недеља, август 10, 2025
Naslovnica Blog Stranica 199

Pet grešaka prilikom rezidbe voćaka

Kod izvođenja rezidbe možemo napraviti brojne greške. Zbog straha da će pogriješiti i napraviti više štete nego koristi, mnogi odrade samo sanitarnu rezidbu. Uklanjaju suhe, polomljene, oštećene i grane s vidljivim simptomima oboljenja i prisustva štetočina. Ponekad se iz straha kod uklanjanja oboljelih grana i grančica ne odstrani sve do zdravog tkiva drveta što predstavlja probleme za narednu vegetaciju i izvor širenja bolesti.

Kako navodi Agroklub.ba rezidbu je potrebno redovno obavljati kako bi došli do izražaja svi pozitivni efekti ove mjere. Često se dešava da se to radi neredovno i da se jednom rezidbom želi nadoknaditi sve što je propušteno za nekoliko godina, što je nemoguće postići. S druge strane, pretjeranom rezidbom opterećujemo voćku, negativno utičemo na njen rast, razvoj i plodonošenje.

Termin obavljanja ovakvih radova treba uskladiti s fazama rasti i vremenskim uslovima.

Najčešće greške su:

Tup alat

Koristi se neodgovarajući ili tup alat. Nije isto da li siječemo tanke grančice ili deblje grane. Tup alat stvara velike rane. Pri svakoj upotrebi potrebno ga je dezinfikovati. Obratite pažnju na izgled i veličinu reza. Kod rezanja grana prvo režemo na patrljak koji potom odstranimo. Rez iznad pupoljka treba biti ukošen, poput krova, na suprotnu stranu. Tada voda koja se sliva ne ide na pupoljak, što bi dovelo do njegovog propadanja.

Grane koje se preklapaju

Ne uklanjaju se grane koje se preklapaju. Donja grana prima manje svjetlosti i na njoj dolazi do formiranja manjeg broja rodnih pupoljaka. Same grane se zbog vjetra trljaju međusobno. Stvaraju se rane koje postaju otvorena vrata za prodiranje štetočina i pojavu infekcije.

Vanjska krošnja

Često se orezuje samo vanjski dio krošnje, dok se središte ostavlja zapušteno. Uklanjanjem suvišnih grana iz centralnog dijela omogućavamo bolju osvijetljenost i prozračnost.

Vodopije

Ostavljaju se vodopije. To su prirasti koji se javljaju na nešto starijim stablima. Rastu okomito i crpe hraniva i vodu, a ne nose rodnost. Njihovim uklanjanjem omogućavamo prodor svjetlosti i vazduha u unutrašnjost, povećava se plodonošenje. Zbog promjene uslova djelujemo na zdravlje stabala, bolesti i štetočine se manje javljaju.

Konkurentske grane

Konkurentske grane, posebno konkurenti provodnici, se ne prepoznaju. Ovakvi prirasti se takmiče za hranu i druge resurse s provodnicom i drugim ostavljenim prirastima. Obično se konkurentne grane prikrate za 1/3 kako bi preusmjerili energiju na rast cvjetnih pupoljaka.

Kako sačuvati muškatle preko zime

Muškatle je takva vrsta cvijeća koja voli udobnost toplog i ušuškanog mjesta.

Kada se temperatura spusti na 10 do 15 stepeni celzijusa, ove biljke zahtjevaju da ih unesemo u kuću.

Do prvog proljećnog sunca držite ih u podrumu ili na tavanu, gdje je toplo.

Svakih 20 dana ih zalijte pomalo. Takođe sve manje izdanke treba odsjeći tako da ostanu samo glavni dijelovi biljke bez listova.

Baštovani predlažu još jedan način čuvanja i rasađivanja muškatli.

Iscvjetali vrh otkinite rukom na dužinu od 15 cm.

Kada mu odstranite listove i cvijet, posadite ga u zemlju i zalivajte dok se „primi“, a potom ga čuvajte u toplom i zamnom mjestu do idućeg proljeća.

Ideje pomoću kojih možete zauvijek da se riješite moljaca

​Ukoliko imate problem s moljcima, nećete ga se lako riješiti.

Ne preporučuje se otrov koji može ugroziti vaše i zdravlje vaših ljubimaca, ali drugi proizvodi nisu dovoljno efikasni.

