Skupština povjerilaca “Šećerane” u stečaju odlučila je danas da za 5. avgust raspiše novu licitaciju za prodaju imovine ove fabrike, pod istim uslovima, odnosno po početnoj cijeni od 10 miliona KM.
Predsjednik Odbora povjerilaca “Šećerane” Vojislav Nikolić rekao je da je predviđena uplata depozita od 50.000 KM, kao i na prethodnim licitacijama.
– Preduzeće `Niva` iz Žablja u Srbiji obećalo je da će do 15. jula dostaviti konkretnu ponudu za kupovinu ove fabrike, jer nisu sagledali sve elemente, koji su im neophodni za formiranje cijene – rekao je Nikolić.
Stečajni upravnik “Šećerane” Nebojša Matić rekao je da će već sutra objaviti javni poziv za novu prodaju imovine fabrike.
Bijeljinska “Šećerana” bila je već devet puta na licitaciji.
Na šamačkom području počela je žetva pšenice i ječma, a prinos je od tri do šest tona po hektaru u zavisnosti od primjene agrotehničkih mjera i izbora zasijanih sorti, rekao je stručni saradnik za poljoprivredu u opštini Šamac Mladen Adžić.
– Zbog loših vremenskih uslova tokom proljeća i čestih kiša teško je bilo izvršiti potpunu zaštitu usjeva, što je rezultiralo smanjenjem prinosa i kvaliteta zrna – naveo je Adžić.
On očekuje da neće biti većih problema tokom ovogodišnje žetve i da će ona biti obavljena u kontinuitetu.
Prema njegovim riječima, žetva ječma počela je prošle sedmice i većim dijelom je završena.
Žetvene površine na šamačkom području ove godine iznose oko 3.430 hektara, od kojih je pod pšenicom 2.860 hektara, ječmom 420, tritikalama 140 i raži 10 hektara.
Ukoliko želite da gajite žalfiju, postoji nekoliko načina za njeno razmnožavanje. Šta je sve potrebno za uspješno razmnožavanje zalfije pročitajte u sljedećem tekstu.
Postoji nekoliko načina za razmnožavanje žalfije i to: generativno (sjemenom) i vegetativno (dijeljenjem bokora i rjeđe reznicama). U praksi se najčešće razmnožava sjetvom sjemena. Sjeme se sije direktno na parcelu tokom aprila (200 – 300 zma na 1 m2), ili se iz sjemena proizvodi rasad u malo zagrijevanim ili hladnim lejama. Za jedan ha potrebno je 3 – 4 kg semena. Proizvodnja rasada u slabo zagrijevanim lejama je skupa, ali se rasad može saditi na stalnom mjestu već u maju.
Najekonomičnija je proizvodnja rasada u hladnim lejama. Sjeme se sije u aprilu – maju u dobro pripremljene leje na međurednom razmaku 15 – 20cm. Nakon sjetve zasijana površina se pokrije slojem zemlje debljine oko 1 cm jer sjeme brže klija u mraku nego na svjetlu. U toku ljeta leje treba redovno zalivati i plijeviti. Do oktobra rasad dostigne visinu 15-20 cm, i može se mašinski saditi na međurednom razmaku 70 cm i 40 – 50 cm između biljaka u redu. Radi postizanja visokih prinosa biljke u hladnim lejama se moraju orezati na 8 – 10 cm visine. Na taj način se ubrzava stvaranje većeg broja bočnih grana i veća produkcija lista.
Koncept „biljke prijatelji“ podrazumijeva združivanje usjeva, odnosno gajenje dva ili više usjeva istovremeno na jedom polju.
Kao mješane vrste uspešno se kombinuju:
visoke i niske biljke;
biljke različitih potreba i zahtjeva prema vodi, toploti i svjetlost;
biljke kratke i duge vegetacije;
biljke sa različitom dubinom prodiranja korjenovog sistema – biljke plitkog i dubokog korjena;
zatim bujne i manje bujne biljke
Zbog alelopatskog odnosa, najbitnije je da su to biljke koje uspjevaju jedna pored druge, jer osnovu združivanja čine pozitivni efekti jedne biljne vrste na drugu.
Zašto “biljke prijatelji”?
Mješane vrste međusobnim dijelovanjem potpomažu rast i razvoj, vrše ulogu zaštite od prouzrokovača bolesti i štetočina, gusta masa biljaka štiti zemljište od erozije i isušivanja površinskog sloja zemljišta, kao i od zakorovljenosti.
Gajenjem biljaka različitih osobina zajedno, ujednačenije se koriste hraniva iz zemljišta, kao i rezerve dostupne vlage.
Biljke, takođe, štite jedna drugu od žege, te je zbog toga manje isparavanje sa površine lista.
Osim navedenih koristi, “biljke prijatelji” u kombinaciji povrća, cvijeća i začinskih, ljekovitih i aromatičnih biljnih vrsta utiču na estetski izgled, te polja postaju ne samo mjesto proizvodnje već i odmora i opuštanja.
Kako djeluju “biljke prijatelji”?
Veliki broj biljaka izlučuje hemijske supstance koje na drugu biljnu vrstu djeluju pozitivno – stimulativno, ili negativno. Taj odnos se naziva alelopatija, i odlučuje da li određene kulture mogu da se gaje zajedno ili ne.
“Biljke prijatelji” djeluju na različite načine:
Biljke zamke
Predstavljaju biljke koje se gaje sa ciljem privlačenja određenih štetočina. Konkretno, bob, dragoljub i suncokret domaćini su za crne, crvene i zelene lisne vaši, raštan najviše privlači buvač i štiti kupusnjače.
Kao još jedan primjer navodi se plavi patlidžan, koji je poželjno gajiti pored krompira, jer će krompirova zlatica pre izabrati da se hrani listovima patlidžana nego listovima krompira.
Neke biljne vrste korjenovim ili nadzemnim dijelovima luče biohemijske supstance koje odbijaju štetne zemljišne i druge insekte i na taj način čuvaju susjedne biljke. Jedna od takvih biljaka ja kadifica koja luči tiofen i odbija nematode.
Zbog navedenog dejstva preporučuje se za gajenje kao prethodni usjev, jer zemljište čisti od nematode, ali i štetnih gljivica. Ovakav vid preventive posebno je značajan kod gajenja paradajza, luka i mrkve.
Vrlo često se kombinuje sa nevenom i zajedno se siju kako u zaštićenom prostoru, tako i na otvorenim parcelama.
Biljke intenzivnog rasta
Biljke koje obrazuju veliku nadzemnu masu dobre su kao sjenovita mjesta, a takođe pokrivaju zemljište, te se siju između redova povrća čineći zeleni pokrivač zemljišta.
Dobri i loši susjedi
Prilikom gajenja usjeva u združenoj sjetvi, modifikacije mikroklime u korist susjedne biljke vrlo često su razlog povećanja prinosa.
Tako je kod bundeva i kukuruza ustanovljeno da se povećanje prinosa od 30% dobija u kombinaciju 2:1 u korist tikava, što znači da se siju 2 reda tikava na rastojanje između redova 1,4m i 2 reda kukuruza na standardnom rastojanje 0,7m (Momirović, et al.1998).
Združeni usjev bundeve i kukuruza
Kako bi se kombinovale određene biljne vrste, značajno je poznavanje osobina biljaka.
Tako na primjer, paprika uz paradajz uvjek je slabijeg porasta od ostalog usjeva paprike, te je zbog toga pomenute usjeve potrebno razdvojiti većim razmakom ili sjetvom bosiljka između polja paprike i paradajza.
Široku primjenu u organskim uslovima proizvodnje ima već poznata kombinacija crni luk + mrkva.
Salata i rotkvica su dvije biljne vrste koje izrazito dobro uspjevaju jedna pored druge. Salata + crni i bijeli luk je, takođe, provjereno dobra kombinacija.
Kupusnjače i žalfija je još jedna u nizu kombinacija dobrih susjeda. Gajenjem usjeva u ovom sastavu, kupusna muva zbog jakog mirisa žalfije izbjegava kupusnjače i ne polaže jaja na listove.
Jagode su podložne gljivičnim infekcijama, koja se mogu riješiti ukoliko se u usjev jagoda posada praziluk ili bijeli luk.
Združeni usjev jagode i bijelog luka
Spanać je poželjno sijati pored celera, koji svojim izraženim mirisom odbija sve značajnije štetočine.
Poznate uspješne biljke prijatelji su tzv. tri sestre, kukuruz + pasulj + tikve/bundeve. Tikve/bundeve pokrivaju zemljište odnosno služe kao živi malč, pasulj fiksira azot, a kukuruz stvara povoljne mikroklimatske uslove za uspjevanje pasulja.
Bosiljak je poželjno sijati u blizini paradajza zbog nekoliko razloga. Paradajz pravi sijenku osetljivom bosiljku koji odlaže cvijetanje, produžava berbu i na taj način povećava prinos, dok sa druge strane bosiljak tjera vaši koje bi htjle da polože jaja u plod paradajza. Konkurencije između ovih biljaka nije izražena, s obzirom da je korjen paradajza dubok, a korjen bosiljka prodire plitko.
