Naslovnica Blog Stranica 109

Kako sačuvati muškatle do prvog snijega: Cvjećarka otkrila kako da cvjetaju bujno sve do kasne jeseni

Agrosavjet
-
0
Kako sačuvati muškatle do prvog snijega: Cvjećarka otkrila kako da cvjetaju bujno sve do kasne jeseni

Postoji način da ljetnje biljke, a naročito muškatle, sačuvate sve do kasne jeseni i početka zime.

Muškatle se uz pravilnu njegu mogu sačuvati sve do prvih zimskih snijegova, ali čim temperatura padne ispod 10 stepeni potrebno je skloniti ih na toplije mjesto.

Tajnu dugovečnosti muškatli, omiljenog cvijeća mnogih žena, otkrila nam je Jasmina Jerotijević, koja se proizvodnjom i uzgajanjem cvijeća bavi dugi niz godina.

– Za muškatle je važno da dobiju odrđene minerale kako bi ostale zelene i kako ne bi počele da žute i suše se. Kako krenu dani sa manje sunca potrebno je prilagoditi količinu vlage koja im se daje –  kaže ona.

Pročitajte: Muškatle cvjetaju bez prestanka uz jednu kap ovog elementa!

U mjesecima s manje toplote i sunčeve svjetlosti važno je ishraniti ih na pravi način.

– Muškatlama je krajem sezone potrebna posebna vrsta prihrane. One se moraju bar 3 puta nedjeljno zalivati prihranom koja je bogata kalijumom, azotom i fosforom – napominje Jasmina.

To će im dati dovoljno snage da proizvode nove, zdrave listove i da cvjetaju skoro do prvih snijegova.

Uz ove savjete vaše muškatle će biti bujne i zdrave, a vi ponosni što ste uspjeli da ih sačuvate onoliko koliko je to u vašoj moći, piše Glossy.

U kakvu saksiju nipošto ne bi trebalo saditi ljubičice?

Agrosavjet
-
0
U kakvu saksiju nipošto ne bi trebalo saditi ljubičice?

Za uspješan uzgoj ljubičica od velike važnosti je izbor odgovarajuće saksije. Ako je saksija pogrešno odabrana, to može izazvati bolest ili čak uginuće biljke.

U kakvu saksiju nipošto ne bi trebalo saditi ljubičice?

Keramičke posude su popularne. Međutim, ne bi trebalo da dajete prednost takvoj saksiji kada uzgajate ljubičice.

Pročitajte: Trik koji pomaže da oporavite ljubičice – Zalijte ih ovom tečnošću, biće zdrave i bujne

Činjenica je da se materijal brzo hladi, što znači da se voda manje apsorbuje tokom zalivanja, što negativno utiče na korijenje biljke. Pored toga, soli iz vode ostaju na zidovima, što na kraju takođe negativno utiče na stanje cvijeta.

Ali koja je saksija najbolja za ljubičice?

Prema riječima stručnjaka, cvijet će se najbolje osjećati u plastičnoj saksiji.

Veoma je važno odabrati saksiju prave veličine za afričkui ljubičicu. Ne birajte preduboke ili preširoke.

Najvažniji savjeti za njegu

Ljubičica ne voli ni previše, ali ni premalo vode. Od proljeća do jeseni zalivajte je jednom sedmično, a ljeti dva do tri puta, najbolje preko podloška saksije.

Da bi bila bujnija i cvjetala tokom najvećeg dijela godine, dodajte joj đubrivo za cvjetanje prilikom svakog drugog zalivanja.

Ljubičice su „društvene biljke“, pa više cvjetaju ako se nalaze „u društvu“. Saksije sa ljubičama držite grupisane blizu izvora prirodnog svjetla, ali tako poređane da se listovi biljaka međusobno ne dodiruju – tako će cvjetati raskošnije.

Prašinu sa listova uklanjajte mekom čekom ili pamučnom krpicom.

Ako želite bogatu berbu kupusa izbjegavajte ove predusjeve

Agrosavjet
-
0
Ako želite bogatu berbu kupusa izbjegavajte ove predusjeve

Kupus je povrće koje gotovo svi baštovani uzgajaju na svojim parcelama. Sadnja kupusa u pogrešnim uslovima ili poslije određenih usjeva može dovesti do slabog ubiranaja plodova.

