnu površinu
Ne pjeni, otporanje na ispiranje
Vrijeme primjene, karenca, radna karenca, kao i ostala ograničenja zavise od pesticida sa kojim primjenjujemo INEX.
Kompot od kajsija mora biti pripremljen tako da voće očuva oblik, boju i aromu. Ovako pripremljeno voće veoma je ukusno, može se držati dugo, pod uslovom da se pazi na čistoću prilikom rada i na pridžavanje upustava koji se daju za svaki recept.
RECEPT ZA KOMPOT OD KAJSIJA
Pripremite na 1 kg kajsija 250 – 300 g šećera, 4 dl vode i jednu vanilu. Kajsije oprati, načas ih staviti u vrelu vodu, a zatim u hladnu, pa im skinuti pokožicu. Očišćeno voće prepoloviti a ako je krupno isjeći ga i na četvrtine. Šećer vodu i vanilu kuvati, pa kada rastvor bude gotov, dodati pripremljeno voće, pazeći pritom da sječeni dio bude dole. Kuvati nekoliko minuta, a zatim sipati najprije voće, pa potom preliti prokuvanim sokom. U teglu treba staviti i nekoliko koštica (sjemenki) od kajsije. Zatvoriti ih ili povezati.
Za ovakav kompot od kajsija potrebno je zdrave kajsije oljuštiti, a zatim ih oprati iz nekoliko voda i staviti na đevđir da se ocijede. Uzeti čiste tegle, prvo staviti sitan šećer, pa red kajsija i sve tako redom dok se tegla ne napuni, a zatim ostaviti da stoje preko noći. Sutradan dopuniti teglu kajsijama, vezati celofanom, pa ih držati na suncu 3-4 dana, a može i na toplom mjestu dok se šećer ne rastopi. Ovako ostavljene kajsije, ostaju cijele, čvrste i ukusne i zaista kao da se jedu svježe. Može se iz tegle vaditi koliko treba, ostatak kompota se neće kvariti.
Nije baš biljka ovog podneblja, ali se dobro primila i zauzela svoje mjesto i u našem jelovniku. Blitva je zdrava, ukusna, lako se gaji, nije skupa, a može se pripremiti na mnogo načina. Salata od blitve je laka za pripremu, odličnog ukusa i puna vitamina.
Niskokalorično povrće sa visokim sadržajem magnezijuma, gvožđa, kalijuma i vitamina A, C i K. Brine o našem srcu, nivou šećera u krvi, čuva nam kosti, izuzetna za dobru probavu.
Mala porcija kuvane blitve pokriva našu dnevnu potrebu za vitaminima A i K i gotovo ispunjava dnevni unos vitamina C.
Odličan je izvor kalcijuma, magnezijuma, bakra, cinka, natrijuma, fosfora i vitamina E. I ne goji.
I što je veoma važno, ima je gotovo čitave godine i to jednakog kvaliteta.
Brzo se i lako priprema za koji god način pripreme da se odlučite.
Preporučujemo da u ovim vrelim danima pripremite salatu od blitve i krompira koja se servira i jede hladna.
Za dvije osobe potrebno je tri krompira srednje veličine i jedna veze blitve, u kojoj obično ima šest, sedam listova. Ako blitvu baš volite, neće smetati da stavite i dvije.
Krompir isječen na kockice skuvajte u slanoj vodi i kad je skoro gotov, ubacite grubo nasječenu blitvu bez drški.
Drške, ako su duže, možete obaška blanširati pa ih ispohovati, odlične su. Ili od drški skuvajte čorbu ali to su već drugi recepti.
Kad je sve gotovo, ocijedite krompir i blitvu, začinite dresingom od maslinovog ulja (može i suncokretovo, ne smeta ništa) i sirćeta, soli, bibera i bijelog luka, sjeckanog ili u prahu.
Salatu stavite u frižider da se dobro ohladi.
Salata od blitve može se jesti uz šta god hoćete ali možda najbolje uz riblje štapiće ili već panirane lignje. Ni to nije skupo, brzo se spremi i ne ugrije kuću.
Najvažnije bolesti graška – Palež graška mogu izazivati tri patogene gljivice iz roda Ascochyta ( A. pisi, A. pinodella i A. pinodes).