Trebalo bi da bacite svu odjeću na kojoj ste uočili moljce, preporučio je njemački potrošački magazin Okotest.

U međuvremenu operite i spakujte sve stvari koje nisu zahvaćene moljcima. Stavite ih u zamrzivač i očistite svoj ormar. Savjetuje se da koristite kombinaciju proizvoda za prevenciju i kontrolu koji ne štete ljudima ili životinjama.

Okotest je testirao 33 proizvoda koji rješavaju problem s moljcima i sve ih ocijenio kao nedovoljno efikasne.

U ormar ređajte samo odjeću koju ste prethodno oprali i osušili, jer moljce privlači znoj. Možete staviti kesice od lavande, ali one neće u potpunosti odbiti insekte, niti zaštititi vašu odjeću.

Moljci vole da se „lijepe“ za nedovoljno čistu odjeću, pa bi bilo dobro prati veš na 40 stepeni ili više, u zavisnosti od materijala.

Nakon što ste očistili odjeću, odložite je u vakum kese i odložite u ormar.

Pridržavajte se ovih savjeta i zauvijek riješite problem s moljcima.

Konzumiranjem ba­ta­ta iz­bje­gni­te dijabetes i pretilost

Ba­tat (lat. Ipo­moea ba­ta­tas) je vi­še­go­diš­nja go­mo­ljas­ta bi­ljka po­ri­je­klom iz trop­skih i sup­trop­skih po­dručja Sre­dnje i Južne Ame­ri­ke.

Spa­da u gru­pu kor­je­nas­tog povrća, zbog ve­li­kog ko­ri­je­na, ko­ji se odli­ku­je skro­bnim i slat­kas­tim oku­som. Ra­zne ci­vi­li­za­ci­je upo­tre­blja­va­ju ga već naj­ma­nje 5.000 go­di­na. Da­nas se ma­so­vno kon­zu­mi­ra u Ame­ri­ci, Azi­ji i Afri­ci, a naj­vi­še se proi­zvo­di u Ki­ni, In­do­ne­zi­ji i Ugan­di. U Evro­pi je ba­tat ne­što ma­nje zas­tu­pljen, ali po­slje­dnjih de­se­tak go­di­na pos­ta­je sve po­pu­lar­ni­ji. Uz­ga­ja se i u na­šim kra­je­vi­ma, gdje je po­znat pod na­zi­vi­ma „slat­ki krom­pir“ i „ba­tat“.

Hra­nji­ve vri­je­dnos­ti

Ba­tat može ispu­ni­ti ve­li­ki dio sva­ko­dne­vnih čo­vje­ko­vih pre­hram­be­nih po­tre­ba. Nu­tri­ti­vno se sas­to­ji od mnoš­tva uglji­ko­hi­dra­ta, vi­ta­mi­na i mi­ne­ra­la. Izni­mno ve­li­ka ko­ličina vi­ta­mi­na A ba­tat svrsta­va u na­mir­ni­ce ko­je ne biste smje­li iz­bje­ga­va­ti. Ta­kođe, do­bar je izvor vla­ka­na, bi­oti­na, ka­li­ju­ma, fo­sfo­ra te vi­ta­mi­na B gru­pe, C vi­ta­mi­na, be­ta-ka­ro­te­na te me­ta­la man­ga­na i ba­kra. Sadrži i fi­tos­te­ro­le, ka­ro­te­ne i ka­ro­te­no­ide, fol­nu ki­se­li­nu, vi­ta­mi­ne D i E te ma­gne­zi­jum i želje­zo.

Sadrži mno­go skro­ba i vrlo ma­lo mas­ti te je vi­so­ko­kva­li­te­tna ener­get­ska na­mir­ni­ca. Pre­po­ručuje se spor­tis­ti­ma i di­ja­be­tičari­ma te svi­ma ko­ji zbog zdrav­stve­nih ra­zlo­ga mo­ra­ju pa­zi­ti na pre­hra­nu.

Hra­nji­vi ba­tat ima vrlo do­bro dje­lo­va­nje na or­ga­ne en­do­kri­no­lo­škog sis­te­ma. Bla­go­tvor­no utiče na de­be­lo cri­je­vo, sle­ze­nu, gu­šte­raču, želu­dac i bu­bre­ge. Može po­moći i kod pro­ble­ma s kožom.

