Zatim se uz ivicu rupe ponovo zabode ašov pod uglom od 90 stepeni – od površine do dubine od 30 cm.
Pažljivo se izvadi ašov sa zemljom, tako da ona ostane na ašovu kada se položi na tlo. Potom se po zemlji koja je na ašovu nožem napravi „kaiš“ , širnine 3 – 4 cm po sredini ašova do njegovog vrha, tj. dubine od 30 cm. Zemlja na ašovu lijevo i desno od „kaiša“ se odbaci, a „kaiš“ zemlje se ubaci u čistu kofu ( slika od 3 do 6 ).
Ovaj postupak se ponovi sa 20 do 25 ravnomjerno rasporedjenih mjesta po cjeloj površini parcele, pri čemu se pojedinačni uzorci sa iste dubine ubacuju u istu kofu. Nakon uzimanja poslednjeg uzorka, zemlja u kofi se dobro izmješa, usitne se veće grudve i ostrane se biljni dijelovi i kamenje.
Nakon ponovnog miješanja zemlje u kofi u plastičnu kesu se stavi oko 0,5 do 1 kg zemlje i taj uzorak šaljemo na hemijsku analizu.
Kako bi nam Božićna zvijezda uljepšala zimske praznike, kod kupovine odaberite dobro razvijenu biljku sa mladim cvjetovima, a uz par trikova osigurajte da i sljedeće godine uživate u njenoj ljepoti.
Božićna zvijezda ili Poinsettia, Euphorbia pulcherrima, je neobična i veoma lijepa ukrasna biljka. Otkrivena je na području Meksika i prvo je prenijeta u Sjevernu Ameriku, a zatim je osvojila Evropu i cijeli svijet. Zbog zanimljive boje listova, Božićna zvijezda je veoma popularna ukrasna biljka tokom zimskih praznika. Pripada porodici mlječika i kada joj slomite grančicu, iz nje izlazi mliječna tečnost. U svojoj postojbini formira grmoliku biljku koja dostiže visinu oko 3m. Kao kućna biljka ima mnogo manje dimenzije i zauzima mali prostor.
Vršni listovi biljke mogu biti različito obojeni i ne predstavljaju cvijet Poinsetije. Pravi cvjetovi su smješteni u centru lisne rozete, žuti su i veoma neupadljivi. Obojeni listovi formiraju zvijezdu i otuda naziv ove divne biljke. Listovi Poinsetije mogu biti sa ravnim ili isječenim rubom lista, a postoje različiti varijeteti što se tiče obojenosti vršnih listova koji mogu biti: crveni, bijeli, žuti, prošarani bijelim mrljicama koje mogu biti manje ili veće i druge boje. Danas je veoma veliki izbor Božićnih zvijezda što se tiče boje listova. Postoji preko 100 različito obojenih varijeteta.
Kupovina Božićne zvijezde
Prilikom kupovine ne uzimajte biljke koje su zamotane u celofan, jer takva biljka veoma brzo odbacuje listove. Listovi ne smiju da otpadaju. Cvjetovi treba da su žuto-zelenkasto ili crvenkasto obojeni bez polenovog praha. Ukoliko na cvjetovima ima polenovog praha to nam je znak da je biljka pri kraju cvjetanja i da će ubrzo ući u period mirovanja.
Dobro pregledajte listove da nema štetočina ili simptoma oboljenja. Najopasnija i najčešća štetočina koja se javlja na biljci je bijela mušica koja se zavlači u pazušce listova, iscrpljuje biljku sisanjem biljnih sokova. Možete ih odstaniti brisanjem komadićem vate ili nekim od prirodnih sredstava.
Grmić treba da je dobro razvijen, kompaktan i oko 2 puta veći od saksije. Loši uslovi skladištenja u prodavnicama i uslovi transporta mogu dovesti do opadanja listova. Transpot skratiti na što kraće vrijeme. Ukoliko je temperatura ispod 15°C prilikom transporta umotajte cijelu biljku papirom ili je stavite u dovoljno veliku kartonsku kutiju kako bi je što bolje zaštitili od niskih temperatura na koje je veoma osjetljiva i lako izmrzava.
