Naslovnica Blog Stranica 212

Kako klimatske promjene utiču na drveće?

Agrosavjet
-
0
Kako klimatske promjene utiču na drveće?

Globalno zagrijavanje i klimatske promjene utiču na sve. U kombinaciji sa zagađenjem, globalno zagrijavanje dovelo je do toga da je drveće veće ali slabije.

Šta se događa sa drvećem?

Najnovija studija otkrila je da je drveće širom svijeta dobilo novu formu, odnosno ono ima dodatnog vremena za rast, zahvaljujući globalnom zagrijavanju. Naime, u pojedinim dijelovima planete drveće je dobilo dodatne tri nedjelje za razvoj i rast.

Međutim, to što je veće ne znači da je jače. Nakon proučavanja šuma centralne Evrope, rezultati su pokazali da veće temperature u kombinaciji za zagađenjem vazduha i tla, čine da drvo postane slabije. Stabla se mnogo lakše sijeku i drva za ogrev imaju manju ogrevnu moć.

Pročitajte: Ovo drveće prate prilično zatrašujuči mitovi: Da li ih imate u svom dvorištu?

Ovo nije nov fenomen, jer traje već oko 100 godina. Najviše je zastupljen u šumama centralne Evrope, gdje se stopa rasta bukve i smrče povećala za oko 77 procenata od 1870. godine.

Istraživač sa Tehničkog univerziteta u Minhenu, Hans Preč i njegove kolege sumnjali su koliko dodatno vrijeme za rast zaista odgovara drveću, pa su odlučili da sprovedu studiju i ispitaju kvalitet drveća. Studija je obuhvatila nadgledanje 41 parcele na jugu Njemačke.

Istraživački tim je koristio uzorke četiri vrste – norveške smrče, hrasta-kitnjaka, evropske bukve i bijelog bora. Analizirali su prstenove stabala uz pomoć sonde visoke frekvencije.

Ustanovljeno je da se vrsta gustine, u sve četiri vrste smanjila za 8 do 12 procenata.

Naučnici objašnjavaju da je ovaj fenomen posljedica nekolko faktora: povećanja temperatura koje podstiču brži rast, ali i azota koji potiče od poljoprivrednog đubriva nataloženog u zemljištu i izduvnih gasova od vozila. Prethodne studije su već povezale povećano korišćenje đubriva sa smanjenom gustinom drveća.

Pročitajte: Pet prekrasnih vrsta drveća koje najbrže rastu

Pored smanjenja gustine drveta, smanjio se i sadržaj ugljenika i to za oko 50 odsto, što znači da drveće ,,usisava“ manje ugljen-dioksida iz atmosfere nego prije.

Rezultati studije su takođe pokazali da oslabljene šume mogu pretrpeti veća oštećenja tokom oluja i da mogu biti manje efikasne u eliminisanju gasova sa efektom staklene bašte.

MAŠINA KOJA SAMA MIJEŠA AJVAR – Evo kako olakšati pripremu omiljene zimnice /VIDEO/

Agrosavjet
-
0
MAŠINA KOJA SAMA MIJEŠA AJVAR – Evo kako olakšati pripremu omiljene zimnice /VIDEO/

Poznato je da spremanje ajvara zahtijeva dugo stajanje za šporetom i miješanje, što umije da bude veoma naporno za domaćice.

Iznad šerpe se nalazi mehanizam koji automatski miješa ajvar.

U pitanju je mehanizam domaće radinosti, koji puno olakšava posao pripreme ajvara.

Pogledajte kako izgleda mašina za miješanje ajvara:

Ajvar se pravi od nekoliko vrsta paprike, paradajza, patlidžana, luka i začina. Postoji u blagoj i ljutoj verziji. Postoji puno recepata i varijacija ajvara, ali neki od sastojaka, kao što su crvene paprike, patlidžan, bijeli luk i ulje su neizostavni u svakom od njih. Bez ovih sastojaka, pravi domaći ajvar ne bi bio to što jeste. Domaći ajvar pravi se od prethodno pečenih paprika i patlidžana na plati u pećnici ili pak, otvorenoj vatri. Poslije pečenja, paprike i patlidžani moraju se odložiti nešto vremena da se ohlade, da bi se omogućilo lakše odvajanje mesa od kože i sjemena. Preostalo pečeno meso se sitni ili melje mašinama, sličnim za mljevenje mesa, a onda se stavljaju u velike lonce. Pripravljenoj smjesi od povrća dodaje se ulje (najčešće suncokretovo) i bijeli luk, te ostali začini, a onda se kuvaju više sati na veoma laganoj vatri.