Iz­vrsno neu­tra­li­še šte­tne slo­bo­dne ra­di­ka­le u or­ga­ni­zmu i jača ci­je­li imu­no­lo­ški sis­tem.

Kon­tro­la težine i šećera u krvi

Ako pa­ti­te od di­ja­be­te­sa ili vi­ška ki­lo­gra­ma, uvrsti­te zdra­vi ba­tat na svoj je­lo­vnik i uživaj­te u nje­go­vom aro­ma­tičnom oku­su i zdrav­stve­nim do­bro­bi­ti­ma. Složeni uglji­ko­hi­dra­ti i vla­kna u ba­ta­tu omo­gućuju pos­tu­pno i po­la­ga­no oslo­bađanje šećera i nje­go­vu ap­sor­pci­ju u krvo­to­ku. Za­to je iz­vrsna na­mir­ni­ca za oso­be ko­je bo­lu­ju od di­ja­be­te­sa.

Omi­lje­na je na­mir­ni­ca i oso­ba­ma ko­je kon­tro­li­šu tje­le­snu težinu. Bo­gat­stvo vla­knima pruža si­tost bez osjećaja težine i ta­loženja mas­ti. Do­da­tna pre­dnost ba­ta­ta leži u man­ga­nu, ko­jim obi­lu­je. On po­maže u me­ta­bo­li­zmu uglji­ko­hi­dra­ta i faktor je u ni­zu en­zi­ma važnih za proi­zvo­dnju ener­gi­je i pri­je­ko po­tre­bnih an­tio­ksi­dan­sa.

Za­šti­ta od kar­di­ovas­ku­lar­nih bo­les­ti

Bu­dući da je ba­tat izvor vi­ta­mi­na B6, sma­nju­je ri­zik od srčanih bo­les­ti.

Na­ime, B6 vi­ta­min je po­tre­ban ti­je­lu jer ra­zbi­ja tvar ko­ja se zo­ve ho­mo­cis­te­in, a ko­ja može direktno ošte­ti­ti krvne sudove. Po­ka­za­lo se da su po­je­din­ci ko­ji su pre­trpje­li srčani udar, uprkos to­me što su ima­li nor­ma­lan ili čak ni­zak ni­vo ho­les­te­ro­la, čes­to ima­li upra­vo vi­sok ni­vo ho­mo­cis­te­ina. Mi­ne­ral ka­li­jum po­maže u kon­tro­li krvnog pri­tis­ka, a ba­tat nji­me is­to obi­lu­je. Sto­ga je po­tre­ban lju­di­ma ko­ji ne je­du do­vo­ljno voća i povrća, a uz to uno­se pre­vi­še natrijuma (pre­tje­ra­no sla­nu hra­nu), jer im ta­da čes­to ma­njka ka­li­ja­uma.

Ne­do­vo­ljno ka­li­ju­ma u kom­bi­na­ci­ji s vi­so­kim uno­som na­tri­ju­ma ne­ri­jet­ko do­vo­di do hi­per­ten­zi­je. Ba­tat može po­moći u svim na­ve­de­nim sta­nji­ma jer sma­nju­je vi­sok pri­ti­sak i šti­ti srce i krvne sudove.

Pre­ven­ci­ja ra­ka

Be­ta-ka­ro­ten iz ba­ta­ta je snažan an­tio­ksi­dans. Is­traživa­nja su po­ka­za­la da oso­be ko­je je­du hra­nu s vi­so­kim udje­lom be­ta-ka­ro­te­na (na­randžas­to i li­sna­to povrće) ima­ju sma­njen ri­zik od kar­ci­no­ma.

Ba­tat je po­ka­zao efikasno djelovanje na sma­nje­nje ri­zi­ka od ra­ka pluća, de­be­log cri­je­va i želu­ca. Je­dna stu­di­ja, spro­ve­de­na nad žena­ma u raz­do­blju pri­je me­no­pa­uze, ot­kri­la je da kon­zu­mi­ra­nje pu­no povrća ko­je sadrži be­ta-ka­ro­ten, fol­nu ki­se­li­nu, vi­ta­min C i vla­kna (po­put ba­ta­ta) sma­nju­je ri­zik od ra­ka doj­ke za 50 od­sto. Bu­dući da ba­tat sadrži vi­še be­ta-ka­ro­te­na od mrkve i vi­še C vi­ta­mi­na od pa­ra­daj­za, on­ko­lo­zi i udruženja za li­ječenje pa­ci­je­na­ta ko­ji bo­lu­ju od kar­ci­no­ma sa­vje­tu­ju re­do­vnu upo­tre­bu ba­ta­ta u pre­hra­ni. Is­ti stav pot­vrđuje i ame­rički In­sti­tut za is­traživa­nje ra­ka.

Sve bo­je ba­ta­ta

Iako na­iz­gled na­li­ku­je običnom krom­pi­ru, za­pra­vo je s njim po­ve­zan sa­mo iz­da­le­ka. Ne pri­pa­da­ju is­toj bo­ta­ničkoj po­ro­di­ci. Ko­ri­jen ba­ta­ta je kvrgav, iz­duženog i ši­ljas­tog obli­ka te glat­ke ko­re ko­ja može bi­ti žute, na­randžas­te, crve­ne, lju­bičas­te, bež i smeđe bo­je. Očišćeni ba­tat je ta­kođe ši­ro­kog ra­spo­na bo­ja – od bi­je­le, žute i bež, pre­ko na­randžas­te i crve­ne, sve do ružičas­te i lju­bičas­te. Va­lja ima­ti na umu da su plo­do­vi na­randžas­te, ružičas­te i crve­ne bo­je vlažni­ji i slađi ne­go oni bi­je­le i žute vrste. U pre­hra­ni se, osim go­mo­lja, po­ne­kad ko­ris­te i nje­go­vo mla­do lišće te iz­dan­ci.

Ka­ko pri­pre­ma­ti ba­tat

Ba­tat se obično je­de kuvan ili pečen. Ne tre­ba­ ga so­li­ti, jer je zbog obi­lja mi­ne­ra­la do­slo­vno – slas­tan. Ra­di očuva­nja nje­go­vog aro­ma­tičnog oku­sa, bo­lje ga ku­vaj­te na pa­ri, ne­go u vo­di, 30-40 mi­nu­ta. Možete ga peći kao krom­pir i po­služiti kao pri­log, ali i pri­prav­lja­ti kao sa­mos­tal­no je­lo. S ob­zi­rom na nje­go­ve za­ni­mlji­ve bo­je, na ta­nji­ru iz­gle­da vrlo pri­vlačno i u obli­ku pi­rea. Mla­de lis­to­ve i iz­dan­ke možete pri­pre­mi­ti kao špi­nat, a ko­ri­jen možete jes­ti i dok je si­rov. Je­di­te ga s ko­rom – ko­ra ba­ta­ta sadrži ko­ri­sna di­je­tal­na vla­kna.

Otkrivamo metode čuvanja bilja tokom zime – Evo šta je potrebno da uradite

Najbolji ruski fitoterapeuti tvrde da sušenje nije jedina i, štaviše, nije najbolja opcija za čuvanje biljki preko zime.

Kraj ljeta i početak jeseni je tradicionalno vrijeme za sakupljanje i sušenje ljekovitog bilja. Međutim, najbolji ruski fitoterapeuti tvrde da sušenje nije jedina i, štaviše, nije najbolja opcija za čuvanje biljki preko zime. Iskusni travari konzerviraju biljnu sirovinu na sasvim drugi način.

Sušenje je najjednostavniji i zato je najpopularniji način očuvanja bilja. Ali tokom sušenja mnoge ljekovite trave gube dragocjene aktivne materije. Neke sušene biljke tokom zime čak i postaju opasne, ako se čuvaju u vlažnoj prostoriji: u ovom slučaju u bilju se stvaraju uslovi za razmnožavanje gljivica i bakterija koje imaju toksično dejstvo i mogu izazvati trovanje.

Pročitajte: KAKO DA UZGOJITE ZAČINSKO BILJE NA TERASI: Sa ovom metodom nema greške, uspijeva čak i početnicima!

Zato travari često pribjegavaju alternativnim metodama očuvanja bilja. Jedan od najboljih načina je zamrzavanje jer se u zaleđenim biljkama zadržava maksimum ljekovitih supstanci. Na ovaj način mogu da se čuvaju bilo koje trave, cvjetovi, korijeni, bobice, voće i povrće.

Zamrzavanje bilja

Operite, osušite i isjeckajte bilje. Stavite isjeckanu masu u kalupe za led. Dodajte u kalupe vodu, stavite u zamrzivač. Još jedan način pripreme bilja za zimu je konzervisanje u soli.

Usoljeno bilje

Sitno isjeckajte bilje, dodajte so (na 100 grama bilja – 30 grama soli). Čvrsto nabijte u sterilisanu teglu i hermetički poklopite. Čuvajte u frižideru. Ali najbolji način čuvanja je fermentisanje koje dodaje lekovitim biljkama još veću iscjeljujuću moć.

Pročitajte: Razmnožite začinsko i ljekovito bilje

Fermentisanje bilja

Skuvajte rasol od pola litra vode i 2 čajne kašičice soli. Oprano bilje sitno isjeckajte i stavite u staklenu teglu. Prelijte masu vrućim rasolom. Dodajte u teglu malo parče ražanog hljeba. Ostavite da odstoji na toplom mjestu 2 dana. Optimalna temperatura za kiseljenje bilja je od 18 do 22 stepena. Nakon 2 dana čuvajte fermentisano bilje na temperaturi od 0 do 4 stepena. Dodajte kiselo bilje ishrani ili kuvajte od njega čaj.

Jesenja sadnja voćki – Izbor sadnog materijala

Jesenja sadnja voćnih sadnica ima niz prednosti u odnosu na proljećnu, jer do početka vegetacije u proljeće sadnice posađene u jesen imaju bolji porast.

Voćne sadnice se mogu saditi od jeseni i opadanja lišća u rastilu, tokom zime kada su temperature iznad 0⁰C i do početka kretanja vegetacije u proljeće.

Prednosti jesenje sadnje:

  • u boljem kalusiranju presjeka na korijenovim žilama i obnovi korijenovog sistema tako da do početka vegetacije u proljeće sadnice posađene u jesen imaju bolji porast,
  • veći je izbor sadnog materijala tokom jeseni,
  • izbjegava se trapljenje sadnica i mogućnost oštećenja sadnica u trapu.

Jesenja sadnja nosi rizik od izmrzavanja sadnica, šteta od glodara i druge divljači, krađe. Proljećnu sadnju najbolje je obaviti što ranije, a najkasnije do kraja aprila. Kasnija sadnja tokom proljeća iziskuje obavezno zalivanje ukoliko nastupi sušni period.

Pročitajte: JESENJA SADNJA VOĆAKA – Razmak sadnje za svaku voćnu kulturu

Izbor podloge

Uvijek je bolje izabrati jednogodišnje sadnice voća, iz razloga boljeg prijema i veće otpornosti na nepovoljne klimatske činioce, od dvogodišnjih sadnica koje imaju manju otpornost pogotovo na sušu. Preporuka je da se instalira sistem za navodnjavanje „kap po kap“ ako se voćnjak podiže sa dvogodišnjim sadnicama, ali ovo ne znači da se u povoljnim godinama dvogodišnji sadni materijal neće dobro primiti i razviti u toku godine.

Proizvođači se često odlučuju na sadnice većeg obima i visine stabla, kako uglavnom izgledaju dvogodišnje sadnice, ali to ne znači da će se one kasnije bolje razvijati u voćnjaku koji se podiže.

Sljedeći faktor koji takođe veoma utiče na rast i rodnost je izbor podloge. Kod jabuke se koriste vegetativne podloge M9, M26 i MM106. Podloga M9 i M26 su namijenjene za intenzivne voćnjake sa velikim brojem sadnica po hektaru i obaveznim naslonom i navodnjavanjem, a MM106 se pre svega preporučuje za okućničko gajenje, vikendaše i hobi voćare.

Kruške, dunje i mušmule se uglavnom kaleme na vegetativnim podlogama dunje MA i BA29. Takođe se za krušku može koristiti i obični sijanac divlje kruške, ali takav sadni materijal se više koristi za poluintenzivne zasade i okućnice. Šljiva i kajsija se kaleme na generativnim podlogama (sijancima) džanarike, koja je dobrih osobina prvenstveno za šljivu.

Pročitajte: Sadnja voćaka – obavite je pred kraj zime

Za kajsiju se mogu pronaći i podloge bijelošljive, koja je bolja podloga od džanarike, ali su zato ove sadnice skuplje i rjeđe se mogu pronaći na tržištu.