Uslovi uzgajanja Božićne zvijezde
Ovo je tropska biljka koja za svoj rast i razvoj zahtijeva toplotu i vlagu. Troškovi proizvodnje su dosta skupi, jer se radi o veoma osjetljivoj biljci.
Kada kupite Božićnu zvijezdu ne trebate je držati na propuhu, blizu klima uređaja. Ne podnosi promjene temperature. Optimalna temperatura je između 18 i 20°C. Temperatura nikad ne smije biti niža od 15°C, jer će dovesti do propadanja biljke. Tokom cvjetanja potrebno je umjereno zalijevati. Ona ne voli suviše vlažnu zemlju.
Njegovanje poslije cvjetanja
Nakon što završi cvjetanje, biljka ulazi u period mirovanja, listovi otpadaju, a grančice Božićne zvijezde prikratite za 10cm. To će pospješiti granjanje. Zalijevanje smanjite, posebno u sljedeća 2 mjeseca. Na proljeće biljke presadite i osigurajte im dobru drenažu. Tokom ljeta trebaju dobro osvjetljenje, redovno zalijevanje, ali ne pretjerujte. Isušenost zemlje u saksiji provjerite prstom. Ukoliko je zemlja suva kada prst gurnete u površinski sloj zemlje dubine oko 3cm, možete je slobodno zaliti vodom koja sobne temperature.
Kako bi ponovo imala obojene listove i krasila vaš dom, potrebno joj je od početka novembra obezbjediti potpuni mrak u trajanju od 15h. Kako bi to postigli, pokrijte saksiju dovoljno velikom kartonskom kutijom.
Hladno je i vegetacija prelazi u fazu mirovanja. Ipak, ukoliko želite da već u proljeće imate uredno i cvetno dvorište, ne zaboravite na radove koje treba obaviti u januaru.
Zaštita korijena od hladnoće
O zaštiti korijena u hladnim zimskim danima treba razmišljati još u proljeće, kada se biljke sade. Biljke treba saditi u što veće saksije, sa obaveznim drenažnim sistemom na dnu, i sa većom količinom zemlje koja će obezbediti dobru izolaciju zimi. Takođe, saksije treba da budu od materija koji ne mogu popucati od hladnoće: na primer, keramika ili neglazirana glina nisu dobar izbor. Najbolje je koristiti saksije od betona, metala ili plastike.
Ukoliko pak na proleće niste razmišljali o zaštiti korena od smrzavanja, u decembru još uvek možete nešto preduzeti kako biste zaštitili biljku.
Promenite mjesto biljkama
Obratite pažnju na položaj na kojem se nalaze vaše biljke. Biljkama koje se nalaze na istočnoj ili severnoj strani morate promeniti mesto, jer su te dve strane u hladovini. Na južnim delovima dvorišta tokom zime ima najviše sunčevih zraka. Biljke ćete najbolje zaštititi tako što ćete ih grupisati upravo na južnoj strani.
Prilikom grupisanja biljaka vodite računa da one najmanje izdržljive stavite u sredinu, jer će na taj način biti najbolje zaštićene od vjetra. Ovako grupisane biljke možete umotati termofolijom, asurama ili jutenim tkaninama i tako ih dodatno zaštititi. Neke biljke možete poređati i pored zidova, koji će ih donekle sačuvati od hladnog zimskog vjetra.
Koren svježe zasađenih perena i ukrasnog žbunja zaštitićete debelim slojem poluzrelog komposta ili lišća koji ćete postaviti u predelu korena. Sve ovo dodatno prekrijte nekim zimzelenim granama. Toplota koja će se na ovaj način stvoriti sprečiće mraz da prodre do korena koji je još uvek nježan.
Kako najbolje zaštititi saksije?
Zbog manje količine zemlje koja staje u njih, mraz mnogo brže zahvata zemlju u saksijama nego u većim žardinjerama ili lejama u bašti. Ipak, da li će se biljka u saksiji smrznuti tokom zime ne zavisi samo od veličine saksije, već i od vrste i starosti biljke koja se nalazi u njoj. Korenje mladih biljaka podložnije je smrzavanju, dok su starije biljke sa jačim korijenom nešto otpornije na niske temperature.