 

Najveća pomoć bubrezima i organima za varenje, a pomaže i kod zarastanja rana

Agrosavjet
-
0
Najveća pomoć bubrezima i organima za varenje, a pomaže i kod zarastanja rana

Višetruka korist ove biljke je doprinela tome da se ona koristi na više načina i u različite svrhe. Nekima je možda taj ukus težak ili ga jednostavno ne vole, ali ne možete da poreknete jedinstvenost i moć koju ima lovorov list.

Zimzeleno drvo lovora vjerovatno potiče sa Bliskog istoka. Nastao je na Mediteranu, gdje se danas smatra neizostavnim začinom u nacionalnim kuhinjama ovog kraja. Poznato je da su se lovorove grančice ukrašavale zaslužnim građanima; vojnici, pjesnici i sportisti starog Rima. Termin laureat (pobednik) potiče od latinskog naziva za lovor. Osim toga, smatralo se zaštitom od zlih sila.

Pročitajte: Izbacivanje toksina iz organizma uz pomoć lovora

Lovorovo drvo je teško, žućkastobele boje sa slabo sivim ili smeđim tonom. Na uzdužnom presjeku je sjajno i mirisno. Upotrebljava se u građevinarstvu, tokarstvu i za izradu drvne galanterije.

Vrijeme je da zasadite zimske ruže

Agrosavjet
-
0
Vrijeme je da zasadite zimske ruže

Hrizanteme su u narodu još poznate i kao zimske ruže, a kraj septembra i početak oktobra je pravo vrijeme za njihovu sadnju.

Zimske ruže, kako ih mnogi zovu, potiču iz istočne Azije, a ime su dobile po žutim cvjetovima od grčke riječi chrysos koja znači zlatan i anthemon – cvijet.

Iako se u imenu ovog cvijeća naglašava žuta boja, hrizanteme mogu biti raznih boja – žute, bordo, ljubičaste, roze, crvene, bele, šarene… Rastu žbunasto, razmnožavaju se sadnjom sjemena, ili iz reznica.

Pročitajte: CVJETNI KALENDAR – Kada se sadi koje cvijeće po mjesecima?

Hrizanteme se mogu držati i na osunčanim mjestima, kao i u hladovini. U prvom slučaju je bolje birati one biljke sa više pupoljaka, a u drugom one sa više cvjetova. Najbolje je kupiti nekoliko saksija sa biljkama u različitim fazama cvjetanja.

Kada je u fazi cvjetanja najvažnije je da hrizantema ima dovoljno vode, zato je potrebno svakodnevno zalivanje. Za nju je najbolje humusno zemljište. Iako voli vodu ne treba da pliva u njoj, pa treba zalivati svakog dana, ali s malim količinama vode.

Kako biste ih sačuvali i tokom lketa, redovno ih zalivajte i ne dozvolite da krenu da se suše.

Da bi hrizanteme cvketale tokom cijele sezone, potrebno je otkidati mrtve cvjetiće, kako bi biljka usmjerila energiju na otvaranje novih pupoljaka.

Ukoliko želite da ih iz saksije presadite u zemlju to je najbolje da uradite tokom proljeća i ljeta, jer je biljci potrebno par mjeseci da se lijepo ukorijeni. U suprotnom su joj šanse da preživi zimu i mrazeve manje.

Pročitajte: Tri najzahvalnije biljke cvjetnice koje mogu ukrasiti vašu terasu ove jeseni

Ako pak uzimate one sa već formiranim busenom nemate brigu da će se osušiti, ali je sada, krajem septembra i početkom oktobra pravo vrijeme za njihovu sadnju.

Kao prihranu možete koristiti neko od đubriva koje su namijenjena za biljke i za cvjetanje i time ćete obezbijediti da vam one cvjetaju od rane jeseni skoro do kraja zime, piše Alo.

Cvijetom iskrenosti i sreće obojite predstojeće jesenje dane

Agrosavjet
-
0
Cvijetom iskrenosti i sreće obojite predstojeće jesenje dane

Jedna od najtraženijih jesenjih i zimskih sobnih biljaka zasigurno je ciklama.

