Naslovnica Blog Stranica 113

Asil – Jedna od najagresivnijih rasa živine

Agrosavjet
-
0
Asil – Jedna od najagresivnijih rasa živine

Ako ste početnik i želite da gajite koke, toplo preporučujemo da zaobiđete ovu rasu asil koja je previše oprezna, suviše teritorijalna i izrazito dominantna prema drugim kokama, životinjama, a ponekad i prema ljudima.

Asil je rasa živine koja je bila nekada veoma tražena i cijenjena. Agresivna i namrgođena, bila je najcjenjeniji predstavnik azijske živine-borca.

Najranija dokumentacija o njoj potiče iz drevne Indije i nalazi se u rukopisima Manuovog zakonika.

Rasa je u Evropu stigla 1750. godine. Odličnih mišića, agilna, gruba i jaka, ova ptica je postala prava zlatna koka koja je prihodovala velike sume novca zahvaljujući učešću u borbama pijetlova. Sredinom 18. i početkom 19. vijeka već se našla na američkom tlu.

Bez obzira na popularnost u borbama, asil nije postala populaciono mnogobrojna rasa, čak se smatra ugroženom. U većini modernih kultura ima status ukrasne živine.

Pročitajte: Prevencija i rano otkrivanje: Ključni koraci u suzbijanju infektivnog kokošijeg bronhitisa

Svađalice od najranijeg uzrasta

Asil su nevjerovatno oprezni i agresivni su prema drugoj živini, pticama, životinjama, pa i ljudima. U njima je mnogo nagomilane energije koja se često predstavlja kao dominantna. Kokoške se dobro slažu sa drugim kokama, ali vole da zapovijedaju. Više pijetlova u jatu može da napravi ozbiljne probleme, jer često započinju borbe i tuku se do smrti, a rane koje zadobiju veoma teško zarastaju.

Koke asila nisu dobre nosilje: njihov limit je oko 70 majušnih jaja godišnje, ali su odlične majke, čak i pilićima koji nisu njihovi, pa je ova njihova osobina iznenaujuća, s obzirom na njihovu grubu prirodu. U genima asila duboko su ukorijenjene borbe, i to je toliko jako da pilići u najranijem uzrastu počinju ga se “glođu”, svađaju i maltretiraju drugu živinu. Ako imate asile, držite ih odvojeno od drugih koka.

Vitka živina lijepog izgleda

Iako su mišićavi, asili se ne gaje zbog mesa. Oni su visoki i ekstravagantnog izgleda, tanki su i liče na divljač.

Uprkos njihovoj prilično agresivnoj prirodi prema drugim pticama i životinjama, asili povremeno “smekšaju” i mogu postati prijatelji sa ljudima. Zato se prilikom nabavke ove rase nikad ništa unapred ne zna: moguće je dobiti mrzovoljnog asila koji ne voli nikoga, a možda vam “zapadne” prijateljski raspoložen “namćor”.

Nije neobično videti kako asil tek tako napada drugu kokošku, samo da bi se potom okrenuo i potrčao za vlasnikom koji treba da ga nahrani!

Petlovi mogu biti dobri zaštitnici jata, ali isto tako će pokazati jaku agresiju prema kokama i teritorijalnu netrpeljivost prema drugim pjetlićima.

Pročitajte: Da li ste ljubitelj ukrasne živine? Pred vama je 12 najljepših rasa ovih pitomih dvorišnih ptica

Izgled i varijeteti asila

Asil se smatra ukrasnom pticom. Njeno perje je izduženo i na njima se prelivaju sve boje. Pijetlovi imaju iskošeno repno perje, a koke imaju znatno kraći rep. I petlovi i koke imaju manje kreste u odnosu na druge rase živine.

Asili mogu biti različitih boja, pa čak i šareni, ali su obično beli, u boji crvene pšenice, favn, pšenične i sive boje.

U većini slučajeva, asili nisu dobar izbor za uzgoj i držanje u zajedničkom dvorištu. Savjetuje se oprez i preduzimanje odgovarajućih mera radi bezbijednosti drugih životinja, pa i samog asila.

