Tradicionalni „Sajam vina i meda“ koji se svake godine organizuje povodom krsne slave grada Trebinja – Svetog Preobraženja Gospodnjeg okupio je 25 izlagača iz Republike Srpske i Crne Gore. U hladu gradskog parka, tokom dva dana, brojni gosti mogli su da uživaju u prepoznatljivim hercegovačkim proizvodima.

Tradicionalni „Sajam vina i meda“ koji se svake godine organizuje povodom krsne slave grada Trebinja – Svetog Preobraženja Gospodnjeg okupio je 25 izlagača iz Republike Srpske i Crne Gore. U hladu gradskog parka, tokom dva dana, brojni gosti mogli su da uživaju u prepoznatljivim hercegovačkim proizvodima. Iako je ova godina za trebinjske pčelare bila prilično loša, to se nije dalo primijetiti na brojnim štandovima. Premda je med prva asocijacija na bavljenje pčelarstvom, više nego bogat i raznolik spektar pčelinjih proizvoda ukazuje da vrijedni domaćini, koji ne žale truda, od pčela imaju mnogo više.

„Što se tiče pčelinjih proizvoda najviše ima meda, u njega mogu da se stave bademi, sjeme od koprive…Imamo i propolis kapi, medovaču rakiju, propolisnu rakiju, imamo vosak, svijeće… Tu su i medenjaci koji se prave po starinskom receptu… Može dosta toga da se proizvede na gazdinstvu„, kaže Nada Kovačević.

A Kovačevići zaista proizvedu. Njihov pčelinjak broji 150 košnica. Iako nisu zadovoljni ovom godinom, ne žale se, jer je prošla bila dobra.

ˮKad jedna zamedi, kažu, može za tri sljedeće da potkrpi troškove„, dodaje.

Medovača i medovina – rakija i vino od meda

Na štandu pčelinjaka Čičković osim meda od kadulje i vrijeska, takođe je još mnogo toga. Između ostalog i pića koja se prave od meda – medovina i medovača.

„Medovača i medovina nisu isto, kako mnogi misle. Riječ je o različitim proizvodima. Medovača je, u suštini, rakija koja se pravi kod nas sa lozom, dok je medovina vino od meda i u njega ide tek izvađeni med, kada se okviri vrcaju i skine površinski dio saća onda se to pomiješa sa vodom i vri 40 dana. Važno je, naravno, držati se i pravog omjera„, priča nam Anđela Čičković. Prema njenim riječima, svaki proizvod nađe kupca, med možda najprije, propolis kapi takođe.

Osim po medu, Hercegovina je prepoznatljiva i po vinima. Na ovogodišnjem sajmu predstavilo se 12 vinarija koje su članovi Udruženja vinara i vinogradara „Vinos“.

Podrška za domaće proizvođače

Otvarajući sajam gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić rekao je da je potrebno više raditi na reklamiranju hercegovačkih proizvoda koji su kvalitetni i prepoznatljivi.

„Mi imamo prepoznatljiva pića, i hranu koja je itekako kvalitetna i dobra. To treba da prezentujemo u narednom periodu. To je naš cilj. Ovaj sajam treba da bude poruka svima nama da podržimo ove ljude koji su prije svega hrabri jer su uložili u svoj biznis i rizikuju. Mi kao grad možemo, i pokušavamo, da ih podržimo, kako smo to radili u prethodnom, nadam se da ćemo i u narednom periodu„, istakao je Ćurić.

Organizator „Sajma vina i meda“ je trebinjski Agrarni fond.

„Naše je bolje“

Da Trebinje bude u potpunosti u znaku domaćih proizvoda pobrinuli su se iz Privredne komore RS i Područne privredne komore Trebinje. Ispred prostorija Turističke organizacije Grada Trebinja organizovana je promocija domaćih proizvoda, u okviru projekta „Naše je bolje“. Zahvaljujući petnaestak domaćih proizvođača od Кozarske Dubice do Trebinja, Trebinjci i turisti, kojih je tokom avgusta prepun grad, uvjerili su se u kvalitet domaćih mliječnih proizvoda, meda, čajeva, slatkiša, krema na bazi bilja, sokova…

Izvor: Agroklub.ba

Bela Palanka — Inženjer mašinstva Marko Ilić (35) napustio je Niš i trajno se preselio u rodno selo svog oca Tamnjanicu kraj Bele Palanke.

Odlučio je da tamo u porodičnoj kući proizvodi džemove.

Ilić je rekao da je ta odluka začudila mnoge njegove prijatelje i poznanike, ali da je on čvrsto rješen da se tim poslom bavi i ubuduće jer vjeruje da može da donese dobru zaradu.

„Prošle godine sam krenuo da proizvodim zimnicu i to na nagovor tetke Ljiljane Petrović, koja je u Tamnjanici počela da uzgaja lavandu i smilje, ali i borovnice i ruže. Počeo sam da prerađujem prije svega borovnice i ruže, a onda i divlje jagode. Prošle godine su to bile skromne količine, a ove godine sam uvećao proizvodnju. Od početka godine proizveo sam 12.000 tegli džema“, izjavio je Ilić.

On je kazao da se domaća zimnica iz Tamnjanice prodaje dobro, tako da planira da otvori i svoje prodavnice, prije svega u Nišu i Beogradu.

„Radim na tome da od proizvoda sa etiketom ‘Tamnjanica eko-plantaže’ napravim brend. Planiram da osim slatke, proizvodim i slanu zimnicu. Prerađivaću papriku i praviti ajvar“, istakao je Ilić.

Prema njegovim riječima, trenutno mu je najveći problem pronalaženje radnika za proizvodnju.

„U Tamnjanici nema mladih ljudi, ostala su samo staračka domaćinstva. Radnike uglavnom pronalazim u Beloj Palanci i okolnim mjestima“, izjavio je Ilić.

Selo Tamnjanica sa osamdesetak kuća na obroncima Suve planine oživjelo je posljednjih nekoliko godina zahvaljujući plantaži lavande i smilja koja je u ataru tog sela „narasla“ na preko 200 hektara.

U Tamnjanicu se posljednjih par godina osim Marka doselilo još desetak ljudi, što je za mještane pravo čudo jer su u proteklih pola vijeka otuda svi samo odlazili.

Izvor: B92

TREBINJE – Voće je u Hercegovini ove godine dobro rodilo ali ga nema ko obrati. Berba polako počinje a u voćnjacima i vinogradima tek po koji radnik. Berači koji su redovni svake godine i ove su tu. Kažu da im nije teško brati i da radnika, itekako, fali.

„Fali radne snage, zaista ne znam zašto ova mladost ne radi. Mogu zaraditi isto kao i mi, ko radi zaradiće sigurno. Koliko već radite ovdje? Sedma je godina“, kaže Zdravko Porobić, radnik.

„Kome nije potrebno taj izbjegne kome jeste dođe radi, promuči se. Odakle sve ima vaših kolega ovdje da rade? Pa ima iz Bosne, Srbije, Bileća područje Hercegovine. Nije baš neka navala ali dobro sve u svemu“, kaže Nada Ljubibratić, radnik.

Vlasnici na mukama. Kažu – uradiće sve samo da nađu dobre radnike. Ističu da su poboljšali uslove rada i plate. Mnogi koji su, do ove godine brali hercegovačko grožđe, sada rade na Jadranu pa je problem nedostatka radnika u Hercegovini  sve izraženiji.

„Sada nam radne snage treba, teže je svake godine, ljudi odlaze u Dubrovnik, dosta je radnosposobnih otišlo raznih zanimanja. Tako da smo oskudni sa radnom snagom“, kaže Ranko Petijević, vinogradar.

„Korigovali smo cijene, malo su veće cijene normi. Takođe ne radi se više izvlačenje ručno, nego se izvlačenje iz redova radi pomoću trektora“, kaže Branko Anđelić, Agrofin Trebinje.

Veći proizvođači imaju i veći problem. Hvataju se za glavu kada vide da voće sazrijeva a da ga nema ko brati. U Popovom polju kažu da fali na stotine radnika.

„Sada kada krene najveći jek berbe koliko će vam trebati radnika? Mi gazdujemo sa nekih 350 hektara otprilike tako neki optimalan broj je kada se sve odvija nesmetano je jedno 350 ljudi. Jedan čovjek po hektaru za sve operacije da se sve odvija nesmetano i u predviđenom vrenskom periodu. Činjenica je da sada ne možemo obezbjediti taj broj ljudi i sa postojećom količinom ljudi pokušavamo da se izborimo sa kratkim vremenom a velikim brojem poslova“, kaže Dragiša Bašić, rukovodilac voćarske proizvodnje AD Popovo Polje.

Po sreći ili nesreći grane se savijaju od roda. Jabuke obaraju rekorde. Voćari se nadaju da će sve stići na vrijeme.

Voćari kažu da ova godina nije bila nimalo laka, ipak jabuke su dobro rodile. A ako se berba uspješno završi jabuke iz Popovog polja idu na tržište zemalja Evrope ali i na rusko tržište.

(atv)