Višegodišnja je biljka s podzemnom stabljikom u obliku gomolja. Potiče iz planinskih predjela Male Azije, što znači da je njeno prirodno stanište svježe i vlažno područje. Samim tim spada u rijetke sobne biljke koje cvjetaju u jesen i zimu, što je čini veoma popularnom sobnom biljkom.

Između njenih listova, koji su srcoliki i zeleni, sa ili bez obruba u srebrnoj i zlatnoj boji, niču dugi štapići s bijelim, rozim, crvenim, narandžastim i ljubičastim cvjetovima na vrhu. Česte su i ciklame u boji lavande, dvobojne ciklame, kao i one kojima se cvijet na vrhovima uvija.

Za ciklamu se kaže da izglađuje nesuglasice u međuljudskim odnosima, te se zbog toga naziva i cvijet iskrenosti, a narodna predanja kažu da tamo gdje raste ciklama zlo nema moć, te je nazivaju i cvijetom sreće.

Pročitajte: Ciklama je glavna zvijezda zime, a uz ovaj trik bujno će cvjetati

Pravilna njega

Da bi ciklama uspjela u vašem domu, morate uslove u kojima je držite što više približiti onim prirodnim. Ne podnosi topao i suv vazduh, a u stanovima s centralnim grijanjem morate dobro paziti da je ne postavite preblizu grijnih tijela gdje će biti na udaru toplog vazduha. Optimalna temperatura za dugotrajno cvjetanje je od 10 do 16 stepeni Celzijusa. Savršeno mjesto za ciklamu je na sjevernom prozoru, gdje ima dosta svjetla, ali nema opasnosti od izlaganja direktnom suncu.

Zalijevajte je dvaput sedmično

Dok raste, ciklamu zalijevajte dva puta sedmično, pri čemu treba voditi računa da se ne smoči gomolj i gornji dio biljke. Zato je najbolje biljku zalijevati odozdo, sipajući vodu u podložak, ili vrlo oprezno uz sami rub saksije. Osigurajte joj dovoljno vlage tako što ćete saksiju držati na vlažnim kamenčićima. Prihranjivati je možete tekućim gnojivom jednom u petnaest dana. Ciklamu ne smijete prskati vodom – listove čistite mekom krpom ili kistom, a uvele listove i cvjetove pažljivo otkinite.

Pročitajte: EVO KAKO DA CIKLAMA UVIJEK CVJETA

Period mirovanja

Nakon što ocvate, ciklama ulazi u period mirovanja. Tada je pravo vrijeme da učinite nešto za ovu ljepoticu koja je obojila sive i hladne dane. Sklonite saksiju s gomoljem i preostalim lišćem u hladniju prostoriju i smanjite zalijevanje, a prihranu sasvim obustavite. Sredinom ljeta ponovo počnite zalijevati biljku, stavite je na balkon, u sjenu. Tada će početi rasti novi mladi listovi. Sredinom avgusta biljku presadite u novu zemlju ili uklonite staru do polovine gomolja i dodajte isto toliko nove zemlje. Povremeno prihranjujte. S prvim hladnim danima vratite ciklamu na svijetlo mjesto, u prostoriju koja se ne grije ili što dalje od izvora toplote i uživajte u novim cvjetovima.

Stajsko đubrivo je veoma kvalitetno đubrivo

Agrosavjet
-
0
Stajsko đubrivo je veoma kvalitetno đubrivo

Stajsko đubrivo je vrlo kvalitetno đubrivo koje sadrži azot, fosfor, kalijum, kalcijum i magnezijum.

Dobro pripremljeno zrelo stajsko đubrivo sadrži do 35% humusa.

Zanimljivo je da jedno govedo težine 500 kg može proizvesti godišnje do 20 tona stajskog đubriva, konj oko 10 tona, svinja oko 2 tone. U najkvalitetnije svakako spada đubrivo peradi i goveđe dok svinjsko nije baš kvalitetno. Stajsko đubrivo je više azotno i kalijumovo, a manje fosforno đubrivo.

Za kvalitetno đubrenje poljoprivrednih površina stajskim đubrivom trebalo bi pravilno rasporediti oko 30 t/ha. Ova se hraniva nalaze u organskom obliku te im je potrebno duže vrijeme da postanu preistupačna biljkama.

Pročitajte: Treset – kvalitetno organsko đubrivo

Iskorištenost je u:

  • 1 godini 50%
  • 2 godini 30% i
  • 3 godini 20%

U fecesu su uz vodonik, kiseonik i ugljenik, najzatupljeniji spojevi azot, fosfor, kalcijum i kalijum. Radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, đubre treba biti od staje udaljeno najmanje 50 m, od stambene zgrade najmanje 100 m, a od bunara najmanje 50-100 m.