Najvažnije bolesti graška
Palež graška
Simptomi su dosta slični, pa se zato bolest zove samo jednim imenom palež ili antraknoza graška, bez obzira o kojoj se patogenoj gljivi radi. Međutim, smatra se da je vrsta Ascochyta pinodes najčešći uzročnik ove bolesti. Bolest se najbolje uočava na listovima i mahunama. Na listovima se javljaju smeđe pjege, a na mahunama također smeđe pjege, s tim da su one malo udubljene u staničje, pa stoga takve pjege nazivamo antraknozama. Po tome su slične simptomima pjegavosti ili antraknoze koja se javlja i na pasulju.
Kasnije se unutar tih pjega mogu primjetiti i golim okom, male crne tačkice, koje predstavljaju plodna tijela ili piknide. U njima se stvaraju piknospore, koje tijekom vegetacije uzrokuju zarazu.
I na stabljici se mogu javiti simptomi u vidu duguljastih pjega, koje su takođe udubljene u staničje. Patogena gljiva se uglavnom prenosi zaraženim sjemenom. Za suzbijanje bolesti u polju tokom vegetacije mogu se koristiti dva do tri puta dozvoljeni fungicidi.
Plamenjača graška
Glavni znaci ove bolesti su žutosmeđe pjege na gornjoj strani lista, ispod kojih se na naličju lista javlja modrosivi mašak, koji predstavlja zoosporangiofore sa zoosporangijama, u kojima nastaju zoospore, koje šire zarazu.
Takođe se simptomi plamenjače javljaju i na mahunama, ali i na sjemenkama unutar mahuna. Uzročnik je pseudogljiva Peronospora viciae, koja prezimljuje u tlu na zaraženim biljnim ostacima u vidu polnih spora ili oospora.
U proljeće za vrijeme povoljnih temperatura i vlage na oosporama se razvijaju sporangiji iz kojih zoospore šire prvu zarazu. Glavna mjera zaštite je plodored i uzgoj otpornijih kultivara. Takođe bi trebalo koristiti zdravo sjeme.
Pepelnica graška
Uzročnik bolesti je gljiva Erysiphe pisi. Prepoznatljivi simptomi ove bolesti su kao i kod svih pepelnica sivkastobijele prevlake na gornjoj strani lista i na mahunama, koji predstavljaju micelij patogene gljivice na kojeme se stvaraju spore ili oidije.
Ove spore šire zaraze tokom vegetacije. Kako se pepelnica na grašku javlja obično na kraju vegetacije, nije potrebno provoditi zaštitu, ali u slučaju jače zaraze mogu se koristiti se fungicidi na bazi sumpora.
Vjerovatno već znate da će paradajz biti mnogo ukusniji ako ga čuvate na sobnoj temperaturi umjesto u frižideru, ali to znači da morate da ga iskoristite u mnogo kraćem roku.
Ekipa Test Kitchena rado proučava sve novosti vezane uz hranu, od toga kako je najbolje iskoristiti i pripremiti do toga da bude što kvalitetnija.
Ovaj put odlučili su da isprobaju savjet botaničara Jinhe Baija.
Budući da paradajz duže traje dok ih čuvamo u frižideru, teško je izbjeći gubitak ukusa koji se događa jer hladnoća blokira određene enzime u njima.
Bai je tokom svojih eksperimenata došao do rješenja. Paradajz je stavio na pet minuta u toplu vodu, na otprilike 50 stepeni Celzijusa, i zatim je stavio u frižider.
Kako je tvrdio da je ukus bio skoro isti onom kada stoji na sobnoj temperaturi, Test Kitchen sproveo je svoje malo istraživanje.
Za Huffington Post otkrio je zatim da je većina od deset ispitanika potvrdila da je ukus paradajza koji se ovako čuvao oko 80 odsto sličan onome kada je na sobnoj temperaturi.
Krbuljica (Chaerophyllum bulbosum) je veoma stara kultura koja se uzgaja zbog skrobnog korijena i lišća. Poznata je kao gurmanski ili francuski peršun, jer mu je vrlo slična, ali se odlikuje mirisom po anisu. Mladi listovi su veoma ukusni kao dodatak salati.
Vodi porijeklo sa područja Bliskog Istoka i šireg područja Kavkaza. Uzgaja se širom svijeta. Veoma često je nalazimo u prirodi u vlažnim šumama, šikarama, uz puteve, reke, ali uvijek u blizini naselja.
Krbuljica je dvogodišnja biljka iz familije Apiaceae (štitonoše), sa gomoljasto zadebljalim korenom, visine od 50-200 cm. Stabljika je uspravna, šuplja, na preseku okrugla, u donjem delu dlakava i ljubičasta, prema gore razgranata. Listovi su 2-4 puta perasto razdeljeni, sa dugim rukavcem i sa linearno nazubljenim rubom. Bijeli cvjetovi razvijaju se u štitastim cvastima, složeni od 15-20 pojedinačnih cvjetića. Cvjeta od juna do avgusta. Plodovi su izduženo ovalni, pri vrhu suženi.
