Naslovnica Blog Stranica 235

Zasijavanje podloge šampinjona

Zasijavanje podloge se sprovodi ručno i mašinski. Ručno podrazumijeva miješanje micelije s podlogom (1 do 2 posto težinski). Naravno, riječ je o pasterizovanoj podlozi u koju se micelij unosi miješanjem.

Miješanje se praktikuje prije punjenja vreća. Treba težiti da se micelija što ravnomjernije izmiješa sa podlogom. U većim objektima (pogonima) koristi se oprema za zasijavanje i uvrećavanje. Riječ je o mašinama kapaciteta od 100 i više vreća na dan. Tokom punjenja vreća posebnim uređajem za rasturanje micelije reguliše se njena količina od 1 do 2 odsto.

Pročitajte: Proizvodnja micelijuma i sojevi šampinjona

Vreće su standardnih dimenzija i kod ručnog i mašinskog zasijavanja. Obim im je dva metra, a dubina 50 do 55 santimetara. Debljina folije je 8 do 10 mikrona. Još uvijek je u primjeni gajenje šampinjona u sanducima. Dimenzije su mnogo veće od dimenzija vreće (od 2 do 4 kvadratna metra), zavisno od mašina kojima se pomjeraju.

Pročitajte: Proizvodnja podloge (komposta) za uzgajanje šampinjona

U holandskom sistemu gajenja ne koriste se ni vreće ni sanduci, već leje napravljene od nekorodirajućeg metala. Široke su 140 santimetara, duboke 18 santimetara, a dužina im zavisi od dužine gajilišta. U ovakvim gajilištima malo posla ima za ljudske ruke. Sve je mehanizovano, počev od sjetve, pokrivanja, zalivanja, berbe, kao i punjenja i pražnjenja leja.

Terapija pčelinjim otrovom protiv artritisa

Već dugi niz godina se priča o ljekovitim svojstvima pčelinjeg otrova za koji se vjeruje da može olakašati bolove uzrokovane artritisom. Otkrivamo vam više o ovom neobičnom načinu liječenja.

Ljudi su spremni da probaju apsolutno sve ne bi li se izliječili i rješili se bolova. Upravo iz tog razloga postoje oni koji su se podvrgli terapiji pčelinjim otrovom i mnogi od njih su posvjedočili da su gotovo nakon prve doze osjetili olakšanje.

Nedokazani rezultati terapije

Iako je terapija pčelinjim otrovom tehnika koja nije odobrena od medicinskih ustanova širom svijeta, preko 50 odsto lekara koji su je u Americi koristili potvrdili su njenu djelotvortnost i to ne samo kod bolova uzrokovanih artritisom već i kod oboljenja kao što su multipla skleroza, povišen krvni pritisak, astma, gubitak sluha pa čak i simptoma PMS-a.

Terapija pčelinjim otrovom među ljudima postoji više od hiljadu godina, a zapisi o njegovoj upotrebi pronađeni su među spisima drevnih Egipćana i Grka. Isto tako, ova terapija puno se koristila u zemljama Istočne Evrope, Azije i Južne Amerike.

Ova terapija je navodno počela da se koristi kada je pčelar koga su nebrojeno puta ujele pčele osjetio nevjerovatno olakšanje simptoma artritisa. Pojedini praktikanti ove terapije u svijetu i dan danas kao sredstvo terapije koriste žive pčele.

Pročitajte: Da li pčele razlikuju boje i kako obojiti košnice?

Naučna istraživanja

Christopher Kim, čovjek koji je apiterapijom (terapija koja uključuje pčelinje proizvode, propolis, otrov, med) lečio preko tri hiljade ljudi objavio je studiju istraživanja koje je trajalo dvije godine, a sprovedeno je nad 108 oboljelih od reumatoidnog i osteoartritsa koji nisu reagovali na konvencionalne lijekove. Kim im je davao injekcije pčelinjeg otrova dva puta nedjeljno, a s vremenom je povećavao dozu dok pacijenti nisu osjetili olakšanje. Većina njih je osjetno poboljšanje počela da osjeća nakon 12 injekcija nedjeljno.

U članku objavljenom 1989. godine, Kim je zaključio da je apiterapija sigurna, djelotvorna i bezbijedna.
Ipak Kim naglašava da je veoma teško sprovesti istraživanje sa ovom vrstom terapije jer je teško naći placebo koji će imitirati simptome pčelinjeg otrova, crvenilo, svrab, bol.

Uprkos tome, ovakav vid terapije je voma interesantan pa su na univerzitetu u Džordžiji sproveli istraživanje od godinu dana na kome će testirati pčelinji otrov nad oboljelima od multiple skleroze.

Većina od 40 sastojaka koji se nalaze u pčelinjem otrovu su do sad identifikovani, a mnogi vjeruju da je on i do 100 puta jači od kortizona. Pčelinji otrov sadrži supstancu koja se zove adolapin, a poznata je po svojim antipupalnim svojstvima i po tome što blokira bol. Praktikanti vjeruju da pčelinji otrov djeluje tako da svi sastojci koje sadrži rade zajedno i podstiču tijelo da otpušta više komponenti koje će podstaći samozacelenje. Dokazano je da pčelinji otrov pospješuje cirkulaciju krvi i smanjuje otok.

Pročitajte: Kako prirodno ublažiti oteklinu i bol od uboda ose, pčele i stršljena

Mjere predostrožnosti

U korištenju pčelinjeg otrova kao lijeka oprez je neophodan jer je 1-5 odsto populacije alergično na pčelinji otrov i prije pristupanja apiterapiji potrebno je sporovesti testiranje. Pored toga praktikanti uvijek pri ruci treba da imaju lijekove protiv alergijske reakcije.

Za sada, terapija pčelinjim otrovom se koristi za liječenje artritisa, multiple skleroze kao i obamrlosti ekstremiteta. Jedno istraživanje sprovedeno nad 51 pacijentom oboljelim od multiple skleroze donelo je zaista ohrabrujuće rezultate.

Naime, pacijentima je u početku davana jedna doza pčelinjeg otrova sve dok se nije dostigla brojka od 11 doza. Kod 58 odsto ispitanika zabilježena su poboljšanja, 30 odsto nije osjetilo nikakve promjene, a jednom pacijentu se stanje pogoršalo.

Pacijenti koji su osjetili poboljšanje su mogli lakše da hodaju, penju se po stepenicama i imali su bolju kontrolu nad mjehurom.

Zašto je ručno zalivanje povrća loše?

Pored temperature i svjetlosti, voda ima veoma veliki značaj za uspješno gajenje biljaka. Bilo da ih gajite u zatvorenom prostoru ili na otvorenom, mora se napraviti plan kako će se biljke snabdijevati vodom, odnosno kako će se zalivati.

Kada je riječ o otvorenom polju navodnjavanje bi moglo da u potpunosti izostane, ali u zatvorenom prostoru neophodno je postaviti sisteme za navodnjavanja ili se pak odlučiti za ručno zalivanje. Ipak, korišćenje sistema za navodnjavanje ima određenih prednosti u odnosu na ručno zalivanje.

  1. Najveća prednost sistema za navodnjavanje je u njegovoj ekonomičnosti i efikasnosti za razliku od ručnog zalivanja. Sistemima za navodnjavanje se osiguravanju visoki prinosi i kvalitet proizvoda nezavisno od toga kakvi su prirodni uslovi u datoj godini.
  2. Količina vode koja se utroši da bi se zalila neka površina može biti mnogo veća ukoliko se zaliva ručno. Pored toga ručno zalivanje obično ima za posljedicu razlivanje i oticanje, što ostavlja biljke bez potrebne vode. Sistem za navodnjavanje koristi mnogo manje vode za istu površinu, a voda se ravnomerno raspoređuje uz biljku.
  3. Pri ručnom zalivanju voda prodire samo do određene dubine, koja nije dovoljna pa zato biljka veliki dio utrošene vode ne iskoristi. Sistem za navodnjavanje natapa zemlju i vlaga prodire dubko u zemlju. Tako biljka duži vremenski period može da koristi tu zalihu vode.
  4. Još jedan od problema koji stvara ručno zalivanje je sabijanje zemlje, manjak vazduha i stvaranje pokorice. Navodnjavanjem se zadržava fizička struktura zemlje i ne narušava se vodno vazdušni režim i poroznost zemljišta.
  5. Biljke koje se zalivaju ručno, po pravilu imaju plići korijenov sistem, pa su na taj način izloženije stresu usljed visokih temperatura. Ukoliko se biljke navodnjavaju preko sistema one će imati znatno dublji i razvijeniji korijen, a samim tim će postati vitalnije i otpornije, i to u manje povoljnim uslovima.
  6. Spiranje hranljivih materija sa površine zemljišta i smanjenje plodnosti često mogu biti posljedice ručnog zalivanja biljaka. Sistemima za navodnjavanje ne spira se zemljište i oni su pogodni za dodatno obogaćivanje zemljišta dodavanjem mineralnih djubriva u vodu.
  7. Zalivanje biljaka tokom dana kada su visoke temperature, može biti štetno za vitalnost biljke. Sistemi za navodnjavanje mogu se koristiti bilo kada. Mogu se koristiti tokom dana i noći i tako se može izbeći zalivanje biljaka po jakim vrućinama preko dana.
  8. Ručno zalivanje biljaka često može biti neracionalno i nepogodno kod određivanja ravnomjernog utrošak vode. Sistemima za navodnjavanje svaka biljka se, prema potrebi, podjednako može zalivati u svakom dijelu parcele.
  9. Orošavanje biljaka ručno može biti otežano jer zahtijeva mnogo kretanja kroz parcelu, posebno ukoliko su biljke gusto zasađene ili su narasle. Navodnjavanje vještačkom kišom može se podjednako rasporediti određena količina vode na celoj parceli.
Pročitajte: Zalivanje paradajza – često ili povremeno?

Zavisno od kulture koja se gaji, odabira se tip sistema za navodnjavanje i ovime se može uveliko garantovati uspijeh u proizvodnji gjene biljne kulture.

Pečene tikvice sa povrćem na seljački način

Sa toplim danima i dolaskom ljeta kreće sezona tako popularnih tikvica. Blagi ukus ove ljetne namirnice dobro se uklapa sa širokim spektrom recepata. Imaju malo kalorija, a visok sadržaj hranljivih satojaka.

Zdravstvene prednosti tikvica

Tikvice su prepune mnogih važnih vitamina, minerala i antioksidanata. Sadrže zdrava jedinjenja zvana karotenoidi – posebno lutein i zeaksantin.

Tikvice i koža

Karotenoidi se nakupljaju u koži tikvica, a takođe i u našoj koži kada redovno jedemo proizvode bogate karotenoidima. Oni štite kožu od UV zraka i zagađenja, prema naučnim studijama. A mogu i da uspore starenje kože pomažući joj da ostane hidrirana i elastična.

Tikvice i srce

Istraživanja kažu da bi jedenje hrane bogate karotenoidima moglo da uspori ili smanji rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. Kalijum koji dobijamo u tikvicama takođe je dobar za krvni pritisak, kao i vlakna za opšte zdravlje srca.

Pročitajte: Kisele tikvice – Obavezno isprobajte ovaj recept

Tikvice i kosti

Redovno jedenje hrane bogate karotenoidima kao što su tikvce može da bude dobro za naše kosti.

Tikvice i dijabetes

Tikvice su bogate vitaminom B6. Istraživanja sugerišu da ovaj vitamin može da pomogne u regulaciji glukoze u krvi.

PEČENE TIKVICE SA POVRĆEM – RECEPT

„Čak i ako niste na selu, ovaj recept će vas tamo odvesti – među zrelo povrće u bašti“
  • tikvice – 2 komada, velike
  • paradajz – 3 komada
  • paprike – 2 komada
  • so – po ukusu
  • biber – po ukusu
  • mirođija – po ukusu
  • kačkavalj – 70 g
  • pavlaka za kuvanje – 50 ml
  • jaja – 2 komada

Operite povrće veoma dobro i isecite ga na kriške. Poređajte ga u posudu za pečenje podmazanu uljem, pod nagibom i u krug, ređajući redom tikvicu, paradajz i papriku.

Poređano povće pospite solju, biberom, mirođijom i rendanim kačkavaljem.

Odvojeno pomešajte umućena jaja s mlekom, pavlaku i dodajte so i biber po ukusu, promešajte.

Prelijte jelo smesom i pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200 stepeni dok ne bude gotovo.

Brzo, lako i ukusno – pečene tikvice na najlakši način!

Kako sakupljati i čuvati sjemenke od baštenskih biljaka

​Povećanje cvjetova i biljaka u vašoj bašti iz sopstvenog bogatstva je jedan od najekonomičnijih načina da povećate zalihu biljaka.

Do kraja ljeta u jesen, mnoge glavice sjemena će biti spremne za sakupljanje, a uzgajanje biljaka iz sjemena sakupljenog iz sopstvene bašte jedan je od aspekata baštovanstva koji najviše vrijedi, kao i održiva ideja bašte.

Uz cvijeće, možete pokušati da sakupite sjeme i bobice sa drveća, žbunja, povrća i bilja u različito doba godine. Razmjena sjemena sa prijateljima i komšijama je divan način da podijelite biljke i cvijeće i ispunite svoje bašte bojama.

Razmnožavanje biljaka iz sjemena je i ekonomično i zadovoljavajuće da vidite mlade biljke koje ste stvorili i njegovali i gledali kako rastu i dodaju se vašem baštenskom „fondu“. Slično kao i biljke i cvijeće, sjeme dolazi u svim oblicima i veličinama – kao mahune, šišarke, bobice, mace, kapsule, orasi, krilato sjeme ili eksplodirajuće glavice sjemena – i potrebno im je pažljivo rukovanje i sortiranje.

Pročitajte: Bašta bez korova i kopanja

Ako berete sjeme suncokreta ili sjeme paradajza, sjeme je prilično veliko i lako se prebrojava i sortira pojedinačno, dok je sjeme maka mnogo manje i dolazi iz mahune. Moraćete da budete oprezni – mahune ili glavice sjemena možda neće izgledati spremne, ali možete biti sigurni da će seme iskočiti i raširiti se vrlo lako. Sakupljanjem sjemena možete naseliti neke nove dijelove vaše bašte specifičnim cvijećem koje volite. Uz sakupljanje sjemena, možete dozvoliti i da se mnoge jednogodišnje i dvogodišnje biljke samostalno posiju prirodno.

Kada je najbolje vrijeme za sakupljanje sjemena?

Najbolje vrijeme za sakupljanje sjemena će se razlikovati u zavisnosti od zone otpornosti u kojoj živite, ali i od specifičnog cvijeta ili biljke sa koje planirate da sakupljate sjeme.

Sjeme je obično zrelo oko dva mjeseca nakon što biljke procvjetaju, što će se stoga razlikovati u zavisnosti od vremena cvjetanja određene biljke. Bićete zauzeti sakupljanjem sjemena mnogih jednogodišnjih, dvogodišnjih i višegodišnjih biljaka u kasno ljeto i jesen.

Ostavite nekoliko glavica sjemena kao hranu za ptice kao dio vaših ideja za baštu divljih životinja. Takođe ćete pomoći divljim životinjama tako što ćete sakupljati sjeme jer su mnoge biljke koje se lako razmnožavaju iz sjemena, kao što su lisičarke, suncokret i akvilegija, odlične biljke za oprašivače – tako da će veći uzgoj donijeti korist svima.

Kako sakupljate dobro sjeme?

Trebalo bi da pokušate da sakupite sjeme samo sa zdravih biljaka, jer ćete tako obezbjediti da i proizvedeno sjeme bude dobrog kvaliteta.

Kako cvijeće vene, seme počinje da se formira tamo gdje je bio centar cvijeta. Postepeno će se sušiti – morate ih ostaviti dok ne budu potpuno suvi i hrskavi.

Ako želite da reprodukujete određene biljke, onda sakupljajte sjeme od biljaka vrste umjesto od hibrida. Hibridi koje su rezultat unakrsnog oprašivanja dvije različite biljke – možda se neće „ostvariti“ iz sjemena. Drugim riječima, sadnice se mogu razlikovati od matične biljke. Ako ste prilično opušteni u pogledu rezultata, naravno, onda sakupite sjeme sa bilo kog cvijeća koje volite, sve dok je snažno. Glavice sjemena su obično zrele i spremne za sakupljanje kada počnu da postaju smeđe.

Provjerite da li su glave sjemena promijenile iz zelene u braon i da li su se lako otvorile. Nježno kucnite rukom po glavici cvijeća i ako sjeme lako pada, vrijeme je za sakupljanje sjemena. Takođe možete protresti glave sjemena i vidjeti da li zveckaju.

Kako čuvate seme?

Čuvajte sjeme u papirnim ili folijskim kovertama – ne u plastičnim. Ako su sjemenke male, koristite lijevak da ih stavite u koverte. Ne zaboravite da označite svaki paket sa imenom biljke i datumom berbe. Čuvajte pakete na hladnom i suvom mjestu. Nepropusna posuda na dnu frižidera je idealna.

Koliko dugo sjeme treba da bude suvo prije sadnje?

Neka sjemena se mogu osušiti i čuvati do sljedećeg proljeća, ili nekoliko godina prije nego što se posade.

Druge je najbolje sijati odmah jer najbolje klijaju ako su svježe. Podižite svoje sjeme u posudama za sadnice ili direktno u bašti. Održavajte ih vlažnim, jer sjeme treba da apsorbuje 40-60 procenata svoje težine u vodi da bi počelo klijanje, i posadite ih kada se njihovi listovi razviju u pripremljeno zemljište, prenosi Magazin.Novosti.

Ljekovitost jabukovog sirćeta : Tri bolesti kod kojih je najdjelotvornije

Jabukovo sirće je poslednjih godina, postalo glavni sastojak u ishrani. Novija istraživanja pokazuju da je ljekovitost jabukovog sirćeta  izuzezno velika i pomaže kod nekih bolesti, recimo dijabetesa ili pretjerane gojaznosti.

Glavni sastojak jabukovog sirćeta, kao i bilo kog drugog sirćeta, jeste sirćetna kiselina. Ostali sastojci su druge kiseline, vitamini, mineralne soli i amino-kiselina.

LJEKOVITOST JABUKOVOG SIRĆETA

Možda je najveća dobrobit od jabukovog sirćeta njegov uticaj na nivo glukoze u krvi. Nekoliko studija je dokazalo da ono može sniziti nivo glukoze. Ispitanici su uzimali dve kafene kašičice jabukovog sirćeta pred spavanje, a ujutru bi im nivo glukoze bio snižen za 6%. Ipak – ova studija je urađena na pacovima, treba tek da se provjeri na ljudima.

Pročitajte: Može li jabukovo sirće stvarno da snizi nivo šećera u krvi?

Snižava nivo holesterola, pomaže kod visokog krvnog pritiska i kod srčanih bolesti

Još jedno istraživanje na pacovima dokazalo je da jabukovo sirće može sniziti povišeni krvni pritisak. Drugo istraživanje dokazalo je da ljudi koji često jedu salatu sa jabukovim sirćetom manje oboljevaju od srčanih bolesti od onih koji to ne čine. I ova tema zahtijeva, naravno, još ispitivanja da bi se doneli neki konačni zaključci.

Pomaže pri gubljenju kilograma

Stotinama godina jabukovo sirće korišćeno je u ovu svrhu. Godine 2005. urađeno je istraživanje na malom uzorku od 12 ispitanika – jedni su danima jeli kriške hljeba sa nekoliko kapi bijelog sirćeta, a drugi su jeli običan hljeb. Ispitanici iz prve grupe osjećali su prije i duže sitost nego oni iz druge grupe. To jesu obećavajući rezultati, ali ipak samo preliminarni.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Navodnjavanje, prihrana i zaštita kasnog krastavca salatara u plasteniku

Kasni krastavac najčešće je druga kultura u toku  godišnjeg proizvodnog ciklusa, tako da bi prije sadnje trebalo izvršiti dezinfekciju plastenika. Može se uraditi varikinom u količini od jedne litre varikine u 30 litara vode. Dezinfikuje se zemljište, najloni, konstrukcija itd.

Prvo navodnjavanje obavlja se odmah poslije presađivanja sa dužim intervalom. Norme i intervali navodnjavanja zavise od faze razvoja biljke i vanjskih temperatura. Sa porastom biljke povećavaju se norme i intervali navodnjavanja. Najveća norma navodnjavanja je u fazi intezivnog branja, kada su i intervali najčešći.

Navodnjavanje je najbolje obavljati u ranim jutarnjim časovima kada je temperatura vazduha do 25 stepeni Celzijusovih. Isto tako, u toku dana možemo dodati još jedno navodnjavanje sa kraćim intervalom ukoliko su dnevne temperatura dosta više od prosječnih. Cilj ovog dnevnog navodnjavanja jeste da biljka dobije određenu količinu lako dostupne vode koju može odmah usvojiti i tako stresnu situaciju što lakše prevazići. PVK bi trebalo održavati na 70 do 80 % iz razloga da biljka u svakom trenutnu ima lako dostupnu vodu i hranljive materije iz zemljišta.

Pročitajte: Šta je potrebno uraditi, kako bi KRASTAVAC dao maksimalan prinos?

Prihrane  se obavlja zajedno sa navodnjavanjem i razlikuje se po fazama razvoja biljke.

U fazi ukorijenjavanja prihrana se vrši NPK đubrivima formulacije 1:3:1 ili 1:4:1 u količini do 2 grama po biljci sedmično.

U drugoj fazi, faza porasta do prvog branje, prihrana se vrši NPK đubrivima formulacije 1:1:1 u količini od 2 grama po biljci sedmično.

Treća faza je faza od početka branja pa do kraja branja, u ovoj fazi prihrana se vrši NPK đubrivima formulacija 2:1:2 ili 2:1:3 u količini do 2-4 grama po biljci sedmično, a prihrana se vrši najčešće dva puta u toku sedmice. Ako na biljci imamo veći broj zametnutih plodova prihrana u trećoj fazi se može promjeniti u đubrivo sa naglašenim sadržajem kalijuma formulacije 2:1:4 ili 1:1:4 u navedenoj količini za ovu fazu.

Isto tako, svakih sedam do deset dana biljke prihraniti kalcijumom u količini od 2 grama po biljci. U početnim fazama razvoja sa prihranom dodati i humidne kiseline koje pomažu u razvoju korjenovog sistema.

Najveći akcenat što se tiče zaštite treba staviti na plemenjaču, pjegavost lista, lisne vaši i pauka. Zaštitna sredstva koja se koriste protiv pojave plemenjače i pjegavosti lista su na bazi: metalaksil, mankozeb, azoksistrobin, propineb, piraklostrobin i dr. Protiv lisnih vaši i pauka koriste se sredstva na bazi: pirimetalina, acetamiprida, deltametrina, spinosada, abamektina, flonikamida i dr.

Za praćenje brojnisti štetnih organizama u zatvorenom prostoru koriste se žute i plave ljepljive ploče za lisne vaši i trips. Preporčuje se korištenje fungicida sa jednom ili dvije aktivne materije.
Isto tako, aktivne materije prilikom svakog tretiranja treba mjenjati da patogeni ne bi razvili otpornost. Količina i koncentracija zaštitnog sredstva treba da je prilagođena fazi razvoja biljke.

Najbolja zaštita se ostvaruje preventivnim tretiranjem, plodoredom i uređenom površinom u samom zaštićenom prostoru kao i oko njega.

Toplotni udar kod životinja – Kako ga spriječiti i rashladiti životinje

Toplotni udar kod životinja – Ljetne vrućine, posljednih nekoliko godina u razdoblju uočljivih klimatskih promjena s pojavom dugih vrućih ljeta, štetno djeluju kako na ljude tako i na domaće životinje.

Poznato je da se životinje teže adaptiraju na visoke temperature, zbog čega se kod farmskih životinja smanjuje proizvodnja. Naime, stoka se tokom visokih temperatura brzo umara i uzima manje količine hrane koja više ne može podmiriti uzdržne i proizvodne potrebe životinja.

Osim toga, dolazi do poremećaja u reprodukciji, jer visoka temperatura utiče neposredno na formiranje i kvalitet spermija u muških rasplodnih grla te stvaranje morfološko abnormalnih jajašaca i slab postotak koncepcije kod ženskih grla. Što je temperatura i relativna vlaga zraka veća to životinje (i ljudi) u okolinu teže otpuštaju proizvedenu toplinu. Zbog toga se javlja temperaturni stres, prvenstveno u životinja koje borave u zatvorenom prostoru, a u krajnjem slučaju toplotni udar.

Kako nastaje toplotni udar?

Toplotni udar kod životinja nastaje usljed povećanog stvaranja topline u tijelu i smetnji u njenom odavanju. Znači, nije riječ o lokalnom djelovanju usljed sunčevih zraka već o posljedicama jakog zagrijavanja cjelokupnog organizma. Tome pogoduje otežano odavanje topline u sparnom i toplom zraku koji je prezasićen vodenom parom.

Toplotni udar nastaje najčešće ljeti u prenapunjenim objektima u kojima je preslaba ventilacija, te za vrijeme prevoza stoke transportnim sredstvima koje nemaju riješeno pitanje ventilacije (stočni vagoni) ili prevoze prekomjeran broj životinja. Osim toga, toplotni udar se može opaziti tokom sparnog vremena kod radnih konja, naročito onih onih koji su deblji.

Pročitajte: Značaj vitamina i minerala u pravilnoj ishrani goveda

Životinje se zbog toplotnog udara počinju zanositi i teturati, a nakon toga obično padaju, kao da su u dubokoj anesteziji. Puls im je povišen, ali se slabo čuje, disanje je površno, a tjelesna temperatura povećana. U takvih životinja srčani tonovi su slabi i nepravilno čujni, a vidljive sluznice poprime plavkastu boju. Ako se takvim životinjama ne pomogne, smrt može nastupiti odmah ili za nekoliko sati. Životinje koje su doživjele toplotni udar treba polijevati i trljati hladnom vodom i na taj način pokušati sniziti povišenu tjelesnu temperaturu.

Životinjama treba dati vodu za piće, jer pojenje pojačava lučenje znoja i uslijed njegovog isparavanja dovodi do površinskog hlađenja tijela. Takođe, treba što prije pozvati veterinara koji će životinjama dati sredstva za normalan rad srca i krvotoka , a prema potrebi i sredstva za sprječavanje dehidracije (intravenske infuzije fiziološke otopine).

Sprječavanje toplotnog stresa, odnosno toplotnog udara provodi se tako da se pri temperaturama zraka iznad 30° C i relativnoj vlazi od 80 % životinje trebaju dodatno rashlađivati (polijevanje ležišta hladnom vodom ili rasprskavanje vode ventilatorima, odnosno tuševima iznad zone boravka životinja). To prvenstveno vrijedi za goveda, svinje i perad, jer navedene vrste životinja najteže podnose visoku temperaturu i relativnu vlagu zraka u objektu.

Životinjama se, takođe, mogu olakšati ljetne vrućine tako da se pojača rad ventilatora u objektu ili stvore uslovi za prirodnu izmjenu zraka (otvaranje prozora i vrata). Današnji način izgradnje objekta, prvenstveno u govedarskoj proizvodnji (poluotvoreni sistema držanja) znatno poboljšava uslove životinja od koje se drže u zatvorenim objektima. Prema tome objekte s vanjskom klimom treba više preporučivati u uzgoju goveda od dosadašnjeg tradicionalnog držanja u zatvorenim objektima, jer se poboljšanim ugođajem životinja pozitivno utiče i na njihove proizvodne rezultate.

Životinje treba hraniti tek kad zađe sunce

U vrijeme kad su životinje više izložene toplotnom stresu poželjno ih je hraniti poslije zalaska sunca, jer niže temperature tokom noći ipak pomažu da se stoka donekle oporavi od visokih dnevnih temperatura. Osim toga, ispašu goveda treba organizovati tako da se krave puštaju na pašnjak ujutro u 7 sati poslije muže i ostaju do podneva. Zatim se vraćaju u štalu i do 17 sati, tj. do večernje muže i hrane kukuruznom silažom po volji. Zatim se ponovno puštaju na pašnjak, gdje ostaju do 21 sat. Noć provode u štali i uz prihranu kukuruznom silažom.

Ovakav izmjeničan način ishrane pašom i kukuruznom silažom može povećati proizvodnju mlijeka za 10 posto od tradicionalnog načina ispaše, koji traje od 7 do 17 sati uz prihranu krava u štali i s kukuruznom silažom. Izmjeničnim načinom ishrane, naime, postiže se povoljan odnos proteina i energije u obroku, te osigurava bolja sinhronizacija probave u buragu, što je vrlo važno za optimalnu proizvodnju mlijeka.

No, pri ovom načinu uzgoja treba predvidjeti veći utrošak radne snage za češći izgon i dogon krava. Na pašnjacima gdje stoka boravi pretežni dio dana, a nemaju prirodnu zaštitu, treba izgraditi nadstrešnice kako bi se mogla skoniti od jačih vrućina. Stoka sama traži sjenovita mjesta na prirodnim pašnjacima i ne pase od 11 do 15 sati. Uz navedeno životinjama tokom ljeta treba osigurati dovoljne količine svježe vode za napajanje.

Postrna sjetva krastavca

Poslije skinutih usjeva može se obaviti za postrna sjetva krastavca, ali uz obavezno navodnjavanje. Tek tako ćete moći nešto i prihodovati iznad uloženih sredstava.

Krastavac je jednogodišnja zeljasta, lozasta biljka. Vriježa je dugačka najčešće 1,5-2 m. Proizvodnja krastavca kornišona kod nas karakteriše nezadovoljavajući prinosi u odnosu na agroekološke uslove područja u kojima se gaji.

Najbolji rezultati se postižu gajenjem u špaliru na tamnoj foliji koja osigurava veću temperaturu zemljišta. Krastavac je biljka tropskog porijekla i najbolje uspjeva na temperaturama od 18-32 stepena, s tim što je optimalna temperatura 25 stepeni. Optimalna temperatura za klijanje sjemena je 25-30, a na otvorenom polju sije se tek kada se zemljište zagrije na 17-18 stepeni.

Pročitajte: Šta je potrebno uraditi, kako bi KRASTAVAC dao maksimalan prinos?

Najbolje uspijeva na dubokim, humusnim, strukturnim i toplim zemljištima slabo kisele do neutralne reakcije (optimalna ph 5.8-6.8 ). Teška i zbijena zemljišta, visoka podzemna voda i čisti pjeskovi nisu dobri za gajenje kornišona, jer na njima sporo raste i ne donosi dobre prinose. Aeracija i drenaža zemljišta treba da omoguće što bolje ukorijenjavanje biljke. Dobri predusjevi su strna žita i mahunarke.

Krastavac postrna sjetva, berba do jeseni

Jednoredi špalir (razmak između redova veći od 15-20 cm). Svi bočni izdanci uklanjaju se sa biljke do 50 cm visine, a kasnije nema potrebe za orezivanje. Kada mlada biljka naraste do gornje žice, biljku vodimo na stranu 40-50 cm, a potom se spušta na drugu stranu žice.

Kada kornišon dostigne konačnu visinu oko 150 cm skidamo nekoliko donjih listova tako da donji dio ostaje bez listova jer je bolje provjetravanje kao i olakšano branje kasnije kao i zaštita kornišona od prouzrokovača bolesti.

Ozbiljni i zadovoljavajući prinosi koji mogu donijeti dobit se postižu samo prihranom preko sistema za navodnjavanje-fertirigacijom u kombinaciji sa osnovnim, startnim đubrenjem.

Pročitajte: Berba krastavaca – Odredite pravi trenutak!

Za osnovno đubrenje koristiti granulirana i kompleksna đubriva sa mikroelementima bez hlora u količini od 60-100 g/dužnom metru. Osnovno, odnosno, startno đubrivo obaviti što ranije. Folijarnu prihranu sprovesti od rasađivanja zajedno sa sredstvima za zaštitu bilja. Prije svega najbolje je prvo uraditi analizu zemljišta da bi se tačno unosilo đubriva onoliko koliko je potrebno.

Pored redovnih problema kod kornišona u posljednjih nekoliko godina dolazi do kašnjenja u rodu odnosno plodonošenju, zatim dolazi do intezivnog rasta vegetativne mase, kao i do usporenog rasta, a sve zbog neizbalansirane ishrane kornišona.

Autor: Borko Ivanović, PSSS Čačak

Biljka koja je prirodni fenomen – Sve što niste znali o MESOŽDERKI

Mesožderka spada u grupu karnivornih biljaka – njena jedinstvenost se ogleda u tome što se hrani i insektima i sitnim životinjama, a ne samo putem sunčeve svjetlosti i fotosinteze. Svoj plen uspjeva sama da privuče i uhvati u zamku. Ne samo što nije potrebno da vi hranite ovu biljku, već će to ona i sama obaviti. 

Ako ste ljubitelj neobičnih vrsta biljaka, ovo je pravi izbor za vas.

Ova biljka funkcioniše tako što ispušta miris koji je privlačan insektima, a potom ih uvlači u zamku. Tokom narednih dana ona koristi hranljive materije iz uhvaćenog plijena.

Mesožderka se može naći u močvarama, odnosno u staništima koja su bogata vodom i svjetlošću, ali siromašna hranljivim materijama. Upravo zbog toga, ona je razvila mehanizam koji privlači insekte. U najzastupljenije vrste spadaju Tustika, Rosulja i Venerina muholovka.

Pročitajte: Biljka mesožderka – Pravila za uspješno gajenje

Krase ih jarke boje kojim privlače plijen, koji potom zarobe i vare pomoću jakih sokova. Neke od vrsta imaju ljepljive listove koji luče sokove.

Ovoj biljci potrebno je dosta sunčeve svjetlosti i to direktne, ali i često i obilno zalivanje. Ne uspijeva n svakom zemljištu, već u kiselom bijelom tresetu koji ne sadrži mnogo hranljivih materija. Zanimljivo je da mogu da rastu i na krečnjačkom tlu i u vulkanskom pepelu.

U toku zime ulaze u stanje „hibernacije“, a na proljeće ponovo bujaju.