Neven je jedna od omiljenih cvijetnih vrsta u organskoj poljoprivredi. Kao susjednu biljku najviše ga vole paradajz, kupus, pasulj, luk, šargarepa i voćne vrste. Koristi se i kao sredstvo protiv zemljišnih štetočina, pri čemu se zaorava u fazi punog cvijetanja.
Začinsko bilje dijelimično poboljšava ukus susjednih biljaka. To je primjećeno kod mladog krompira koji je bio posađen u združenoj sjetvi sa kimom i korijanderom.
Dragoljub, neven i korijander podstiču zdravlje krompira i štite ga od plamenjače. Dragoljub svojim jakim mirisom pored brokolija, tikvica, kupusa i voća odbija lisne vaši.
Bosiljak štiti krastavac i paradajz od napada pepelnice, dok od iste bolesti luk štiti majoran. Pored zaštite od bolesti, bosiljak odbija trips, muve i komarce.
Ren posađen ispod trešnje sprečava moniliju, izazivača truljenja.
Matičnjak jača otpornost voćaka, poboljšava aromu, a posađen ispod breskve sprječava kovrdžanje lista (istu funkciju ima i beli luk).
Najbolje kombinacije žita i trave
pšenica – soja
pšenica – raž
leguminozni pokrovni usjev – kukuruz
ovas – grahorica
kukuruz – soja
kukuruz – pasulj
Združeni usjevi su pogotovo idealni za male bašte jer pravilnim odabirom iskoristićemo svu raspoloživu površinu maksimlano i povoljno uticati na rast biljaka.
Iako savremena poljoprivreda združenim usjevima ne pridaje veliki značaj, u baštama se mješanjem kultura dobijaju fantastični rezultati. Možda odabir dobrih i loših susjeda neće rješiti sve probleme, ali će ih svakako svesti na minimum.
Za sve one kojima je dosta moderne tehnologije i savremenih monotonih poslova, jedno pusto ostrvo nudi nešto jedinstveno.
Škotsko ostrvo Sjeverni Ronaldsej traži zainteresovane pastire, koji će pošteno biti plaćeni da čuvaju rijetku vrstu škotske ovce – orkni.
Ostrvo traži iskusne pastire, prenosi britanski Metro, koji će paziti da ovce ostanu u stadu, da jedu samo planiranu hranu koju mogu da svare, da budu na bezbjednim lokacijama i udaljene od svih litica koje se nalaze u okolini.
Pastiri će biti zaduženi i da paze na zid koji razdvaja prirodno stanište ovaca od njiva na kojima se uzgaja hrana za cijelo ostrvo. A pošto je zid star, pastir će biti zadužen i da ga popravlja.
Radi se 35 sati nedeljno, a plata je 24,473 evra.
Prilikom prihvatanja posla, budući zaposleni će morati da ostane tri godine u radnom odnosu kako bi zid u potpunosti bio popravljen, a broj ovaca se povećao.
Čim paradajz dostigne visinu dovoljnu za vezivanje, počinje rast zaperaka. Zaperci su mali izdanci koji se pojavljuju na mjestu odvajanja lista od stabljike. Slikovito rečeno, to su bočni izdanci koji se pojavljuju u „pazuhu“ listova paradajza. Mogu narasti do u nedogled i potpuno preuzeti primat nad centralnom stabljikom.
Zaperke je najbolje uklanjati čim se uoče, odnosno dok su mali. Zaperci se lako kidaju, a možete ih ukloniti rukom, oštrim nožem ili makazama, samo pazite da ne oštetite stablo. To bi trebalo da radite na svakih 3 do 5 dana.
Imajte na umu da zaperci vrlo brzo i konstantno rastu. Ukoliko se ne uklanjaju, od stabljike paradajza naprave žbun sa mnogo malih grana, od kojih svaka ima svoje plodove. Mnogi naši baštovani ne zakidaju zaperke vjerujući da će ukoliko ostave veliku količinu bočnih izdanaka dobiti i više plodova ili da oni jednostavno neće smetati biljci ako i ostanu na njoj. Ali ti plodovi su onda veoma sitni i često neupotrebljivi, jer biljka ne može kvalitetno da hrani toliko mnogo izdanaka. Na sredini životnog ciklusa stabla, možda ih više nećete sretati na donjem dijelu (koji je tada veoma čvrst i zadebljao), ali će se sigurno pojavljivati u višim dijelovima.
2 savjeta za uspješniji rad
* koristite rukavice dok obavljate ovaj posao, jer stabljike paradajza boje našu kožu, koja se mora i više puta prati dok sav zeleni pigment ne izađe iz nje
* zaperke koje otkinete slobodno odložite na malč; oni će se brzo razgraditi, obogatiti i malč i zemlju, i na potpuno prirodan način hraniti sve što iz nje raste.
