Protiv zelenog uvenuća paradajza, borite se direktno na parceli

Intenzitet uvenuća i gubitak prinosa zavise od nivoa inokuluma u zemljištu, uslova vanjske sredine i osjetljivosti sortimenta. Patogen ima širok krug domaćina, preko 200 vrsta zeljastih i drvenastih biljaka.

Zeleno uvenuće (Verticillium albo atrum) oboljenje je koje može prouzrokovati ozbiljne gubitke pri uzgoju povrtarskih biljaka iz familije Solanaceae. U prodručjima gdje se ove biljke dugo uzgajaju, naročito u monokulturi, može doći i do potpunog propadanja usjeva. Intenzitet uvenuća i gubitak prinosa zavise od nivoa inokuluma u zemljištu, uslova vanjske sredine i osjetljivosti sortimenta. Patogen ima širok krug domaćina, preko 200 vrsta zeljastih i drvenastih biljaka. Od uzgajanih, to su vrste iz familije Solanaceae (paprika, paradajz, krompir, plavi patlidžan), Cucurbitaceae (krastavac, dinja, lubenica) i druge. Uzgajane biljne vrste koje nisu osjetljive na ovog patogena su kukuruz i strna žita.

Razlog zašto je patogen destruktivan u ovolikoj mjeri i zašto uzrokuje opasna oboljenja je i to što može zaraziti biljke u svim fazama razvoja, tako da mlade biljke i sadnice mogu veoma brzo propasti po ostvarenju infekcije.

Prvi simptomi uočavaju se na donjem lišću, u vidu blagog uvenuća. Zaraženo lišće omekša, uvija se ka unutrašnjosti, međutim zadržava boju. Na osnovu ove karakteristike je i nastao naziv zeleno uvenuće. Sa daljim razvojem lišće gubi čvrstinu, suši se i na kraju i otpada. Pored lišća napadu patogena izložene su i grane pa i čitave biljke. Tada se na uzdužnom presjeku korijena i prizemnog stabla može primijetiti nekroza, koja je karakteristična za zeleno uvenuće. U pojedinim slučajevima biljka može dati prividan izgled oporavka, naročito u početnim fazama oboljenja. Karakteristično je da biljke imaju skraćene internodije što im daje žbunast izgled.

Kod paradajza, za razliku od paprike, simptomi se javljaju nešto kasnije, na starijem lišću u vidu hlorotičnih pjega koje potom nekrotiraju.

Parazit se prenosi kišnim kapima

Patogen se i u odsustvu biljke domaćina, ostacima biljnog materijala može održati u zemljištu preko deset godina pri optimalnim uslovima, iako je realnije da taj period traje do četiri godine. Bez obzira na to, za infekciju biljaka dovoljna je veoma mala količina, kažu PSSS Smederevo.

Za infekciju biljaka optimalni uslovi su vlažno zemljište, temperature do 25°C, ne ispod 20°C.

Gljiva prodire kroz rane ili direktno kroz epidermis korijena tako što se sprovodnim žilama prenosi kroz čitavu biljku gdje se dalje razvija i tako otežava transport vode i mineralnih materijaka nadzemnom dijelu biljke. Parazit se u prirodi prenosi površinskom vodom, kišnim kapima na primjer, zaraženim biljnim ostacima i zaraženim sjemenom.

Plodored kao preventiva

Borba protiv zelenog uvenuća prije svega podrazumijeva da se na parceli nije uzgajalo povrće. Naročito je biljke iz familije Solanaceae preporučljivo uzgajati svake pete godine. Ukoliko je to moguće, a ako to nije slučaj, obavezna je primjena plodoreda. Između uzgoja povrtarskih biljaka preporučuje se uzgoj ratarskih usjeva kao i uklanjanje biljnih ostataka i korovskih biljaka koje spadaju u agrotehničke mjere. One mogu pomoći u smanjenju potencijala zaraze. U zatvorenim prostorima, zemlju je potrebno dezinfikovati, termičkim ili hemijskim putem.

Od fungicida najčešće se koriste fungicidi iz grupe benzimidazola, ali oni imaju ograničeno djelovanje.

Izvor: Agroklub

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Preporuka za vas

VIDEO