Formira korijen u prvoj godini, a u drugoj godini formira sjeme. Korijen je prilično mali, obično dostiže 5 do 7,5 cm u dužinu i upola manje u širinu. Veličina vjerovatno objašnjava njenu manju popularnost u poređenju sa srodnim biljkama iz iste familije, poput šargarepe ili peršuna koje imaju znatno veći koren. Koren ima najbolji ukus posle nekoliko nedelja od skladištenja ili nakon zamrzavanja u zemljištu. Sadržaj skroba u korijenu je oko 20%. Zadebljali korijen jednogodišnje biljke može se peći ili pržiti ( kao krompir), kuvati pa i jesti sirov kao salata. Ukus podsjeća na kesten. Sadržaj vode u korenu se kreće oko 60%.
Prije upotrebe mora proći kroz period hladnog skladištenja. To se postiže na taj način što se ostavlja u zemlji do prvih mrazeva ili se čuva u frižideru ili drugom hladnom, vlažnom mjestu. Korijen koji se čuva na 40C zaslađuje se dovoljno za jelo za mjesec dana.
Prilikom skupljanja ove biljke u prirodi trebalo bi voditi računa da se ne pomiješa sa opojnom krabljivicom (Chaerophylium temulum L.), koja može izazvati proliv i slabost. Korijen ove vrste je uži, vretenastog oblika, a stabljika je crvenkasta i do gornjeg dijela obrasla dlakama.
Pored toga što ovu biljku srećemo u prirodi, ona se može uspješno gajiti u našim baštama. Nikada nije bila posebno popularna kultura, iako se u prošlosti češće uzgajala nego danas.
Od sjetve do korijena koji se može upotrebiti potrebno je najmanje deset mjeseci.
Ova biljka je otporna na hladnoću. Dobro podnosi zasenu, često se gaji ispod voćaka. Zahteva optimalnu vlažnost zemljišta, ako nema dovoljno vlage, krbuljica brzo prelazi u generativnu fazu razvoja, lišće postaje grubo i neprijatnog ukusa. Daje dobre prinose na plodnim i propusnim zemljištima.
Listovi imaju miris anisa, a po ukusu podsećaju na peršun. Spolja, krbuljica podsjeća na običan peršun. Često se naziva francuskim peršunom ne samo zbog njegove fizičke sličnosti, već i zbog činjenice da se često koristi u klasičnim mješavinama začina u francuskoj kuhinji.
Razlikujemo dvije vrste baštenske krbuljice:
– lisnata krbuljica
Gaji se samo za konzumaciju nadzemnog dijela biljke
– gomoljasta krbuljica
Koriste se gomolji ove krbuljice
Ova biljka nema posebnih zahteva za plodoredom, ali trebalo bi voditi računa da ne dolazi na parcelu posle biljaka iz iste familije.
Sjetva se obavlja od marta do jeseni. Brzo klija, a niče već posle 12 do 16 dana. Sjetva može biti direktna. Najbolje ju je obavljati sukcesivno, u više navrata. Sjetva se obavlja u redove sa razmakom 15-20 cm x 30 cm. Dubina sjetve je 1-1,5 cm. Sjeme klija 2-3 nedelje poslije sjetve. Da bi sjeme proklijalo, mora da prođe proces jarovizacije. Kad proklijaju, biljke za relativno kratko vreme ostvare lisnu masu koja se može redovno koristiti.
Njega biljaka uključuje umjereno zalivanje, okopavanje, plijevljenje i uklanjanje cvjetnih stabljika. Kao prihrana može se upotrijebiti rastvor drvenog pepela ili divizme. Berba zelene mase može započeti kada biljka dostigne visinu od 20 cm.
Lubenicu skoro svi obožavaju, a ovo vrijeme ujedno nam donosi ovo neodoljivo voće. Osim neodoljivog ukusa, ona je veoma zdrava za naš organizam.
Lubenica predstavlja odličan izvor vitamina C, minerala i svakako vode. Dvije kriške lubenice na dnevnoj bazi utiču na povećanje osjećaja sitosti i smanjuju efikasno tjelesnu težinu. Likopen koji se nalazi u lubenici pomaže takođe u smanjenju visokog šećera u krvi (hiperglikemije). Na svakodnevnoj bazi je potrebno da konzumirate jednu do dvije kriške lubenice sat vremena prije ručka.