U ovom članku ćemo pisati o tome nakon kojih usjeva ne bi trebalo da sadite kupus, kao i nekoliko savjeta i trikova za uspješno uzgajanje ovog hranljivog povrća u vašoj bašti.

Zašto je plodored važan?

Prije nego što zaronimo u to koje usjeve ne treba saditi prije kupusa, hajde da pričamo o značaju plodoreda.

Plodored je praksa uzgoja različitih vrsta usjeva na određenom području iz godine u godinu. Ova metoda pomaže u održavanju zdravlja tla i smanjuje rizik od štetočina i bolesti.

Kada uzgajate isti usjev na istom području iz godine u godinu, on iscrpljuje zemljište određenim hranljivim materijama, čineći ga manje plodnim.

Takođe povećava vjerovatnoću pojave štetočina i bolesti koje uspijevaju na tom određenom usjevu. Rotacijom usjeva možete pomoći da se zemljište napuni raznim hranljivim materijama i da prekinete cikluse kontrole štetočina i bolesti.

Pročitajte: Savjeti za uspješan uzgoj kasnog kupusa

Koje usjeve ne treba saditi prije kupusa

Jedna od najvažnijih stvari koje treba uzeti u obzir prilikom sadnje kupusa je ono što je ranije raslo u tom području. Kupus pripada porodici kupusa, koja uključuje i druge usjeve kao što su brokoli, karfiol, kelj i prokulice.

Sadnja kupusa nakon bilo koje od ovih usjeva može dovesti do štetočina i bolesti koje utiču na cijelu porodicu kupusa.

Druga grupa su paradajz, paprike, patlidžan i krompir. Ovi usjevi takođe mogu sadržati štetočine i bolesti koje mogu uticati na kupus. Pored toga, ovo povrće preferira kiselije zemljište od kupusa, što može izazvati probleme sa dostupnošću hranljivih materija.

Neki drugi usjevi koje ne treba saditi prije kupusa uključuju druge članove porodice kupusa kao što su repa i rotkvice. Takođe, izbjegavajte sadnju kupusa nakon bilo koje kulture koja zahtijeva visok sadržaj azota, kao što su pasulj ili grašak.

Savjeti za uzgoj kupusa

Sada kada znate koje useve ne bi trebalo da sadite prije kelja, evo nekoliko saveta za uspješan uzgoj ovog ukusnog i hranljivog povrća u vašoj bašti.

Počnite sa zdravim zemljištem. Kupus voli zemljište sa pH od 6,0 do 6,5. Uvjerite se da tlo dobro drenira i da je bogato organskom materijom.

Izaberite pravu sortu. Postoji mnogo različitih sorti kupusa koje možete izabrati, uključujući zeleni, crveni i savoj.

Izaberite sortu koja odgovara vašem ukusu i uslovima uzgoja.

Sadite u pravo vrijeme. Kupus je kultura hladne sezone koja se može saditi u proljeće ili jesen. U većini područja, proljetna sadnja treba da počne u zatvorenom prostoru 4-6 nedjelja prije posljednjeg datuma mraza. Jesenja sadnje treba da počne sredinom ljeta.

Redovno zalivajte. Kupusu je potrebna stalna vlaga da bi pravilno rastao. Zalivajte duboko jednom ili dva puta nedjeljno, u zavisnosti od padavina.

Pročitajte: Kako da vam svjež kupus bude na dohvat ruke tokom zime

Nanesite odgovarajuće đubrivo. Da bi kupus dobro rastao, mora se redovno hraniti. Koristite uravnoteženo đubrivo ili đubrivo sa više fosfora nego azota.

Zaštita od štetočina. Kupus mogu napasti razne štetočine, uključujući kupusne gliste i lisne vaši.

Koristite poklopce između redova ili insekticidni sapun da zaštitite svoje biljke.

Berba u pravo vrijeme. Kupus je spreman za berbu kada su glavice čvrste. Odrežite glave u dnu biljke i uživajte!