Kako se brzo riješiti skakavaca sa sredstvima koja imamo kod kuće

Agrosavjet
-
0
Kako se brzo riješiti skakavaca sa sredstvima koja imamo kod kuće

Skakavci mogu da ostave razarajući trag u organskoj bašti i ako ne riješimo situaciju brzo imaćemo veliki problem. Srećom, njihova brojnost može da se kontroliše na potpuno prirodan način.

Skakavci mogu da unište baštu vrlo brzo. Naime, svakog dana mogu da pojedu oko 50% svoje težine. Bez obzira u kom su životnom ciklusu, sažvakaće stabljike i lišće biljaka bez milosti. Ukoliko se njihova brojnost ne kontroliše mogu da naprave ozbiljne štete.

Postoji nekoliko prirodnih sredstava koja mogu da se koriste protiv skakavaca, a ova dva koja ćemo predstaviti svi imamo kod kuće.

Pročitajte: SODA BIKARBONA i drugi prirodni preparati u borbi protiv SMRDIBUBA

Sprej od bijelog luka

Miris bijelog luka može da pomogne u odvraćaju skakavaca i drugih uobičajenih baštenskih štetočina. Za pripremu rastvora od belog luka potrebno je izgnječiti 5-6 češnjeva bijelog luka i preliti ih sa 3-4 šolje vode, a zatim zagrijati do ključanja. Ostaviti pripravak da odstoji preko noći.

Nakon toga se procijedi, a prije primjene treba razrijediti u razmjeri jedan dio pripravka bijelog luka i tri dijela vode. Rastvor se prska na lišće biljaka koje su napadnute.
Obavezno poprskati i donju stranu lišća.

Brašno protiv skakavaca

Brašno će ubiti skakavce tako što će da ih izgladni. Naime, kada skakavac pojede list na kome je brašno, ono mu gumira usni aparat, onesposobljava ga da jede i on na kraju umire od gladi. Surovo jeste, ali su i oni surovi prema biljkama, jer ih ne ostavljaju na miru dok ih ne unište. Možete da koristite bilo koje pšenično brašno, a potrebno je da se pospe u tankom sloju po biljkama.

Domaći hljeb koji se ne mijesi

Agrosavjet
-
0
Domaći hljeb koji se ne mijesi

Domaći hljeb koji se ne mijesi napravite uz sljedeći recept:

SASTOJCI:

550 ml tople vode

1 kašičica šećera

1 kesica suvog kvasca

670 g brašna (tip 400)

2 kašičice soli

PRIPREMA:

U 200 ml tople vode stavite šećer i kvasac. Ostavite desetak minuta da se kvasac aktivira. U činiju sipajte brašno i so. Promiješajte pa dodajte vodu sa kvascem i još 350 ml tople vode.  Promiješajte da se sve lijepo sjedini, a onda pokrijte i ostavite na toplom 45 minuta da nadolazi. U vatrostalni pekač stavite papir za pečenje. Izručite nadošlo tijesto, pospite brašnom, stavite poklopac i pecite na 250 stepeni 30 minuta. Nakon toga, skinite poklopac i pecite još 15 minuta na istoj temperaturi. Izvadite hljeb iz pekača i ostavite na žici da se ohladi. Napomena: Možete peći i u šerpi, ali vodite računa da nema plastičnih dijelova na njoj i poklopcu.

Kako uspješno gajiti bršljan u saksijama

Agrosavjet
-
0
Kako uspješno gajiti bršljan u saksijama

Bezvremenski i šarmantan, bršljan (Hedera) je jedna od najzahvalnijih sobnih biljaka koja osvaja srca i prostor sa svojom bujnošću i dekorativnošću. Ovaj zeleni ljubimac, koji potiče iz Evrope i pripada porodici Araliaceae, svojom brzom rastućom snagom osvaja sve koji odluče da mu pruže dom i pažnju.

Sa sedam poznatih vrsta, dvije posebno često gajimo kao sobne biljke: Hedera helix i Hedera canariensis.

Hedera helix: Elegantna Puzavica 

Hedera helix, vrsta sa više formi, može se prepoznati po tamnozelenim listovima koji mogu biti trokraki ili petokraki. Ono što ih čini još posebnijim jesu srebrnasto-sive šare koje ih pokrivaju. Različite sorte donose raznovrsnost u izgledu, pa tako postoje vrste sa manjim i većim listovima, one sa bjeličastom ivicom, mrljama i drugim varijetetima. Otpornost i izdržljivost su im u krvi, a posebno uspevaju na tamnijim mjestima, preferirajući svježinu nad toplotom.

Pročitajte: Bršljan, otrovan ili ljekovit?

Hedera canariensis: Ljepota Kanarskih Ostrva

Ova vrsta, kako joj ime sugestira, potiče sa Kanarskih ostrva. Ima velike kožaste listove u obliku srca, koji su ispresecani mrežom blijedozelenih žilica. Njena popularna sorta „Gloire de Marengo“ izdvaja se tamnozelenim listovima sa bjeličastim prelivima po ivici. Ova vrsta traži više svjetla u odnosu na Hedera helix, te joj je potrebno osigurati dovoljno svjetlosti za njeno napredovanje.

Briga o Bršljanu: Jednostavan za Održavanje

Bršljan je kao dijete koje nije zahtjevno kada je o njegovoj brizi riječ. Da bismo mu osigurali grmoliki izgled, treba orezivati rastuće vrhove. Ukoliko želimo da raste kao puzavica, potrebno je poduprijeti grane ogradicom ili bambusovim štapom. No, bršljan ima i svestranu narav, pa tako može lijepo izgledati i u visećoj saksiji ili se kombinovati s drugim biljkama, kako bi se stvorila raznovrsnost u aranžmanu.

Bršljan brzo raste, do 30-40 cm godišnje. Iako mu je potrebno puno svetla, treba paziti da ne bude izložen direktnom suncu kako listovi ne bi izgubili svoju zasićenu boju. Optimalna temperatura za ovu biljku je između 10-15°C, a ukoliko je temperatura viša, potrebno ju je češće orošavati. Zalijevanje nije zahtjevno – zimi je dovoljno zalijevati je jednom u 7-10 dana, dok je tokom ljeta potrebno zalijevati je jednom ili dvaput nedeljno. Prihranjivanje se preporučuje jednom u 15-20 dana tokom ljetnih mjeseci. Redovno čišćenje prašine sa listova prskanjem vodom doprinosi zdravlju biljke, a povremeno ju je moguće i poprskati sjajem za listove kako bi bila još sjajnija.

Presađivanje i Razmnožavanje

Presađivanje se obavlja u proljeće, kada primijetimo da korijeni počinju izlaziti kroz otvor na dnu saksije. Ukoliko je saksija dovoljno velika, dovoljno je samo zamijeniti gornji sloj zemlje. Razmnožavanje je lako izvodljivo – ljeti odrežemo reznice duge 8-10 cm i stavimo ih u saksiju sa kompostom od treseta i pijeska. Treba održavati vlagu i temperaturu od oko 15°C. Nakon 2-3 nedelje reznice će se zakoreniti. Takođe, reznice možemo staviti u posudu sa vodom na dobro osvijetljenom mjestu i sobnoj temperaturi. Kada korijen dostigne dužinu od 2,5 cm, biljku možemo posaditi u saksiju.

Bršljan, ljubazni i zeleni ljubimac, koji donosi svježinu i šarm u svaki dom, ostaje jedna od najomiljenijih sobnih biljaka. Njegova lakoća održavanja i dekorativnost čine ga pravim izborom kako za početnike, tako i za iskusne ljubitelje biljaka koji žele oplemeniti svoj prostor sa prirodnim zelenilom.

Ljetna sadnja jagoda u julu i avgustu – Pravi izbor za visoke prinose

Agrosavjet
-
0
Ljetna sadnja jagoda u julu i avgustu – Pravi izbor za visoke prinose

Jagode su omiljeno voće mnogih, a njihov slatki i sočni ukus čini ih nezamjenjivim u ljetnim mjesecima. S obzirom na to da je jagoda višegodišnja zeljasta i stalno zelena biljka, moguće ju je saditi tokom cijele godine. Međutim, najbolje rezultate postiže se kada se jagode sade u julu i augustu, bilo da je riječ o amaterskoj ili komercijalnoj proizvodnji, te da li se uzgajaju na polju ili pod folijama.