Samo jedna porcija je dovoljna da se zadovolji petina potrebe organizma za vitaminom C i A. Osim toga, visok nivo kalijuma reguliše krvi pritisak, čime se održava i zdravlje srca. Lubenica se sastoji od 91,5 odsto vode. S obzirom na to da dehidratacija može predstavljati velike zdravstvene probleme, koji se najčešće realizuju kroz glavobolje, slabu koncentraciju i umor, konzumiranje lubenice je odličan način da se izbjegnu svi ovi problemi.
Međutim, nije nam prijatno kada moramo da je siječemo, utrošimo određeno vrijeme i čistimo nastali nered. Ali, dobra vijest je što postoji trik koji će vam uštedjeti vrijeme, a pritom nećte imati nikakav nered u kuhinji!
Riječ je o tome da lubenicu najprije isiječte cik-cak, a potom razdvojite na dva dijela.
Fiziološka promjena uslijed nedostatka kalcijuma kod paradajza se zove površinska ili vršna trulež paradajza, a primjećuje se kao tamna mrlja na dnu ploda, a kasnije kao tamni okrugli prstenovi.
Vršna trulež paradajza se u većini slučajeva javlja iz dva razloga:
zbog suše
previše vlage
Zbog toga biljke paradajza ne mogu da usvoje kalcijum u dovoljnim količinama iako je on prisutan u zemljištu.
Dakle, ova pojava nastaje kao posljedica fizioloških poremećaja u usvajanju kalcijuma. Pojavljuje se na kiselim tlima koja imaju manjak kalcijuma ili je njegovo usvajanje iz zemljišta otežano. Takvi uslovi obično nastaju kada je zemljište suvo, kada nakon suše padnu obilnije kiše ili kada se prekasno počne navodnjavati, piše dr.sc.Zdravko Matotan u Glasniku zaštite bilja (4/2009).
Preobilno đubrenje azotom utiče na vegetativni rast te stvaranje bujne lisne mase koja ima veliku transpiracijsku površinu pa tako listovi imaju pojačanu akumulaciju kalcijuma na račun plodova. Zemljišta koja imaju nizak pH, odnosno ona koja su kisela imaju problem s nedostupnošću klacijuma. Stoga je važno napraviti analizu tla prije sadnje biljaka.
Vršna trulež paradajza se najčešće pojavljuje na
paprici,
paradajzu,
patlidžanima i
dinjama.
Početni simptomi vršne truleži se javljaju kao mala zatamnjenja na vrhu ploda, zatamnjenja se povećavaju, a kako plod zri postaju udubljenija. Na velikim udubljenjima javljaju se koncentrični krugovi. Napadnuto tkivo izgleda poput kože i čvrsto je. Postoji i mogućnost da oboljelo mjesto napadnu paraziti te ono tada pocrni. Plod može imati nekoliko pjega ili pak jednu veliku koja može zahvatiti pola ploda.
Simptomi vršne truleži slični su sunčanim pjegama ali su one bijele boje a takođe simptomi se mogu zamijeniti s plamenjačom koji su vidu malih vodenastih zona koje se brzo povećavaju i tamne. Često povrtari ove prve simptome zamijene s plamenjačom jer su vrlo slični. Kasnije, na mjestu koje je zahvaćeno vršnom truleži nastaju ulegnuća smeđe do crne boje. Na kraju se na odumrlo tkivo nasele saprofitske gljivice pa se zahvaćena zona ploda osuši.
Kako se se sprečava vršna trulež paradajza
Sprečavanje vršne truleži je samo preventivno, dakle kada se pojave simptomi ne mogu se otkloniti primjenom hranjiva.
Vrijeme primjene prihrane sa kalcijumom je početak cvjetanja i tokom cvjetanja, ali je najbolje prihranu na bazi kalcijuma koristiti nakon analize zemljišta, jer kao što smo već rekli često u zemljištu ima ovog elementa, ali usljed nedostatka vlage, prevelike suše i prekomjerne upotrebe azota, biljka nije u stanju da ga usvoji te se ispoljava vršna trulež paradajza.
Prirodni pripravci protiv vršne truleži
Kao prva pomoć u vrtu, skupljajte ljuske jajeta, usitnite ih u prah i pomješajte s vodom, te zalijevajte njime redovno vaš paradjaz. Ukoliko se pojavi vršna trulež paradajza, maknite te plodove i zalijevajte redovno navedenim pripravkom s ljuskama jajeta i velike su šanse da će vam idući plodovi biti u redu.