U zimskom periodu važno je da saksije odignete od poda, kako bi voda ispod njih mogla nesmetano da otiče i kako biste im obezbedili dobru cirkulaciju vazduha. Ukoliko ovo ne uradite, voda sakupljena ispod saksije će vrlo brzo smrznuti, što će samo dodatno ugroziti vašu biljku. Za odizanje saksija od poda mogu vam poslužiti lajsne, komadi drveta, a čak i komadi stiropora.
Svaku saksiju pojedinačno možete umotati nekim od zaštitnih materijala, folijom ili džakovima od jute.
Ukoliko imate više saksija manje veličine, za njihovu zaštitu biće vam potreban jedan veći drveni kontejner. Najpre na dno drvene žardinjere stavite sloj šljunka, a zatim unutra poređajte manje saksije. Prostor između njih napunite lišćem ili slamom. Za punjenje ovog međuprostora može vam poslužiti i malč, ali i komadi stiropora. Preko saksija poređajte grane. Ovako ušuškane vaše biljke u saksijama će lakše preživeti zimu.
Orezivanje i priprema žbunja, drveća i trava
Žbunje
Ukoliko je temperatura u toku dana iznad nule, još uvek možete orezati žbunje koje cvjeta u proljeće. Iako vam je sigurno bitno da prilikom orezivanja ne poremetite izgled žbuna, možete odstraniti samo trećinu izdanaka. Žbunje koje cvjeta u proljećene smije se orezivati više od ovoga.
Ruže
Ako još uvek niste orezali ruže, poslednji je trenutak za to. Takođe, neophodno je da ruže prije prvih jačih mrazeva zagrnete slamom i zemljom. Visoke ruže iz svog dvorišta možete zaštitit na dva načina: možete ih uspravne obmotati džakovima koje ćete prethodno napuniti slamom ili lišćem, ili ih saviti ka zemlji i prekriti granjem i zemljom.
Dekorativno drveće
Dekorativno baštensko drveće koje nije otporno na mraz takođe morate umota titako da grane budu u potpunosti zaštićene. Kao dodatnu meru čitavo drvo možete prekriti folijom, jer se tako lišće neće kvasiti.
Niske i visoke trave
Visoke trave u dvorištu najbolje ćete zaštititi ako ih privežete pri vrhu, tako da dobijete oblik kupe. Ovako uvezanu travu prekrijte nekim zimzelenim granama i dodatno obmotajte folijom.
Ukoliko u dvorištu imate niske ukrasne trave koje su manje otporne na hladnoću obavezno ih prekrijte lišćem ili zimzelenim grančicama.
Đubrenje travnjaka
Decembar je idealno vreme za kasno đubrenje travnjaka. Preporučuje se đubrivo iz kojeg se postepeno i u dužem vremenskom periodu oslobađaju hranljive materije, kao što su đubriva na bazi kalijuma i fosfora. Trudite se da što manje gazite travnjak. U ovom periodu on treba da miruje.
Zalivanje
Postoje biljke čiji listovi i tokom zime gube vodu, poput bambusa, šimšira ili bršljana, i koje morate zalivati kada su temperature iznad nule. Ukoliko početkom decembra zemlja još uvek nije zamrzla, obavezno još jednom zalijte zimzelene biljke. Nikako nemojte zalivati kada su temperature u minusu.
Dodatni savjeti
Ako u bašti imate ljubičice obavezno ih zaštitite asurom koju možete skloniti čim dođe toplije vreme.
Lukovice koje ste izvadili iz bašte obavezno redovno proveravajte i odstranite istrulele, kako bi za proleće sačuvali što više njih.
Ako u decembru odrežete grančice šljive, kruške ili forzicije i stavite ih u vazu sa vodom i malo šećera na dnu, procvetaće vam oko Nove godine! Zaštitne materijale poput agrotekstila, asura, termofolija i džakova od jute možete pronaći u bolje snabdevenim poljoprivrednim apotekama.
Donosimo vam nekoliko savjeta, šta da napravite kako bi vam sobno cvijeće ostalo zdravo sve do proljeća.
1. PREHRANA SOBNOG CVIJEĆA
Sobno i saksijsko cvijeće ne bi trebalo držati na suviše hladnom, ali ni na previše toplom mjestu. Idealna sobna temperatura trebala bi se kretati između 15°C i 20°C. Ukoliko ste sobnim biljkama obezbijedili ovu temperaturu, vrijeme je da prestanete prehranjivati većinu biljki. Ovo ne važi za sobno bilje koje tek treba procvjetati, poput ciklame, azaleje ili božićnog kaktusa. Saksijskom bilju sada obavezno i redovno sklanjajte suhe listove i uvele izdanke, kako bi biljka mogla nesmetano rasti i razvijati se.
2. NAGLE PROMJENE TEMPERATURA
Nagle promjene sobne temperature ne gode vašem saksijskom cvijeću. Zato, ukoliko stoje na mjestima gdje ima promaje, obavezno ga sklonite. Ovo važi čak i tada kada provjetravate sobe. Cvijeće traži svjetlost, te saksije trebate držati blizu prozora, ali nikako preblizu zbog radijatora.
3. PRESADJIVANJE SOBNOG CVIJEĆA
Biljke su sada u fazi mirovanja, te se ne preporučuje presađivanje. Međutim, ako baš neku biljku želite presaditi u veću saksiju, obavezno nabavite novu zemlju, ali i saksiju veću od prethodne.
4. ZALIVANJE SOBNOG CVIJEĆA
Većinu sobnog cvijeća u jesen i zimu treba rijetko treba zalivati. Čak i kada se zaliva svakodnevno, treba staviti vode tek toliko da zemlja ne bude sasvim suva. Za one koji ne znaju, sobno bilje bolje podnosi suvu zemlju, nego natapanje vodom. S druge strane, sobno bilje koje cvjeta zimi trebalo bi zalivati na svaka dva do tri dana.
5. LIŠĆE
U stanovima gdje se grije centralnim grijanjem zrak je suv, pa bi bilo dobro da stavite posude sa vodom na radijatore, ali i da saksijsko bilje odmaknete metar do dva od radijatora. Redovno orošavajte listove bilja. Ovo posebno godi drvetu života, raznim vrstama paprati, benjaminu. S druge strane ne prija biljkama sa dlačicama kao što su afričke ljubičice.
Otkrivamo šta su mikotoksini, koliko su opasni, i šta sve možemo preduzeti, kako bi neutralisali njihovo štetno dejsto. Pljesnivost hrane nam je otprilike svima poznata, pogotovo kada su promjene na namirnicama vidljive golim okom. Prilikom proizvodnje i skladištenja komponenti za proizvodnju stočne hrane dolazi do kontaminacije određenim rodovima plijesni, koje su sposobne da produkuju specifične metabolite, pod nazivom mikotoksini.
Tihi ubica farme
Često nismo ni svjesni da se mikotoksini nalaze u hranivima, zbog toga što su nevidljivi za ljudsko oko. Za naše uslove značajni rodovi plijesni koji se javljaju kao kontaminenti hraniva su Aspergillus i Fusarium sa svojim vrstama. Ove plijesni su sposobne da proizvedu nekoliko stotina vrsta mikotoksina, a najznačajniji od njih su: Aflatoksin, Trihoteceni, Zearalenon, Fumonizin, Ohratoksin. Ove hemijske materije ispoljavaju štetno dejstvo na ogranizam životinja, u vidu kancerogenosti, teratogenosti, dovode do oštećenja jetre i bubrega, takođe, ispoljavaju estrogene efekte na reproduktivne organe, koji su ogledaju u vidu steriliteta, pobačaja, mrtvorođenih plodova.
Značajno je napomenuti da mikotoksini ispoljavaju svoje dejstvo postepeno i kroz duži vremenski period, mnogi mikotoksine nazivaju „tihim ubicama farme“, upravo zbog toga što simptomi na životinjama ne moraju uvijek biti jasno ispoljeni. Međutim ekonomski i proizvodni parametri farme će svakako biti narušeni. U situaciji kada su simptomi na životinjama jasno izraženi, radi se o ozbiljnoj mikotoksikozi, koja zahtijeva neodložan tretman. Poljoprivrednici najčešće uoče promjene na spolnim organima u vidu vulvo-vaginitisa, pogotovo kod tek oprašene prasadi, takođe, izostank estrusa, probleme sa plodnošću, promjene na koži.
Najugroženije žitarice
U našim uslovima proizvodnje najveći problem predstavlja kukuruz, žitarica koja je procentualno najzastupljenija u ishrani domaćih životinja, takođe značajni su ječam, tritikale, pšenica. Žitarice mogu biti inficirane sa više vrsta plijesni, koje proizvode više vrsta mikotoksina, a oni jedan drugom pojačavaju dejstvo. Treba dodati činjenicu da žitarice mogu biti kontaminirane na samoj njivi, u toku vegetacije, ali i u samom procesu skladištenja i čuvanja. Razvoju plijesni svakako pogoduju uslovi sa povišenom vlagom, i u sezonama sa takvim klimatskim uslovima možemo očektivati otežanu situaciju. U ne malom broju slučajeva, dešava se da same životinje odbijaju da jedu hranu u kojoj su prisutni mikotoksini, a svinje su tu pravi majstori, da otkriju kontaminiranu hranu.
Ugroženo zdravlje ljudi
Put mikotoksina od žitarica do čovjeka vodi preko namirnica animalnog porijekla. Ako životinje jedu hranu koja sadrži mikotoksine, možemo očekivati da i njihovi proizvodi sadrže iste. Svi se sjećamo kolika se prašina digla oko prisutnosti mikotoksina u mlijeku i utvrđivanju normativa i dozvoljenih količina, ništa manje su ugroženi meso i jaja. Što se tiče štetnog uticaja mikotoksina na organizam čovjeka, dokazani su kancerogeni i heptotoksični efekti. Veliki problem, kao i kod životinja, predstavlja dugotrajna izloženost.
Prema nekim podacima FAO, više od 25% hrane na svjetskom nivou je kontaminirano ovim štetnim materijama.
Vidovi borbe
Što se tiče same borbe protiv mikotoksina, ona treba da bude detaljna i strategijska. U vremenu moderne poljoprivrede veliki je luksuz prepustiti situaciju samoj sebi. Borbu započinjemo još na njivi pravilnim i blagovremenim tretmanom i zaštitom usjeva, najčešće se radi o fuzariozi zrna. Prilikom transporta i skladištenja voditi računa o higijeni. Žitarice treba smjestiti u očišćena i dezinfikovana skladišta , skladištiti zrno sa vlagom ispod 13%.
U samom procesu proizvodnje smjesa za ishranu životinja, obratiti pažnju na higijenu mješaona i opreme za manipulaciju stočnom hranom. Preporuka je prilikom proizvodnje silaže, kao i izrade gotovih smjesa, koristiti preparate koji djeluju kao vezivači i inaktivatori, oni će svojim dejstvom uništiti i neutralistati mikotoksine. Uglavnom se radi o preparatima na bazi minerala , najčešće zeolita, miješaju se sa hranivima prilikom proizvodnje stočne hrane.
Kontrola i merenje nivoa mikotoksina u namirnicama koje učestviju u ishrani ljudi, takođe je jedan od veoma važnih vidova borbe.
Generalno, „priča“ oko mikotksina nije ni malo bezazlena i naivna. Gledano sa stanovišta samog poljoprivrednika zahtijeva ozbiljan pristup i preduzimanje svih preporučenih mjera i postupaka, kako bi se štetne posljedice po zdravlje svele na minimum.
Provođenjem standarda EU na terenu i realizacijom planskih aktivnosti u saradnji sa nadležnim ministarstvima, stekli su se uslovi da Evropska unija krajem avgugusta ove godine uvrsti BiH na listu trećih zemalja kojima je dozvoljen izvoz svih vrsta mlijeka i mliječnih proizvoda u EU.
Dvadeset proizvođača mlijeka iz Bosne i Hercegovine završilo je dvodnevnu studijsku posjetu Sloveniji radi sticanja potrebnih znanja o načinima ispunjavanja standarda EU kod proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda. Posjeta je organizirana u okviru Projekta unapređenja poslovne klime i pristupa tržištu – ICAM, Međunarodne finansijske korporacije – IFC, članice Grupacije Svjetske banke, a finansirala je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, stoji u saopćenju FMPVŠ.
Naime, u proteklih nekoliko godina kroz Projekt ICAM proveden je niz edukacija za bh. proizvođače mlijeka. Edukacije su organizirane u saradnji s nadležnim ministarstvima, gdje je poseban naglasak stavljen na standarde čuvanja zdravlja životinja, te higijenskih principa EU kod proizvodnje i prerade mlijeka u cijelom lancu.
Provođenjem standarda EU na terenu i realizacijom planskih aktivnosti u saradnji sa nadležnim ministarstvima, stekli su se uslovi da Evropska unija krajem augusta ove godine uvrsti BiH na listu trećih zemalja kojima je dozvoljen izvoz svih vrsta mlijeka i mliječnih proizvoda u EU, čime je otvorena velika izvozna prilika za bh. mljekare. Ova studijska posjeta imala je za cilj podići svijest proizvođača mlijeka o prilikama koje pruža mogućnost plasmana njihovih proizvoda na tržište EU, te o neophodnosti primjene traženih standarda ukoliko se želi ostvariti pristup ovom tržištu.
Projekt ICAM pruža kontinuiranu tehničku podršku Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kao i Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Republike Srpske u realizaciji programa edukacija za proizvođače mlijeka i učesnike u lancu otkupa i prerade mlijeka u cilju proširenja proizvodnog tj. izvoznog asortimana kao i uklanjanja izvoznih barijera za pristup bh. proizvođačima mlijeka tržištu EU.
Štetni poljski glodari pripadaju grupi povremeno ekonomski značajnih do vrlo značajnih štetočina. Poslednjih nekoliko godina dolazi do njihovog prenamnožavanja i pojave šteta na velikim površinama.
Poljski glodari prave štete u pšenici i ozimim žitaricama i od momenta setve (unošenja sjemena u zemlju) do žetve.
MJERE ZAŠTITE
U cilju smanjenja gubitaka od štetnih glodara mogu se preduzimati preventivne i direktne mere zaštite. Osnovu preventivne zaštite čine intenzivna agrotehnika, blagovremena setva i žetva, zaoravanje žetvenih ostataka, preoravanje međa, utrina, i drugih zaparloženih površina, zatim prostorna izolacija od postojećih žarišta (lucerišta i dr.), te stalna briga o prirodnim neprijateljima ovih štetočina. Poslednjih godina se na površinama gdje se siju strna žita u velikoj mjeri primjenjuje redukovana obrada što vjerovatno ima uticaja na porast brojnosti populacije štetnih glodara. Potrebno je obaviti duboko oranje ovih površina. Takođe, moraju se blagovremeno tretirati utrine, parlozi, područja pored kanala, pored šumskih staništa i sva mjesta odakle glodari mogu doći na usjeve.
Direktne mjere podrazumevaju prije svega hemijsko suzbijanje glodara, međutim poslednjih godina se to ne obavlja u potrebnom obimu.
Hemijsko suzbijanje poljske i podzemne voluharice na strnim žitima i žarištima – lucerištima obavlja se tokom ranog proljeća i kasne jeseni, a vodene voluharice tokom cele godine, jer njena brojnost u zimskom periodu ne opada u značajnoj meri. Suzbijanje poljskih miševa se sprovodi odmah po uočavanju njihovog prisustva, naročito na parcelama sa sjemenskim usevima. Hrčka je najbolje suzbijati kada se cjelokupna populacija probudi iz zimskog sna, a to je najčešće od početka aprila do početka maja.
