Na posjedu od sedam hektara na lijevoj obali riječice Matura u Novom Selu, supružnici Brano i Tatjana Račić bave se plasteničkom proizvodnjom. Nekoliko tona raznog povrća već je dospjelo za berbu, a riječ je o najkvalitetnijim sortama paprika i paradajza.
U rasadniku smo zatekli samu suprugu Tatjanu. Brano je odvezao trupce topole jagnjide do obližnje pilane. Njegove ‘zlatne ruke’ od ove vrste topole prave prelijepe stolove, komode i druge dijelove namještaja. Brano je i vrsni majstor za izradu čamaca, pletenje ribarskih mreža, sklapanju raznih alatki koje mu olakšavaju rad u plastenicima i drugih vještina.
Da bi započeo rad u plastenicima, njivi ili radionici, Brano i Tatjana su obavezni da prvo nahrane guske, ćurke, koke i drugu živinu, raštrkanu na sve strane povećeg imanja. Tek onda treba razmisliti o prioritetima za taj dan.
-Problem je sa nedostatkom radnika. Nema radno-sposobnog stanovništva ni u Novom Selu, ni u obližnjoj Dolini. Mučimo se sami, ponekad nam neko od komšija pritekne u pomoć, kaže Tatjana.
Velike problem zadalo im je i julsko nevrijeme. Nekoliko plastenika je uništeno, najlon je pokidan, konstrukcije pomotane. Račići su smogli snage i pobijedili i vremenske neprilike, iako će šteta dostići nevjerovatnih 20 hiljada maraka.
-Trenutno imamo osam velikih plastenika. Jedan smo dobili proljetos u okviru projekta pomoći ugroženim domačinstvima od poplava. U njemu ćemo proizvoditi rasadu. Jedan plastenik namijenjen je za krastavce, uglavnom posla ima, kaže Tatjana.
Rad u radionici odmor za Branu
Kada nije u plastenicima ili na njivi Brano je u radionici. Slovi za nadaleko poznatog majstora za svu drvenariju. Za izradu čamaca mu nema ravnog u cijeloj Posavini. Posebno ističe veliki trpezarijski sto od topole jagnjide. Uradio ga je po narudžbi.
Kaže da bi u Njemačkoj, gdje je ranije radio, za njega dobio najmanje hiljadu eura.
-Zadovoljan sam sa ostvarenom cijenom za sto. Napravio sam ga od dobro osušene, a veoma stare i debele topole. Radio sam ga kad pozavršavam poslove oko živine i povrća. Odmarao sam se u radionici izvlačeći visoki sjaj ove ploče, koja na sebi ima mali milion vrževa, kao da ju je umjetnik pravio, a ne priroda, kaže Brano.
I ove godine, po treći put će učestvovati na tradicionalnoj smotri ‘Stari zanati’, koje organizuje Kulturni centar Gradiška. Osim čamca , mreža i alata Brano na licu mjesta napravi i fiš od nekoliko vrsta savske ribe.
U plastenicima 20 tona povrća
Nakon radionice put nas dalje vodi na parcelu sa proizvodnjom na otvorenom i u plastenike sa paprikom i paradjzom. Unutrašnjost besprijekorna, svaka biljka povezana, oplijevljena i zalivena. Za međurednu obradu Brano koristi improvizovanu mini kopačicu napravljenu od dijelova starog bicikla i čelične pile za balvane. Berba paprike i paradajza je krenula i trajaće do oktobra.
-Usjevi su veoma zdravi i lijepog izgleda. Očekujem da ću ubrati najmanje pet tona paprike i dva puta toliko paradajza, te oko pet tona krastavca i drugog povrća. Ali za razliku od drugih proizvođača ja papriku i paradajz neću prodavati preko nakupaca, već direktno. Već sam obišao nekoliko većih prodavnica i preduzeća koja imaju svoje kuhinje. Zašto da neko zarađuje na mom radu bez imalo znoja, kaže Račić.
Život na selu održiv
Brano Račić kaže da se ne kaje ni jednog trenutka što je sa suprugom Tatjanom napustio Rijeku, a potom i Njemačku i vratio se u Novo Selo, pitomo selo u neposrednoj blizini rječice Mature, Save i rezervata Bardača. Došao je na posjed od oko 7 hektara izuzetno plodne oranice, iz koje gotovo svake godine izvuče maksimum.
Osim toga Brano se bavi i pravljenjem i servisiranjem drvenih čamaca, raznih alatki, namještaja od autohtonog drveta, pletenjem ribarskih mreža, sušenjem svinjskog, guščijeg i drugog mesa, proizvodnjom guščije masti…
-Trenutno u jatu imamo 60 gusaka. Dobro ih hranimo, a osim mesa veoma je cijenjena i guščija mast. Godišnje proizvedemo 50 litara guščije masti.Nema grada u našoj zemlji u koji nismo po narudžbi slali teglicu masti. To je provjereni lijek, a mi spadamo u rijetke uzgajivače gusaka. Za ovoliku živinu treba sijati kukuruz, ječam i druge žitarice, kaže Tatjana.
Račići se ne žale, zasukali su rukave i rade. Tatjana se ubrzo vraća u Njemačku, gdje radi kao njegovateljica. Odmor je provela radno,a rezultati su tu. S vremena na vrijeme pomognu im i kćerke Amanda i Andrea. Račići su tipičan primjer kako se i u uslovima neuređenog tržišta, sa prekomjernim uvozom i nepoznatim cijenama može uspjeti. I ne samo uspjeti, već i neprestano proširivati, bez obzira na vremenske neprilike, uvozni lobi i varljivo tržište.
Boško Grgić
Izvor: AgroSavjet