Postoji nekoliko važnih razloga zašto je ljetna sadnja jagoda posebno preporučljiva. Prvo, već u prvoj godini nakon sadnje može se očekivati značajan prinos, koji se kreće od 7.000 do 10.000 kg po hektaru. Ovo je izuzetno važno za komercijalne proizvođače koji žele što brže povratiti uloženi kapital. Također, sadnjom jagoda kao jednogodišnje kulture smanjuje se mogućnost širenja virusnih oboljenja, što je bitno za zdrav rast i razvoj biljaka.

Pročitajte: Kako osigurati sočne i slatke jagode – Tajne uspješnog đubrenja otkrivene!

Međutim, sadnja jagoda u ovom periodu zahtjeva posebnu pažnju i brigu oko pripreme i održavanja. Prije samog sađenja, zemljište treba obilno natopiti vodom kako bi bilo dovoljno vlažno. Ovo je posebno bitno u ljetnim mjesecima kada je temperatura visoka i vlaga u zemljištu brzo isparava. Nakon sađenja, potrebno je redovno zalijevati jagode sve dok se posađeni živići ne prime i ne ukorijene. Dodatno, za uspješnu sadnju jagoda, koriste se uglavnom kvalitetni i zdravi živići, koji su odgajani u pikirištu ili dobiveni iz tekuće vegetacije.

Pri samom sađenju jagoda, važno je pridržavati se određenih pravila kako bi se osigurao što veći prinos. Prema istraživanjima, ranije posađeni živići donose veće prinose u odnosu na one posađene kasnije. Na primjer, živići posađeni početkom jula mogu donijeti prinose koji su 75% veći od živića posađenih krajem augusta.

Pročitajte: Jagode u saksijama – Uz ovakvu njegu do najboljih prinosa

Razmak između pojedinih biljaka također ima značajan utjecaj na prinos. Preporučeno rastojanje između jagoda varira ovisno o sorti, ali uopšteno, jagode se sade na razmaku od 30 do 40 cm između redova, a 20 do 25 cm između samih biljaka.

Uz pravilno održavanje, odgovarajuće živiće i pažljivo sađenje, ljetna sadnja jagoda u julu i augustu donijet će obilan i ukusan plod. Ova omiljena voćka svježa je poslastica koja obogaćuje ljetne dane, ali može se koristiti i za razne slastice, džemove, sokove i salate. Stoga, poljoprivrednici i ljubitelji baštovanstva, pripremite se za ljetnu sadnju jagoda kako biste uživali u bogatom i zdravom urodu.

Recepti za siguran dom bez insekata: Iskoristite moć biljaka

Agrosavjet
-
0
Recepti za siguran dom bez insekata: Iskoristite moć biljaka

Biljka koja vam može pomoći da ih se otarasite

Krompir – Hemijski sastav, zdravstvene prednosti i opasnosti

Agrosavjet
-
0
Krompir – Hemijski sastav, zdravstvene prednosti i opasnosti

Krompir, višenamjenska i popularna namirnica, ima zanimljiv i bogat hemijski sastav koji zavisi od različitih faktora. Klima, sorta, način proizvodnje i zemljište su samo neki od faktora koji oblikuju sastav ovog ukusnog gomolja/krtole.

Kako se navodi u knjizi „Proizvodnja krompira – Milana Narančića,“ krompir ima tri osnovne namjene: ljudska ishrana, industrijska prerada i ishrana stoke. Kada je u pitanju ishrana ljudi, krompir se koristi kako u prerađenom (npr. čips, pomfrit) tako i u neprerađenom obliku. Industrijska prerada krompira odnosi se na proizvodnju različitih proizvoda, kao što je skrob, koji zahtijeva posebne industrijske sorte sa visokim sadržajem skroba.

Hemijski sastav gomolja krompira znatno varira i prosječno sadrži oko 21,5% suve materije. Najznačajniji sastojci krompira su:

  • Skrob: 18,0%
  • Sirovi proteini: 1,8%
  • Sirove masti: 0,1%
  • Sirova vlakna: 0,7%
  • Mineralne materije: 0,9%

Ostatak gomolja, čak 78,5%, čini voda. Međutim, važno je napomenuti da 100 g kuvanog i neoguljenog krompira u prosjeku sadrži:

  • Vode: 78 g
  • Raspoloživih ugljikohidrata: 16 g
  • Ukupnog dušika (N): 0,33 g
  • Masti: 0,05 g
  • Mineralnih tvari: 500 mg kalija (K), 1 mg željeza (Fe), 50 mg fosfora (P), 15 mg kalcija (Ca)

Takođe, gomolji sadrže jod (J), sumpor (S) i druge mineralne materije, dok je sadržaj vitamina takođe značajan:

  • Vitamin A: 1 mg
  • Vitamin B₁: 1 mg
  • Vitamin B₂: 2 mg
  • Vitamin C: 22 mg
  • Nikotinska kiselina: 50 mg

Posebno značajan za ljudski organizam je vitamin C koji se u krompiru nalazi u količini od 20-30 mg na 100 g mase ili 200-300 mg u 1 kg. Ovaj vitamin ima ključnu ulogu u očuvanju zdravlja i prevenciji bolesti, uključujući i sprečavanje skorbuta. Krumpir je bogat i vitaminom E.

Međutim, iako krompir ima brojne zdravstvene prednosti, treba biti oprezan s potencijalno opasnim sastojkom koji se može pojaviti u određenim situacijama – alkaloid solanin. Ovaj otrov se formira kada gomolji budu izloženi svjetlu, bilo na polju ili u skladištu, što ih čini zelenim i otrovnim. Solanin može biti štetan za ljude i životinje, pa se takvi gomolji ne smeju koristiti za ishranu, preradu ili ishranu stoke.

Pročitajte: Stručnjaci kažu da postoji jedan specifičan znak koji otkriva da krompir nije više dobar za jelo, ali i da može biti opasan za zdravlje

Kako bi se izbjegla ova česta pojava, preporučuje se dobro zagrtanje nasada krompira i skladištenje gomolja u mračnim prostorijama. Pravilno rukovanje i skladištenje ključni su za osiguranje bezbijedne upotrebe ove dragocjene namirnice.

Uz sve navedene činjenice, krompir ostaje važan i hranjiv izvor za mnoge ljude širom svijeta, te nastavlja da bude omiljena i korisna namirnica u mnogim jelima i kuhinjama.

Listovi tikvice i tikvenjača: Savršena prihrana ZA KRUPNIJE plodove PARADAJZA (RECEPT)

Agrosavjet
-
0
Listovi tikvice i tikvenjača: Savršena prihrana ZA KRUPNIJE plodove PARADAJZA (RECEPT)

Listovi tikvice i tikvenjača imaju veliku koncentraciju kalijuma, te se u organskoj proizvodnji povrća ili eko i bio bašti koriste za folirajnu prihranu povrća.

Listovi tikvica i tikvenjača su odlični za pravljenje pripravka za folijarnu prihranu (prihranu preko lista) biljaka koje su pod stresom (posebno kada je suša), kao i za prihranu paradajza, paprike, patlidžana i svih biljaka koje donose plodove. Rastvorom se tretiraju biljke u fazi rasta plodova.

Pripravak od listova tikvice

Beru se listovi sa drškama. Dovoljno je 300-400 grama lista. Sa jedne biljke se siječe jedan, do dva lista, ne više. Listovi tikvice sa drškama se prokuvaju u 5 litara vode, izgnječe i procijede, objašnjava Trag biljke. Rastvor se ne razblažuje. Biljke se ovim rastvorom tretiraju prijepodne. Mogu se tretirati na svakih 7-10 dana.

Korijen čička je odličan za zdravlje

Agrosavjet
-
0
Korijen čička je odličan za zdravlje

Korijen čička je dio zdrave ishrane od davnina. Hren, luk, šargarepa, đumbir samo su primjeri, ali u posljednje vrijeme, prednosti korijena čička čine ga vrijednim dodatkom ovoj listi.

Korijen čička je odličan za zdravlje

Bogat je izvor vlakana i ima visok sadržaj vode. Prepuna je hranljivih materija, vitamina i minerala, koji daju ove nevjerovatne prednosti. Ima visok nivo folata, kalcijuma, omega-3 masnih kiselina i grube hrane, što ga čini neophodnim dodatkom ishrani. Sadrži polifenole koji imaju antioksidativna, antiinflamatorna, antikancerogena svojstva. On nudi niz drugih važnih zdravstvenih prednosti.

Čisti krv

Korijen čička sadrži antioksidanse i flavonoide poput kvercetina koji „traže“ toksične jone i mikrobe u krvi i eliminišu ih. Na taj način čiste krv od raznih nečistoća i sprječavaju pojavu infekcija.

Možete skuvati manju šolju čaja s prahom korijena čička. Takođe možete pokušati da žvaćete sirovi (očišćeni) korijen čička s malo morske soli.

Bori se protiv raka

Studija iz 2011. objašnjava aktivnost ekstrakta korijena čička protiv određenih vrsta karcinoma – posebno onih jetre i pankreasa. Anti-inflamatorna i antikancerogena svojstva ovog korijena posljedica su prisustva derivata kafeoilkinske kiseline. Oni direktno djeluju na ćelije raka koje se razmnožavaju i sprječava nastanaka metastaza. Uključite korijen čička ili njegov ekstrakt na bilo koji način u ishranu kako biste smanjili rizik od raka, kao i pomoć u liječenju u početnim fazama.

Pročitajte: Pripremite se za branje čička – Ovo su njegova ljekovita svojstva

Jača imunitet

Zbog prisustva derivata kofeoilhinske kiseline, korijen čička ima hepatoprotektivno dejstvo, odnosno štiti jetru i njene ćelije. Takođe, u slučaju uvećane slezine, što ukazuje na narušen imunitet ova biljka može da pomogne. Budući da korijen čička čisti krv koju filtrira slezina, on indirektno čisti i štiti ovaj organ.

Možete napraviti mješavinu korijena čička kuvanog s drugim biljem kao što je korijen sladića u vodi i konzumirati u malim.

Pomaže u slučaju policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika osjetile su mnoge žene. Pošto se korijen čička bori protiv slobodnih radikala i drugih oksidanata prisutnih u krvi djelujući na jetru i slezinu, takođe reguliše lučenje estrogena i progesterona, te ih dovodi u ravnotežu.

Možete konzumirati mješavinu ili čaj ili jesti sirovi korijen u malim dozama za ublažavanje menstrualnih grčeva i u slučaju neredovnih menstruacija.

Pročitajte: Kako koristiti ČIČAK kod raznih tegoba po receptima Vase Pelagića

Kome se ne preporučuje korijen čička?

  • Osobe koje su alergične na kamilicu, maslačak ili zelenu salatu.
  • Nije preporučljiv za djecu
  • Ne treba daga uzimaju trudnice jer može da izazove kontrakcije materice
  • On je snažan diuretik tako da ga ne treba uzimati u slučaju dijareje, povraćanja i temperature.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Izbor domaće ćurke – Upoznajte različite vrste i njihove namjene

Agrosavjet
-
0
Izbor domaće ćurke – Upoznajte različite vrste i njihove namjene

Postoji nekoliko različitih vrsta domaćih ćurki koje su razvijene putem selekcionog uzgoja, kako bi zadovoljile različite potrebe proizvodnje mesa, jaja ili kao dekorativne vrste.

Evo nekoliko najčešćih vrsta domaćih ćurki:

Broad Breasted White (Širokogruda bela ćurka)

Ovo je najrasprostranjenija i najpoznatija vrsta domaće ćurke koja se koristi za komercijalnu proizvodnju mesa. Karakteriše je bijelo perje, širok i mišićav grudni dio, što je čini pogodnom za brzi rast i dobijanje mesa.

Broad Breasted Bronze (Širokogruda bronzana ćurka)

Slično kao i Broad Breasted White, ova vrsta ćurke takođe se koristi za komercijalnu proizvodnju mesa. Razlikuje se po boji perja, koje ima bronzani odsjaj, dok ostale karakteristike uglavnom prate Broad Breasted White.

Pročitajte: 5 vrsta živine koje su pogodne a uzgoj, a nisu kokoške

Heritage ćurke (Heritidž ćurke)

Ovo je grupa ćurki koja obuhvata nekoliko starih i tradicionalnih rasa ćurki koje se uglavnom gaje zbog njihove istorijske, kulturne i genetske vrijednosti. Neke od popularnih rasa heritidž ćurki uključuju Narragansett, Bourbon Red, Blue Slate i druge. Ove vrste često imaju sporiji rast, manje grudi i sličnije su divljim ćurkama.

Khaki Campbell ćurka

Ova vrsta ćurke je poznata po visokom stepenu proizvodnje jaja. One imaju tamnosmeđe perje i daju relativno velike količine jaja.

White Pekin ćurka

Ovo su manje česte vrste ćurki koje su uglavnom dekorativne ili se koriste za proizvodnju specifičnih jela. One su bijele boje i imaju mekše meso nego ostale komercijalne vrste.

Za razliku od domaćih, divlje ćurke koriste se uglavnom za lov i vrlo rijetko za ishranu. Zašto je to tako?

Razlika između domaće i divlje ćurke ogleda se u nekoliko ključnih karakteristika, uključujući porijeklo, izgled, ponašanje, ishranu i ukus mesa.

Evo nekih osnovnih razlika između ove dvije vrste ćurki:

Domaća ćurka (Meleagris gallopavo) je rezultat dugogodišnjeg selekcionog uzgoja i domaćestvacije divlje ćurke. Nastala je u Sjevernoj Americi, a danas se gaji širom svijeta u komercijalne i hobističke svrhe.

Divlja ćurka (Meleagris gallopavo silvestris) je prirodna vrsta ćurke koja živi u divljini, naročito u šumama Sjeverne Amerike. Ova vrsta se može naći u raznim prirodnim staništima.

Domaća ćurka je obično krupnija i teža od divlje ćurke. Ima bijelu boju perja i veći grudni mišić zbog selekcije. Divlja ćurka ima tamnije perje s crnim prugama i manju masu u poređenju s domaćom ćurkom. Njen izgled je prilagođen za život u divljini i kamuflažu.

Domaća ćurka je obično društvena i manje stidljiva jer je odgojena u blizini ljudi. Često se uzgaja u velikim stadima na farmama. Divlja ćurka je divlja životinja i ima prirodni instinkt za samoodbranu. Ona je manje društvena i opreznija prema ljudima.

Pročitajte: Sindrom pada nosivosti kod živine

Domaća ćurka se hrani industrijskom hranom koja je prilagođena njenim nutritivnim potrebama za brz rast i debljanje. Divlja ćurka se hrani prirodnim izvorima hrane u divljini, uključujući bobice, insekte, sjemenke i drugu biljnu i životinjsku hranu.

Meso domaće ćurke ima nešto drugačiji ukus od mesa divlje ćurke. Domaće meso obično je nježnije i sočnije zbog masnijeg uzgoja. Meso divlje ćurke ima intenzivniji ukus i manje masnoće zbog aktivnog načina života i prirodne ishrane.

Kada se radi o ukusima, valja istaći da je u većini svjetskih kuhinja ćureće meso posebno traženo. Vrlo često se zamjenjuje piletinom, ali postoje razlike i u ukusu i u kvalitetu. Evo nekih od njih.

Ćureće meso ima niži sadržaj masti u poređenju s pilećim mesom, posebno kada je u pitanju bijelo meso bez kože. To ga čini pogodnijim izborom za one koji žele smanjiti unos masnoća u ishrani.

Osim što ima manje ukupnih masti, ćureće meso sadrži manje zasićenih masti u odnosu na pileće meso. Smanjenje unosa zasićenih masti može pomoći u održavanju zdravlja srca.

Ćureće meso ima viši sadržaj proteina u odnosu na pileće meso. Proteini su važni za izgradnju mišića i održavanje zdravlja ćelija u organizmu.

Sadrži više niacina u odnosu na pileće meso. Niacin je važan za metabolizam i funkciju nervnog sistema.

Ćureće meso takođe je dobar izvor vitamina B6 koji ima ulogu u raznim metaboličkim procesima u organizmu.

Mnogi ljudi vole ukus i teksturu ćurećeg mesa, koji može biti sočniji i nešto intenzivnijeg ukusa u odnosu na pileće meso.

1...112113114...1.012Stranica 113 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia