Naslovnica Blog Stranica 217

KOMPOT OD ŠLJIVA – Jedan od najprostijih recepata: Nema ljepšeg zimskog slatkiša!

Domaći kompot od šljiva najljipša zimska poslastica!

Sastojci:

2kg šljiva šećer voda

Priprema: Šljive oprati, iseći na pola i očistiti. Šljive redjati u sterilne tegle na dole. Staviti mrežicu. U svaku teglu dodati po dve supene kašike šećera. Napuniti tegle hladnom vodom. Zatvoriti tegle i uraditi pasterizaciju. Prijatno!

Savjeti za uzgajanje ljutih papričica

Mnogi od nas su ljubitelji ljutih papričica kao dodatka ishrani.

Ali divno izgledaju i kao ukras u saksiji. Vrlo je lako uzgajati ljute papričice i obogatiti svoju baštu ili balkon nekom zanimljivom biljkom u saksiji.

U našim krajevima paprika je jednogodišnja biljka i može se vrlo uspješno gajiti u saksijama. Papriku možemo uzgajati iz sjemena ili kupiti gotove sadnice.

Ova sjemenska biljka zahtijeva visoku temperaturu i određenu vlažnost. Ako želimo da sadimo različite vrste ljutih papričica, najbolje je da prvi put kupimo gotove sadnice koje su ispravno označene imenom i ljutinom koju sadrže, piše Napravivrt.

Pročitajte: Neodoljive pečene ljute papričice sa medom su idealna zimnica!

Kao i paprici, papričici je potrebna toplina i bogat supstrat za njihov rast i plodonošenje.

Posude moraju biti odgovarajuće dubine i širine, najmanje 20 cm, kako bi biljke imale dobar medijum za rast. Na dno saksije uvijek postavljamo drenažni sloj od šljunka, gline i sl., a zatim napunite posudu zemljom. Napravimo rupe veličine korijena sadnica i dobro utisnemo biljke u zemlju.

Prilikom zalivanja dobro je ojačati biljke organskim tečnim đubrivom koje se koristi za zalivanje, dodajemo ga svakih 10 dana.

4 najčešće greške pri spremanju zimnice

Kada u prolazu zamirišu prve pečene paprike, džem i kuvano slatko, shvatamo da je vrijeme da se oprostimo od ljeta i da nam dolazi jesen i vrijeme zimnice.

Ovaj vid čuvanja hrane, u nedostatku svježih namirnica, omogućava da tokom cijele godine konzumiramo omiljeno voće ili povrće.

Međutim, domaćice najbolje znaju da je priprema zimnice veoma naporan posao, a nekada i pored mnogo uloženog truda zimnica propadne prije nego što dođe zima.

Uloženo vrijeme i trud mogu da nestanu za tili čas, a sve to zbog ovih grešaka.

1. Loše mjesto za odlaganje

Da bi zimnica dočekala i preživjela zimu, potrebno je da je čuvate na mjestu gdje nema vlage, promaje, sunca i toplote. Ovi faktori utiču na ubrzanu fermenatciju voća i povrća u tegli i njihovo brže kvarenje.

2. Nepravilno sterilisane tegle

Ukoliko su tegle nepravilno sterilisane, u njima mogu da ostanu bakterije i razni štetni mikroorganizmi koji će dovesti do fermentacije voća i povrća. Da biste izbjegli rizik od ove pojave, važno je da ih dobro operete.

3. Upotreba prezrelog voća i povrća

Ako su voće i povrće prezreli, to će dovesti do bržeg raspadanja i kvarenja, pa čak i ako budete stavili konzervanse. Da se ovo ne bi dogodilo, birajte čvrste i mlade plodove koji nemaju oštećenja i znakove truljenja.

4. Niste dobro zatvorili teglu

Važno je da dobro zatvorite poklopac dok je sve još vruće, jer će toplota izvući kiseonik i stvoriti vakuum. Ukoliko kiseonik uđe teglu ili flašu, izazvaće ubrzano kvarenje.

ŠTA SE DODAJE U KISELE KRASTAVCE DA SE NE POKVARE – Tajne iskusnih domaćica za duže trajanje zimnice

Dva fantstična trika koja će pomoći da se kiseli krastavci ne pokvare.

Kraj ljeta i početak jeseni vezan je za zimnicu. Ali danas ljudi imaju sve manje vremena, pa se odlučuju za kupovnu. Ako spadate u one domaćice koje se još uvijek drže tradicije i više vole domaću od kupovne zimnice pročitajte u nastavku teksta kako možete da spriječite da se ne pokvari.

U ovom konkretnom slučaju iskusne domaćice su otkrile tajnu kako da kiseli krastavac potraje tokom cijele zime. Da se kiseli krastavci pokvare može da utiče dosta faktora, kao što su npr. nedovoljno sterilisani poklopci, povrće koje nije dobro oprano…, ali postoje dva sastojka koja će spasiti stvar. U pitanju su ren (hren) i senf.

Pročitajte: Greške koje pravimo kada spremamo kisele krastavce

REN

U teglu sa krastavcima dodajte i ren zbog kojeg će biti hrskavi, ali i ukusniji, a on takođe spriječava i da se pokvare.

SENF

Senf ima istu funkciju kao ren. I zbog njega su krastavci hrskaviji i ukusniji, ali i zaštićeni od kvarenja.

Sjetva spanaća u jesen za zimsku potrošnju

Septembar je mjesec kada se ponovo priprema sjetva spanaća. Spanać se proizvodi iz sjemena koje se sije od ranog proljeća do kasne jeseni.

U baštenskoj proizvodnji spanaća, zbog bržeg klijanja, dobro je da se sjeme prije sjetve potopi u vodu dva dana. Sije se samo u vlažno zemljište.

Kada su povoljni uslovi, niče za 6-8 dana, a ako je tlo suvo ova faza produžava se na 14-20 dana. Gajenjem na otvorenom polju mlade biljke otpornih sorti dobro prezimljavaju ispod snijega dajući visoke prinose.

Uobičajeni rokovi sjetve spanaća su mart i april u proljeće, a septembar i novembar u jesen.

Posijan u martu, za berbu stuže u maju, a iz aprilske sjetve bere se u junu. Sjetvom u septembru omogućava se berba krajem novembra, a iz novembarske sjetve prezimljavlja i bere se tokom aprila. Da bi se spanać što duže koristio, preporučuje se postepena sjetva u dva-tri navrata.

Pročitajte: Jesenja sadnja/sjetva kelja i brokolija

Sjetva spanaća

Izborom sorte različite dužine vegetacije i preciznim planiranjem rokova sjetve, obezbjeđuje se kontinuirano prispjevanje i prerada.

Zbog kratke vegetacije i relativno plitkog korijena, biljke će nesmetano rasti samo kada je ravnomjerno snabdijevanje vodom.

Proljetnom spanaću naročito posijanom u aprilu, dva-tri zalivanja u drugoj polovini vegetacije osiguraće visok prinos i kvalitet, ali i djelimično odložiti prelazak u generativnu fazu.

Berba spanaća može da se obavlja u različitim fazama porasta, mjesec dana poslije nicanja, pa sve do pred cvjetanje. Na malim površinama izvodi se ručno, čupanjem cijelih biljaka, koje se peru i iznose na tržište.

Na velikim površinama spanać se kosi, ručno ili specijalnim kombajnima. Prerađuje se u industriji, gdje se od njega dobija “pire” od spanaća.

Kako je najbolje koristiti spanać

Spanać sadrži hranljive materije (2,86 g bjelančevina, 3,63 g ugljenih hidrata), 0,39 g masti, mineralne soli (840 mg kalijuma, gvožđa, fosfora, kalcijuma, natrijuma) i vitamine (A, B1, B2, B3, B9 i C), 0,1-0,2 mg hlorofila i 2,20 g biljna vlakna. Zahvaljujući betakarotenu, hlorofillu i vitaminu C djeluje kao antioksidans. Pronađeno je 13 različitih flavonoida koji imaju antioksidativno i antikancerogeno dejstvo. Prirodan je izvor ljepote i prevencije protiv starenja. Koriste se samo mekani mladi listovi sa kratkim drškama. Dugačke drške prema korijenu su znak da biljka nije mlada.

Prije upotrebe svaki list se mora oprati pod mlazom hladne vode. Spanać ne smije stajati potopljen u vodi. Najbolje je kuvati ga na pari ili pirjaniti (dinstati) bez dodavanja vode ili kratko blanširati. Dovoljno ga je samo popariti ključalom vodom. Poslije blanširanja, listove spanaća preliti hladnom vodom jer će se na taj način održati tamnozelena boja, a količina nitrata opada za oko 70%.