Od jesenjih mjera njege usjeva najvažnija je valjanje usjeva lakim valjcima, ako je zemljište suvo poslije sjetve. Druga mjera njege je brananje lakim branama ukoliko se usled pljuskova obrazuje na površini pokorica koja bi mogla spriječiti ujednačeno nicanje.
U toku zimskog perioda biljke mogu stradati used suvišne vode, ledene kore ili debelog sniježnog pokrivača. Ukoliko takvo stanje potraje duže pšenica ili neke druge ozime ratarske kulture mogu se ugušiti usled nedostatka kiseonika neophodnog za proces disanja biljaka. Suvišnu vodu sa njiva neophodno je odvesti. Zbog toga se u humidnijim područjima i na zemljištima manje propusne moći pšenica sije na bankove ili se na određenom rastojanju prave kanalići za odvodnjavanje.
Na njivama sa usjevima početkom zime može na nesmrznuto zemljište napadati velika količina snijega koja će stvoriti visok sniježni pokrivač. Ovaj sloj nesmrznutog snijega sprečava nesmetanu razmjenu gasova sa spoljnom atomoferom i treba ga povaljati, na primjer, zvjezdastim valjcima ili preći preko parcele traktorima gusjeničarima. Na manjim površinama sniježni pokrivač možemo probiti i puštanjem preko njive stada ovaca.
Ledena kora, takodje, predstavlja opasnost za usjeve pogotovo ako se obrazovala takozvana viseća kora tako da se biljke nadju ispod nje kao u stakleniku. Uslijed zgrijevanja biljaka ispod kore, ove započinju pojačanu životnu aktivnost za koju ubrzano troše šećere i kiseonik, što je nepoželjno. Ukoliko na ledenu koru padne snijeg ona će se djelimično otopiti, pa će se sniziti temperatura,a životna aktivnost biljaka će se smanjiti. Ali ako se to ne desi kora se mora probiti valjcima.
Prema proceni agrostručnjaka i proizvođača, snijeg pogoduje svim poljoprivrednim kulturama. Čak i da se sniježni pokrivač zadrži do marta mjeseca, to neće negativno uticati na prinose i rod.
Snijeg koji je prekrio ili tek treba da prekrije zemljište posebno je značajan i spasiće poljoprivredne kulture koje nisu posijane u optimalnim agrotehničkim rokovima.
Snijeg je dobrodošao i za akumuliranje vlage u zemljištu, obzirom da je jesen bila suva i da su neki depoi ispražnjeni od vlage. Sada ćemo imati dovoljno vlage u zemljištu da se izborimo sa njenim deficitom koji po pravilu nastaje u letnjim mesecima i pri visokim temperaturama.
Takodje povoljno djeluje jer uništava štetočine i glodare koji nanose veliku štetu poljoprivredi, a posebno pšenici.
Sniježni pokrivač služi kao zimski izolator te štiti pšenicu i druge ozime usjeve od izuzetno niskih temperatura.
Česta greška u proizvodnji rasada je previsoka vlažnost i temperatura, koji kao i nedostatak svjetlosti, doprinose formiranju nježnih i izduženih biljaka, osjetljivih na bolesti. Zbog toga je svakodnevno provjetravanje zaštićenog prostora obavezno, a tokom jeseni i zime to se radi u najtoplijem dijelu dana.
Proizvodnja kvalitetnog rasada mnogo zavisi od pravilne njege mladih biljaka. Pored navodnjavanja, neophodne mjere su: provjetravanje objekta u kojem se rasad uzgaja, prihranjivanje, pikiranje, kaljenje, zaštita od bolesti i štetočina, kao i upotreba sterilnog alata. Da bismo spriječili polijeganje rasada vrlo je bitno da se sjetva i sve mjere u proizvodnji rasada obavljaju u sterilnim uslovima. Kontejneri i alati se mogu sterilisati u rastvoru varikine sa vodom u odnosu 1 : 4 ili 7%-nim alkoholom u trajanju od 10 sekundi.