Đubre mora biti nizvodno od bunara! Dubina đubreta treba biti od 1 do 1.5 m. Odgovarajući pad dna đubreta iznosi 2-3% (2-3 cm na svaki dužinski metar). Đubre se slaže do visine od 2 m. Potrebna površina iznosi 4.8 – 8.3 m3 po grlu (~5-8m3/grlo). Kako je đubrivo potencionalni nosioc i rezervoar uzročnika raznih oboljenja, ima veliki značaj s epizootiološkog i epidemiološkog stajališta.

Preživljavanje patogenih bakterija u đubrivu zavisi od temperature, pH, vlažnosti, vrsti mikroorganizama. Tako na primjer uzročnik HOC-a preživi 2 nedjelje na pašnjaku, salmonele u istim uslovima prežive i do godinu dana.

Pročitajte: Đubrivo skraćuje brazdu i umanjuje prinos pšenice

Razgradnjom đubreta nastaju različiti plinovi (amonijak, sumporovodonik, indol). Ti plinovi imaju neugodne mirise, a mogu izazvati i oštećenja kod ljudi i životinja koji su im dugo izloženi. Neugodni mirisi nastali razgradnjom se šire na velike udaljenosti, čak i do 5 km.

Čvrsto đubrivo ne zagađuje tlo. Tekući đubrivo koji se prska u obliku vještačke kiše može zagaditi vode temeljnice (patogeni mikroorganizmi!) i izazvati degradaciju tla (razvoj truležnih procesa).

Matovilac – Pravo je vrijeme za sjetvu, a evo kako se njeguje za visoke prinose

Agrosavjet
-
0
Matovilac – Pravo je vrijeme za sjetvu, a evo kako se njeguje za visoke prinose

Jedna od biljaka čija je popularnost takođe narasla prethodnih godina jeste matovilac. Matovilac čak ima višestruko veću količinu vitamina C od salate puterice. I ova biljka takođe ima kratku vegetaciju i pokazuje dobru otpornost na niske temperature, a ne zahtijeva naročite uslove uzgoja.

Matovilac može podneti temperaturu do čak – 15 stepeni. Sjeme nikne za nedjelju do dvije dana nakon sjetve, a berba nastupa za 60 do 80 dana. Može se sijati od druge polovine avgusta do sredine oktobra. Kako je matovilac u bašti prisutan uglavnom od jeseni do ranog proljeća, uklapa se u plodosmjenu s ostalim povrćem, te ga možete posijati na mjesto na kome su prethodno izvađeni kasni krompir, pasulj ili soja.

Pročitajte: Ako salatu posijete sada braćete je čitavu jesen i zimu

Minimalna temperatura koja je potrebna kako bi sjeme proklijalo je tek nešto iznad 0 stepeni. Minimalna temperatura za pravilan rast biljke je 5 stepeni, a idealna 10. Matovilac nije zahtjevan ni po pitanju zemljišta. Može uspjeti na većini tipova zemljišta, osim poplavljenih, ali mu je za maksimalan prinos, najbolje obezbijediti lagano, pjeskovito – ilovasto i krečno zemljište, rN vrijednosti od 5 do 7. Zemljište je potrebno plitko preašoviti na dubinu od 20 centimetara, jer je koren matovilca plitak.

Važno je makar 2 sedmice prije sjetve matovilca uraditi adekvatnu pripremu zemljišta. Nakon toga, sjetveni sloj se mora dobro izravnati, a zemljište usitniti do fine mrvičaste strukture. Razlog leži u tome što je seme matovilca veoma sitno. Sije se u rupe dubine 1 centimetar s razmakom od 10 do 15 centimetara, a prorjeđuje se na 10 centimetara kada mlade sadnice budu imale 4 lista. Količina sjemena koja će vam biti potrebna zavisi od njegove krupnoće – sitnije sjeme 1-2 g/m2, krupnije do 5 g/m2.

Pročitajte: Zašto je jesenja sjetva spanaća bolja od proljetne?

Nakon sjetve potrebno je provjeravati rast korova, a krajem zime je potrebno dodati azota u količini od 30 do 40 kg/ha. Berba matovilca se može ubrzati prekrivanjem gredica agrotekstilom, perforiranom PE folijom, a ovim koracima se i osigurava bolji prinos i njegov kvalitet.