Posljednji faktor kvaliteta sadnica je način kalemljenja i proizvodnje u rasadniku i predstavlja najbitniji parametar kvaliteta. Naime, proces proizvodnje sadnica može da traje od 2 do 4 godine. Najvalitetnije sadnice se dobijaju kalemljenjem u avgustu i septembru okuliranjem (spavajućim pupuljkom). Ovim načinom kalemljenja proces proizvodnje jednogodišnjih sadnica traje tri godine.

Iz tehničkih razloga i brzine proizvodnje sadnica rasadničari koriste i tehniku kalemljenja spajanjem grančica, bilo u sobnim uslovima ili direktno u rastilu. Ovim načinom kalemljenja proces proizvodnje traje dvije godine i sadnice su nešto lošijeg kvaliteta, iako na prvi pogled izgledaju isto kao i sadnice proizvedene okuliranjem za njih je potreban viši nivo primijenjene agrotehnike u odnosu na prve.

Pročitajte: Sadnja voćaka na ovaj način omogućava bolji i brži rast!

Sadnja sadnica sa prevremenim bočnim granama

Sve više se u posljednje vrijeme traže sadnice sa prevremenim bočnim granama koje ranije stupaju u period rodnosti, a ono na šta treba skrenuti pažnju je da ova vrsta sadnog materijala zahtijeva viši stepen agro i pomotehnike i obavezan sistem za navodnjavanje.

Ako proizvođači ne ispune ove uslove bolje je da ne koriste sadnice sa prevremenim granama, jer mogu imati više štete nego koristi. Za neke voćne vrste kao što su trešnja i kajsija gajene u klasičnim sistemima se ne preporučuju sadnice sa prevremenim granama zbog pojave kasnijeg očenjivanja grana, bez obzira da li je instaliran sistem za navodnjavanje.

Pripremio: Veljko Stepanović, PSSS

Još nije kasno posaditi luk majski srebrnjak

Majski srebrnjak je sorta luka koja je dobila naziv zbog bijelih, ovojnih listova lukovice. Ima blag i sladak ukus. Sadi se od početka septembra do sredine novembra. Vrlo je raširena sorta na području Hercegovine, uzgaja se iz lukovice ili presadnica, a formiranje lukovica i zrenje događaju se u maju ili početkom juna.

Majski srebrnjak je stara sorta luka, specifična po tomu što mu je lukovica potpuno bijele boje, spljoštenog izgleda, prosječne težine 60 do 80 grama. Jako je ukusan, sočan i koristi se odmah nakon zriobe za pripremu različitih salata. Ova sorta je prepoznatljiva po tome što ima jako dobru aromu i nije previše ljuta. Rado je konzumiraju svi pa i oni koji nisu pretjerani ljubitelji luka.

Pročitajte: Druga polovina oktobra idealna za sadnju crvenog luka

Priprema tla za sadnju luka

Prije sadnje luka potrebno je đubrenje tla, za što se koriste mineralna i organska đubriva. Primjena organskih đubriva kod sadnje luka obavlja se pod frezu i frezanjem se unosi u tlo na dubinu od 15 cm do 20 cm.

Majski srebrnjak se konzumira kao mladi luk početkom proljeća.

Sadnja lučica

Osim iz presadnica, luk srebrnjak uzgaja se iz lučica. Lučice se takođe sade od sredine septembra pa sve do sredine novembra. Ranija se sadnja preporučuje u hladnijim područjima kako bi mlade biljke imale dovoljno vremena za razvoj prije dolaska niskih temperatura.

Majski srebrenjak je najbolje saditi na gredice, a preporuka je gredicu uzdignuti barem desetak centimetara jer luk ne voli zadržavanje vode u tlu.

Pročitajte: Jesenja sadnja luka – Savjeti za uspješnu proizvodnju

Kad je gredica pripremljena, dovoljno je samo lagano umetnuti lučice u tlo na dubini visine same lučice. Kod sadnje je bitno dobro okrenuti lučicu luka – dio koji treba potjerati korijenje prema dolje, a vrh koji će potjerati list prema gore. Lučicu primite s dva prsta i lagano utisnite u tlo. Razmak između lučica je obično 10 cm do 20 cm, a ako ćete brati luk kao mladi onda sadnja može biti i gušća. Razmak između redova je dvadesetak centimetara.

Tikve ili bundeve – Čime je najbolje hraniti stoku?

Kada dođe jesen bundeve postaju najpopularnije povrće za pripremu raznih recepata. Ali šta je sa stokom? Da li bundeve mogu da budu dobar izvor proteina za svinje, krave i ostale životinje. A ako razmišljate da li je bolje da li su za ishranu stoke bolje tikve ili bundeve – odgovor je: oba!

Da li stoka može da jede bundeve?

Naravno da mogu! I vole ih! Konji, goveda, ovce, koze, svinje, živina – svi oni vole bundeve. U stvari, ne samo bundeve – već bilo koju vrstu tikvica!

A da li je i tikvica dobra za stoku?

Da! Tikvice kao i bundeve su značajan izvor vitamina A i E, folata i vlakana. Oni su dobar izvor proteina iako se sastoje od skoro 85% vode! Svinje i kokoške posebno vole bundevu.

Bundeve su tvrde… kako da ih jedu!?

Ako su bundeve i dalje prilično tvrde, sječenjem (sjekirom ili nožemm) ili razbijanjem na manje komade životinjama se može olakšati žvakanje. Štaviše, kako se bundeve zamrzavaju a odmrzavaju, postaju mekše i to će takođe olakšati životinjama da je konzumiraju.

Šta ako napravim pitu od bundeve/tikvice i sve što imam su unutrašnjost i kora?

Savršeno i to radi posao! U stvari, sjeme bundeve može biti prirodno sredstvo za uklanjanje glista. Ne postoje konkretni dokazi da je ovo 100% efikasno, ali sjemenke bundeve i tikvice sadrže kukurbitacin, jedinjenje za uklanjanje glista.

Navno, ako vaša stoka ima prolema sa parazitima, pametno je da koristite komercijalno sredstvo za uklanjanje gliste, ali ako to nije slučaj, koristite sjemenke tikvice kao preventivu za to!

Može li stoka da jede trulu bundevu/tikvu?

Iznenadili biste se koliko životinje nisu izbirljive! I ne, nije opasno hraniti ih trulim bundevama.

E sad, gde da nabavimo još bundeve!?

Raspitajte se na lokalnoj pijaci za bundeve ili kod nekih proizvođača – postavljanje oglasa na Fejsbuku ili nekoj drugoj društvenoj mreži takođe može dovesti potencijalne klijente.

Mnogi proizvođači ostavljaju ostatke usjeva da istrunu u polju, zaoravajući ih u proljeće. Ako nemaju sopstvenu stoku za hranjenje, možda će biti više nego voljni da vam dozvole da uzmete bundeve za svoje životinje.

Ako je moguće, nabavite što više. Mislim… besplatna hrana! Pokušajte da ih držite na hladnom i tamnom mjestu – ne dozvolite da se smrznu ako je ikako moguće – i mogu trajati mjesecima!

Kako održavati kaktuse tokom zime

Unatoč činjenici da nisu jako zahtjevne biljke, valja znati kako tokom hladnih zimskih dana kaktuse valja smjestiti na osunčano mjesto, tako da najsunčaniji položaj dobiju one vrste kaktusa koje potkraj zime razvijaju cvjetne pupove.

Smjestite li pak kaktuse na prozor, najbolje je da ga nikako i ne otvarate jer bi u protivnom moglo doći do njihovog smrzavanja. Ako ste prozor prisiljeni otvoriti, pripazite da hladni zrak izravno ne dođe do kaktusa. Ipak, za toplijih zimskih dana, kada vanjska temperatura nije manja od nule, prostoriju u kojoj borave kaktusi povremeno morate dobro i prozračiti. No, međutim, kaktusi mogu prezimiti i u svjetlijim prohladnim podrumima, hodnicima ili stubištima, što je svakako bolje od grijanih prostorija. Bitno je da biljke imaju dovoljno svjetla i da temperature danju ne padnu ispod 8 ºC a noću ispod 4°C. Maksimalna temperatura pri kojoj kaktusi prezimljuju ne bi smjela prijeći 16°C.

Tokom zimskih dana, kako za druge biljke, tako i za kaktuse, vrijedi pravilo da ih nije potrebno obilno zalijevati, što ne znači da zalijevanje treba i izostaviti. Vodite računa da kod zalijevanja ne pretjerate jer višak vode može izazvati truljenje korijena, uslijed čega će biljka sigurno i uginuti.

Pročitajte: 6 koraka za uspješno presađivanje kaktusa

Također, imajte na umu da kaktusi koji imaju višak vode mogu potjerati slabe i blijede izboje koji na sebi nose sićušne cvjetne pupove te kao takvi postaju podložni mnogim bolestima. Stoga je zalijevanje kaktusa dovoljno obavljati svakih 15-20 dana, tek toliko da se korijen potpuno ne bi sasušio.

Pored svega, mnogi ljubitelji kaktusa nisu u mogućnosti svojim ljubimcima osigurati sve potrebne uslove za njihovo sigurno prezimljenje i to prvenstveno zbog neodgovarajućih stambenih prilika. Stoga postoji nekoliko korisnih načina pomoću kojih možete zaštiti kaktuse te na taj način ponovno i sljedeće godine uživati u njihovim prekrasnim cvjetovima. Jedan od načina je i taj da izvadite kaktuse iz lončića te svakog posebno umotate u više slojeva novinskog papira.

Tako umotane kaktuse složite u kartonsku kutiju i čuvajte pri temperaturi od 2 do 8 °C. Potkraj zime, kada prođu opasnosti od mrazeva, izvadite kaktuse iz papira te ih pola sata ostavite potpuno potopljene u mlakoj vodi. Nakon pola sata, pošto su se biljke dobro namočile, posadite ih u lončiće, a na svaki lončić stavite prozirni pokrov pričvršćen oko posude. Tako umotane kaktuse potrebno je držati na temperaturi od 15 do 20 °C kako bi se što prije oporavili i kako bi vrlo brzo postigli raskoš i željenu ljepotu.

Pročitajte: Kaktus zahtijeva pažnju i njegu: Savjeti da ova biljka procvjeta

Ma koliko pazili prilikom presađivanja ili zalijevanja kaktusa, mnogi od nas će se ubosti na njihove bodlje. Zato je korisno znati kako na mjesto uboda trebate kapnuti nekoliko kapi voska od obične svijeće, a kada se vosak stegne, pažljivo ga odvojite od kože. Naime, prilikom skidanja voska ukloniti ćete i sitne bodlje kojih se inače teško osloboditi na bilo koji drugi način. Međutim, kod kaktusa koji imaju fine bodlje (koje se lako lome prilikom presađivanja) možete iste prethodno nekoliko sati ranije navlažiti jer će navlažene bodlje postati mekše, manje će se lomiti i, što je najvažnije, bit će puno manje uboda.

NI ISKUSNE DOMAĆICE NE ZNAJU ZA SLEDEĆI TRIK: Prije kišeljenja kupusa u bure stavite OVO i dobićete NAJBOLJI UKUS ZIMNICE

Postoje različiti načini za kišeljenje kupusa, ali rijetko koja žena zna sa sledeći trik, koji mu dajte poseban ukus.

Bez kiselog kupusa ne možemo da zamislimo zimu, a malo ko zna da je ovo povrće mnogo zdravije baš u tom obliku od svježeg. Bogat je vlaknima, vitaminom C, K i brojnim vitaminima grupe B. Uz to, ne manjka ni u magnezijumu, kalcijumu, gvožđu, a sadrži i veliku količinu mangana i bakra.

Iako sve domaćice uglavnom imaju svoje provjerene recepte za kišeljenje kupusa, gotovo smo sigurni da rijetko koja od njih u bure stvalja – dunje.

Potrebno je za bure od 40l:

  • 10 glavica kupusa
  • 20 l vode
  • 1/2 kg soli
  • 1, 2 zrele dunja

Priprema:

Kupus očistiti izdubiti i u svaku glavicu staviti kašiku soli. Poređati u bure od 40 l. Naliti vodom u koju ste rastvorili so. Nemojte zaboraviti da ste već stavili u svaku glavicu po kašiku soli i time dodali već 100 gr.

Na svaki 10 l vode stavite 250 gr soli i dobro izmiješajte. Kupus mora da bude pokriven vodom. Ostavite 2-3 dana, pa provjerite da li je potrebno još da dodate. Pritisnite ga nekim kamenom ili drugim teškim predpetom. Pretočite ga bar 3 puta ili ga sa čistim crijevom dobro izduvajte. U bure dodajte nekoliko dunja, kako bi kupus imao lijepo boju i još ljepši miris i ukus.