Ukoliko u proizvodnji rasad polegne, prije preduzimanja bilo kakvih mjera, neophodno je sterilnim rukama odstraniti oboljele biljke jer njih ne možemo izliječiti. Sve te mjere trebaju spriječiti zarazu rasada fitopatogenim gljivama, i doprinjeti pravilnom nicanju i razvoju rasada.
Obavezno svakodnevno provjetravanje prostora za proizvodnju rasada
Česta greška u proizvodnji rasada je previsoka vlažnost i temperatura, koji kao i nedostatak svjetlosti, doprinose formiranju nježnih i izduženih biljaka, osjetljivih na bolesti. Zbog toga je svakodnevno provjetravanje zaštićenog prostora obavezno. Ukoliko su dani hladni i vjetroviti, provjetrava se kad je najtoplije, između 11 i 14 sati. Ta mjera se pojačava tokom proljeća. Tokom toplih dana prozore podižemo naizmjenično i uvijek na suprotnoj strani od pravca vjetra. Inače, neposredno poslije nicanja temperaturu treba smanjiti za 10-ak stepeni u odnosu na optimalnu. Čim se jave prvi listovi, temperatura se povećava i održava u optimumu sve do kaljenja, kada se opet smanjuje.
Diplomirani inženjer poljoprivrede Dragan Mijušković objašnjava da mlade biljke imaju velike potrebe za hranjivim materijama. One se prihranjuju folijarno, različitim vrstama tekućih đubriva. Prvi put se to radi kad formiraju dva stalna lista. Može se upotrijebiti i rastvor NPK đubriva u količini 2-5 grama na 10 litara vode. U fazi 4-6 listova, odnosno u toku kaljenja, rasad se prihranjuje 0,5%-nim rastvorom kalijum-sulfata. To utiče na čvrstinu stabla, bolji razvoj korijena i povećanu otpornost biljaka, naročito prema niskim temperaturama.
Pikiranjem biljkama obezbijediti više prostora
U ranoj proizvodnji obično se sije gušće. Tako da se dobija mnogo biljaka na maloj površini. Pošto im je u takvim uslovima otežan rast, neophodno je obezbijediti odgovarajući životni prostor. To se postiže pikiranjem u pripremljene redove, hranjive kocke, razne vrste saksija, plastične vrećice i kontejnere. Prije toga plastenik se mota provjetriti, zemljište zaliti. Redovi se moraju obiljeležiti ili se moraju pripremiti odgovarajuće posude za pikiranje. Rasad se zaliva i pažljivo vadi lopaticom. Uzima se po jedna biljka sa što više zemlje. Glavni korijen se malo skraćuje, što olakšava rast bočnih korijenčića. Rasad se pikira pod prst ili malom sadiljkom, kojim se pravi udubljenje u zemlji. Kada se postavi korijen biljke, sadiljka se koso zabada i zatim ispravi. Tako se zemlja priljubi uz koren, a tako se radi i pikiranje pod prst.
Pri rasađivanju biljke postepeno treba privikavati na nove uslove, a to se naziva kaljenje rasada. Dragan Mijušković napominje da je riječ o postepenom, a zatim sve jačem provjetravanju i smanjivanju temperature vazduha i zemljišta. Kaljenje najčešće počinje oko 10-ak dana pred sadnju. Nakon pikiranja, biljke 3-4 dana ne smijeju da budu izložene direktno suncu, pa se drže u hladu da bi se spriječilo suvišno isparavanje. U prostoriji, u kojoj se rasad nalazi, održava se visoka relativna vlažnost vazduha 85-90%, a temperatura treba da je 5-6ºC niža od optimalne.
Prva prihrana rasada u fazi 2 lista
Rasad se prvi put prihranjuje u fazi 2 lista, a naredni put u fazi razvoja 4-6 listova. U organskoj poljoprivredi se koriste tekuća organska đubriva i fito-eko preparati koji se primjenjuju između redova fertigacijom (preko vode) ili folijarno (preko lista). Ukoliko je rasad izdužen biljke se prihranjuju 0,5% rastvorom prirodnog kalijumovog đubriva čime se povećava čvrstina stabla razvija bolji korijen i povećava otpornost biljke (naročito na niske temperature).