Jabukovo sirće u ishrani životinja čuva zdravlje

Agrosavjet
-
0
Jabukovo sirće u ishrani životinja čuva zdravlje

Priroda čuva zdravlje, jabukovo sirće u ishrani životinja čuva njihovo zdravlje. Dnevna primjena dovodi do poboljšanja zdravlja i boljih rezultata u uzgoju. Sirće sadrži 8 esencijalnih aminokiselina.

Za razvoj živog organizma potreban je čitav sistem aminokiselina, mikroelemenata i vitamina koje samo jabukovo sirće sadrži u svom sastavu.

Jabukovo sirće je proizvod aerobne fermentacije gdje sirćetne bakterije iz jabuke oksidišu etil-alkohol u sirćetnu kiselinu. Pored sirćetne kiseline sadrži i ekstraktivne materije, uglavnom ugljene hidrate, bjelančevine i soli. Etil-alkohol i viši alkoholi sadržani u osnovnoj sirovini stvaraju sa sirćetnom kiselinom, koja nastaje u toku vrenja, odgovarajuće estre ugodnog mirisa i čine karakteristične buketne materije. Pored sirćetne kiseline i odgovarajućeg ekstrakta, ono sadrži i izvjesne količine aminokiselina korisnih za ishranu.

Pročitajte: Toplotni udar kod životinja – Kako ga spriječiti i rashladiti životinje

Po laboratorijskim ispitivanjima jabukovo sirće ima 18 makro i mikroelemenata a u značajnoj mjeri ima: kalcijum 34,05 mg/l; magnezijum 8,64 mg/l; gvožđe 5,46 mg/l; fosfor 5,09 mg/l; silicijum 2,38 mg/l. Osim ovih elemenata sirće sadrži 8 esencijalnih aminokiselina: fenilalanin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, treonin, triptofan i valin. Od vitamina, koji su od izuzetnog značaja, sirće sadrži: riboflavin 10–65 U/l; nikotinska kiselina 100–260 U/l; pantotenska kiselina 50–165 U/l. Čisto jabukovo sirće sadrži izuzetno veliku dozu kalijuma/K+ (216,5 mg/l) s kojim je u stanju regulisati pH živog organizma a što je bitno za kontinuiran i zdrav razvoj.

Jabukovo sirće u ishrani

Primjena jabukovog sirćeta u prevenciji i liječenju bolesti kod goveda kod nas skoro nepoznato, ali u svijetu se uveliko radi na njegovoj primjeni. Dokazano je da jabukovo sirće poboljšava mliječnost krava, olakšava teljenje, a mladuncima pomaže da ojačaju kosti. Neuporedivo je bolje od antibiotika, koji ne samo da je štetan za životinje, već kroz meso i mliječne proizvode indirektno utiče i na zdravlje ljudi.

Veći je broj problema i bolesti koje primjena jabukovog sirćeta kao dodatka ishrani goveda može da spriječi: akutni i hronični mastitis, jalovost, bruceloza, slaba potentnost bikova, slab apetit grla, dugo i teško teljenje, zapaljenja zglobova, podložnost nazebima, gripozna stanja, paraliza grla zbog mliječne groznice, neujednačena veličina teladi u stadu, slabost teladi, manje izražene rasne karakteristike podmatka i dr.

Upotrebom jabukovog sirćeta u ishrani goveda ili pak kroz pijaću vodu ne može se pogriješiti kao sa antibioticima jer je jabukovo sirće neotrovno i grlo će odbiti ponuđenu hranu ukoliko mu sirće ne treba ili je predozirana količina. Na osnovu naučnih istraživanja (eksperiment Kiss-Bárdos) ustanovljeno je da je najpovoljniji put doziranja upravo preko vode za piće.

Pročitajte: Izgled zdravih i bolesnih životinja

Mjerenja su pokazala da je najpovoljniji odnos 1:100. Jedan litar jabukovog sirćeta na 100 litara vode. U ovom odnosu sirće u vodi reguliše pH vode na nešto ispod 5 i to je količina koju stoka rado konzumira. Ovu pH vrijednost voda pod dejstvom sirćeta dugo zadržava.

Mjerenja koja su vršena u pitkoj vodi stoke pri ljetnjim vrućinama, pokazala su da voda koja sadrži sirće ima 1000 puta manje bakterija u odnosu na pitku vodu koja nije bila tretirana sirćetom.