Čudesne moći TUŠTA: Otkrijte ljekovita i kulinarska blaga ove drevne biljke

Agrosavjet
-
0
Čudesne moći TUŠTA: Otkrijte ljekovita i kulinarska blaga ove drevne biljke

Tušt, lat. Portulaca oleracea L., poznat je još od antike. Poznavali su ga Stari Grci, ljekar Hipokrat i filozof Teofrast, a nije bio stran ni Starim Egipćanima.

Opisivali su ga starorimski liječnici kao biljku za liječenje, hranu i upotrebu u kozmetici. Na visokoj je cijeni bio kod drevnih Arapa koji su ga nazivali blagoslovljenim povrćem. Njihovi ljekari njime su tretirali bolesti jetre, bubrega, želuca i dijabetes. Kasnije su ga u Evropi kao korisnu biljku prvi prepoznali Francuzi i to tek u 17. st. Tušt se može uzgajati sjetvom. Postoje forme koje se koriste u dekorativne svrhe.

Rasprostiranje i stanište: Evroazija, tačnije zemlje s toplijom klimom. Nije razjašnjeno kako je vrsta dospjela na američki kontinent. Pridolazi po riječnim obalama, vrtovima, na poljima i oranicama. Raste na vlažnim mjestima. Uspijeva i na pjeskovitom tlu.

Tušt je jednogodišnja zeljasta biljka. Glatka stabljika crvenkaste boje koja se stere po tlu. Duljine je od 10 do 30 cm, rjeđe 40 cm. Lišće koje je niže smješteno je izmjenično raspoređeno, a ono koje je više je nasuprotno. Mesnato je, sjedeće, obrnuto jajastog oblika, tupih vrhova te crvenkastih rubova kod zrelih primjeraka. Cvat započinje u maju, a završava u septembru. Cvjetovi su sjedeći, maleni, žute boje. Dolaze po dva ili tri na mjestima grananja stabljike ili u pazušcima listova. Plod je jajolika ili kuglasta kapsula koja se otvara kada maleno, crno sjeme oblika bubrega sazrije.

Hemijski sastav: značajno je da tušt sadrži alfa-linolensku kiselinu (tip omega-3 masnih kiselina) u nekoliko puta većoj količini od špinata. Nadzemni dio sadrži šećere, bjelančevine, mikroelemente: bakar, željezo, cink, mangan i nikal; makroelemente: kalcijum, kalijum, magnezijum i natrijum; zatim organske kiseline, alkaloide, saponine i druge glikozide te noradrenalin. Sadrži i značajne količine vitamina: tokoferole (vitamin E), askorbinsku kiselinu (vitamin C), niacin ili nikotinsku kiselinu (B3 ), fi lokinon (K1 ), zatim pigment karoten te smolaste i sluzaste tvari. Sjeme sadrži masne kiseline kao što su linolna, oleinska, palmitinska i dr.

Ljekovitost: kada se konzumira, tušt umanjuje apetit i taži žeđ te povećava tonus organizma. Čuva organizam od izljeva krvi, bolesti srca uopšteno i snižava nivo lošeg holesterola u krvi. Nadzemni dio djeluje protivotrovno u slučaju zmijskog ugriza i ugriza insekata. Dokazano je da zeleni dijelovi i sjeme pomažu izbaciti nametnike iz organizma, jačaju srčani mišić i regulisanju krvni tlak.

Preporučuje se za poticanje mokrenja kod oboljenja jetre ili bubrega te u slučaju dizenterije kao prtivotrov. Infuzija od tušta potiče na mokrenje i djeluje protivupalno. Spravlja se na način da se jedna supena kašika prelije čašom uzavrele vode, zatim se ostavi odležati dva sata, pa se piju po dvije supene kašike tri do četiri puta tokom dana. U kineskoj narodnoj medicini se, osim za liječenje jetre, bubrega ili dizenterije te kod ujeda zmija otrovnica, koristi za tretiranje gonoreje i artritisa i kod uboda otrovnih pčela.

Jestivost: biljku treba sabrati prije cvjetanja jer kasnije lišće postaje pretvrdo za konzumaciju. Lišće i mlade narezane stabljike mogu se konzumirati sirovi ili kuvani, kao zamjena za povrće. Može se jesti kao salata, pire ili dodatak supi. Može se soliti ili marinirati za zimnicu, a mariniran se odlično slaže s mesnim jelima. Listovi imaju pomalo kiseo i pomalo slankast okus.

