понедељак, август 18, 2025
Naslovnica Blog Stranica 228

Boranija lista, ali ne cvjeta i nema roda – šta je razlog?

Proizvođači se žale na obilno listanje, a roda malo ili nikako, misleći da je uzrok tome loše sjeme. Ne, to se dešava u sušnim i izrazito toplim ljetima.

Boranija (Phaseolus vulgaris L.), pasulj ili grašak vodi porijeklo iz Južne Amerike odakle su je Španci prenijeli u Evropu u XVI vijeku. Pripada porodici mahuarki (Fabaceae). Kako potiče iz toplijih krajeva ima i povećane zahtjeve za toplotom te je ne treba sijati vrlo rano, jer je osjetljiva na mraz i nakon njega brzo strada. Optimalna temperatura za njeno nicanje je oko 22°C, a formiranje generativnih organa od 22 do 25 stepeni. Iako je toploljubiva biljka ne voli previsoku temperature.

Biljke su najosjetljivije u fazi cvjetanja tako da pri temperaturama ispod šest stepeni i iznad 35°C odbacuje cvjetove. Pod uticajem visoke temperature i smanjenja vlažnosti vazduha dolazi do masovnog opadanja cvjetova te pri jakim i izrazitim kolebanjima dnevne i noćne temperature, posebno u fazi cvjetanja, boranija smanjuje formiranje plodova, odnosno mahuna.

Pročitajte: Kasna boranija: Savršen izbor za julsku sadnju

Takav slučaj je i ove godine kada se proizvođači žale na obilno listanje, a roda malo ili nikako, misleći da je uzrok tome loše sjeme. Ne, upravo to se dešava u ovako sušnim i izrazito toplim ljetima, kada su temperature u vrijeme oprašivanja izrazito visoke. Takođe, problem obilne vegetativne mase, a manje generativne može se javiti uslijed pretjeranog đubrenja azotnim hranjivima.

Kako izbjeći slabo plodonošenje?

U ovakvom slučaju preporučuje se zasjenjivanje, gušća sjetva kako bi se biljke međusobno zasjenile, sjetva na zasjenjenim mjestima ili postavljanje mreža.

Boranija ima umjerene zahtjeve za vlagom, ali dobro reaguje na zalijevanje u vrijeme cvjetanja i obrazovanja mahuna. Podnosi kratkotrajnu sušu, ali je osjetljiva na vazdušnu sušu posebno u vrijeme cvjetanja. Optimalna vlažnost zemljišta bi trebala biti oko 60 do 70 posto poljskog vodnog kapaciteta (PVK), a vazduha 80 do 90 posto. Međutim, treba biti oprezan jer pri višku vlage i visoke temperature biljke odbacuju cvjetove i lakše obolijevaju. Savjetuje se zalijevanje „kap po kap“ prije nego tipa vještačke kiše jer može dovesti do oboljenja lista.

Pri proizvodnji boranije kao i svake kulture treba se pridržavati plodoreda. Na isto sadno mjesto može doći tek nakon tri godine gdje, takođe, nisu sijane i druge leguminoze i izbjegavati mjesta gdje je bilo povrće koje oblijeva od istih ili sličnih bolesti. Najbolje uspijeva poslije korjenastog i lukovičastog povrća.

Pročitajte: Boranija i njene potrebe za vodom – kada i kako zalivati?

Tražene sorte

Podjednako su tražene boranija tipa olovke (žute i zelene) te puterice (žute i zelene). Kod nas je tražena rana sorta Čudo piomonta čija je mahuna šarena i bljedunjava. Cijena boranije je posljednjih godina visoka tako da njena sjetva može biti vrlo isplativa, naročito kad se radi o proizvodnji u plasteniku.

Što se tiče nutritivne vrijednosti, ona je veoma dobar izvor važnih vitamina i minerala. Najviše obiluje vitaminima B9, vitaminom C i vitaminom A koji sprečavaju nervna oštećenja, podižu imunitet prirodnim putem, štite od stresa, utiču na vid i normalno funkcionisanje reproduktivnih organa.  Od minerala najviše je bogata sa manganom koji pozitivno utiče na metabolizam i zdravlje kostiju te ima značajne količine željeza, magnezijuma, cinka i kalcijuma što ukazuje na veoma po zdravlje korisnu i kvalitetnu namirnicu.

Nije bogata kalorijama tako da je pogodna kod održavanja kilaže i pri dijetama kada se želi ukloniti višak tjelesne mase. Kako boranija ne voli visoku temperaturu ni sad nije kasno za njenu sjetvu sa nešto kraćom vegetacijom za konzumiranje tokom zime.

Kako da ukuselite paprike za 10 minuta – Odlična ljetna salata

Kisele paprike se mogu pripremati na različite načine, a ovaj u nastavku je jedan od najbržih. Kada vam treba salata uz ručak, ovaj metod kiseljenja je najpouzdaniji. Za 10 minuta imaćete kisele paprike na vašem stolu.

Pročitajte: Neodoljive pečene ljute papričice sa medom su idealna zimnica!

Sastojci:

  • 500 g paprika manjih
  • 1 litar prokuvane vode
  • 60 g šećera
  • 50 g soli
  • 45 g sirćeta
  • 100 ml ulja
  • 2 čena bijelog luka
  • peršun, biber u zrnu

Pročitajte: Cjepkana paprika: Zimnica koju ćete obožavati

Priprema:

Paprike očistite od peteljki i sjemenki. U šerpu stavite vodu, dodajte so, biber, sirće, ulje, biber u zrnu. Kuvajte dok se šećer i so ne istope pa dodajte paprike. Kuvajte 8 minuta potom paprike izvadite i dodajte im sjeckan bijeli luk i peršun. Servirajte.

Detalje pripreme pogledajte u videu:

 

Izbjegnite najčešće greške u uzgoju BOROVNICE

Borovnica je voćka koja cvjeta tokom proljeća, rađa tokom ljeta, a u jesen do izražaja dolazi promjena kolorita njene lisne mase. Kod nas je uzgoj borovnice u ekspanziji, a mnogi se odlučuju da ovu voćku posade u svojoj bašti i uživaju u njenim zdravim plodovima. U nastavku je nekoliko osnovnih smjernica za uzgoj.

Pored ukusnih plodova koje daju, pojedine sorte borovnica mogu poslužiti i kao ukrasne ograde u bašti, zahvaljujući boji lišća koja iz zelene i plavo-zelene boje u proljeće i ljeto dobija narandžastu, crvenu i žutu nijansu tokom jeseni. Borovnice vole plodno i dobro drenirano zemljište, koje treba da bude izrazito kiselo, sa pH vrijednoću u rasponu od 4.5-5.5, sa obiljem organske materije u njemu. Iako se sade i u proljeće, najbolje vrijeme za sadnju je ipak jesen.

Pročitajte: DOMAĆI SOK OD BOROVNICE – Bez šećera, brzo se pravi i odličan je za krvnu sliku

Osnove uzgoja borovnice

Za početak, borovnice ne vole sijenku već potpunu izloženost suncu. Ako rastu u sijenci, bobice neće biti dovoljno slatke. Zatim, uzgoj treba definisati tako da se posade barem dvije ili više sorti borovnica, a ne samo jedna. Ovim se postiže bolje međusobno oprašivanje, a takođe i veći i izdašniji plodovi.

Đubrenje tokom prve godine bi trebalo u potpunosti preskočiti navodi Southernliving, dok se u drugoj i trećoj godini od formiranja zasada, primjenjuje blago đubrenje. Tek nakon toga, borovnica se đubri jednom godišnje i to u rano proljeće, sporootapajućim đubrivom koje doprinosi kiselosti tla.

Prilikom zalivanja, trebalo bi izbjegavati navodnjavanje kojim se kvasi lisna masa biljke jer to može dovesti do pojave pepelnice na lišću kao i sive buđi na plodovima. Umjesto odgore, biljke se zalivaju jednom nedjeljno, natapanjem zemljišta vodom u zoni korjenovog sistema, tokom perioda vegetacije, u prve tri sezone od sadnje. Nakon tog perioda, zalivanje treba podesiti tako da se udovolji potrebi borovnica za vlažnim tlom a ujedno izbjeći da se voda zadržava u tlu i da biljke plivaju u njoj.

Pročitajte: Sibirska borovnica – gajenje, rasprostranjenost i ljekovitost

Borovnice treba malčirati, ali se međuredno kutiviranje alatkama ili mehanizacijom ne preporučuje kako se ne bi oštetio nježan, površinski korijenov sistem.

Neke sorte borovnica su sklone gljivičnom oboljenju kakvo je rđa stabla i lišća koje može uništiti mlade biljke, a i zrelim biljkama nanosi ozbiljnu štetu. Stoga, ukoliko se primjeti pojava pretjeranog opadanja lišća ili promena boje od braon ka crnoj, potrebno je orezati zaraženo lišće, a po potrebi i stablo sve do zdravog dijela.

Ipak, od bolesti koje u najvećoj mjeri mogu oštetiti rod borovnice ističe se monilija. Plod biljke zaražene monilijom se usled ovog gljivičnog oboljenja smežura. Protiv monilije koriste se odgovarajući fungicidi, a obavezna mjera je uklanjanje zaraženih plodova kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti.

Pravilno skladištenje produžava vrijeme čuvanja krompira

Da bi se sačuvao kvalitet krtola krompira duži vremenski period, zavisno od namjene krompira,  proizvedenim krtolama se moraju obezbijediti adekvatni uslovi koji omogućavaju očuvanje kvaliteta, savremena skladišta ili uređeni trapovi.

Od činilaca koji najviše utiču na čuvanje najvažniji su temperatura, vlažnost i svjetlost.
Krtola krompira je živi organizam i mora biti duže vrijeme skladišten sa minimalnim gubicima ako su biološke potrebe zadovoljene.

Gubici usljed skladištenja su obično rezultat sljedećih procesa: promjena u hemijskom sastavu (skrob-šećer), disanja, klijanja, gubitka vode iz krtola, oštećenja ekstremnim temperaturama, bolesti i dr.

Pročitajte: Značaj i načini navodnjavanja krompira

U procesu disanja krtola troši se kiseonik iz okolnog vazduha, a u tom procesu se oslobađa voda, ugljendioksid i toplota. Pri disanju nedozrelih krtola oslobađa se znatno više toplote nego kod zrelih.

Višak toplote u procesu disanja je potrebno ukloniti uduvavanjem svježeg vazduha u gomilu krompira. To se postiže ventilacijom i sistemom glavnih kanala. Temprature u skladištu zavise od namjene krompira: za sjemenski krompir 2–5°C , konzumni krompir 5–7°C, čips 7-10°C i pomfrit 6-8°C.

Krompir se čuva bez prisustva svjetlosti. U prisustvu svjetlosti krtola postaje zelena. Zelene krtole su neupotrebljive za jelo.

Sjemenskom krompiru ne smeta prisustvo svjetlosti. Preporučuje se relativna vlažnost vazduha oko 95 %.

Gubici u skladištu tokom šestomjesečnog čuvanja

Period čuvanja    Savremeno skladište     Klasično skladište            Improvizovano skladište
I mesec                       2 % min.                           3 %                             4 %
II mesec          max. 0,5%                                    1 %                             1 %
III mesec          max 0,5 %                                   1%                              1 %
IV mesec         max. 0,5 %                                   1 %                             1 %
V mesec                        1 %                          min. 2 %                   min. 3 %
VI mesec                      2 %                          min. 3 %                   min. 4 %
Ukupno                        6 %                            11-12 %                           14 %

 

dipl. ing. Boban Stanković

DOMAĆI PARADAJZ PELAT – Bez konzervansa, jednostavna priprema

Napravite sami paradajz pelat koji možete koristiti tokom jeseni i zime za razna jela. Ovo povrće (iako paradajz zvanično spada u grupu voća) je izuzetno zdravo i jedan je od glavnih sastojaka različitih recepata za zimnicu. Pelat ne sadrži ni trunku konzervansa a ukus je nevjerovatan. Pravi se jednostavno od svega 3 sastojka.

Sastojci za paradajz pelat:

  • 2 veće crvene paprike
  • 5 kg paradajza
  • 8 kašika soka od limuna

Pročtajte: Napravite mljeveni paradajz bez kuvanja i konzervansa

Priprema:

Veću šerpu napunite vodom i stavite da proključa.

Paprike ispecite na ringli preko alu folije. Nakon pečenja zaviti paprike u foliju i ostaviti da se ohlade. Hladnu isjeckati na sitne kockice i očistiti od peteljki i sjemenki.

Paradajz oprati i očistiti od jezgra. Potopiti ga zatim u kipuću vodu na minut-dva. Izvaditi ga i odmah ubaciti u činiju s ledenom vodom, takođe na 2 minuta. Na ovaj način ćete ga lakše oguliti.

Oljušteni paradajz sitno nasjeckati (vodite računa da taj sok koji vam ostane od sjeckanja sačuvate, trebaće prilikom kuvanja), ubaciti u praznu šerpu, sipati sok od sjeckanja, dodati sitno sjeckanu pečenu papriku i zakuvati.

Smanjiti vatru i kuvati oko 45 minuta uz često miješanje. U svaku teglu usuti po dvije kašike limunovog soka i zagrijati ih u rerni da ne bi pukle prilikom sipanja paradajza. Sipati kuvani paradajz u tegle, promiješati da ne ostanu mjehurići i vratite u rernu da se postepeno ohlade. Vaš domaći paradajz pelat je spreman za upotrebu.

Prijatno!

 

Različak nekad smatran korovom, a sad ga svi žele u dvorištu

Različak je cvijet koji je godinama u našim baštama bio zapostavljen, a mnogi su ga tretirali kao korov, ali posljednjih godina doživlja pravu renesansu i sad ga viđamo svuda.

Razlog tome sigurno su divni cvjetovi kojima krasi dvoršita, piše Living.

Spada u porodicu glavočika. Divlji različak susrećemo na većini livada evropskih zemalja i Sjeverne Amerike. Nekad se smatrao korovom, a danas je, zahvaljujući svom cvijetu postao neizbježan dio vrtova.

Kultivisane vrste prepoznajemo po cvjetovima raznih boja: od ružičaste, bijele preko plave do ljubičaste. Najčešća boja je plava po kojoj je i najprepoznatljiviji.

Prčitajte: Uzgoj cvijeća iz sjemena znatno je jeftiniji, a ovo su sorte…

Cvjetaju od jula pa sve do prvih jesenskih mrazova. Promer cvijeta je oko pet cm, listovi su sivozeleni, duboko urezani, u obliku čipke. Razmnožava se pomoću sjemena. U aprilu i maju se sjeme sije na otvorenom, a kasnije se presadnice rasade na željeno mjesto u bašti na razmaku od 30 do 50 cm.

3 razloga zašto je SRŽ PARADAJZA BIJELA, TVRDA I NEUKUSNA!

Čak i povrće uzgojeno u staklenicima prema svim pravilima poljoprivredne tehnologije može biti neukusno i tvrdo. Hajde da shvatimo zašto je paradajz bijel iznutra i kako se nositi s ovim problemom.

Bijela srž unutar ploda nastaje iz nekoliko razloga. Evo najčešćih.

1. Karakteristike sorte

Neki moderni hibridni paradajz imaju poseban gen koji omogućava da se plodovi duže čuvaju i ostaju netaknuti tokom transporta. U takvom paradajzu bijele žile odnsono bijla i tvrda srž djeluje kao „štit“ koji zadržava oblik ploda.

Bijele žile su bezukusne i žilave, pa se hibridi paradajza sa genom za „dugovječnost“ najčešće ne uzgajaju za vlastitu potrošnju, takvi plodovi se češće koriste za prodaju, jer su vrlo atraktivnog izgleda.

Da biste svake sezone uživali u ukusnim plodovima, prije kupovine sjemena morate pažljivo proučiti karakteristike sorte i odabrati samo provjerene opcije. Osim toga, nema tako malo dobrih i popularnih sorti.

Pročitajte: Kako da prepoznate pravi “domaći” paradajz?

2. Stolbur (fitoplazmoza) paradajza

Ova virusna bolest paradajza se, nažalost, ne liječi. Simptomi bolesti javljaju se i prije potpunog sazrijevanja ploda. Listovi biljke postaju manji, grubi i dobijaju ružičasto-ljubičastu nijansu. Rubovi su im savijeni prema gore, stabljika se deblja, cvjetovi blijede i spajaju se. Ako se plodovi još formiraju, nejednako su obojeni.

Virus preživljava na korijenju nekih višegodišnjih povrtarskih kultura, cvijeća i korova. Osim toga, cikade,  lisne uši , sikavice i bijele mušice su vektori (prenosioci) ovog virusa – stolbur.

Sve oboljelo grmlje treba odmah ukloniti iz vrta i spaliti. Da bi se spriječila infekcija paradajza, potrebno je boriti se protiv insekata, redovno plijeviti korov i dati prednost zakržljalim (po mogućnosti standardnim) biljkama: takav paradajz rijetko je pogođen stolburom.

3. Nedostaci nutrijenata i toplo vrijeme

Paradajz često pobijeli iznutra i srž postane tvrda zbog nedostatka kalijuma, klacijuma i viška azota. Stoga je važno uravnotežiti dozu hranjivih materija. 

Ovaj sastojak daje tijestu svježinu i mekoću

Iznenađujući sastojak koji je jeftin i svi ga imaju daje tijestu i pecivu svježinu i mekoću.

Kada se prave pite ili lepinje, opšte je poznato da domaćice vole da naprave veću količinu, kako bi moglo da se jede nekoliko dana. Ali, pecivo poslije dva dana i nije nešto.

Niko ne voli da jede ustajalo tijesto i zato vam predlažemo fantastičan trik pomoću kojeg će lepinje, hljeb i pite biti svježe i po tri dana.

Pročitajte: Bajat hljeb bolji od svježeg, zamrzavan i tostiran može biti i kancerogen

Dovoljno je da dodate samo jedan sastojak i da vaše pecivo bude savršeno.On pomaže kod svih vrsta tijesta, a u pitanju je skrob.

Ako njega dodate u tijesto, ono će biti prozračnije, lepinje i pite ukusnije i svježije. Ono što je bitno da uradite je da pomiješate skrob sa brašnom, pa da tako dodate u tijesto, a ne da ga dodajete sa nekim drugim sastojcima.

Šta je zdravije – riža ili krompir?

Uz hljeb i tjesteninu, riža i krompir su i dalje najpopularniji prilog uz glavna jela. Stoga se postavlja pitanje – koji izbor je zdraviji?

Odnos kalorija, masti i proteina u riži i krompiru

Ako želite da smršate i zato želite da kontrolišete energetsku vrijednost namirnica koje jedete, i riža i krompir su prikladne namirnice. Obje su skoro bez masti (manje od 1 g na 100 g), ali krompir pobjeđuje s nižom energetskom vrijednošću (krompir: 77 kCal/100 g, kuvana bijela riža: 360 kCal/100 g). Sa druge strane, riža ima nešto više proteina (2,8 g/100 g, krompir 2 g/100 g).

Odnos vlakana u riži i krompiru

Oguljeni kuvani krompir ima više vlakana od bijele riže, dok mladi krompir s ljuskom ima otprilike istu količinu vlakana kao riža cijelog zrna. Umjesto bijele riže i pire krompira ili pomfrita, odlučite se za pečeni mladi krompir ili rižu od cijelog zrna ako želite da povećate unos vlakana u ishrani.

Odnos vitamina i minerala u riži i krompiru

U suštini, krompir je bogatiji vitaminima i mineralima od riže. Tako porcija kuvane bijelr riže zadovoljava približno trećinu dnevne potrebe za vitaminom B6 (koji je važan za formiranje aminokiselina i crvenih krvnih zrnaca), dok vam porcija kuvanog krompira pruža polovinu optimalne dnevne doze vitamina B6.

Osim toga, porcijom krompira unosite i polovinu preporučene dnevne količine vitamina C, a obje namirnice sadrže i druge vitamine, kao što su tiamin (B1) i riboflavin (B2). A šta je sa mineralima? Obje namirnice sadrže približno sličnu količinu magnezijuma, cinka i fosfora, dok krompir prednjači po sadržaju kalijuma (skoro koliko i banane), fosfora i kalcijuma.

Krompir vs. riža – koji prilog je zdraviji?

Kao što smo vidjeli, krompir ima više vitamina i drugih hranljivih materija od riže. Ali ako želimo da iskoristimo njegov povoljan sastav, radije bi trebalo da se odreknemo masnih dodataka, poput putera, pavlake, slanine ili kačkavalja, kojima volimo da „začinimo“ jela od krompira. Umjesto toga radije koristite maslinovo ulje i bijeli luk.

Za kraj, važan faktor je i rok trajanja namirnice. Naime, riža se dugo čuva i samim tim duže zadržava svoje hranljive sastojke, u odnosu na krompir.

Crvljiv paradajz i paprika? Larva noćnog leptir je kriva za to! Evo kako da je suzbijete

Crvljiv paradajz  i paprika ali i druge poljoprivrene kulture je česta pojava, a izaziva je pamukova sovica – Helicoverpa armigera (kukuruzna, duvanova sovica) koja spada u jednu od najopasnijih štetočina poljoprivrednih kultura zbog svoje izražene polifagnosti. Kosmopolitska je vrsta, čiji areal rasprostranjenosti u Evropi zahvata teritorije od 46-47° SGŠ. 

Štete nanosi na preko 250 gajenih vrsta biljaka, koje mogu da bude direktne i indirektne.

Najveće štete pamukova sovica pravi na sljedećim gajenim kulturama: paradajzu, paprici, kukuruzu, duvanu, pasulju, boraniji, suncokretu, soji, dok se pri masovnoj pojavi može registrovati na skoro svim gajenim biljkama. Ova štetočina pripada leptirima koji su aktivni noću. U toku leta, koji traje od maja do oktobra, leptiri se hrane nektarom cvijeta i sokom iz napuklih plodova.

pamukova sovica
Helicoverpa armigera-pamukova sovica

Prednja krila leptiri su sivkastožute boje, ponekad sa primjesom mrkocrvenih, ružičastih i zelenkastih tonova, dok su zadnja svjetlija, sa mrkom prugom pored spoljne ivice i tamnom mjesečastom pjegom na sredini. Raspon krila im je 3-4cm.  Gusjenice prvog i drugog stadijuma razvića su žućkastobijele boje sa tamnom glavom, a odrasle po sredini imaju tamnu usku prugu. Donja strana tijela im je svijetla, i dostižu dužinu do 4 cm.

Pročitajte: Moljac paradajza – Insekt koji uništava plodove

Pamukova sovica ima tri generacije godišnje, a prezimljava u stadijumu lutke u zemljištu. Leptiri eklodiraju krajem maja, i tokom juna kada su temperature oko 20°S. Ženke leptira polažu po nekoliko stotina bjeličastih jaja, pojedinačno ili u manje grupice, na generativne i  vegetativne organe korovskih i gajenih biljaka. Druga generacija se javlja u julu, a treća u avgustu i početkom septembra.

Embrionalni razvoj traje, zavisno od spoljašnjih uslova, od 3 do 12 dana. Gusjenice najčešće imaju šest stadijuma razvića, u zavisnosti od ishrane. Širok je polifag, te se hrani na velikom broju povrtarskih i ratarskih kultura, na ljekovitim i ukrasnim biljkama, korovima, a napada i šumsko drveće. U početku se hrane na mjestima gdje su položena jaja, a kasnije prelaze na generativne organe biljaka. Gusenice mlađeg stadijuma hrane se lišćem, skeletiraju ga, dok se starije ubušuju u plod (paradajz, paprika) hrane se njegovim sadržajem, prljajući ga izmetom. Ovako napadnuti plodovi su podložni bakterijskoj truleži i nisu za upotrebu.

Suzbijanje pamukove sovice

Izvodi gajenjem otpornih sorti, te primjenom bioloških, agrotehničkih i hemijskih mjera borbe. Od agrotehničkih mjera najznačajnije su plodored, prostorna izolacija, obrada zemljišta, đubrenje, te uništavanje korova naročito tokom maja i juna. Primjena hemijskih sredstava zasniva se na praćenju leta, na vremenu polaganja jaja i početku piljenja. Prvo prskanje se izvodi kada je više od 10 jaja prisutno na stablu i listovima, a za larvicidno djelovanje kada se pet gusjenica nađe na 100 m2.