Na osnovu različitih naučnih istraživanja predložene doze jabukovog sirćeta su:

• Za grla koja nisu ostala steona više mjeseci, servis period duži od 60 dana – uz hranu, po 50 grama jabukovog sirćeta, dva puta dnevno.

• Tokom steonosti, kravi treba davati, uz dva dnevna obroka, po 60 grama sirćeta do teljenja. Posljednja tri mjeseca steonosti, tri puta nedjeljno, kravi treba davati u 60 grama sirćeta sa tri kapi Lugolov rastvora

  • Poslednjih petnaest dana pred teljenje, kravama davati ovu mješavinu dva puta dnevno uz ostalu hranu.

• Kod slabosti kostiju i nogu, kravama treba davati 100 grama sirćeta dnevno.

• Kod male mliječnosti kravama treba davati do 100 grama sirćeta dnevno

• Kod pretjeranog lučenja sluzi iz gubice i protiv kašljanja – 100 grama jabukovog sirćeta dnevno.

• Ukoliko goveda češće dobijaju 100 grama jabukovog sirćeta sa tri kapi Lugolovog rastvora, biće zaštićenija od vašiju, stočnih muva, abortusa i stočnih parazita.

• Kod pobačaja, dobra doza je 50 grama sirćeta i tri kapi Lugolovog rastvora uz svaki obrok.

Kod jedinki koje dobijaju tretman jabukovim sirćetom aktivnost enzima je daleko intenzivnije izražena nego kod kojih onih bez tretmana. Intenzivirana enzimska aktivnost pomaže boljem iskorišćavanju stočne hrane, a samim tim pospješuje i tov.

Jabukovo sirće može da se daje i ovcama, kozama, konjima, psima, a i živini kod koje će ljuska jajeta biti znatno čvršća. Životinje kojima se daje jabukovo sirće su znatno otpornije, zdravije i imaju veću proizvodnost.

Lugolov rastvor je rastvor joda (rastvor 5% elementarnog joda u 1% rastvoru kalijum jodida). Pribor i sastojci neophodni za pravljenje Lugolovog rastvora:

  • bočica od 500 ml od neprozirnog stakla sa plastičnim čepom,
  • 500 ml destilovane vode,
  • granulirani jod – 25 grama
  • granulirani kalijumov jodid – 50 grama.

Kalijumov jodid se otopi u 250 ml destilovane vode uz lagano miješanje staklenom pipetom. Postepeno se dodaju kristali joda i dopuni se vodom. Pripremljeni rastvor se promućka. Ostavi se da odstoji bar 24 časa uz povremeno mućkanje. Nakon isteka 24 sata spreman je za upotrebu.

Pročitajte: Kuhinjska so u ishrani domaćih životinja je neophodna

Jabukovo sirće

Jabukovo sirće: Koristite neprskane jabuke, što ružnije po izgledu i sa po kojim crvom, samo da ne budu sasušene ili pokvarene. Jabuke se prvo dobro operu i očiste. Obavezno se bacaju sjemenke. Očišćene jabuke se samelju, da budu što usitnjenije. Samljevene jabuke se stave u bure ili neku drugu staklenu posudu u zavisnosti od količine. Jabuke se dobro izgnječe da puste svoj sok. Izgnječene jabuke se preliju sa rastvorom vode i šećera.

Na 5 kg mljevenih jabuka potrebno je oko 200 gr šećera i najmanje 2 l vode. Jabuke moraju skroz biti prelivene vodom. Posuda se napuni do ¾ svoje zapremine i prekrije krpom ili gazom. Posuda sa jabukama se nikako ne zatvara potpuno! Fermentacija jabuka traje nekih desetak dana na toplom mjestu. Na početku vrenja jabuke su na površini, kada se završi vrenje jabuke su na dnu posude. Pripremljeni rastvor ocijediti i držati na mračnom i tamnom mjestu.

Literatura: Primena jabukovog sirćeta u govedarstvu – autor mr Violeta Petrović-Luković

Kiseline koje čuvaju kvalitet silaže

Agrosavjet
-
0
Kiseline koje čuvaju kvalitet silaže

Vrijeme je spremanja hrane za zimu zato pričamo o značaju silaža i kiselina koje čuvaju njenu hranljivost i stvaraju uslove da je stoka rado jede.

Mliječna kiselina, koja predstavlja najvažniji produkt mliječnokiselinskog vrenja u silaži, formira se dejstvom homo i heterofermentativnih mliječnih bakterija. Obim i proces dinamike vrenja, kao i zastupljenost šećera u spremljenoj silaži mogu se približno tačno procijeniti na osnovu količine mliječne kiseline.