Pročitajte: Tri ukusne salate od tušta

Mjere opreza: ne bi trebalo konzumirati više od 200 g dnevno. Trebaju ga izbjegavati osobe koje imaju bubrežni kamenac.

Spriječite kvarenje domaće zimnice u tegli, provjereno i sigurno

Agrosavjet
-
0
Spriječite kvarenje domaće zimnice u tegli, provjereno i sigurno

Konzervisanje povrća i voća možemo uraditi na više načina, a jedan od njih je upotreba visokih temperatura, odnosno sterilizacija u rerni ili kuvanjem.  

Nastupilo je vreme kada povrtnjaci i bašte nude obilje hrane. Vredne ruke ih prerađuju u slatku i slanu zimnicu ili njihove kombinacije. U toj pripremi, prije samog odlaganja tegli u ostave, potrebno je zaštititi zimnicu od kvarenja.

Razlike između sterilizacije i pasterizacije

Konzervisanje hrane je najstariji postupak za njeno očuvanje. Koriste se razni načini, a jedan od njih je izlaganje visokim temperaturama kako bi se ubili mikroorganizmi koji izazivaju kvarenje (truljenje) hrane koju želimo da sačuvamo.

Sterilizacija je postupak konzervisanja hrane na temperaturama od 100 do 120 stepeni Celzijusovih. Pasterizacija je postupak konzervisanja hrane ispod 100 stepeni Celzijusovih (55–70 °C). Pasterizacijom se uglavnom konzervišu tečne namirnice (mleko, pavlaka, tečni sokovi, vina…).

Zaštita zimnice u tegli od kvarenja

Najjednostavniji način se odnosi na kuvanu zimnicu. Najprije treba sterilisati tegle, a kada je priprema željene namirnice gotova, onako vrela se sipa u tople tegle, koje se pune do vrha i odmah zatvaraju. Tek napunjene tegle mogu da se prevrnu naopako 5-10 minuta, a svrha ovog prevrtanja je da vreli sadržaj ubije mikroorganizme koji se nalaze na poklopcu i po obodu tegle.

Zimnica treba polako da se hladi, pa su je zato naše bake uvijale u ćebad. Ovo je važno, jer se tokom sporog hlađenja vazduh u tegli skuplja i stvara se vakuum koji osigurava dugotrajnost zimnice.

Za ovaj način su najpogodnije tegle sa poklopcem na navoj. Ovakav poklopac se tokom hlađenja ulubi, a zvuk koji se čuje tokom otvaranja je znak da je tegla bila hermetički zatvorena.

Sterilizacija zimnice kuvanjem

Drugi način za zaštitu zimnice od kvarenja je kratko kuvanje već napunjenih tegli. Na ovaj način se uglavnom štiti hladna zimnica, kao što je kišeljeno povrće. U dublji lonac se stavi kuhinjska krpa, pa se stave napunjene tegle, tako da se ne dodiruju. Važno je da se tegle ne dodiruju, da ne bi pukle. Zatim se lonac napuni vodom do 2/3 visine tegli. Sve se kuva dok ne provri i još 15-20 minuta nakon toga. Sve se ostavi da se ohladi (ne vade se tegle iz vode), pa tek kada se sve ohladi – tegle se izvade.

Sterilizacija u rerni

Treći način se koristi uglavnom za kišeljeno povrće, ali može i za kuvanu zimnicu. Kod primene ove metode, bitno je da na teglama nema folije ili gumica. Rerna se zagreje na 100-120 stepeni. Uključe se gornji i donji grejač. Tegle se stavljaju na žicu (ne na dno rerne, jer nećemo da nam tegle puknu).

Ako se stavlja vruća zimnica, stavlja se u prethodno zagrijanu rernu. Ako se stavlja hladna zimnica, stavlja se u rernu koja se zagrijeva. Na ovaj način se sprečava pucanje tegli.

Tegle se u rerni drže oko pola sata. Zatim se rerna isključi, a tegle sa zimnicom ostaju unutra sve dok se rerna potpuno ne ohladi.

Kako tehnika uklanjanja listova podiže kvalitet grožđa

Agrosavjet
-
0
Kako tehnika uklanjanja listova podiže kvalitet grožđa

U savremenom vinogradarstvu redovno se primjenjuje defolijacija u cilju povećanja kvaliteta grožđa, a ova mjera izvodi se na 20 do 30 dana prije berbe.

Iz zone lastara, u kojoj se razvijaju grozdovi uklanjaju se pojedini listovi koji zasjenjuju grozdove. Na taj način se značajno poboljšava osvijetljenost i aeracija, što doprinosi boljem sazrijevanju grozdova, potpunoj obojenosti pokožice i manjem razvoju sive truleži. U našim područjima obično se vrši u septembru i oktobru. Obavlja se ručno, a u novije vreme pomoću mašina, kao i tretiranjem listova hemijskim sredstvima (defolijantima).

Da bi se ostvarili pozitivni efekti defolijacije, neophnodno je voditi računa o vremenu i broju uklonjenih listova. Kad se pri defolijaciji ukloni 15 do 25 odsto listova na 20 do 30 dana prije berbe grožđa, pozitivni efekti su veoma izraženi. Uklanjaju se stari listovi, čija je fotosintetska aktivnost slaba. Uslijed znatnog poboljšanja fitoklime čokota, preostali listovi obavljaju intenzivniju fotosintezu i stvaraju dovoljno ugljenih hidrata za ishranu i sazrijevanje grozdova i lastara kao i za nagomilavanje rezervne hrane.

Reakcija sorti na defolijaciju je različita, pa tako sorta muskat hamburg pozitivno reaguje na postepenu defolijaciju. Od početka razvoja grozdova potrebno je uklanjati pojedine listove koji prave sijenku jer se u takvim uslovima razvijaju rehuljavi grozdovi, koji slabo sazrijevaju. S druge strane, grozdovi sorte kardinal dobijaju bolju obojenost kad rastu u uslovima slabe zasene nego na direktnoj svetlosti. Zbog toga je potrebno da se za svaku sortu obave ogledi u cilju razrade najpogodnije ampelotehnike, odnosno pravilne i pravovremene primjene pojedinih mjera zelene rezidbe u okviru njenog gajenja, uzimajući u obzir zemljišne i klimatske uslove sredine kao i sistem gajenja.

Izvor: Mr Nebojša Mladenović, PSSS Vranje

Najbolji recept za mljeveni paradajz koji se ne kuva! Svaka domaćica treba da zna da ga spremi

Agrosavjet
-
0
Najbolji recept za mljeveni paradajz koji se ne kuva! Svaka domaćica treba da zna da ga spremi

Predstavljamo vam jednostavan recept za pripremu sirovog mljevenog paradajza, koji se ne kuva i može da se koristi kao osnova za razne soseve i jela.

Sastojci:

4-5 zrelih paradajza
1-2 čena bijelog luka (opciono)
2 kašike maslinovog ulja
So po ukusu
Svježe mljeveni crni biber po ukusu
Svježe isjeckani peršun ili bosiljak

Priprema:

Operite paradajze pod hladnom vodom i osušite ih.

Isijecite paradajze na četvrtine i uklonite središnji dio sa sjemenkama, ako želite da vaš mljeveni paradajz bude manje voden i gušći.

U blenderu ili procesoru za hranu, dodajte četvrtine paradajza i blendirajte ih dok ne dobijete glatku smjesu. Ako želite malo komadića u mljevenom paradajzu, blendirajte kraće vrijeme.

Dodajte bijeli luk (ako koristite), maslinovo ulje, so i biber po ukusu. Blendirajte ponovo dok se svi sastojci dobro ne sjedine i smjesa postane glatka.

Ako želite dodati svježi peršun ili bosiljak za dodatnu aromu, možete to uraditi sada i još jednom blago promiješati smjesu.

Probajte mljeveni paradajz i prilagodite začine prema svojim preferencijama.

Sipajte mljeveni paradajz u staklenku ili posudu sa poklopcem i čuvajte ga u frižideru. Mljeveni paradajz možete čuvati do 3-4 dana u frižideru.

Ovaj sirovi mljeveni paradajz možete koristiti kao osnovu za brze i jednostavne umake, kao dodatak salatama, sendvičima ili kao sastojak za razna jela koja ne zahtijevaju termičku obradu.

Rekordni prinosi na vidiku: Lideine sorte soje Tribor i Mediator obećavaju čuda

Agrosavjet
-
0
Rekordni prinosi na vidiku: Lideine sorte soje Tribor i Mediator obećavaju čuda

U vrijeme sjetve ove godine, poljoprivrednici su bili suočeni s izazovima lošeg kvaliteta sjemena soje, rezultatima nepovoljnih uslova za proizvodnju sjemena tokom 2022. godine. Prema riječima farmera, jedino se po kvalitetu ovog proljeća, isticalo sjeme soje od kompanije Lidea – Tribor iz grupe 0 i Mediator iz grupe I.

Prema izvještajima samih poljoprivrednika, Lideino sjeme soje ovog proljeća iznenadilo je snažnom klijavošću. Ove dvije sorte posebno su privukle pažnju zbog svojih izuzetnih karakteristika koje nagovještavaju potencijalno rekordne prinose, čak i u ovim teškim uslovima za poljoprivrednu proizvodnju.

Stručnjaci iz renomirane kompanije Agrimatco obišli su polja na kojima su zasijane ove sorte soje i potvrdili da Tribor i Mediator izgledaju izvanredno. Ova ocjena potvrđuje da se može očekivati da će ovogodišnja žetva donijeti visoke prinose, što je posebno važno s obzirom na izazove koje je poljoprivreda doživjela u tekućoj godini.

soja
Reginalni menadžer za ratarska sjemena kompanije Agrimatco doo, Saša Petković, stoji na raspolaganju zainteresovanim proizvođačima za sve potrebne informacije o sorti soje ES Tribor i Mediator iz grupe I. Kako bi proizvođači mogli ostvariti najbolje rezultate u uzgoju ove sorte soje, Saša će pružiti korisne savjete i preporuke o naručivanju sjemena i uzgoju usjeva. Zainteresirani proizvođači mogu se obratiti Saši na broj telefona +387 65 656 763.

Najznačajniji pokazatelji uspješnosti ovih sorti soje nalaze se na samim njivama. Biljke iz grupe Tribor i Mediator izrastaju snažno i zdravo, s brojnim bočnim granama koje obiluju mahunama. S obiljem mahuna koje nerijetko sadrže čak 4 zrna soje, ove sorte pokazuju svoju potpunu sposobnost za stvaranje obilnih prinosa.

Pročitajte: ES Tribor: Visokoproduktivna i otporna sorta soje za uspješnu poljoprivredu

S obzirom na trenutni napredak biljaka i bogatstvo mahunama, stručnjaci su saglasni da očekivanja od ovogodišnje žetve nisu ništa manja od rekordnih prinosa. Intenzivno nalijevanje zrna i činjenica da se mahune formiraju u kratkom razmaku sugerišu da će žetva donijeti sjajan rezultat.

Uprkos smanjenju vremena do žetve, optimizam je prisutan među poljoprivrednicima koji su odlučili zasijati svoje parcele sa sortama Tribor i Mediator. Ove sorte soje, uz svoje impresivne karakteristike i obećavajuće rezultate, izgledaju kao ključni faktor u prevazilaženju izazova koje je ova godina postavila pred poljoprivrednike.

Ukupno uzevši, Lideine sorte soje – Tribor iz grupe 0 i Mediator iz grupe I – pokazuju svoju snagu u teškim uslovima i pružaju nadu za uspješnu žetvu. Očekivanja za rekordne prinose postaju sve realnija, a poljoprivrednici širom regije imaju razloga za optimizam dok se bliži vrijeme žetve.

Bolesti paprike koje uništavaju plod i prinos

Agrosavjet
-
0
Bolesti paprike koje uništavaju plod i prinos

Bolesti paprike su značajan izazov za uzgajivače ovog povrća i mogu prouzrokovati ozbiljne štete na usjevu. Među najštetnijim bolestima paprike su plamenjača paprike (Phytophthora capsici) i pepelnica paprike (Leveillula taurica).

