Naslovnica Blog Stranica 244

ZA BUJNIJE I OTPORNIJE BILJKE napravite prirodno đubrivo od koprive

Kopriva je jedna od najzdravijih biljaka. O njenim blagotvornim dejstvima na ljudski organizam dosta se pisalo. Kako ona obiluje gvožđem, ali i vitaminima A, B, D, E i K, kalcijumom, kalijumom, cinkom, magnezijumom, pa je poželjno da se nađe na našim jelovnicima. Njeno ljekovito dejstvo prepoznali su još Stari Grci. Osim toga možete napraviti prirodno đubrivo od koprive za bujnije i otpornije biljke.

Ali ova magična biljka obiluje i azotom, koji je izuzetno bitan za rast, plodnost i bujnost bilja. Uz pomoć je, možete napraviti organsko đubrivo za zalivanje cvijeća u vašoj bašti. Ne samo što ne šteti okolini, već je pođednako efikasno kao vještačko đubrivo.

Pročitajte: Žetveni ostaci kao organsko đubrivo

Kako pripremiti prirodno đubrivo od koprive?

Uberite kilogram svježe koprive, a potom potopite u 10l vode, u većoj kanti. Povedite računa: nikako ne punite kantu do vrha, već pstavite malo slobodnog prostora jer usljed procesa fermentacijetečnost kreće da pjeni. Potrebno je da prekrijete kantu gazom ili mrežicom i ostavite na suncu da stoji par dana. Za to vrijeme, potrebno je da povremeno miješate sadržinu. Kada smjesa postane tamnija i dobije neprijatniji miris, znaćete da je spremna za upotrebu.

Prije upotrebe obavezno razrijedite dobijenu smjesu sa vodom, otprilike u razmjeri 1:10.

HILANDARSKI BOSILJAK ILI SVETA PETKA – Tjera komarce i jednostavna je za gajenje

Hilandarski bosiljak, tamjanika, Sveta Petka, sve su to nazivi za istu biljku. Može da se gaji u saksiji, na terasi ili u bašti, a osim što je izuzetno atraktivna, veoma je i korisna jer tjera različite insekte, posebno moljce i komarce.

Pored toga što svojim mirisom rastjeruje komarce, ova biljka je veoma jednostavna za gajenje.

Cinija je cvijet koji treba da ima svaka bašta – Tjera štetočine, privlači oprašivače

Ukoliko gajite cvijeće ili se bavite vrtlarstvom, sigurno znate, a ako ste početnik u jednom ili drugom, treba da znate da nije dovoljno zasaditi samo povrće, već treba dodati i cvijeće koje će privlačiti oprašivače, a tjerati štetočine, cinija je idealan izbor.

Jedna od najboljih cvjetnica u te svrhe je cinija, koja je ranije u baštama bila neizostavni biljni element.

Ciniji odgovara poptuno sunčan položaj i zadovoljava se umjerenim zalivanjem. Njeni cvjetovi liče na margarete, posebno sorte jednostavnih ili polupunih cvjetova. Cinije sa dvostrukim ili punim cvjetovima više liče na hrizanteme, a obim doseže i veličinu od petnaestak centimetara, ali su dosta črvste stabljike i opstaju i bez podrške.

Jedina mana cinija je da cvjetaju samo u toku ljeta, odnosno tri mjeseca. Pošto postane hladnije i vlažnije vrijeme, tada cinija izgleda prilično neprivlačno.

Cinije su odličan izbor i kao rezano cvijeće, jer dosta dugo opstaju i drže svoju izvornu boju i svježnu.

Pročitajte: Prirodno đubrivo za cvijeće – Evo kako da ga napravite sami

Najljepše su kada se sade u grupama, a odlično se uklapaju uz ukrasne žalfije. Kako cvjetaju različitih boja i oblika, od juna do prvih mrazeva, idealne su za rezano cveće. Ako se tome doda i to da su vrlo otporne na sušu i privlače korisne insekte u baštu, pravi su izbor. Osjetljive su na presađivanje, pa to imajte u vidu.

Ukoliko ih sadite iz sjemena, kada se tlo zagrije, dovoljno je da plitko raspete sveme po očišćenoj i pripremljenoj stazi i da je pokrijete slojem komposta.

Sjeme cinija je krupno i lako će se probiti kroz taj sloj, a uz redovno zalivanje proklijaće tek za nekoliko dana. Tada samo treba sačekati, pratiti male izdanke i voditi računa da ih ne sustignu korovi.

Pročitajte: Infuzija za cvijeće od koje će rasti kao ludo, a pravi se od samo dva sastojka

Na svu sreću, cinije rastu brzo i za mjesec dana poslije sjetve će biti velike i bujne da o korovima više ne treba brinuti. Jedini problem koji bi mogao da se pojavi jeste težina biljke, posebno kod visokih sorti.

Zato, ukoliko procijenite da bi vaše cvjetnice mogle da se slome, diskretno ih poduprite drvenim kočićima.

Efikasnost sode bikarbone u zaštiti bilja: Mit ili stvarnost?

Soda bikarbona važi za preparat sa veoma širokim spektrom djelovanja. Tako se od ovog jedinjenja očekuje i da suzbija pepelnicu kao gljivično oboljenje biljaka, da se u bašti bori protiv mrava i puževa golaća, da uništava korov kao i da ukus plodova paradajza učini slađim. Kao što to najčešće biva sa prevelikim očekivanjima, ona nisu uvek realna pa tako ni ovaj „prirodni“ preparat nije svemuguć, a upitno je i koliko je zaista koristan. Ovo tim pre što čak i nešto što je prirodno, ne mora da bude korisno za baštu te da od njega ponekad bude više štete nego koristi.

Soda bikarbona kao uništavač korova

Često se može čuti savjet da je po korovu u bašti potrebno posuti sodu bikarbonu i da će korov iščeznuti. Iako će djelovanje soda bikarbone možda i uništiti korov u potpunosti, ne znači da je to samo po sebi dobra ideja. Naime, soda bikarbona je vrsta soli. Puno je napisa, kroz istoriju, o tome kako su pobjednici zasoljavali polja svojih neprijatelja i to sa ciljem da poraženi u buduće ne bi mogli ništa da gaje na tim poljima. Stoga treba biti obazriv sa upotrebom ove vrste soli u bašti jer so ne čini dobro biljkama.

Soda bikarbona i pH vrednost zemljišta

Postoje mnogi radovi i članci na temu upotrebe soda bikarbone, kao izrazito alkalnog jedinjenja, u cilju pospješivanja cvjetanja biljaka kao i unapređenja slatkoće plodova kako voćaka tako i povrća, upravo zbog uticaja na alkalizovanje zemljišta. Ipak, ovo je samo djelimično tačno. Iako neizbalansirana pH vrijednost zemljišta može uticati na cvijet i plod biljaka, jednostavno dodavanje soda bikarbone u zemljište nije rešenje za ovaj problem. Slabije cvjetanje kod biljaka, primjera radi, ima brojne uzroke. Tako, razlozi variraju od premalo do previše sunčeve svjetlosti, neadekvatnog đubrenja i navodnjavanja, mjesta sadnje, bolesti, štetočina, disbalansa nutrijenata u zemljištu.

Slatkoća ili kiselost plodova voćaka najčešće je uže povezana sa količinom navodnjavanja i zdravljem biljke u cjelini, nego sa bilo čim drugim. Kako bi se popravio ukus plodova paradajza i mnoštva drugih usjeva, umjesto soda bikarbone bolje je pribeći deficitarnijem navodnjavanju.

Ako pH vrijednost zemljišta stvara probleme biljkama da usvajaju nutrijente iz zemljišta, onda je treba promijeniti ili upodobiti kulture tipu zemljišta na kojem će one rasti. Promjena pH vrijednosti zemljišta jeste težak i dugoročan proces koji podrazumijeva puno učestalih tretmana i testiranja zemljišta, a samo dodavanje soda bikarbone u zemljište će najvjerovatnije prije podići nivo soli preko granice toksičnog, nego što će donijeti neke koristi.

Soda bikarbona protiv mrava

Kao djelotvorno sredstvo u borbi protiv mrava preporučuje se mješavina šećera i sode bikarbone. Naime, kada mravi ovu smješu transportuju do svoje kolonije i pojedu, efekat će biti da eksplodiraju usled dejstva ovog jedinjenja. Međutim, ova postavka naprosto nije tačna. Posmatrano iz perspektive mrava, granule šećera su veličine teniske loptice u odnosu na čestice soda bikarbone te su samim tim vrlo prepoznatljive za mrave. Naprosto, mravi će birati šećer a ne soda bikarbonu te će i efekat jedinjenja izostati. Sa druge strane, ne postoje ni naučno potvrđena objašnjenja navodnog „efekta eksplozije“ usljed djelovanja ovog jedinjenja.

Soda bikarbona kao fungicid

Budući da je gljivicama potrebna blago kisela sredina kako bi se razvijale, upotreba sode bikarbone koja ima pH vrijednost od 8,4 alkalizovaće okruženje te će to zaustaviti rast gljivica. Tačno je da soda bikarbona ne uništava gljivice već samo privremeno sprječava njihovo širenje, a ono će se nastaviti čim se i uslovi budu promijenili, odnosno čim okruženje ponovo postane kiselije. Stoga je sodu bikarbonu ispravnije definisati kao fungistatik nego kao fungicid. Takođe, ove fungistatične prednosti soda bikarbone moguće je postići u laboratorijskim uslovima, dok je na otvorenom učinak drastično smanjen.

Upotrebom sode bikarbone najverovatnje će se zaustaviti rast gljivica poput onih koje prouzrokuju crnu pjegavost, plamenjaču i pepelnicu. Međutim, budući da se soda bikarbona rastvara u vodi, nakon svake kiše, zbog efekta spiranja, potrebno je ponavljati tretmane, što doprnosi većoj koncentraciji soli u zemljištu, koja ugrožava biljke i mikroorganizme. Stoga je, u borbi protiv pepelnice, primjera radi, bolje upotrebljavati rastvore kalijum fosfata, kalijum karbonata, sumpora, čak i sprejeve na bazi mlijeka.

Sa druge strane, usporavanje ili zaustavljanje širenja gljivica pokazuje svoje pozitivne strane nakon berbe nekih kultura. Tako, mnogi proizvođači citrusa, upotrebljavaju rastvor sode bikarbone u ključaloj vodi za tretman citrusa jer se ovim zaustavlja širenje gljivice, osjetljive na alkalnost soda bikarbone, koja stvara plavu i zelenu buđ na kori citrusnih kultura, dok su u transportu ili uskladištene. Zapravo, odatle i potiče čitavo oduševljenje sodom bikarbonom, od jednog testa iz tridesetih godina dvadesetog vijeka koji je sproveden na kori od limuna.

Najčešće greške pri zalijevanju travnjaka

Greške pri zalijevanju travnjaka najčešće se odnose na prečesto zalijevanje, ali sa malom količinom vode. Osim toga, travnjaci se najčešće zalijevaju u svako doba dana što nije dobro. Najbolje je travnjake zalijevati rano ujutro, a preporuka je izbjegavati zalijevanje tokom najtoplijeg dijela dana.

Korijen trava je najjednostavniji korijen od svih korijena, nježan je, nema sekundarna tvorna tkiva pa se ne može debljati. Prodire na dubinu od 10 cm do 15 cm. Trave razvijaju čupavo korijenje kojim crpe mnogo hraniva iz tla i isto tako transpiriraju velike količine vode. Zato najbolje uspijevaju na dubljim, plodnim, umjereno vlažnim, dovoljno zračnim tlima, neutralne do blago kisele reakcije.

Bez kvalitetnog tla, travnjaci se teško održavaju pa čak i uz intenzivne mjere nije siguran potpuni uspjeh. Osim vode, za razvoj korijena važan je i vazduh. Ako u tlu ima više vazduha s dobrom koncentracijom kiseonika, bolje je primanje vode, a time i hranjiva.

Najveći dio potreba za vodom biljka uzima iz tla. Potreba za zalijevanjem zavisi od vremenskih prilika, odnosno količine padavina te od namjene. Ako se travnjak ne zalijeva duže vremena za sušnog perioda, dolazi do uvenuća. U takvim uslovima travnjak počinje žutjeti, degenerira i na kraju propada. Preobilno natapanje travnjaka je takođe štetno jer narušava vodo-vazdušni režim tla, prebrzo se ispiraju hraniva, pa su oslabljene biljke podložnije napadu bolesti.

Pročitajte: Pet koraka za savršen travnjak, bez korova, suvih dijelova i štetočina

Upravo se kod navodnjavanja većinom pravi greška da se zalijeva prečesto, ali s malom količinom vode. Često se travnjak tokom suvih ljetnih mjeseci zalijeva skoro svake večeri pomalo. Na taj način jedva se ovlaži površinski sloj, a u najboljem slučaju, nekoliko gornjih milimetara tla. Travnjak reaguje tako da se korijenje koncentriše sasvim ispod površine tla što nije dobro jer kod malog nedostatka vode biljke počinju venuti. Osim toga, svakodnevno vlaženje gornjeg sloja tla provocira nicanje korova iz sjemena.

Zapamtite, učestalo navodnjavanje niskim dozama čini više štete travnjaku nego rjeđe, ali u izobilju. Gornji sloj tla treba imati vremena da se osuši prije početka novog zalijevanja. Obično je travnjake potrebno zalijevati 2 do 3 puta tokom vrućeg ljetne sedmice. Dakle travnjake treba zalijevati rjeđe, ali sa većom količinom vode. Takvo obilno zalijevanje je ekonomičnije posebno ljeti jer uzrokuje manje gubitaka (isušivanje).

Kada je najbolje zalijevati travnjak?

Travnjak se ne smije zalijevati u podne i popodne. Prvo, uzrokuje velike gubitke vode (čak i do 30-40%), drugo, postoji opasnost od opekotina stabljike.

Optimalno vrijeme za zalijevanje je rano ujutro. Jutarnje zalijevanje omogućuje travnjaku da se osuši prije večeri i voda neće ispariti odjednom jer sunce neće imati vremena da ugrije tlo. Isto tako nije idealno zalijevati travnjak uveče jer se travnjak navlaži, i nakon toga satima ne osuši sto može dovesti do stvaranja gljivica. Ali ako ne možete zalijevati ujutro, svakako zalijte navečer, a nikako tokom dana.

Pročitajte: Da li treba šišati travu u vrelim danima – Evo savjeta za lijep travnjak

Koliko vode je potrebno za zalijevanje?

Često se postavlja pitanje o količini vode koje je potrebna kod zalijevanja travnjaka. Po kvadratnom metru travnjaku treba dati između 10 i 20 litara vode, kako bi voda doprla do dubine od 15 cm. Koliko tačno vode treba travnjaku zavisi od tipa tla.

Primjera, kod pjeskovog tla voda brzo prodire kroz tlo, tako da je dovoljno 10 do 15 litara vode po m². Ipak, pjeskovita tla teže zadržavaju vodu i brže se isušuju pa je potrebno češće navodnjavati travnjak (dva do tri puta sedmično). Zbijenija, ilovasta tla trebaju do 20 litara vode po m², ali bolje zadržavaju vodu pa je potrebno navodnjavati jedan put sedmično.

Uz ove savjete izbjegnite najčešće greške pri zalijevanju travnjaka i uživajte u zelenom i bujnom dvorištu.

Pak choi – Kako se gaji azijska raštika puna zdravlja?

Pak choi (Brassica rapa) ili kineski kupus podsjeća svojim oblikom na blitvu te spada u grupu kupusnjača. U tu grupu još se ubrajaju kelj, raštika i kupus. Još jedan naziv za pak choi je “bok choy”.

Pak choi je karakterističan po širokim mesnatim listovima, raste do 50 cm, a djeluje kao otvoreni pupoljak s bijelom stabljikom. Tradicionalno se uzgaja u Kini i Japanu, ali se proširio i Evropom. Bogat je vitaminima C, K, A, B6, kalijumom, kalcijumom, folnom kiselinom i karotenoidima.

Na 100 g ova biljka sadrži samo 13 kcal, pa se odlično uklapa u kalorijski unos osoba koje su u procesu mršavljenja. Pak choi čuva se do tri dana sirov u hladnjaku. Najbolje ga je pripremiti al dente.

Pročitajte: Kineski kupus – Zeleno lisnato povrće bogato vitaminima

Pak choi – sjeme

Uzgaja se iz sjemena. Da bi se biljka razvila iz sjemena, idealna temperatura je ispod 25°C, puno svjetla, ali ne direktna sunčeva svjetlost te prohladno podneblje s puno vlage. Minimalna temperatura za klijanje mora biti 10°C.

Sjeme se sije svakih 10 do 15 dana s ciljem kontinuirane berbe. Dvije sedmice od sadnje pak choi se pikira tako da je razmak između svakog oko četiri centimetra. U kućice se stavljaju po tri sjemenke, a dubina sijanja treba biti oko tri centimetra.

Na tržištu se može naći i pak choi mix sjemenki ili “tricolour” ljubičaste, bijele i zelene boje. Ako se sadi iz sjemena, tada biljka treba razviti 4 – 5 listova prije nego što se presadi na otvoreno.

Pak choi – uzgoj

Jednogodišnja je biljka s razgranatim korijenom na površini tla. Da bi mogao rasti, treba se uzgajati na humusnom tlu s dobrom sposobnošću zadržavanja vlage. Drugim riječima, potrebno mu je više vode u odnosu na domaći kupus, ali zato podnosi više temperature.

Budući da pak choi ima kratko razdoblje rasta, moguće ga je uzgajati nekoliko puta tokom godine. Pri tome je važno napomenuti da se treba saditi na tlu na kojem se nisu sadile kupusnjače više od tri godine zaredom.

Pročitajte: Kasni kupus – Proizvodnja rasada

Postoji i nekoliko sorti kineskog kupusa s obzirom na oblik glavice:

  • Bilko
  • Minuet
  • Rubicon
  • Merlot
  • Red Dragon.

Početak sadnje kineskog kupusa zavisi od toga uzgaja li se u zatvorenom ili na otvorenom prostoru:

  • u zatvorenom sadnja je krajem januara
  • u otvorenom je sadnja u drugoj polovini februara.

Raspon između sadnje i berbe kineskog kupusa je otprilike oko 10 sedmica. Kada se zasadi, važno je zalivati ga jednom sedmično s oko 25 mm vode, a ako se uzgaja u stakleniku, potrebna je vlažnost vazduha oko 60 %.

Što se tiče đubrenja, pak choi zahtjeva kalcijum, fosfor i azot koji se daje u tri navrata. Može se koristiti i folijarna prihrana primjenom uree. Nadalje, bitno je održavati zasad uklanjanjem bolesnih dijelova biljke, a poželjno je i stavljanje malča kako bi se spriječilo širenje korova.

Džanarika pomaže kod ovih zdravstvenih problema /RECEPTI/

Najčešće se ne zna da džanarika sadrži za organizam izuzetno povoljan odnos organskih kiselina jabučne, limunske, vinske, oksalne, taninske, obiluje voćnim šećerima, vitaminima A, B grupe i C…

Kod nas je zovu šljiva ranka, džanarika (ponegdje dženerika), ringlov… dok su joj botaničari nadenuli ime Prunus cerasifera. Najčešće je smatraju nižerazrednim voćem jer ne zahtjeva posebne ni klimatske ni zemljišne uslove, kao ni dubrenje ni prskanje.

Od njenih žutih, narandžastih ili crvenih plodova najčešće se peče rakija „brlja”, koja i nazivom ne asocira na kvalitet.

Pročitajte: Dženarika – odlična podloga za kalemljenje šljive i kajsije

Pri tom se najčešće ne zna da ova, inače jedna od najstarijih vrsta šljive (poznata od prije hiljadu godina kada je bila najprostranjenija) obiluje voćnim šećerima, vitaminima A, B grupe i C, mineralima kalijumom, fosforom i magnezijumom, pektinom, celulozom, etarskim uljima, kao i da sadrži za organizam izuzetno povoljan odnos organskih kiselina (jabučne, limunske, vinske, oksalne i taninske).

U narodnoj medicini džanarika se koristi kao sredstvo protiv zatvora, u slučaju upale žučne kese, bolesti jetre, srca, bubrega i povišenog krvnog pritiska, a u savremenoj prehrambenoj industriji za pravljenje osnovnih voćnih sokova kojima se kasnije dodaju arome. Zeleni plodovi se u nekim zemljama kisele i dobija se proizvod sličan mariniranoj maslini.

Džanarika sok

Izgnječite 5 kg zrelih plodova (možete, ali ne morate da izvadite koštice!), pomiješajte sa 2 l vode i kuvajte na tihoj vatri. Kad masa postane homogena dodajte 50 g limuntusa dobro promiješajte, poklopite i ostavite preko noći. Sutradan procijedite kroz gazu, dobijeni sok zagrijavajte do ključanja i sipajte u vrele staklene flaše, zatvorite plastičnim zatvaračem i obložite celofanom, pokrijte ćebetom i sačekajte da se ohladi do sobne temperature.

SAVJET PLUS: S obzirom na to daje sok izuzeno kiseo pijte pomiješan sa vodom (odnos 1:1) i zasladite kašičicom meda.

Pročitajte: Višnja je prirodni lijek za grčeve i bol u mišićima – Narodni recept za odvar od višanja

Slatko od džanarike

Izvadite koštice iz 1,5 kg zrelih džanarika i isijecite ih na pola. Pomiješajte sa kilogramom šećera, pokrije i sačekajte 24 sata. Poslije toga dodajte sok 2 limuna, stavite da se kuva nekoliko minuta, sipajte 2 kašike konjaka, dobro promiješajte i punite tople tegle.

Čorba

Pola kilograma džanarika stavite u malo vode i kuvajte dok se potpuno ne raskuvaju. Propasirajte, odvojite koštice i ljuspice, a ostatak sipajte u čistu posudu, umiješajte 3 kašike kukuruznog brašna umućenog sa malo hladne vode i kuvajte dok ne provri. Malo posolite i nastavite da kuvate do željene gustine. Ohladite, zasladite sa vrlo malo meda i pospite sitno sjeckanim peršunom.

Kako se koriste eterična ulja u borbi sa glavoboljom?

Eterično ulje grejpfruta smanjuje bol i odličan je diuretik, a ulja lavande i ruzmarina utiču na bol, uz manji osjećaj depresije i razdražljivosti. Kako se koriste eterična ulja u borbi sa glavoboljom pročitajte u nastavku teksta.

Eterična ulja mogu da pomognu da se ublaže ponekad nesnosne glavobolje. U zavisnosti od toga koji tip glavobolje vas muči i kakav je intenzitet bola, možda možete i da izbjegnete upotrebu analgetika. Uz to, neka od eteričnih ulja mogu da doprinesu da lakše zaspite, a neka da vam povećaju budnost i koncentraciju. Zbog toga je važno upoznati se sa pojedinačnim karakteristikama, prednostima, ali i kontraindikacijama.

Kako se koriste eterična ulja u borbi sa glavoboljom

Neka su umirujuća, poput tamjanovog

Prepoznatljiv miris tamjana opušta, podiže energiju, a po predanju, čisti prostore od loših energetskih uticaja. Idealno je i za meditaciju i jogu. Djeluje sedativno, utiče na bol u glavi, pomaže kod depresivnog raspoloženja i nesanice.

Pročitajte: Kako se pravi macerat od lavande?

Kod večernjih i noćnih glavobolja

Eterično ulje lavande, takođe, djeluje umirujuće i protiv bolova. Zbog toga se preporučuje osobama koje imaju večernje ili noćne glavobolje. Lavanda sadrži dosta linalin-acetata, što utiče da, pored umirujućih, posjeduje i veoma važne kod glavobolje, analgetske osobine. U tom slučaju, možda ćete moći da izbjegnete upotrebu lijekova. Ulje ruzmarina je izuzetno aromatično, dobar je inhibitor bola, a uz to odlično utiče na kožu. Čisti je, osvježava, hidrira i smanjuje oksidantni stres. Ruzmarinovo eterično ulje je blagotvorno i za kosu, jača je i sprečava pojavu peruti, uz jači sjaj i volumen.

Najefikasnije ulje protiv sinusnih glavobolja

U eteričnom ulju eukaliptusa nalaze se velike količine cineola koji ga čiji jednim od najmoćnijih preparata u svijetu aromaterapije. Zahvaljujući antizapaljenskim osobinama i svojstvu da pročišćava, eukaliptusovo ulje spada u najjače preparate protiv glavobolje koje izaziva sinusitis (upala sinusa).

Pored utrljavanja u sljepoočnice, izuzetno je djelotvorno i inhalirati se i udisati paru od vrele vode i nekoliko kapi ovog ulja. Kod bolova u tijelu pomažu aromatične kupke, kao i masaža uljem eukaliptusa u što višem procentu.

Pročitajte: Ljekovite biljke morate da imate u kući, one pomažu u svakoj situaciji

Grejpfrut smiruje i smanjuje bol

Grejpfrut ima intenzivnu, slatkasto-kiselu aromu, a posebno efikasno se pokazao u slučajevima psihosomatskih glavobolja. Uz to, utiče na smirivanje i opuštanje kod stresnih situacija, kao i kod intenzivnih glavobolja. Ako ste frustrirani, ljuti, bijesni, iznervirani ili ne možete da se smirite zbog neke stresne situacije, probajte upravo ovo eterično ulje. Utiče na bol tako što „bistri um” i daje dovoljno strpljenja dok čekamo da bol prođe. Takođe, eterično ulje grejp­fruta je dobar diu­retik i „čistač” organizma i masnoća.

Kako koristiti ulja i izbjeći kontraindikacije

Eterična ulja u slučaju glavobolje najefikasnija su kada po dvije ili tri kapi nježno utrljate u sljepoočnice. Uz to, efekat je dobar i ako se uma­siraju u regiju čela ili vratne kič­me. Slijede inhalacija i udi­sanje sa komadića vate ili gaze. Kupke su takođe preporučljive, ali vodite računa da eterična ulja koja umiruju mogu da vas uspavaju dok se kupate.

Eterično ulje nane obavezno kombinujte sa nekim biljnim

Pored efektivnog uticaja na bol usljed glavobolje, nana je poznata kao odličan antiseptik koji djeluje na zapaljenja. To joj omogućavaju sastojci: mentol, menton i cineol. Eterično ulje nane je i dobar digestiv, sa stimula­tiv­nim uticajem na cirkulaciju i respiratorni trakt.

Najveći efe­kat postiže se i uz najbez­bjed­niji način za upotrebu – in­hlaciju. Naravno, i ovo etarsko ulje možete u malim količina­ma utrljati u sljepo­oč­nice, uz blago masiranje. Ako ga uno­site topikalno, obavezno ga razblažite nekim biljnim uljem – na dva ili najviše tri kapi etarskog ulja nane dodajte najviše desetak biljnog ulja po izboru.

Kap po kap navodnjavanje – Prednosti i nedostaci

Jedan od najnovijih načina navodnjavanja jeste navodnjavanje kap po kap odnostno navodnjavanje kapanjem.

Sistemi navodnjavanja kapanjem su proizvodi najmodernije tehnologije i opreme savremenog doba. Potpuno su automatizovani i programirani, pa tokom rada ne zahtijevaju prisustvo čovjeka.

Kap po kap navodnjavanje – Drip irrigation se razvilo u zemljama koje nemaju dovoljno vode za navodnjavanje i u kojima je ona dragocjenost (Izrael, jug Italije i Francuske, SAD).

Suština navodnjavanja kap po kap je ušteda vode, pa se i sa minimalnom količinom postižu maksimalni efekti u biljnoj proizvodnji.

Uređaji za kap po kap navodnjavanje omogućuju da se sadržaji vode u zemljištu mogu neprestano održavati u optimalnim granicama za biljku, oko poljskog vodnog kapaciteta. To se postiže laganim, ali neprekidnim dodavanjem malih količina vode, kap po kap, malog inteziteta, samo nekoliko litara po satu (1;2;4 ili 8 L h¨¹).

U zavisnosti od odlika zemljišta, u prvom redu od mehaničkog sastava zemljišta, zalivanje treba primjenjivati svakodnevno ili svaki drugi, tj. treći dan. S obzirom da se voda dodaje malim intezitetom, vlaženje zemljišta traje duži period vremena.

Pročitajte: Sistemi za navodnjavanje i prihranu u plastenicima

Najznačajnije prednosti navodnjavanja kap o kap su:

  • ušteda vode, energije i radne snage uz maksimalne efekte
  • koristi se kod intezivnih biljnih kultura koje proizvodnjom mogu pdonijeti visoka ulaganja u sisteme za navodnjavanje.
  • u odnosu na površinsko navodnjavanje ili navodnjavanje kišenjem, kod ovog načina se znatno manje pogoršavaju vodno fizička svojstva zemljišta i manja je mogućnost pojave pokorice,
  • tokom navodnjavanja mogu se dodavati rastvorene hranljive materije pa se postižu znatno veći i kvalitetniji prinosi biljaka, naša preporuka su novalon vodorastvorljiva đubriva (uvoznik i distributer za bih Agrimatco doo),
  • vlaži se samo dio površine u neposrednoj blizini biljaka, a dio poršine između biljaka ostaje suv, pa je moguće kretanje mehanizacije za međurednu obradu,
  • ne zahtijeva fizičku radnu snagu
  • jednostavno je upravljanje i efikasna kontrola sistema,
  • precizno doziranje vode
  • vjetar ne ometa rad sistema
  • ne pruža uslove za intezivan razvoj bolesti i štetočina
  • troškovi korišćenja i održavanja sistema su minimalni

Nedostaci sistema za navodnjavanje kapanjem:

  • začepljenje otvora na kapaljkama mehaničkim česticama, algama, kalcijumovim i jedinjenjima gvožđa,
  • nije pogodno za veće površine
  • dijelovi sitema (laterali) smetaju ili otežavaju kretanje i rad mašina i uređaja,
  • česta oštećenja mašinama ili glodarima,
  • visoko ulaganje u izgradnju sistema i opremu, što poskupljuje proizvodnju.

 

Čaj od listova višnje + pivo: Super-zdrav RECEPT

Višnja spada u kategoriju superzdrave hrane. Bogata je vitaminima A, C, E i folnom kiselinom, magnezijumom, gvožđem i vlaknima, tako da sočne plodove možemo jesti u neograničenim količinama. Ali, s plodovima, koje ćemo u slast pojesti, ako ih sami beremo, valja ubrati i peteljke i zdrave listove koji su veoma ljekoviti, narod kaže da ublažavaju tegobe kod tačno 10 zdravstvenih problema.

U toku je berba višanja i ukoliko vam se čini da je sve osim sočnih plodova nevažno, savjetujemo vam da ne žurite sa zaključcima.

Čaj od peteljki i listova višnje

Od peteljki i listova višnje može se napraviti čaj koji pomaže kod izbacivanja pijeska iz mokraćnih kanala, celulita, impotencije, bubrežnih bolesti i hroničnog kašlja. Čaj se priprema veoma lako, na ringlu se stavi posuda s vodom i sačeka da provri, ubace se peteljke, isključi ringla i ostavi posuda na njoj dok se tečnost ne prohladi. Količine i vode i peteljki su proizvoljne.

Pročitajte: Višnja je prirodni lijek za grčeve i bol u mišićima – Narodni recept za odvar od višanja

Listovi višnje + pivo za lijepu kožu

Lišće višnje se koristi i kao sredstvo za ljepotu, a pomaže kod peruti i otečenih kapaka, kao i kod gubitka kilograma. U kombinaciji sa pivom, ovo postaje odličan eliksir za tijelo i igra glavnu ulogu u održavanju lijepe kože. Preporučuje se kod ubrzanog oporavka posle operativnog zahvata, kod smanjenja upala, štiti nervni sistem, pomaže u prevenciji raka, naročito debelog crijeva, kod nesanice i liječenja tegoba menopauze.

U šerpu sipajte jednu kašiku usitnjenog osušenih listova višnje i jednu kašiku osušenih cvjetova kantariona. Prelijte ih s tri čaše vrućeg piva. Stavite šerpu sa ovom mješavinom na šporet i zagrejte do ključanja, pa kuvajte na blagoj vatri 30 do 40 minuta. Zatim šerpu skinite sa vatre.

Kad se ohladi, čaj procijedite kroz gustu cjediljku ili gazu. Pijte po dvije kašike ovog čaja tri puta dnevno posle jela. Poslednju „porciju“ pijte pred spavanje. Liječenje ovim napitkom bi trebalo da traje 1 – 2 mjeseca, a blagotvorno djeluje i na oboljelu jetru.

Pošto je već počela masovna berba ovog voća nije zgoreg da sakupite zdrave listove i peteljke, osušite ih i sačuvate u staklenim teglama za vrijeme kada će vam biti i te kako korisni.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.