Njena osnovna uloga u toku siliranja se zasniva na izrazitom baktericidnom dejstvu, koje onemogućava i zaustavlja rad nepoželjnih mikro organizama u silo – masi, a posebno buternih klostridija, pa time sprječava stvaranje buterne kiseline kao jednog od prvorazredno štetnih produkata koji se može nagraditi u silaži.

Pročitajte: Pet biljaka koje su pogodne za pripremu silaže

Ako mliječne kiseline ima u dovoljnoj količini, u optimalnim uslovima baktericidno dejstvo će se poslije nekoliko nedjelja odraziti i na aktivnost samih mliječnih bakterija. Ukoliko se iz bilo kog razloga ne nagradi dovoljno mliječne kiseline, postepeno se ubrzava aktivnost pomenutih buternih klostridijuma, koji za svoju aktivnost troše postojeće šećere, ali i nagrađenu mliječnu kiselinu, pa se kao rezultat takve aktivnosti sintetiše više buterne kiseline i naglo smanjuje kvalitet silaže.

Silaže dobrog kvaliteta od kukuruza sadrže u prosjeku 1.5-6.5% mliječne kiseline, dok je u silažama trava zastupljena u intervalu od 3.0-7.0% u odnosu na suvu materiju.

Sirćetna kiselina se sintetiše u najvećoj mjeri na početku vrenja, u toku trajanja aerobne faze. Najčešće se javlja u silažama kod kojih nije dobro sproveden proces sabijanja mase, tako da se u slojevima javlja višak vazduha. Kasnije u toku fermentacije, dodatno se sintetiše sirćetna kiselina, koja nastaje kao produkt rada heterotrofnih mliječnih bakterija saprofitne mikroflore.

Aktivnošću ovih bakterija se djeluje na prisutne šećere, tako što se transformišu jednim dijelom u mliječnu kiselinu (do 50%), dok se ostatak šećera iskoristi za dobijanje sirćetne kiseline (oko 15%) alkohol se nagradi sa 10-20%, a utvrđeno je da 30% tretiranog šećera od strane pomenutih bakterija se izgubi u vidu ugljen-dioksida.

Da bi se smanjila ovako negativna produkcija u siliranoj masi zadnjih decenija se pristupa metodu dodavanja inokulanata u procesu siliranja hraniva. Inokulanti su materije formirane na bazi homofermentativnih mliječnih bakterija, koje se odlikuju znatno većom efikasnošću u produkciji mliječne kiseline. U dobro spremljenoj silaži, prihvatljiva količina sirćetne kiseline trebalo bi da iznosi do 5,5% u odnosu na suvu materiju.

Pročitajte: Silaža kukuruza i soje – Bogata je proteinima i stoka je radije jede

Prisustvo propionske kiseline u silaži ukazuje na nepoželjne procese razlaganja proteina u formiranoj silaži. Kada su dobro sprovedene faze u pripremi silaže, tada se u normalnim uslovima vrenja propionska kiselina pojavljuje u neznatnim količinama, tačnije u tragovima. Međutim, kada se količinski javi u intervalu od 0.01-0.2% od suve materije, to ukazuje da u silaži postoji proces razlaganja proteina. Ukoliko prisustvo ove kiseline poraste na vrijednost veću od 1.5%, to je indikator intenzivne razgradnje proteina i upućuje na vrlo lošu silažu.

Dobro pripremljena silaža u svom sastavu nema buterne kiseline, ili se može naći u minimalnim količinama od 0.05% u odnosu na suvu materiju. Buterna kiselina se javlja u toku naknadnog vrenja, prije svega u silažama koje nemaju dovoljno mliječne kiseline. Silaže sa manjom količinom buterne kiseline nisu škodljive i mogu se koristiti u ishrani stoke.

Nepoželjni procesi koji se javljaju u silaži, utiču na pojavu ranije pomenutih buternih klostridija, koji djeluju na povećanu sintezu buterne kiseline, a samim tim i na čitav niz štetnih materija koje nastaju kao produkti nepoželjnih promjena i razgradje proteina. Silažu sa više od 0.10-0.15% buterne kiseline treba oprezno, u manjim količinama uvoditi u obrok i pri tom se pridržavati postojećih načela za ovakvu vrstu hraniva.

