Goran Rašković se vratio iz Italije u Aleksandrovac i postao vodeći proizvođač rezanog cvijeća

Goran Rašković, četrdesetpetogodišnji uzgajivač cvijeća iz Aleksandrovca kod Laktaša, razlikuje se od većine ljudi jer lako dolazi do ideja, koje ubrzo uspješno i realizuje. Po povratku iz Italije,gdje se afirmisao i stekao prijatelje, Goran se u rodnom  selu Krnete odlučio na proizvodnju povrća. Ubrzo se zbog rentabilnosti  preorijentisao na cvijeće. Kupio je kuću u  susjednom Aleksandrovcu i oko nje na svakom slobodnom kvadratu podigao plastenike.

Kale i gerberi su dominantne vrste u plastenicima, a pored toga radi  i na eksperimentalnoj proizvodnji.

-Kala sukcesivno cvijeta u plastenicima na površini od pola hektara. Režu se i gerberi, sezona je u toku  i zadovoljan sam.Krenuo sam eksperimentalno i sa proizvodnjom eukaliptusa i hiperikuma. U čašama imam tri hiljade mladih eukaliptusa, to je australijsko drvo koje ima ljekovita svojstva, a traženo je i za parkove, dekoracije u cvjećarstvu i druge namjene, priča Rašković.

Iako nema podršku banaka niti resornog ministarstva i izložen je žestokoj konkurenciji, Goran se ne predaje, već uveliko razmišlja o povećanju proizvodnje.

-Nemam podršku ni države ni banaka. Od dobiti redovno ostavljam jedan dio za proširenje proizvodnje, tako da napredujemo  lakšim tempom. Poenta je u tome što proizvodim sve ono što se u našoj državi uvozi. Osim toga moji proizvodi su kvalitetniji, dostupniji i raspoloživi tokom 24 sata u danu, priča Rašković.

Zima i vjetrovi najveća opasnost za plasteničku proizvodnju

Zima je najteža za cvjećarsku i plasteničku proizvodnju i ona je za leđima.Ovo ljeto karakteristično je po olujnim vjetrovima, pa su dežurstva u plastenicima neminovnost.

Ipak ljeto je daleko lakše od zime, jer je u toku berba i priliv sredstava, a ne moraju se zagrijavati plastenici, već provjetravati, što je daleko jednostavnije.

-Uporan sam i odlučan. Cvjeće me osvježava, uživam dok radim oko njega. Mladi ljudi danas olako odlaze u evropske države. A kada bi samo na pola sata došli kod mene da im prenesem neka od svojih iskustava, vjerujem da bi se pokolebali. Evo ja  osluškujem šta nedostaje na tržištu, potom odlazim u  inostranstvo i nabavljam repromaterijale, a ovdje proizvodim. Danas je to lako. Ja za dan ili dva dobijem sjeme ili sadnice iz Amerike ili Australije, Kolumbu je za to trebala godina ili dvije, našalio se na kraju Goran Rašković,  cvjećar iz Aleksandrovca.

Goran se usavršio i u stručnom dijelu. Sam proizvodi supstrat za plastenike, ph vrijednost održava uz pomoć iglica od četinara, tu su i neke tajne koje su specifične samo za njega.

Priznaje da mu je proizvodnja cvijeća stvorila veliki krug prijatelja širom države. Kaže  da biznis prepoznaje samo dinamične i ozbiljne ljude, a politika i nacionalistička prepucavanja su potpuno iskorijenjeni. Zato je i uvjeren da će ovogodišnja eksperimentalna proizvodnja eukaliptusa i hiperikuma, već naredne godine postati jedan od stubova njegove proizvodnje u desetak velikih plastenika.

Boško Grgić

Izvor: AgroSavjet