Budući da bijeli luk raste ispod zemlje, stoga nije jednostavno procijeniti kada je glavica u potpunosti sazrela za vađenje. Ipak, odgovor se krije u izgledu lišća, odnosno razmjeri sasušenih i zelenih listova na stablu bijelog luka.

Posadili ste čenove bijelog luka u jesen, biljka je ravnomjerno rasla tokom zime i ranog proljeća i u maju je bijeli luk sazreo za branje. Ne baš sasvim.

Za razliku od većine povrtarskih kultura koje se sade u proljeće i beru u jesen, bijeli luk se uobičajeno sadi u jesen i bere od kasnog proleća do sredine ljeta. U pitanju je biljka duge vegetacije, koja potraje čitavih  osam do devet mjeseci.

Bijeli luk spada u kulture kod kojih je ključno određivanje pravog trenutka za berbu, s obzirom na to da se period berbe proteže od maja do avgusta, u zavisnosti od termina sadnje, vremenskih prilika i same sorte posađenog bijelog luka.

Prerana kao i prekasna berba mogu nepovoljno uticati na prinos, a budući da se glavica razvija ispod zemlje, postavlja se pitanje kako odrediti taj pravi trenutak za berbu.

Kratak odgovor glasi da je suština u izgledu lišća.

Kako da odredite kada je bijeli luk sazreo za branje?

Za razliku od svog rođaka iz porodice lukova, crnog luka, bijeli luk sazrijeva dok su mu listovi još uvek djelimično zeleni.

Listovi crnog luka počinju da gube boju i da venu kada biljka prestane da raste. Listovi pri vrhu počinju da se suše i da poležu čime vam nedvosmisleno daju do znanja da je vrijeme za berbu crnog luka. Takođe, većina glavica crnog luka pri kraju vegetacije izroni iz zemlje te time dodatno olakšava procjenu da li je biljka u potpunosti sazrela.

Sa druge strane, biljka bijelog luka na drugi način šalje signale da je dospjela za branje.

Za početak, obratite pažnju na to koliko je listova ostalo na stablu. Svaki list iznad zemlje ukazuje na jedan sloj zaštitnog omotača glavice koja raste ispod zemlje. Biljka sa deset zelenih listova, primjera radi, posjeduje deset slojeva omotača glavice. Iako broj listova kod bijelog luka varira, indikator da je došlo vrijeme za berbu je trenutak kada je polovina listova sasušena dok je druga polovina još uvek zelena pri čemu listovi počinju da se suše od dna ka vrhu.

Stoga, ne čekajte da se svo lišće bijelog luka sasuši prije nego što ga izvadite iz zemlje jer bez zaštitnog omotača oko glavice bijelog luka, čenovi mogu da se razdvoje te i sam proces sušenja i čuvanja može biti doveden u pitanje.

Kada bi trebalo da se prestane sa zalivanjem bijelog luka?

Tokom proljeća, čak iako listovi počnu da se suše, trebalo bi nastaviti sa zalivanjem bijelog luka. Tek kada je 50-75% usjeva belog luka dostiglo stepen zrelosti u kojem je polovina lišća braon boje a druga polovina zelene, tada je trenutak da prestanete sa navodnjavanjem na period od nedelju dana. Time pružate mogućnost zemlji da se prosuši a ujedno i da predupredite truljenje glavica. Vađenje bijelog luka iz zemlje, na ovaj način, učinićete lakšim u situaciji kada je zemlja mekana i mrvičasta umjesto vlažna i sabijena.

Kako vaditi bijeli luk iz zemlje?

Za početak, lagano zakopajte zemlju oko glavice uz pažnju da ne oštetite omotač ili čen kako biste utvrdili veličinu glavice, bez da je cijelu iskopate.

Ukoliko glavica djeluje mala, zagrnite je zemljom i sačekajte nekoliko dana prije nego što je ponovo provjerite. Sa druge strane, ukoliko je glavica dobro formirana, omotač zategnut a čenovi izbočeni i dobro izdefinisani, biljka je spremna za vađenje. Pažljivo ašovom izdignite zemlju oko glavice i nežno odvojite biljku od osnove njenog korena držeći je za sam početak stabljike. Potom, preostaje još da uklonite svu zemlju i blato sa nje.

Da li bi bijeli luk trebalo prati nakon vađenja iz zemlje?

Nikako nemojte prati bijeli luk ili uklanjati omotač glavice nakon vađenja.

Opran bijeli luk akumulira dodatnu vlagu u glavici koja može dovesti do gljivičnih oboljenja.

Kada je o čistoći glavice riječ, treba imati na umu da je nečistoća koncentrisana na posljednjem omotaču glavice koji ima tendenciju da se istruni i izguli već tokom vađenja iz zemlje te kako ovaj sloj prirodno biva ukljonjen, sloj koji se nalazi iza njega, ostaje čist.

Kako da koristite i čuvate bijeli luk?

Ukoliko namjeravate da odmah upotrebljavate ubrani bijeli luk, makazama isjecite lišće i korijen i držite ga u kuhinji na dohvat ruke.

Ako se odlučite da ga skladištite, čuvajte ga na sobnoj temperaturi na mračnom, suvom i dobro provjetrenom mjestu, poput otvorene papirne kese ili pletene korpe u ostavi ili u ormaru.

Nikako nemojte držati bijeli luk u frižideru. Svjetlost i vlaga su njegovi najveći neprijatelj, a bijeli luk ostavljen u frižideru postaće plijesniv, a uz to će ubrzo i proklijati.

Bijeli luk bi trebalo upotrebiti u periodu od tri nedelje od odstranjivanja lišća i korijena, odnosno u roku od 7-10 dana od trenutka kada se načne glavica. Glavica koja je na bilo koji način oštećena tokom vađena, ali je i dalje jestiva trebalo bi da bude prva upotrebljena budući da će joj kvalitet brže opadati.

Ukoliko želite da uskladištite bijeli luk na duži period vremena, ne dirajte lišće i korijen.