Piše: dipl.inž Dragoljub Krajnović

Kako se čuva sjeme paradajza volovsko srce?

Agrosavjet
-
0
Kako se čuva sjeme paradajza volovsko srce?

Kako god ga zvali, beef heart, core de beaf ili jednostavno volovsko srce riječ je o veoma cijenjenoj i kvalitetnoj sorti paradajza koja se često gaji u porodičnim vrtovima. Ovo nije hibridna sorta, već spada u osnovne sorte ove povrtarske biljke, zato sjeme ovog paradajza možemo čuvati godinama i biti sigurni da ćemo svake godine dobiti dobar i kvalitetan rod.

Dakle volovsko srce jedno je od najukusnijih sorti paradajza koji ne može da se poredi sa bilo kojim hibiridom. Ukoliko tražite da na jednoj biljci imate preko 50-ak plodova sa istim dimenzijama onda je bolje da se odmah odlučite za neki hibrid.

Plodovi paradajza volovsko srce biće nejednaki, neki će biti krupniji neki sitniji neki kvrgavi ili špicasti, ali jedno je sigurno ovakav ukus ne može da ima nijedan drugi paradajz.

Pročitajte: Kako sakupljati i čuvati sjemenke od baštenskih biljaka

Naravno o ukusima ne treba raspravljati pa tako postoje različiti ukusi, oblici i boje paradajza i svako bira za sebe ono što voli. Međutim ako se odlučite da ostavite baš sjeme ovog paradajza treba odabrati jedan potpuno zreo plod u kom su se dobro oformile sjemenke, pa ćemo takav plod izrezati na kriške.

Na lijepo zrelim krupnim plodovima ove sorte mogu se primjetiti lijepo formirani režnjevi između koji se nalaze komore u komorama su smještene sjemenke, a ustvari sjemenke su te koje su nama najvažnije. Kada izrežete paradajz na dijelove, možete lagano nožićem ili prstom ukloniti sjemenke, koje ćemo na kraju pripremiti za čuvanje.

Postoji, pak mnogo načina na koji možemo uzeti sjeme iz paradajza, da li ćemo ga izblendati, samo isjeći na dijelove ili ćemo sjeme ostaviti na papiru, to nije važno. Važno je samo da se ispoštuje procedura.

Pročitajte: Čuvanje i prikupljanje sjemena sopstvenog povrća

Izvađeno sjeme treba oprati u malo vode, a to možete uraditi tako što ćete sjemenke staviti u cjediljku za čaj i potapati u činiju sa vodom. To treba lijepo miješati preko cjediljke da bi se što više ispravo onaj sok od paradajza koji je ostao prilikom skidanja sjemena.

Na ovaj način skinućemo sve kiseline i omogućiti sjemenkama da se dobro i lijepo prosuše. Kada smo sjemenke lijepo oprali od kiseline i sokova iz ploda, onda sjemenke treba dobro ocijediti i nanijeti na krpicu.

Pamućna bijela krpa je najpogodnija varijanta jer tako najbolje možemo da vidimo te sjemenke. Kada smo ih nanijeli na krpicu vidjećemo da je na sjemenkama ostalo još dijelova ploda, soka ili žilica. Ali to ne treba da nas brine jer će se sve to na nekom toplom mjestu osušiti, a krpa će upiti ostatak vlage.

Jedan način je da radimo kao što su to naši stari radili, a to je da ovako prosušene sjemenke umotamo u rolnicu zavežemo i ostavimo na nekom suvom, hladnom i mračnom mjestu, gdje će one sačekati sezonu sjetve.

Pročitajte: Kako skupiti sjeme zelene salate iz sopstvenog uzgoja?

A druga bolja varijanta ukoliko imate više različitih sorti, jeste da poslije nekoliko dana nakon što se ove sjemenke prosuše, sastružete sa krpe i ubacite u vrećice na kojima ćete napisati o kojoj se sorti radi.

Takve kesice, takođe treba staviti na hladno i tamno mjesto, nasložene u neku kutiju. Svakako treba voditi računa da ne budu izložene previsokoj ili preniskoj temepraturi. Sa druge strane ukoliko su dobro prosušene sjemenke mogu da se čuvaju i zamrzivaču, ali visoke temperature nikako ne pogoduju sjemenkama.

Ukoliko ih čuvate u krpici možete biti sigurni da će biti klijave i nekoliko godina, čak oko 5 ili 6 godina.

1...211212213...1.015Stranica 212 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia