Naslovnica Blog Stranica 87

Kako spasiti orhideju od truljenja

Ukoliko cvjetovi na vašoj orhideji gube boju, a listovi opadaju, vreme je da izvadite orhideju iz saksije i krenete sa presađivanjem.

Kako spasiti orhideju od truljenja

Razlog za to je truli koren, koji je izgubio vitalnost i to se najčešće dešava usljed preteranog zalivanja. Ako se oko korena koji je skroz žilav stvorio sunđer, znači da bi trebalo da pazite na količinu vode koju koristite pri zalivanju.

U tom slučaju prvo što treba da uradite je da isječete truli koren. Nakon toga obavezno operite i dezinfikujte listove orhideje.

Za to će vam biti potreban bijeli luk. Benefit bijelog luka je što ubija sve bolesti i bakterije koje se lako lijepe za koren orhideje što i ubrzava njegovo propadanje. Izgnječite čen bijelog luka i pomiješajte sa malo vode, a potom samo tu tečnost (bez bijelog luka) prespite u još litar vode i potopite orhideju sa listovima na 10 minuta. Nakon toga ostavite da se i koren i listovi dobro osuše.

Pročitajte: Kako spasiti orhideju od sušenja

Zatim uzmite plastičnu ili staklenu čašu, bitno je da bude providna, dodajte malo vode i ubacite listove tako da vrhovi dodiruju vodu dok je stabljika podignuta. Potom uzmite još jednu takvu čašu, napravite male rupice na vrhu i preklopite biljku kako biste dobili efekat staklene bašte. Najbolje bi bilo da dvije čaše učvrstite trakom ili selotejpom i postavite ih blizu prozora kako bi biljka dobijala dovoljno svetlosti.

Nakon 2 do 3 nedjelje primjetićete prve korijene, a za 3 mjeseca bi trebalo da imate zdrav i jak koren spreman za sađenje, prenosi Zadovoljna.rs. Ukoliko ste već pokušavali ovakve trikove i nije vam uspjelo, razlog je vjerovatno pogrešno kvašenje novog korena.

Švedska grančica ima 46 ljekovitih dejstava

Originalni rukopis recepture švedske grančice star je oko 1000 godina, a potiče iz
staronjemačkog manastira. Njegov prepis je nađen vijekovima kasnije u zaostavštini čuvenog švedskog ljekara dr Sameta, čija je porodica bila izuzetno dugovječna: neki njeni članovi šivjeli su vijek i tri decenije, a Samet je život izgubio u 104. godini, padom sa konja.

PRIMJENA ŠVEDSKE GRANČICE PREMA STAROM RUKOPISU I OPIS LJEKOVITIH DEJSTAVA

1. Ako češće pomirišemo ili udahnemo švedsku grančicu, utraljamo u tjeme, stavljamo
na glavu, proći će nesvjestica, vrtoglavica, poboljšaće se pamćenje i rad mozga.
2. Pomaže protiv bolova u očima, čisti oko, liječi crvenilo očiju, čak i ako se radi i o upali
oka ili zamućenom vidu. Pomaže kod katarakte, ako se na vrijeme oblaže oko ili kvasi kod
otvora blizu nosa.
3. Ako se redovno i temeljno namažu rane kod boginja ili sve ostale vrste rana, pa čak i
na sluzokoži u nosu ili drugim dijelovima tijela, izliječiće se.
4. U slušaju zubobolje, uzeti supenu kašiku šveske grančice sa malo vode i držati neko
vrijeme u ustima ili namazati zub, bol će se ublažiti i zub se neće dalje kvariti.
5. Ako se na jeziku pojavi plik, za kratko vrijeme može se izliječiti ako se nakvasi
švedskom grančicom.
6. Ako je grlo upaljeno i teško se guta, ujutru, uveče i u podne treba uzeti švedsku
grančicu i polako gutati. Nestaće upale i grlo će se izliječiti.
7. Kod grča u stomaku treba uzeti jednu supenu kašiku šveske grančice.
8. Kod proliva treba uzeti tri supene kašike, polako, jednu za drgom, i rezultat će se
osjetiti vrlo brzo.
9. Rastjeruje vjetrove, hladi jetru, liječi tegobe u želucu i sve ostale probleme sa
varenjem, a pomaže i kod zatvora.
10. Kapi dobro djeluju na želudac i kada je otežano varenje i kada se hrana ne
zadržava u želudcu.

Pročitajte: Troskot ljekovita biljka – Za šta i kako se korsiti?

11. Pomaže kod bolesti žuči. Dnevno dva puta, uveče i ujutru, treba uzimati po supenu
kašiku, a preko noći stavljati obloge.
12. Kod vodene bolesti šest nedelja treba uzimati po kašiku sa bijelim vinom.
13. Kod bolova u ušima i zujanja namočiti vatu i držati u uhu. Sigurno pomaže i vraća
izgubljeni sluh.
14. Kod bolova utrudnioći treba uzimati tri dana po kašiku sa crnim vinom, poslije pola
sata prošetati, nakon šetnje treba doručkovati, ali ne uzimati mlijeko. Švedsku grančicu nikad
ne uzimati sa mlijekom.
15. U posljednje dvije nedjelje trudnoće ujutru i uveče uzmite po kašiku švedske grančice
i porođaj će biti lakši. Kad nastupi porođaj, treba davati svakog drugog sata po kašičicu
švedske grančice, sve dok posteljica ne izađe. Neće imati bolove.
16. Ako poslije porođaja nastupi mastitis, stavljati obloge, ubrzo će proći.
17. Kod djece liječi boginje. Zavisno od uzrasta, dajemo kapi rastvorene u vodi. Kada
ranice počnu da se suše, malo ih natopiti svaki dan i tako neće ostati ožiljci
18. Kod glista u crijevima i kod odraslih i kod djece, pa čak i kod najupornijih glista
pomaže. Kod djece pridržavati se određene mjere. Oblog treba držati na pupku.
19. Kod žutice ubrzo će proći simptomi ako svakodnevno tri puta uzimamo po kašiku i
oblažemo jetru.

Pročitajte: Kako se uzgaja anis – Poznata ljekovita biljka

20. Pomaže kod hemoroida, liječi bubrege, rastjeruje vodu koja se taloži , liječi depresiju
i melanholiju, poboljšava apetit i varenje.
21. Pomaže kod unutrašnjih hemoroida ako prije spavanja više puta uzastopno
navlažimo kapima i popijemo kašiku švedske grančice. Tako ćemo i iznutra omekšati
nateklinu. Vatu namočimo i stavimo u rektum. Rastjeraće suvišnu krv i nestaće osjećaj kao da
peče.

22. Ako neko leži bez svijesti, treba mu otvoriti usta, i dati kašiku švedske grančice.
Ubrzo će doći svijesti.
23. Ove kapi liječe grčeve kod ‘’tihih bolova’’.
24. Kod TBC-a svakog jutra nataše uzeti švedsku grančicu i to njamanje šest nedjelja.
25. Ako izostane menstruacija ili žena ima suviše jako krvarenje, tri dana neka uzima
kapi, i to dvadeset puta. Pomaže, smanjuje i nadoknađuje.
26. Pomaže kod bijelog pranja.
27. Kod epilepsije odmah kod napada treba dati kapi, a poslije smije samo to da uzima,
jer jača nervni sistem i cijeli organizam.
28. Liječi oduzetost, vrtoglavicu mučninu.
29. Liječi crveni vjetar i boginje sa temperaturom.
30. Ako neko dobije temperaturu, ima drhtavicu, nema snage a nije opteretio ogranizam
drugim sredstvima, neka uzme jednu kašiku švedske grančice, ubrzo će osjetiti olakšanje, puls
će biti normalan, bez obzira na visoku temperaturu.
31. Kapi liječe maligna oboljenja, bradavice, ispucalu kožu. Ako se neka rana zagnoji ili
izraste divlje meso na njoj, dobro oprati bijelim vinom, pa obložiti švedskom grančicom. Sve će
brzo proći.
32. Bez opasnosti iscjeljuje sve rane, bez obzira kakvog su porijekla, da li je posjekotina
ili posledica uboda. Treba kvasiti švedskom grančicom. Staviti oblogu, ako je rana duboka, što
dublje ubrizgati kapi u nju, bez prethodnog čišćenja rane. Ona će je očistiti.
33. Stare posjekotine, ožiljci, zarasline nestaju ako ih 40 puta zaredom nakvasimo.
Neće ostati nikakav trag.
34.Liječi šumove u plućima, bez obzira koliko su zapušeni.
35. Liječi opekotine svih porijekla: od vrele vode, od vatre, od masti, idt. Treba redovno
natapati, nestaće čak i plikovi.
36. Nestaće modrice i udarci ako se redovno oblažu
37. Kod teške anemije treba duže vrijeme svakog jutra uzimati švedsku grančicu.
38. Ako nema apetita, moći će se vratiti pomoću švedske grančice.
39. Reumatski bolovi u eksptremitetima nestaju ako se svakog jutra uzimaju kapi i
stavljaju obloge na bolna mjesta.

Pročitajte: Puzava ivica – Zaboravljena ljekovita biljka

40. Liječi promrzline, čak i ako su u ranama. Oblagati sva ta mjesta što češće, ali noću
obavezno.
41. Kurje oko oblagati namočenom vatom tri dana; treba da otpadne, ili se meže bez
bolova isjeći.
42. Ujed bijesne životinje liječiti uzimanjem švedske grančice jer neutrališe otrove. Ranu
treba obložiti švedskom grančicom.
43. Kod kuge i drugih zaraznih bolesti pomaže ako se dnevno više puta uzima, čak ako
su se otekline pojavile već i na vratu.
44. Ako neko ima poremećen san, prije spavanja neka uzme jednu kašičicu kapi. Ako
neko ima nervozne snove, neka rastvori kapi u vodi i stavi obloge na srce.
45. Pijanog čovjeka možete otrijezniti sa dvije kašike ovih kapi. Odmah će doći sebi.
46. Ko je uzima svakog jutra I večeri nema potrebe da uzima lijekove, jer švedska
grančica jača organizam, krijepi nerve, čisti krv. Liječi drhtanje ruku i nogu. Tijelo će postati gipko, a lice mladalačko i lijepo.

Pročitajte: MILODUH – Veoma ljekovita biljka na koju smo zaboravili

Unutrašnja upotreba

Profilaktički, na osnovu ,,Starog rukopisa’’, treba uzimati ujutru i uveče po kašičicu rastvorenu u šolji čaja. Prilkom oboljenja svih vrsta može se uzeti i tri kašike, takođe rastvorene u čaju. Kod malignih oboljenja doza je 2 – 3 kašike i to tako, da se jedna kašika švedske grančice rastvori u 1/8 l ljekovitog čaja. To uzimati pola sata prije i poslije jela.

Obloge

Uzeti veću ili manju vatu, po potrebi, namočiti je u švedsku grančicu i obložiti
određeni dio tijela, ali prije toga namazati kožu mašću od nevena ili svinjkom mašću. To
prekriti najlonom, pa onda povezati suvom tkaninom. Zavisno od bolesti, držati 2 – 4 sata. Ako
bolesnik može da podnese, neka stoji i cijelu noć. Kome nadražuje kožu, neka drži kraće
vrijeme. Ipak je treba namazati u svakom slučaju. Ako se javi svrab, ponovo namazati mašću od nevena.

Pročitajte: Zečja djetelina – Ljekovita biljka koja pomaže kod raznih vrsta čireva /RECEPTI/

Recept

(Sve biljke koje ulaze u sastav ovog recepta provjerili su medicinski stručnjaci, a savremena nauka dokazala je da su ljekovitite)
Potrebno je: 10g aloje (Aloe vera); 5g mira (Myrrha) – izlučevine sa biljke Balsamodendrom M. Nees; 0,2 g šafrana (Crocus sativus L.); 10g lista sene (Casia acutifolia); 10g kamfora – isključivo prirodnog (Camphora); 10g korijena rabarbare (Rheum off); 10g kurkuma korijena (Curcuma longa L.); 10g venecijanskog terijaka (Teriac veneziana); 5g biljke vilino sito (Carlina acaulis); 10g korijena anđelike (Radix, Angelica archangelica L,); 10g mane (Temarix manifarea).

Umjesto aloje, može se uzeti korijen lincure (Radix, Gentiana lutera L.) ili pelin (Artemisia
absinutum L.), a kamfor, kako je već napomenuto, mora biti samo prirodni.

Svi sastijci se stave u bocu od dva litra, koja ima širok otvor, i dopune sa 28 – 40% rakijom
od žitarica, te se boca ostavi dvije nedelje na suncu ili kraj izvora toplote. Prije svake upotrebe promućkati. Prilikom pretakanja, tečnost se procijedi, a ostatak ostaje na travama, da i dalje ‘’vri’’.

Ovako spremljeni eliksir dovoljan je za više godina. Što duže stoji to je djelotvirniji.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Autor: Vera Horvat/Prirodom do zdravlja

Preventivne mjere za sprečavanje kljucanja perja kod koka nosilja

Sprečavanje kljucanja perja – Kokoške se u toku života kljucaju i oštećuju perje drugim jedinkama iz različitih razloga. Gubitak perja i tjelesnog pokrivača su štetni, naročito za nosilje.

Na prvom mjestu, to je opasno zbog pojave kanibalizma, koji može da ima i smrtne posljedice po jedinke. Svako oštećenje perja i pokrivača dovodi do gubitka energije, što znači da se dio hrane koristi za održanje energije. Kokoške trpe bol, dolazi do pojave stresa i tada su ptice podložnije bolestima.

Postoje više vrsta kljucanja kod kokoši: nježno kljucanje, grubo kljucanje, kljucanje oko kloake i agresivno kljucanje.

Pročitajte:

Nježno kljucanje – Ovo nije opasno, jer ptica samo nježno kljuca druge ptice ne nanoseći im povrede. Napadnute ptice ignorišu ovo kljucanje, što znači da ne osjećaju bol.

Grubo kljucanje – Predstavlja kljucanje perja u predelu leđa i oko kloake, koje se završava čupanjem perja. Iščupano perje bude uglavnom pojedeno. Napadnuta kokoška često beži i sklanja se jer osjeća bol. Ukoliko se agresivno kljucanje nastavi, žrtva se nekada preda, ostaje mirna iako je izložena kljucanju.

Kanibalizam – Ovakvo kljucanje pojavljuje se poslije grubog kljucanja, kada se pojave gola mjesta bez perja, onda se kljucanje nastavlja i po koži, što izaziva povrede na koži, krvarenje, infekcije rana koje dovode do smrti.

Agresivno kljucanje – Ovo kljucanje je usmjereno na glavu i vrat druge ptice. Iako često prouzrokuje oštećenje, agresivno kljucanje je motivisano nekim drugim uzrocima (prije svega agresivnim ponašanjem) i nije pojava koja spada u istu grupu s kljucanjem u predjelu leđa i repa.

Šta uraditi da se spriječi kljucanje?

Ambijent, u početku treba ostaviti isti svjetlosni program na koji kokoške nisu navikle. Trebalo bi koristiti iste tipove hranilica i pojilica kao i u odgoju. Kokošima treba odmah omogućiti da koriste prostirku. Prostirka je veoma bitna da bi se podsticalo čeprkanje kao oblik normalnog ponašanja i prvi faktor za sprečavanje kljucanja. Kad se puste na prostirku, a ne na rešetkast pod, smanjuje se gustina naseljenosti u objektu, i tako se smanjuje frustracija i nervoza među kokoškama.

Suva i čista prostirka je bitna za normalno ponašanje jata. Nedostak za čeprkanjem i kljucanjem povećava rizik za pojavu kanibalizma. Prostirka se može prevrtati ili povremeno dodavati svježa i čista prostirka. Kokoške bi trebalo što prije pustati u ispust – što prije se naviknu da izlaze tako se i rizik od kanibalizma smanjuje na minimum. U početku ispust bi trebalo da bude ograničen dok se kokoške ne naviknu.

Kvalitet ishrane je takođe usko povezan sa kljucanjem perja. Hrana koja je siromašna proteinima, posebno metioninom, može dovesti do slabijeg operjavanja. Slabija pojava kanibalizma uočena je kod jata koja su hranjena vlaknima celuloze. Hrana koja u sebi ima celulozu sporije se jede pa kokoške se više “zanimaju” tokom ishrane i nemaju vremena za kljucanje. Ispusti koji imaju travu imaju više celuloze, a kokoške su mnogo više zauzete kljucanjem trave.

Ovo je najzdravija sorta jabuka

Jabuke su ubjedljivo najpopularnije voće među ljudima, a i nutricionisti se slažu da je dobro jesti ih često.

Međutim, iako su veoma zdrave i sadrže veliku količinu vitamina i minerala, nisu se jednako moćne.

Jenda sorta se posebno izdvaja. Riječ je o zelenim jabukama.

Ova vrsta ima daleko više korisnih materija od ostalih, a povoljno utiče na funkcionisanje cijelog organizma.

Pročitajte: 3 ljekovita napitka od jabuke po recepturi Vase Pelagića

Nutricionosti su naveli 6 razloga zašto je dobro pojesti makar jednu zelenu jabuku dnevno:

Poboljšava varenje

Zelene jabuke imaju visok sadržaj vlakana koji utiču na „unutrašnju“ ravnotežu i jačanje metabolizma. Bogate su polisaharidima i ligninom koji su od vitalnog značaja za zdravlje debelog crijeva.

Daju nam energiju

Sadrže velike količine gvožđa koje povećava nivo kiseonika u krvi, ali tu su i bakar, cink, mangan i kalijum koji jačaju vaš metabolizam. Ukoliko se osjećate umorno ili primijetite pad energije, ne ustručavajte se, pojedite jednu zelenu jabuku.

Mogu da regulišu nivo šećera u krvi, holesterol i pročiste jetru

Dovoljno je da jedete samo jednu jabuku dnevno i primijetićete značajnu razliku, kažu nutricionisti.

Pročitajte: Kako da napravite liker od jabuke

Eliminišu podočnjake

Antioksidansi koji se nalaze u zelenim jabukama pomažu da se riješite podočnjaka i osvježite izgled vaših očiju.

Pomažu nam da ostanemo mladoliki

Antioksidansi koji se nalaze u zelenim jabukama podstiču regeneraciju ćelija i popravljaju teksturu kože i zatežu je što rezultira mladolikim i zdravim izgledom kože lica.

Podstiču sagorijevanje masanih naslaga

Zelene jabuke imaju mali procenat šećera, ali zato obiluju vlaknima koja podstiču bolji rad metabolizma, a samim tim započinje i proces razgradnje msanih naslaga.

Recept za prirodan sirup protiv upornog kašlja

Ako imate problema s neumornim kašljem, zavirite u svoj špajz i pripremite vrlo jednostavan domaći lijek koji će vam pomoći da se riješite te zdravstvene tegobe. U pitanju je sirup od lovorovog lista. On je prirodno sredstvo za umirivanje nadraženoga grla, djeluje protuupalno i antiseptički, a osim toga pročišćuje disajne puteve te jača naš imunitet.

Lovorov list često se koristi u kuhinji kao dodatak jelima jer im daje posebnu aromu, a eterično ulje lovora izvrsno je za inhalaciju i dezinfekciju prostora, pogotovo u sezoni gripe.

U nastavku provjerite kako se pravi sirup od lovora.

Sastojci za sirup od lovora:

•        6 sušenih listova lovora

•        1 limun

•        3 velike kašike meda

•        3 dl vode

Priprema sirupa od lovora:

1.       U posudi prokuvajte vodu. Dodajte lovor u vrelu vodu i kuvajte ga pet minuta. Posudu pritom poklopite.

2.       Nakon pet minuta izvadite listove iz vode. Pustite da se malo ohladi te dodajte med i sok jednog limuna. Kad je sirup potpuno hladan, pretočite ga u staklenku.

Napomena: Uzimajte malu kašiku tri puta dnevno, a posebno pri velikim napadima kašlja, prenosi zadovoljna.dnevnik.hr.

Posni kolačići koje ćete obožavati: Jednostavno se prave, a ukus će vas oduševiti

Posni kolačići koje ćete obožavati. Nećete zažaliti…

Sastojci:

  • 150 g čokolade
  • 150 g seckanih oraha ili lješnika
  • 150 g mljevenog posnog keksa
  • 150 g posnog margarina
  • 2 pune kašike meda
  • 150 g šecera u prahu
  • po želji preliti čokoladom

Pročitajte: Koju sortu jabuka odabrati za kolače?

Priprema:

  • Istopite magarin, pa dodajte posni kesk i med. Dobro promiješajte, pa dodajte ostale sastojke.
  • Kalupe u kome ćete sipati smjesu obložiti providnom folijom. Pritisnuti i izravnati.
  • Ostaviti 1 sat u zamrzivaču. Seći i sladiti se.

Zaštita voća od divljeg zeca

Divlji zec (Lepus europaeus L.) prisutan je u svim rejonima gdje se gaji voće i predstavlja, sa aspekta štetnosti, ekonomski vrlo značajnu štetočinu, a u godinama visoke brojnosti ozbiljno ugrožava voćarsku proizvodnju.

Divljač nanosi velike štete mladim sadnicama svih voćnih vrsta, a naročito jabukama. U zimskom periodu, kada je veliki snijeg, a posebno pri mrazu, kada se stvori čvrsta kora, zec lako dohvati niže pa i više grane i u znatnoj mjeri ih oštećuje. Ukoliko su oštećena mjesta glatka – to je učinio zec, ukoliko su hrapava – to je učinila srna.

Da bi se izbjegla šteta od zečeva, neophodno je zaštititi voćnjak od ulaska divljači. Najsigurniji, ali i najskuplji način zaštite je ograđivanje voćnjaka žičanom mrežom. Moguće je i pojedina stabla zaštititi omotavanjem žičane mreže, plastičnih perforiranih traka, slame, kukuruzovine, vrbovog pruća i sl. Međutim, omotavanje stabla slamom, kukuruzovinom i sličnim materijalom privlači voluharice.

Kako zečevi prave štetu i pri kraju zime, granje i grančice se prilikom zimskog orezivanja ostave na pogodnim i pristupačnim mjestima u voćnjaku da bi se zečevi njima hranili. Za zaštitu stabla jabuke od zečeva, koriste se i sredstva koja svojim neugodnim mirisom (repelentno) odbijaju nepoželjnu divljač. Ta sredstva su: krv životinja, razne smješe sa uljem i druga koja svojim smradom odbijaju divljač. Ova sredstva se koriste u jesen. Tretiranje se ponavlja tokom zime.

Krečenje mladih, a i starijih zasada takođe daje zadovoljavajuće rezultate u zaštiti od divljih zečeva. Krečenje se obavlja rano u jesen i mora se ponoviti u toku zime kada su uslovi za ovu operaciju poviljni (temperature više od 5ºC). Međutim, najsigurniju zaštitu od zečeva pruža zavijanje sadnica vodootpornim papirom ili drugim pogodnim materijalima.

Izvor: dipl. inž. Vladimir Kostić, PSSS Kraljevo

Foto: Envato, Steven Katovich, Bugwood.org

Smeđa ili bijela riža: Koja je zdravija?

Riža je hiljadama godina glavna kulinarska namirnica u kulturama širom svijeta, posebno u nekoliko azijskih zemalja uključujući Kinu, Indiju, Japan i Južnu Koreju. Ali popularnost ove žitarice od tada je postala globalna s tim da se ova žitarica trajno odomaćila u mnogim domačinstvima širom Amerike i Evrope.

Istorijski gledano, bijela riža je bila tradicionalni izbor, međutim, smeđa je takođe postala uobičajni izbor, posebno zahvaljujući svojoj reputaciji da ima više zdravstvenih koristi od bijele. Ali koje su nutritivne prednosti smeđe riže u poređenju s bijelom?

Kako se bijela i smeđa riža razlikuju jedna od druge i kako te razlike utiču na naše zdravlje? Da li je zaista „zdravije“ zamijeniti bijelu rižu smeđom varijantom?

Nutritivno poređenje

„Fizički, bijela riža sadrži samo jedan dio uobičajne anatomije zrna riže zbog procesa rafinisanja koji uklanja dva ključna dijela cijelog zrna riže“, objašnjava klinička dijetetičarka Ketlin Kar, piše „N1 Zagreb“.

Cjelovite žitarice, uključujući cjelovita zrna riže (odnosno smeđu), sastoje se od tri strukture ili sloja – mekinje, klice i endosperma. Bijela riža dobija se uklanjanjem mekinja i klica sa smeđe riže, ostavljajući za sobom skrobno jezgro, endosperm, prenosi „RS“.

Smeđa riža sadrži malo više vlakana od bijelog

U dvije trećine šoljice, smeđa riža sadrži oko dva grama vlakana, dok bijela sadrži samo oko 0.5 grama.

Smeđa riža sadrži više vitamina i minerala od bijele

„Smeđa riža ima više esencijalnih minerala poput mangana, fosfora, selena i magnezijuma, zajedno s B-vitaminima poput niacina i folata u poređenju, po šoljici, s bijelom rižom“, kaže Kar.

Smeđa riža nudi više biljnih veza od bijele

Smeđa riža takođe je dobar izvor biljnih veza poput flavonoida. Ovi dodatni fitonutrijenti koji se nalaze u smeđoj riži pomažu u održavanju boljeg zdravlja crijeva, kostiju, srca, imuniteta i metabolizma.

Zdravstvene dobrobiti smeđe riže

Smeđa riža se sporije vari i proizvodi niže skokove šećera u krvi.

„Zbog sadržaja vlakana, smeđa riža je složeni ugleni hidrat, dok je bijela jednostavni ugljeni hidrat. To znači da će smeđoj biti potrebno malo više vremena da se provari nego bijeloj”, objašnjava Kar. Produženo vrijeme varenja smeđe riže osigurava stabilniju nivo energije i takođe ima pozitivan efekat na šećer u krvi kroz postupniji porast i pad nivoa šećera. Ova je dobrobit naročito značajna za one s metaboličkim problemima poput dijabetesa tipa 2, jer može olakšati upravljanje šećerom u krvi.

Topiva vlakna u smeđoj riži podržavaju zdravllje crijeva i probave

„Smeđa riža takođe sadrži topiva vlakna koja su korisna za održavanje redovnosti creva, snižavanje nivoa holesterola i hranjenje crevnog mikrobioma. Kada mikroorganizmi u crijevnom mikrobiomu metabolišu topiva vlakna, proizvode kratkolančane masne kiseline koje apsorbuje crijevna sluznica, započinjući kaskadu događaja za koje se sugeriše da smanjuju upalu i oksidativni stres u cijelom tijelu”, kaže Kar.

Ova dobrobit dio je razloga zašto je uspešan crijevni mikrobiom povezan s boljim imunim sistemom, zdravljem crijeva i mozga, između ostalih impresivnih prednosti.

Bijela riža

Kao što podaci govore, bijela riža se nutricionistički ne može baš mjeriti sa smeđom zbog nižeg sadržaja vlakana i mikronutrijenata. Niži sadržaj vlakana u bijeloj riži takođe je izjednačen s višim rezultatom glikemijskog indeksa, skala kojom se mjeri koliko brzo će određena hrana povisiti šećer u krvi. Ovaj indeks rangira namirnice na skali od nula do 100, gdje što je viši rezultat, to se hrana brže vari u tijelu i brže raste šećer u krvi.

Kao rafinisani ili jednostavni ugljeni hidrati, bijela riža ima glikemijski indeks 70, dok smeđa ima glikemijski indeks 50. Zbog toga nas vrlo česta konzumacija bijele riže može izložiti povećanom riziku od dijabetesa tipa 2, prema pregledu iz 2019. godine.

To, međutim, ne znači da bijela riža ne može da bude dio uravnotežene, zdrave ishrane – naročito ako se jede uz zdrave izvore bogate vlaknima i proteinima. “Smeđa i bijela riža su prirodno namirnice bez glutena i s niskim udjelom FODMAP-a. Za osobe s celijakijom i/ili koji isprobavaju privremenu eliminacijsku dijetu za sindrom iritabilnog crijeva (IBS), riža (bilo koje vrste) može da bude dobar izbor ugljenih hidrata za uključivanje u njihove planove obroka”, ističe Kar.

Poređenje ukusa i teksture

Iskustvo ishrane između ove dvije žitarice je slično i obično ih je lako zamijeniti – međutim, postoje neke značajne razlike. Bijela riža ima mekšu teksturu i neutralniji, blagi ukus. Smeđa, s druge strane, ima lakšu teksturu i orašastiji ukus.

Bijela riža je ukusna, tradicionalna i nostalgična utješna hrana za mnoge od nas, ali kada se udubite u detalje o ishrani, ne može se poreći da smeđa riža ima prednost u pogledu korisnih vlakana, mikronutrijenata i biljnih veza. I dok se bijela u umerenim količinama još uvijek može uklopiti u zdrav, uravnotežen način života, povremena zamjena za smeđu rižu definitivno može pružiti neke korisne prednosti, prenosi „RTCG“.

Rodne grane kruške – Kako orezati voćku

Rodne grane kruške – U toku formiranja krune, kruska počinje da formira cvjetne pupoljke, čak neke sorte, druge godine po sadnji na stalnom mjestu. Veliko opterećenje rodom, u ovom periodu se ne preporučuje, jer bi to umanjilo opštu vitalnost voćkice i nemogucnost da se formira željeni oblik krune.

Dozvoljava se porast jednom broju manje razvijenih ljetorasta, da se na njima formiraju cvjetni pupoljci i da donesu rod. Pri tome, valja se držati principa: produžni ljetorasti se ne prekraćuju, prekraćivati se mogu grančice sa cvjetnim pupoljcima.

Grančice, koje nemaju cvjetne pupoljke (jednogodišnje) se ne prekraćuju. Na takvim grančicama, kad se prekrate, u zavisnosti koliko je prekraćena, razvija se više ljetorasta i umjesto jednog ili dva ljetorasta formira se metlast izgled, time se pogoršavaju uslovi za fotosintetske aktivnosti.

Slika 1. Grančice kruške: ( 1 )-nerodna grančica; ( 2 )- rodna grančica razvijena iz grančice 1; ( 3 )- rodna grančica na početku vegetacije; ( 4 )- ista grančica 3 na kraju vegetacije; ( 5 )- grančica 4 poslije rezidbe; ( 6 )- ista grančica u rodu; ( 7 )- grančica sa plodovima; ( 8 )- nerodna grančica.

Pročitajte: Zimska rezidba krušaka – Preduslov za postizanje dobrih prinosa

Za pravilno izvodjenje rezidbe neophodno je da se razlikuju cvjetni od lisnih pupoljaka, starost rodnih grančica kao i starost rodnog drveta.

Rodne grančice su stare svega jednu godinu, a rodno drvo je višegodišnje.

Slika 2. Šema prelaza lisnog pupoljka u cvjetni, rodnu grančicu i donošenje ploda. Grančica (A) sa lisnim pupoljcima (a), ista grančica (B) sa cvjetnim pupoljcima (b), u vegetaciji cvjetni pupoljak (b) na grančici (C) i na kraju, rodna grančica sa plodom.

Transformacija lisnog u cvjetni pupoljak traje godinu dana, da bi se već naredne godine iz cvjetnog pupoljka razvio plod. Proces transformacije od lisnog pupoljka do ploda traje dvije godine. Na prošlogodisnjoj grančici iz lisnog pupoljka, pri optimalnim uslovima formiraju se cvjetni pupoljci. To je rodno drvo staro na kraju vegetacije dvije godine, sa rodnim grančicama starim jednu godinu. Ovo rodno drvo je vrlo produktivno, jer je na njemu veliki broj rodnih grančica sa jos većim brojem cvjetnih pupoljaka, odnosno cvjetova.

Rodne grane kruške – kako orezati voćku

Slika 5. Izgled rodnih grana (1 i 2), u predhodnoj godini su nejednako orezane. Rodna grana (1) orezana kratko i (2) – duga rezidba. Osim toga, rodna grana (1) ima horizontalan, a uspravan položaj. Uspravan položaj rodne grane (2) ima uticaja na vegetativan porast (1, 2, 3) letorasta i formiranje cvjetnih pupoljaka (c). U ovom slučaju bila je izvedena pravilna rezidba.

Rezidba: Rodna grana (1) se orezuje u tački A3. Rodna grana (2) se orezuje u B3 i uklanjaju se grančice (2) i (3), dok (1) ostaje.

Slika 6. Trogodišnja neorezana rodna grana. Struktura grane: mali vegetativni prirast (a-b); b-c – dvogodišnji dio grane; c-d – trogodišnji dio grane; početak odumiranja kratkih rodnih grančica. Treba da se očekuje dalje odumiranje. Neophodna je rezidba radi povećanja vitalnosti. Rezidba: U oko 80% grana rezidba se izvodi u tački A i prevodi na grančicu (1). Jedan broj (oko 15%) se orezuje u tački A1 i grančice (1, 2, 3) u tačkama: A2, A3 i A4

Slika 7. Trogodišnja rodna grana (1)

Struktura

Prošlogodišnja grančica a – b ; dvogodišnji dio: b-c; trogodišnji dio: c-d. Na dvogodišnjem dijelu rodne grane (b-c) razvijeno je 5 pupoljaka u grančice sa cvjetnim pupoljcima na vrhu (1,2,3,4 i 5). Trogodišnji dio rodne grane ima razvijene cvjetne pupoljke.

Pročitajte: Zimska rezidba veoma bitna za rodnost plodova

Rezidba

Treba rodnu granu orezati u tački (A1). Prevee se na grančicu (3) oko 80-90% grana. Preostale se u osnovi uklanjaju ili orezuju u B. Uklanjaju se rezidbom, ako je u kruni ovih grana nepovoljan raspored – jedna drugoj smetaju.

Za pravilno formiranje krune vodaka veoma je važno da se koriste kvalitetne sadnice i da se na vrijeme povijaju mladari. Često se mladari koji rastu pod oštrim uglom ne povijaju na vrijeme, kasnije dolazi do očenjivanja grana pod teretom roda ili snijega.

Pravilno formiran oblik krune osnovni je preduslov za izvođenje kvalitetne rezidbe. Da bi se pravilno formirao oblik krune važno je na vrijeme razvesti grane. Što su grane pod otvorenijim uglom bolja je osvijetljenost krune, vodke prije prorode, brže se uspostavlja ravnoteža između vegetativnog porasta i rodnosti, lakša je rezidba i berba plodova. Mladare je najbolje povijati dok još nisu odrveneli. Ako se s razvođenjem zakasni, često dolazi do lomljenja grana ili se kasnije rezidbom takve grane moraju vaditi u osnovi. Za povijanje mladara mogu da posluže različiti materijali:

  • sintetička rafija
  • tegovi od betona
  • štipaljke
  • čvršde čačkalice

SINTETIČKA RAFIJA

Mladari se vezuju za pobijeni kočić ili direktno za deblo ili za susjednu skeletnu granu. Pri tom treba ostavljati dovoljno slobodnog prostora na vezanom mjestu da ne dođe do usijecanja rafije. Ona ne smije da se ostavi na stablu. Mladare treba povijati u pravcu njihovog porasta. Ne smiju duže da se ostavljaju zavezani, već pet-sedam dana i odmah ih treba odvezati.

TEGOVI

Tegovi za opterećivanje grana od betona različite težine koriste se tako što se u njih ubacuje po jedna savijena žica, kroz koju se provlači rafija, ili se postavlja duže žica u vidu kuke. Tegovi se okače o mladare drže 15-20 dana, a zatim se premiještaju na sljedeće stablo.

ŠTIPALJKE

Upotrebljavaju se kada su mladari zeljasti i lako savitljivi, dužine 15-20 cm. Tada se štipaljka stavi iznad mladara koji treba da se povije, fiksira na produžnici, a mladar zavuče ispod štipaljke. Najbolje je mladare povijati kada završe svoj prvi intezivni porast.

Razvođenje mladara može dosta uspiješno da se obavi i nešto čvršćim čačkalicama. One se prvo gornjim dijelom zabodu u produžnicu, a zatim donjim dijelom u mladar i napravi otklon. Ovde je važno da donji dio čačkalice bude uboden u mladare pod što vedim uglom.

Šta prouzrokuje truljenje krompira?

Vlažnu bakterijsku trulež krtola krompira prouzrokuje više vrsta fitopatogenih bakterija. Najčešći su uzročnici bakterije iz roda Pectobacterium. Zajednički simptomi bolesti, bez obzira na to koja je bakterija uzročnik, su vlažna trulež krtola ili trulež prizemnog dijela stabla i uvenuće biljaka.

Šta prouzrokuje truljenje krompira?

Bakterija Pectobacterium carotovorum

Najčešći uzročnik vlažne truleži je fitopatogena bakterija Pectobacterium carotovorum. Ova bakterija prouzrokuje trulež plodova korijena i krtola u polju i u skladištu (krompir, paprika, paradajz, šargarepa, celer, karfiol, kupus).

Za razvoj bolesti u polju posebno pogoduje visoka vlažnost zemljišta. U takvim povoljnim klimatskim uslovima zaražene krtole mogu se raspasti već u zemlji, a iz njih izlazi veliki broj bakterija koje mogu zaraziti okolne biljke. Kod biljaka koje imaju manji intenzitet zaraze u polju, mogu se pojaviti jači simptomi zaraze na krtolama u skladištu, posebno u onim skladištima gde nije moguće kontrolisati vlažnost vazduha i vršiti provetravanje krompira.

U skladištu se bolest može mehanički prenijeti sa zaraženih krtola na zdrave krtole dodirom, a posebno su osjetljive krtole koje su već zaražene gljivicama plamenjače i tada nastaju sekundarne infekcije.

Pročitajte: Sadnja krompira u vrećama

Bakterija Pectobacterium atrosepticum

Pectobacterium astrosepticum prouzrokuje trulež prizemnog dijela stabla krompira poznatu pod nazivom crna noga. Na biljkama krompira u polju može se vidjeti uvenuće i žućenje listova, slabiji rast kao i uvenuće cijelih biljaka.

Zaražene krtole su primarni izvor zaraze, a razvoju bolesti pogoduju visoke temperature i visoka vlažnost.

Simptomi bakterija:

  • Trulež prizemnog dijela stabla koje potamni
  • Na krtolama se pojavljuje trulež oko lenticela (mjesto za koje je pričvršćen stolon) ili na ranama
  • Biljke zaostaju u rastu, vrhovi venu, postaju hlorotični i uvijaju se

Prvi simptomi na biljkama krompira se mogu očekivati pri temperaturama iznad 25ºC, često zavise i od sorti krompira, (široko zastupljene sorte često su osjetljive prema ovim bakterijama). Na simptome utiču i klimatski faktori.

Pročitajte: Borba protiv plamenjače krompira: Ekološki pristup za suzbijanje bolesti

Širenje bakterija

Prisustvo bakterija u sjemenu krompira jedan je od osnovnih razloga za širenje, pored vlažnosti zemljišta, korišćenja sječenih krtola kao sjemenskog materijala i upotrebe oštećenih i zaraženih krtola prilikom vađenja.

Neadekvatni uslovi skladištenja i temperatura takođe utiču na širenje bakterija. Treba voditi računa prilikom uvoza merkantilnog krompira. Osnovni izvori zaraze ovim patogenom su upotreba zaražene krtole krompira i voda za navodnjavanje.

Mjere zaštite

Preporučuju se preventivne mjere koje podrazumijevaju sjetvu otpornih sorti, sertifikaciju sadnog materijala i korišćenje savremene dijagnostike za testiranje sjemenskog materijala.

Neophodno je poštovanje plodoreda, izbjegavanje pretjeranog navodnjavanja, izbjegavanje polja sa lošom drenažom, rano vađenje krtola ili vađenje tokom suvog vremena.

Potrebno je ukloniti samonikle biljke krompira i simptomatične biljke, obezbijediti adekvatnu ventilaciju tokom skladištenja u hladnjačama.

Kada se bolest jednom razvije nije moguće suzbijanje sredstvima za zaštitu bilja.