Pročitajte: Proizvornja špinata u plasteniku tokom zime

Sasvim mlade svježe i sirove listove upotrebiti za salatu. Drške uvijek odstraniti do lista, jer sadrže oksalnu kiselinu koja je štetna po organizam. Spanać je najbolje jesti svjež, po mogućstvu sirov (u salatama), začinjen hladno cijeđenim maslinovim uljem, limunovim sokom i mlijekom (ili jogurtom, kiselim mlijekom i sirom). Oksalna kiselina vezuje kalcijum iz mlijeka i stvara nerastvorljivo jedinjenje kalcijum-oksalat, koje organizam odbacuje.

Ostatak kuvanog spanaća obavezno treba baciti jer se nitrati fermentacijom u hladnjaku pretvaraju u opasne nitrite (koji je otrov za organizam). Spanać se kuva se u malo ključale vode oko 5 minuta. Voda, u kojoj je kuvan spanać, bogata je nitratima i ne treba je ostavljati za dalje korišćenje.

Ljekovita svojstva

Lak je za varenje i prilično je zasit, ublažava prehlade i grip. Supstance u listovima jačaju sluzokožu i pospješuju rad žuči i crijeva. Mineralne materije utiču na proljepšavanje tena kože.

Kontraindikacije

Ne proporučuje se konzumiranje u većoj količini zbog oksalne kiseline, jer može pogoršati stanje bubrežnim i reumatičnim bolesnicima. Oksalne kiseline ima najviše u peteljkama i rebrima listova.

Šta utiče na kvalitet grožđa?

Na kvalitet grožđa i prerađevine od grožđa utiču: sorta, lozna podloga, klimatski uslovi, zemljišni uslovi, sistem gajenja, primjenjene agrotehničke mjere.

Zemljište i klima određuju individualan i strogo specifičan ukus sazrijevanja grožđa u datom području. Sorta je osnov kvaliteta grožđa, a samim tim i prerađevina od njega.

Kod vinskih sorti osnovni parametri kvaliteta su:

  • sadržaj šećera i ukupnih kiselina u grožđanom soku
  • sadržaj aromatičnih materija (dok je sadržaj ostalih materija bitan, ali ne i odlučujući)

Kod stonih sorti čije je grožđe namijenjeno potrošnji u svježem stanju kriterijumi za ocjenu kvaliteta su drugačiji. Pored elemenata hemijskog sastava grožđanog soka na kvalitet utiču: izgled i krupnoća grozda i bobice, boja, zbijenost grozda, čvrstina mesa, topljivost pokožice, prisustvo sjemenki i drugo.

Zemljište kao glavni izvor hranljivih materija i vode je sredina iz koje vinova loza crpi neophodne količine i ugrađuje u svoje plodove – grožđe. Ona koja su lakšeg mehaničkog sastava povoljnija su od zemljišta težeg. Pjeskovita zemljišta utiču na povećanje kvaliteta grožđa, a naročito su povoljna za gajenje bijelih vinskih sorti. Tamnija zemljišta su povoljnija za crne (obojene) sorte, prije svega zbog svog povoljnijeg toplotnog režima, a zemljišta rude i crvene boje takođe utiču na obojenost crnih vinskih sorti.

Teroar u jednoj riječi sadrži uticaj različitih vrsta zemljišta, nadmorske visine, nagiba, položaja prema suncu i ostalih klimatskih uslova.

Dobar teroar bi trebalo da karakteriše:

  • dovoljan, ali ne pretjeran sadržaj hranljivih materija u zemljištu, pogotovu u odnosu na azot
  • dobru ocjedljivost
  • sposobnost da se prevaziđe stres u veoma sušnim godinama, što bi za posljedicu trebalo da ima duboku penetraciju krijenovog sistema, dobar kapacitet zadržavanja vlage

Najbolji teroari odlikuju se adekvatnim sazrijevanjem grožđa i kada spoljna temperatura nije na potrebnom nivou, ali je optimalna temperatura zemljišta u nivou sa najaktivnijim dijelom korijenovog sistema.

Primjena svih agrotehničkih mjera ima svoj uticaj na kvalitet grožđa. Poseban uticaj imaju mjere zrele i zelene rezidbe, đubrenje, navodnjavanje, zaštita od bolesti i štetočina, način i održavanje zemljišta i dr.

Niski uzgojni oblici usljed povoljnijeg toplotnog režima u prizemnim slojevima vazduha omogućavaju veće nakupljanje šećera, bolji kvalitet grožđa. Navodnjavanjem se obezbjeđuje neophodna količina vode za odvijanje svih životnih procesa vinove loze. To je naročito važno u mjesecima sa deficitom vlage.

Pročitajte: Kada je pravo vrijeme za berbu grožđa?

Intenzivirajući fiziološke procese, čiji intenzitet u slučaju nedostatka vode naglo opada, navodnjavanjem se direktno utiče na sintezu šećera, aromatičnih i drugih materija. Velika količina padavina odlaže sazrijevanje. Suficit vode nepovoljno utiče na rast i sazrijevanje bobice u sve tri faze, a uticaj količine padavina daleko je veći nego uticaj temperature.

Veliki uticaj na sadržaj šećera u grožđanom soku naročito ispoljavaju makro elementi azot, kalijum i fosfor, a takođe i mikroelementi: bor, cink, mangan, molibden i bakar. Pravilna ishrana vinove loze povoljno utiče i na sadržaj mineralnih, bojenih i aromatičnih materija u grožđu.

Tako, na primjer, pravilna upotreba određenih količina elemenata mineralne ishrane doprinosi povećanju bjelančevinastih i nebjelančevinastih materija, zatim utiče na intenzitet i ujednačenost rasporeda bojenih materija i dr. Na sadržaj bojenih materija naročito utiču fosfor, kalijum, kalcijum i magnezijum, a takođe i bor, mangan, bakar, cink i molibden. Na prisustvo aromatičnih materija u grožđu naročit uticaj ispoljava fosfor, kalcijum, kalijum i magnezijum.

Prerana kao i poznija berba grožđa takođe mogu imati negativan uticaj na kvalitet grožđa i proizvoda od grožđa. Prerana berba onemogućava ispoljavanje sortnih karakteristika u smislu sadržaja šećera, ukupnih kiselina, bojenih i aromatičnih materija.

Pročitajte: Siva trulež grožđa – Bolest koja smanjuje prinos i do 100%

Prekasnom berbom, sem ako je to planski predviđeno, mnogo se gubi, prije svega, na prinosu grožđa. Koncentracija šećera se povećava, ali se remete sadržaj ukupnih kiselina i sadržaj brojnih aromatičnih materija. Otuda, određivanju vremena berbe mora se posvetiti posebna pažnja i to u smislu blagovremenog započinjanja i završetka berbe, zatim i u pogledu organizacije berbe, kako bi obrano grožđe što pre stiglo do preradnih kapaciteta.

Osim sorte i podloge, pravilnim upravljanjem vinogradarske proizvodnje kroz projektovanje umjerenog prinosa, odgovarajuće uzgojne oblike, gustinu sadnje, pravce redova vinograda, zatravljivanje vinograda i kroz druge agrotehničke i ampelotehničke mere može se uticati na ublažavanje negativnih efekata globalnog zagrijavanja i doprineti proizvodnji kvalitetnog grožđa.

Izvor: dipl. Inž. Sanja Čokojević, PSSS Knjaževac

Napravite džem od šljiva bez zrna šećera

Birajte što manje tegle jer ovaj džem bez šećera ne može da stoji otvoren koliko i onaj koji je pun šećera.

Svi znaju da šećer nije zdrava namirnica, ali je njegovo korištenje često neizbježno, kako zbog ukusa, tako i zbog činjenice da kod džemova i pekmeza pomaže da se duže stoje. Ipak, možete napraviti džem od šljiva, a da ne dodate ni malo šećera.

Sastojci:

  • oko 2 kg zrelih šljiva (ako kupite one tvrde ostavite ih barem jedan dan da omekšaju)
Pročitajte: Džem od šljiva sa čokoladom

Priprema:

Očišćene šljive rasporedite po plehu koji je obložen sa pek papirom. Neka papir viri preko ivica da ne bi iscurio po plehu. Birajte što veći pleh kako bi šljive što manje bile jedna preko druge, bitno je da se lijepo rasporede, a ne da budu na gomili. Ubacite šljive u rernu zagrijanu na 230-250 stepeni.

Nakon 20-30 minuta otvorite da izađe para, možete i ostaviti malo otvoreno nekoliko minuta. Čim izađe para zgnječite ih spravom za pravljenje pire kromira i zatvorite rernu, pa nastvaite da je pečete na oko 200 stepeni. Bitno je da miješate od ivice do ivice, kako bi se sve sjedinilo. Ukupno se peče oko 50-60 minuta, pripazite da bude prave gustine jer vrijeme spremanja zavisi od vrste i količine šljiva koju imate.

Pročitajte: ŠLJIVE U VINU – Isprobajte ovo ukusno piće /RECEPT/

Kad završite sa kuvanjem, u renu ubacite nekoliko malih tegli, neka se sterilišu na 100 stepeni. Birajte što manje tegle jer ovaj džem ne može da stoji otvoren koliko i onaj koji je pun šećera, preporučuje Milica Đorđević na Instagram profilu onelightshot.

Dok su tegle tople pridržite ih pomoću krpe i do vrha napunite džemom. Zatvorite ih dobro i okrenite naopačke pa umotajte u krpu da se sporo hlade i da izađe višak vazduha.

Od ove količine šljiva možete dobiti 4 male tegle od oko 200 ml. Na hladnom se ovakav džem može održati do tri mjeseca.

Kako napraviti domaći sapun sa sodom bikarbonom? Evo za šta je dobar!

Napravite domaći sapun sa sodom bikarbonom. Njegovo dejstvo je nevjerovatno, očistoiće vašu koži i ukloniti upalne procese.

Soda bikarbona jedna je od namirnica sa najširom primjenom. Mnogi je koriste u svojim domaćinstvima za čišćenje, međutim odlična je i za njegu. Posjeduje antifugalna i antibakterijska svojstva, te je odličan saveznik kada je njega kože u pitanju.

Budući da direktan kontakt kože sa sodom može biti iritirajući, poželjno je da ovaj proizvod uvijek na koži primjenjuje u kombinaciji sa nečim.

Pročitajte: Kako napraviti sapun od morske soli i za šta ga možete koristiti?

Idealno rješenje jeste sapun koji u sebi sadrži sodu bikarbonu, a mi vam donosimo prirodan recept.

Kastiljski sapun važi za jedan od najzdravijih i najboljih, te će on biti odlična baza za pravljenje sapuna sa sodom.

Domaći sapun sa sodom bikarbonom

Sastojci:

  • kastiljski sapun (455 g) (možete ga naći u boljim apotekama)
  • 455 g sode bikarbone
  • 95 ml destilovane vode
  • 5 g ekstrakta zobi
  • 5 g zobenih pahuljica
  • nekoliko kapi esencijalnog ulja po želji (opciono).

Pročitajte: Domaći sapun – Receptura koja nikada ne zastarijeva! /VIDEO/

Priprema:

Naribati kastiljski sapun kako bi se lakše otopio, te ga otopiti na pari. Sodu bikarbonu pomiješati sa destilovanom vodom, te je dodati u sapun i sve dobro promiješati dok se polako topi. Zatim dodati ekstrat zobi i esencijalno ulje, te sve lijiepo umiješati.

Smjesi je potrebno oko 20 minuta da se otopi u konzistenciju sličnu pasti. Potrebno je postepeno promiješati smjesu, a ukoliko je potrebno može se dodati i malo vode.

Kada se dobije smjesa slična pasti, premjestiti je u silikonski kalup, te na vrh staviti zobene pahuljice. Sapun izvaditi iz kalupa nakon 2-3 dana, te izrezati u željenu veličinu.

Ovaj sapun idealan je izbor kada je njega kože u pitanju, ukloniće sve upalne procese i znatno će očistiti kožu.

Septembar u pčelinjaku – Čuvanje ramova sa saćem i zaštita društva od varoe

U pčelinjaku imamo karakteristične radove za svaki mjesec, danas pišemo o radovima koji se obavljaju u septemabru. Obradićemo teme o čuvanju ramova sa saćem i predostrožnostima pri tretmanu društava protiv varoe. U nekom od narednih tekstova obrađivaćemo još tema o radovima u pčelinjaku u septembru.

Čuvanje ramova sa saćem

Medišna tijela poslije zadnjeg cijeđenja meda i čišćenja od strane pčela, odlažemo u magacin. Pakujemo ih pravilno, jedno na drugo u vertikale, sve do plafona prostorije. Pri tome pregledamo ramove, i kada naiđemo na deformisano saće ili na ram iz koga je izvođeno leglo, odvajamo ih. Zadnje medište, na vrhu, pokrivamo poklopnom daskom. Time su obezbijeđeni neophodni higijenski uslovi za čuvanje ramova sa saćem u vrijeme kada nisu na košnicama. Ove ramove ne treba štititi od voštanog moljca hemijskim sredstvima, jer u njima nije izvođeno leglo i kao takve voštani moljac, po pravilu, neće napadati.

Deformisane satove i one iz kojih je izvođeno leglo, treba odmah pretopiti. Takođe i plodišne ramove, oduzete pri zadnjem avgustovskom pregledu, treba pregledati, pa tamne i sa deformisanim saćem odvojiti i, takođe, pretopiti. Dobre plodišne satove pakujemo u prazna plpdišna tijela, ako ih imamo, ako ne onda sastavljamo dva medišna tijela, pa ih u njih pakujemo. Ove satove ćemo koristiti za prvo proljetno proširivanje plodišnog prostora.

Pročitajte: Pčelinja vaš – Veliki neprijatelj pčela

Predostrožnosti pri tretmanu društava protiv varoe

Početkom septembra na pčelinjaku imamo jaka društva, koja su bila proizvodna i rojeve koji su se do tada razvili, takođe, u jaka ili srednje jaka društva. Završeno je zadnje cijeđenje meda i sa košnica su uklonjena medišna tijela sa ramovima. Plodišta svih društava su svedena na optimalan broj ramova. Jaka društva su sa 10-11 ramova, a srednje jaka sa 6-9 ramova. Do tada treba da bude završena eventualna prihrana šećernim sirupom u cilju povećanja zaliha hrane. Broj pčela u košnici je smanjen. Smanjene su i površine pod leglom na račun povećanih zaliha hrane.

Nema više potrebe da ove godine otvaramo košnice radi pregledanja.

Nastupa period tretmana društava protiv varoe, i samo u tom cilju, ako je potrebno, košnice otvaramo. Za borbu protiv varoe koristimo zvanično registrovane lijekove, prema uputstvu proizvodača. Shodno narodnoj izreci ,,opreznost je majka mudrosti“, pri tretmanu društava protiv varoe moramo biti oprezni i obavezno provjeravati efikasnost primijenjenog lijeka. Tretmane obavljamo popodne.

Prije početka tretmana, ako imamo mrežaste podnjače, izvlačimo fijoke iz njih, prebrisujemo ih i vraćamo na mjesto. Ako imamo klasične, drvene podnjače, kod 10% košnica, uvlačeći kroz léto, postavljamo na podnjaču papir dimenzija 20×30 cm.

Ovo će nam biti kontrolne košnice. Za njih odabiramo i jaka i slabija društva. Kada pčelarimo sa manjim brojem košnica, kod svih ćemo kontrolisati opadanje varoe.

Sutradan izjutra, poslije prvog tretmana, a prije početka izletanja pčela, ove papire pažljivo izvlačimo. Na njima će biti više ili manje varoa koje su preko noći, pod dejstvom lijeka, otpale sa pčela.

Pročitajte: Koje medonosno bilje da posijemo u blizini pčelinjaka

Kod košnica koje imaju mrežastu podnjaču, izvlačenjem fioke prekontrolisaćemo efikasnost primijenjenog lijeka.

Ako ne pronađemo nijednu otpalu varou, nemojmo se radovati i smatrati da je u košnicama nema. To je samo znak da sa lijekom nešto nije u redu. Tretman treba ponoviti sa drugim sredstvom.

Pri svakom tretmanu efikasnim lijekom kontrolisaćemo, uvijek kod istih društava, broj otpalih varoa. Poslije svakog tretmana broj otpalih varoa će biti sve manji.

Tretman većinom lijekova obično traje oko mjesec dana. Kada na kraju tog perioda, od 10% kontrolisanih društava, kod polovine ne pronađemo nijednu otpalu varou, a kod druge polovine pronađemo po 1-3 varoe, smatraćemo da je tretman uspješno završen.

Sigurno je da nismo istrebili svu varou, ali smo njihov broj sveli na onu minimalnu mjeru koja nam neće pričinjavati probleme, niti zahtjevati nove tretmane, sve do početka septembra naredne godine.

Ima li svaka smokva u sebi mrtvu osu?

Obična, pitoma smokva (Ficus carica) je veliki listopadni grm ili manje drvo porijeklom iz zapadne Azije i s Mediterana. Uzgaja se od davnina i jedna je od najstarijih kultiviranih voćki. Najstarije stablo smokve za koje se zna da su ga zasadili ljudi je 2300 godina stara Sveta smokva (Ficus religiosa) koja se nalazi na Šri Lanki.

Među najpoznatijim domaćim sortama nalaze se Zamorčica-Sušioka, Petrovača bijela i crna, Bjelica, Termenjača, Crnica, Bružetka bijela i crna, Vodenjača, Fico della Madonna, Rezavica, Šaraguja i Zimica.

Kruži priča o osama, morali smo istražiti

Iako je berba smokve upravu u toku, malo je vjerovatno da bismo ovom voću posvetili cijeli tekst da nismo primjetili kako se po društvenim mrežama, ali i portalima s vijestima, pomalo nekontrolisano širi priča o tome kako se u svakoj smokvi nalazi najmanje jedna mrtva osa.

Prema nekim objavama, upravo su mrtve ose zaslužne za hrskavu strukturu na koju nailazimo u središtu ove voćke, dok drugi prenose kako je osa unutar zrele smokve već potpuno razgrađena.

Pročitajte: Top 15 ljekovitih recepata sa smokvama

Ima li svaka smokva u sebi mrtvu osu?

Podstaknuti znatiželjom, a nezadovoljni nepotpunim i neprovjerenim informacijama koje smo o ovoj temi uspjeli pronaći pretraživanjem interneta, odlučili smo potražiti stručnu osobu koja bi nam pružila adekvatan znanstveni odgovor na pitanje – nalazi li se zaista u svakoj smokvi najmanje jedna mrtva osa?

Agronom dr. sc. Željko Prgomet prva je osoba koja je u Hrvatskoj doktorirala na temu smokava, a na svojoj plantaži u Istri kod Medulina već se više od 25 godina bavi kultivacijom 20 sorti ove drevne voćke.

Dr. sc. Prgomet rado je pristao razgovarati s nama, i odmah izrazio zadovoljstvo što smo ga kontaktirali upravo po ovom pitanju. Veliki je protivnik onoga što naziva kontraznanjem, a napiše i tekstove s kojima se i sam susreo o ovoj temi upravo je tako opisao.

Pročitajte: SMOKVA PETROVAČA – Najranija sorta, krupnih plodova

Otkud ose i jedemo li ih u smokvama?

Kako nam je sugovornik objasnio, proces oplodnje smokve u kojem sudjeluju vrlo male ose iz roda Blastophaga grossorum zove se kaprifikacija. Cvjetove oprašuju vrlo male ose koje u plod smokve ulaze u potrazi za prikladnim mjestom za polaganje jaja. U obliku jajašca prezimljuju u malim plodovima divlje smokve, a aktiviraju se u proljeće kada ženske ose izlaze van i vrše uslugu oprašivanja. U plodu ostaju muške ose koje se u sljedeća tri mjeseca, koliko plodu treba do zrelosti, potpuno razgrade.

Bez ove usluge oprašivanja, divlje smokve se ne bi mogle same razmnožavati sjemenom, a zauzvrat pružaju sigurno utočište i hranu sljedećoj generacija osa.

Ovdje je najvažnije da se ovaj proces odnosi na divlje sorte smokava koje imaju tri uroda godišnje, ali ne i na one sorte smokava koje smo navikli jesti i koje godišnje rađaju samo dva puta.

Sigurni smo, uprkos panici na Internetu

Obična, pitoma smokva (Ficus carica) i njene brojne sorte ne zahtijevaju oprašivanje osicom ili peludi s drugog stabla i dr. sc. Prgomet nas uvjerava kako smokve koje smo navikli jesti nisu oprašene uz pomoć osa.

Smokva je jedna od rijetkih kultura voća koje se rijetko ili gotovo nikako ne tretiraju pesticidima tako da zasigurno spada među najmanje tretirano voće koje koristimo u ishrani, a po svojim je nutritivnim vrijednostima u vrhu voćnih kultura. Osim što nisu tretirane pesticidima, sada možemo biti sigurni da su smokve pogodne i za veganski način ishrane.