Kozji sir, jogurt i surutku bi trebalo što češće imati na meniju, jer kod djece podižu imunitet, a važni su i za izgradnju i obnovu kostiju.
Podstiču pravilan rad digestivnog trakta, ali se preporučuju i u prevenciji i terapiji oboljenja jetre (masna jetra, ciroza, mononukleoza).
Djelotvorni su kod osteoporoze, povišenog holesterola i krvnog pritiska, upala i rada bubrega.
Proteini iz kozje surutke se odmah apsorbuju i snabdevaju mišićne ćelije energijom i aminokiselinama, a atletičarima i rekreativcima obezbijeđuje brz oporavak mišića poslije treninga.
Izvanredna je i za trudnice, kod kojih postoji povećana potreba za bjelančevinama.
Surutka je bogata i esencijalnom aminokiselinom triptofan (prirodni sedativ). On stimuliše lučenje serotonina, najpoznatijeg neurotransmitera koji stvara osećaj relaksiranosti.
Serotonin deluje i antidepresivno, smanjuje apetit, snižava holesterol i čisti zubne naslage.
Naučnici berlinskog univerziteta i Svjetska antidoping agencija (WADA) objavili su da hemikalija hidroksiekdison iliekdisteron, koja se nalazi u povrću povećava snagu sportistima i da bi trebalo da bude zabranjena kao doping.
Prema studiji, sportisti u treningu koji su deset nedjelja dobijali hidroksiekdison putem dodatka hrani, bili su triput jači od onih koji su trenirali sa placebom.
– Očekivali smo da ćemo vidjeti razliku, ali nismo očekivali da će biti tolika – rekla je berlinska profesorka Marija Par.
Mnogo vrsta povrća sadrži hidroksiekdison, ali spanać je među njima najpoznatiji. Ekdisteron ili hidroksiekdison je steroidni hormon koji je sličan ljudskim androgenima poput testosterona.
Smatra se adaptogenom, s obzirom na sposobnost produžetka tjelesne ravnoteže i smanjenja ćelijskog stresa. Sportistima je zanimljiv jer povećava retenciju azota i sintezu proteina. Povećava snagu i izdržljivost.
Naučnici su dosad sproveli više od 50 studija o ekdisteronu i zaključili da: povećava sintezu proteina, povećava ukupni sadržaj proteina i glikogena u mišićima, potiskuje hipoglikemiju, a snažno stabilizuje nivoe šećera u krvi, kao glihemijski regulator rezultira konstantnim osjećajem visoke energije, podstiče ugradnju glikogena u jetri i mišićima, spriječava visoke nivoe šećera u krvi i visoke nivoe insulina, ima jaka protivupalna svojstva, smanjuje visoke nivoe kortizola, povećava sportsku izvedbu povećanjem radne sposobnosti i kapaciteta pluća, smanjuje umor i apatiju, ali istodovremeno povećava brzinu i snagu.
Naučnici su savjetovali WADA-i da doda hidroksiekdison na listu zabranjenih supstanci. Studija je pokrenuta nakon što su se pojavile naznake o upotrebi hidroksiekdisona u ruskom sportu i navoda da supstanca povećava mišićnu masu i ubrzava oporavak nakon napornih treninga.
Kukuruzni plamenac ( Ostrinia nubilalis ) je štetočina koja se sreće svuda u našoj zemlji. Hrani se velikim brojem gajenih i korovskih biljaka, a najviše kukuruzom i paprikom.
Posebno su ugroženi sjemenski kukuruz i kukuruz šećerac, a u povrtarstvu ekonomski zanačajne štete pričinjava na paprici, paradajzu, pasulju, celeru…
Kod kukuruza gusjenica oštećuje sve nadzemne dijelove čime slabe biljke i direktno utiču na smanjenje prinosa. Na šećercu štete su posebno značajne na klipovima. Gusjenice se hrane njima, izjedaju ih i zagađuju svojim izmetom, te kao takvi postaju manje upotrebljivi.
Na paprici se gusjenica plamenca uglavnom, u plodove ubusuje uz same peteljke. Mjesto ubušivanja se jedva prepoznaje po sićušnim otvorima i brašnastom izmetu gusjenica. One se hrane sjemenom i mesom, tako da na pojedinim mjestima plodova ostaje samo pokožica. Unutrašnjost plodova je zagađena izmetom i usljed prodora fitopatogenih mikroorganizama, takvi plodovi počinju da trule i postaju neupotrebljivi. Mladji plodovi paprike usljed prisustva gusjenica , najćešće opadaju, dok razvijeni ostaju na biljkama.
MJERE SUZBIJANJA
Smanjenju brojnosti plamenca doprinosi uništavanje i duboko zaoravanje kukuruzovine i drugih žetvenih ostataka u kojima ove gusjenice prezimljavaju. Ukoliko se obrada zemljišta obavi na dubinu od 30cm, i bez ostataka kukuruzovine na površini, ova mjera, praktično u potpunosti eliminiše štetočinu. Prezimjelu kukuruzovini treba uništiti do sredine maja mjeseca, kako bi se spriječila pojava leptira nove generacije. Pri gajenju paprike izbjegavati kukuruz kao predusjev i težiti ka što većoj prostornoj izolaciji.
Pravilno hemijsko je jedino moguće na osnovu praćenja leta leptira na lovnim lampama ili uz pomoć feromona. Ako se u vrijeme leta 10 – 14 dana posle maksimalnog leta leptira kod kod kukuruza šećerca utvrdi 10% naseljenih biljaka jajima ili napadnutim gusjenicama treba izvesti hemijsko tretiranje.
Na paprici prvo tretiranje se izvodi 7-10 dana nakon početka leta druge generacije i to obično biva sredinom ili krajem jula mjeseca.
Za ovu svruh mogu se koristiti preparati na bazi INDOKSAKARBA, BIFENTRINA i DELTAMETRINA.
Za povrće su nepovoljne visoke temperature. U vrijeme visokih temperatura smanjuje se stvaranje hraniva u biljci i povećava njihovo trošenje. Sve to otežava rast biljke. Najbolji način zaštite biljke je osvježavanjem zalijevanjem ili njihovo gajenje u sijenci – zasjenjivanje.
U plasteničkoj proizvodnji odnosno obliku proizvodnje koji se odvija ispod različitih oblika plastičnih prektiva dolazi do nastanku ožegotina na listovima i plodovima plodonosnog povrća. Navedeni materijali propuštaju sunčeve zrake i značajno povećavaju temperaturu. U takvim uslovima stvaranje bilo kakvog oblika sjenke na pokrovnom materijalu od ključne je važnosti.
Materijali za zasjenjivanje
Za obezbeđivanje optimalne talasne dužine dnevne svjetlosti koriste se različiti pokrovni materijali. Praksa nudi različite mreže za zasjenjivanje različitog stepena gustoće. Stepen gustoće kreće se od 10 do 90%. Za povrće i začinsko bilje i većinu cvijeća preporučena gustoća mreže je 30-40%. Za proizvodnju tropskog ukrasnog bilja poput orhideje, fikusa i filodendrona gustoća mreže pruža sjenu od 50-80%.
Materijali za mreže su polietilen (kao i za folije) i polipropilen različitih načina tkanja. U zavisnosti od načina tkanja i rasporeda tkanine limitira se i gustoća mreže. U praksi se za zasjenjivanje do 50% koriste zelene mreže, dok se za veće stepene zasjene najčešće koriste mreže tamnijih boja. Takođe, u upotrebi su i bijela, žuta, plava, siva i crna mreža.
Prednosti mreže za sjenčenje
Osim što biljkama pružaju zaštitu od pretjerane sunčeve radijacije mreže za sjenčenje pružaju zaštitu od nepovoljnih uslova spoljne sredine (grad, jaki vjetrovi, oluje), a pružaju i fizičku zaštitu od štetočina iz vazduha ptica, slijepih miševa… Pored svega toga mreže poboljšavaju klimatske uslove (temperatura, vlažnost, strujanje vazduha) i povećavaju udio difuzne (rasute) svjetlosti, kao i apsorpciju različitih djelova spektra čime utiču na kvalitet svjetla.
Korist mreža u boji uključuje produžetak vremena berbe, kvalitetniji plod (veći sadržaj likopena kod paradajza).
Zasjenjivanje prirodnim metodama – Kreč i zemlja.
Kreč se može koristiti kao premaz preko folije plastenika, a u zavisnosti od stepena razblaženja definisan je i stepen zasjenjivanja plastenika. Sa krečom mogu se upotrebljavati i dodaci koji će omogućiti njegovo prijanjanje za foliju i onemogućiti brzo ispiranje sa folije. Od prirodnih preprata najčešće su u upotrebi mlijeko, ulje, deterdžent.
Upotreba zemlje je najjednostavnije rešenje, ali i najkratkoročnije. Slično kao i upotreba kreča od stepena razblaženja zemlje zavisiće i stepen zasjenjivanja površine.