  1. Plamenjača paprike (Phytophthora capsici): Plamenjača paprike je ozbiljna bolest koja može prouzrokovati velike gubitke u proizvodnji. Osim paprike, može zaraziti i druge kulture kao što su paradajz, plavi patlidžan, krastavac, lubenica i mnoge druge. Simptomi se obično prvo pojavljuju na korijenovom vratu mladih biljaka, što uzrokuje njihovu smrt. Na listovima i plodovima se pojavljuju pjege koje se šire i dovode do nekroze tkiva. Sušni i topli periodi nakon infekcije mogu dovesti do sušenja i propadanja plodova.

plamenjača paprike

Suzbijanje ove bolesti zahtijeva kombinaciju agrotehničkih i hemijskih mjera. Preporučuju se promjena plodoreda, izbor zemljišta s dobrim odvodnjavanjem te primjena dezinfekcije tla i sjemena. Fungicidi su također važni za suzbijanje infekcije.

  1. Pepelnica paprike (Leveillula taurica): Pepelnica paprike je bolest koja se često pojavljuje u sušnim područjima. Može prouzrokovati defolijaciju paprike, smanjiti prinos i nanijeti štetu proizvodnji. Pepelnica se manifestuje kroz krupne svijetle pjege na licu lista, koje se spajaju i dovode do opadanja lišća. Na naličju lista razvijaju se bradavičasta ispupčenja.

Pepelnica paprike

Ova bolest se češće javlja u uslovima visoke vlage i povoljnih temperatura. Kontrola pepelnice uključuje agrotehničke mjere kao što su pravilan raspored biljaka i primjena fungicida.

Dodatno, prirodna sredstva poput sode bikarbone mogu se koristiti za suzbijanje pepelnice, ali i drugih bolesti poput plamenjače i antraknoze. Soda bikarbona stvara nepovoljnu alkalnu sredinu za razvoj patogena na površini biljaka.

Uzgajivači paprike trebaju kombinovati agrotehničke mjere, primjenu fungicida i razmatrati upotrebu prirodnih sredstava kako bi zaštitili svoje usjeve od ovih ozbiljnih bolesti. Redovno praćenje biljaka i brza reakcija na simptome bolesti ključni su za održavanje zdravog usjeva paprike.

Uslovi za rast i razvoj patlidžana

Agrosavjet
-
0
Uslovi za rast i razvoj patlidžana

Patlidžan ima relativno dugu vegetaciju a za uspješan rast na otvorenom potrebno je razdoblje bez mraza od 5 mjeseci te 3 mjeseca sa srednjom dnevnom temperaturom višom od 20°C.

Optimalna temperatura za klijanje je 29°C, a minimalna 15°C. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 15 – 18°C noću a danju 22 – 29°C. Rast biljke prestaje na temperaturi ispod 15 te iznad 35 °C . Temperature od 8°C i niže izazivaju veliki stres biljke od kojeg se ona teško oporavlja. Pri temperaturama većim od 30°C razviju se plodovi s više gorčine.

Što se tiče zahtjeva za vlagom patlidžan preferira vlagu tla od 80% poljskog vodnog kapaciteta te vlažnost zraka od 60 – 70%. Pri nepovoljnim uslovima vlage u zraka prva reakcija biljke je odbacivanje cvjetova ili već zametnutih plodova

U našoj klimi uzgojem na otvorenom cvatnja patlidžana započinje 70 – 90 dana nakon nicanja kod direktne sjetve, a kod uzgoja iz presadnica razdoblje od presađivanja do cvatnje traje 20 – 30 dana.

Od oplodnje do tehnološke zrelosti potrebno je 20 – 30 dana, a od fiziološke do tehnološke zrelosti 30 – 45 dana. Odstupanje u broju dana između pojedinih faza razvoja ovisno je o kultivaru te vremenskim uslovima.

Tlo koje patlidžan preferira je srednje teško, duboko i strukturirano. Reakcija tla za patlidžan trebala bi biti neutralna / pH 7 /. Na blago zaslanjena tla nije osjetljiv koji nam ukazuje tačan pH tla. pH reakcija tla mjeri se pH-metrom.

1...108109110...1.012Stranica 109 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia