Naslovnica Blog Stranica 74

Dozvoljena i zabranjena đubriva u organskoj proizvodnji

Agrosavjet
-
0
Dozvoljena i zabranjena đubriva u organskoj proizvodnji

U organskoj poljoprivrednoj proizvodnji generalno je zabranjena upotreba sintetičkih đubriva. Umjesto toga, poljoprivredni proizvođači koji se bave organskom proizvodnjom oslanjaju se na prirodne i organske izvore hranljivih materija kako bi obogatili zemljište i pospešili rast biljaka.

Ključni principi organske poljoprivrede uključuju zdravlje zemljišta, biodiverzitet i održivost.

Evo nekih uobičajeno dozvoljenih đubriva i dopuna zemljišta u organskoj poljoprivredi:

Kompost

Kompost je osnovna komponenta organske poljoprivrede. Pravi se od razložene organske materije kao što su kuhinjski ostaci, ostaci usjeva i stajnjak. Kompost poboljšava strukturu zemljišta, plodnost i sposobnost zemljišta za zadržavanje vode.

Stajnjak

Životinjsko đubrivo, kada se pravilno kompostira ili odleži, predstavlja vrijedan izvor hranljivih materija za organske usjeve. Obezbijeđuje esencijalni azot, fosfor i kalijum, kao i organsku materiju za poboljšanje strukture zemljišta.

Pročitajte: Vrste stajnjaka i njihov značaj

Pokrovni usjevi

Pokrovni usjevi, poznati i kao zelenišno đubrivo, uzgajaju se da bi pokrili i zaštitili zemljište tokom perioda kada glavni ujsevi ne rastu. Kada se ovi pokrovni usjevi vrate u zemlju, oni doprinose povećanju organske materije, samim tim povećavaju plodnost zemljišta.

Koštano brašno

Mljevene kosti su izvor fosfora i kalcijuma. Koštano brašno se često koristi kao organsko đubrivo za podsticanje razvoja korijena i cvjetanja biljaka.

Riblja emulzija

Riblja emulzija se pravi od fermentisanog ribljeg otpada i dobar je izvor azota. Obično se koristi kao tečno đubrivo u organskoj poljoprivredi.

Krvni obrok

Krvavo brašno, dobijeno iz krvi životinja, je bogat izvor azota. Koristi se za brzo povećanje azota biljkama.

Kameni fosfat

Kameni fosfat je prirodni mineralni izvor fosfora. Često se koristi kao đubrivo sa sporim oslobađanjem u organskoj poljoprivredi.

Ekstrakti algi

Ekstrakti algi su bogati mikronutrijentima, hormonima rasta i drugim korisnim jedinjenjima. Koriste se za poboljšanje rasta biljaka i poboljšanje otpornosti na stres.

Drveni pepeo

Drveni pepeo od neobrađenog drveta može se koristiti za obezbjeđivanje kalijuma i podizanje pH vrijednosti zemljišta.

Pročitajte: Pepeo kao đubrivo za povrtnjak – kada i u kojoj količini ga koristiti?

Zabranjena đubriva u organskoj proizvodnji

Važno je napomenuti da je u organskoj poljoprivredi naglasak na izgradnji i održavanju zdravog zemljišta kroz prirodne procese.

Sintetička hemijska đubriva, genetski modifikovani organizmi (GMO) i sintetički pesticidi generalno nisu dozvoljeni u sertifikovanoj organskoj poljoprivredi. Propisi u vezi sa praksama organske poljoprivrede mogu se razlikovati od zemlje do zemlje, tako da je od suštinskog značaja da se poljoprivredni proizvođači pridržavaju lokalnih standarda i smjernica za organsku sertifikaciju.

Autor: dipl. inž. Marija Janjić, PSSS Vranje

Kopunovo meso je sočnije i ukusnije – kako ga uzgojiti?

Agrosavjet
-
0
Kopunovo meso je sočnije i ukusnije – kako ga uzgojiti?

Kopunovo meso – Nekada delicija za bogataše, a u Italiji tradicionalna hrana za Božić. Šta karakteriše kastrirano muško pile?

Piletina je dostupna vrsta mesa, ali to nije slučaj s kopunom, kastriranim muškim piletom.

Smatra se da su Rimljani prvi koristili meso kopuna, a ovaj naziv upravo i dolazi od italijanske riječi cappone. Zbog suše je bila zabranjena upotreba žitarica za tov kokoški. Seljaci su lukavošću prevarili zakon, kastrirali pijetlove, tovili ih i prodavali. Kroz povijest bili su cijenjeni kao hrana bogataša i kraljeva. Tradicionalno je jelo za Božić u Italiji.

Pročitajte: Da li ste ljubitelj ukrasne živine? Pred vama je 12 najljepših rasa ovih pitomih dvorišnih ptica

Kopunovo meso – Mekano i sočno

Kastriranje muških pilića se obavlja prije polne zrelosti. Prema zakonodavstvu Evropske unije mora biti kastriran najmanje 70 dana prije prodaje i star do 140 dana. Tokom tova obogaćena hranidba se najvećim dijelom bazira na žitaricama, do 75 posto mjesec dana prije klanja. Dobro uhranjen dostiže težinu od 2,5 do preko 5 kg za neke pasmine.

Meso od pijetla je žilavo, dok je od kopuna ukusnije od bilo koje druge peradi, mekano je, sočno i ima veći sadržaj masti. Kod kupovine provjerite spoljašnji izgled očišćenog kopuna, koža treba biti sjajna, ujednačene boje bez promjena. Ispod kože je potkožna mast jednolično, svijetložuto obojena. Meso je sočno, nježno, bistro. Najčešće se priprema kuvanjem ili pečenjem.

Posao za stručnjake

Uklanjanjem muške polne žlijezde pijetao postaje pitomiji i nije agresivan, jer opada stvaranje polnih hormona. Kastracija ili kopunizacija se obavlja pomoću hirurškog zahvata ili upotrebom implantata estrogena. Testisi kod pjetlića su smješteni visoko prema leđima i njihovo uklanjanje predstavlja pravi hirurški zahvat. Obično se izvodi bez anestezije od strane edukovane osobe. Mnogi smatraju ovaj zahvat nehumanim.

Pročitajte: Proteini su ključ uspjeha u tovu pilića

Dan prije, odnosno 24 h, prestaje se davanje hrane životinji kako bi crijeva bila prazna. Kada su siti obilnije krvare, puna crijeva pritišću trbušnu šupljinu i postupak je rizičan. Na mjestu reza se počupa perje i obavi dezinfekcija. Uklanjaju se oba testisa. Slijedi period oporavka kada im se osigurava dovoljna količina hrane i vode. Na podu treba biti čista stelja.

U slučaju primjene hemijske kastracije, estrogeni implantat se ubacuje pod kožu. Velika količina estrogena koja zaostaje u mesu čini ga nesigurnim za ljudsku prehranu.

Kako sušiti rebra u tri koraka i zašto nikada ne koristiti zamrznute komade?

Agrosavjet
-
0
Kako sušiti rebra u tri koraka i zašto nikada ne koristiti zamrznute komade?

Kako sušiti rebra – Nakon usoljavanja, odležavaju kraći vremenski period. Za sušenje je najbolji dim od voćnih vrsta, hrasta i johe.

Sušena rebra se pripremaju lako, a koriste se u raznim tradicionalnim jelima. Za sušenje se uzimaju svježi komadi koje usolimo ili mariniramo po vlastitoj želji. Njihova prednost je što se nakon obrade kratko drže u pacu i odležavaju, a i ne suše se dugo poput drugih komada mesa.

Obično se koriste svježa svinjska ili goveđa rebra, a za usoljavanje najčešće kuhinjska sol. Mogu se još dodavati češnjak, ljuta ili slatka paprika, đumbir, med, pivo, soja sos, papar, lovor, senf. Od upotrijebljenih sastojaka zavisit će okus gotovog proizvoda i dužina čuvanja.

Upotrebljavaju se isključivo svježi komadi, jer se u zamrznutima vlakna gotovo unište prilikom stvaranja leda što daje lošiji okus. Pored toga, i bakterije se brže razvijaju u odmrznutom mesu.

Priprema

Prvi korak je priprema. Uzimaju se rebra s leđnog dijela, najbolje mlađe životinje, jer imaju manje masnoće, tkivo je nježnije i imaju više mesa. Komadi s prednje strane su tvrđi, žilaviji i treba im duže kuhanje. Skinu se svi dijelovi mesa koji vise, kao i opna s donje strane. Uklanja se masnoća, jer ona može dati gorčinu.

Pročitajte: Domaće dimljene kobasice – Recept, dimljenje i dozrijevanje

Soljenje ili salamurenje

Soljenje može biti suho i mokro. Kod suhog se vrši jednostavno utrljavanje soli i dodatih začina. U ovom slučaju dimljenje traje nešto duže, jer gubljenje vlage nije uravnoteženo. Krajnji proizvod se duže čuva. Kod mokrog se koristi marinada ili salamura, a komadi dobivaju jednaku količinu otopine, sušenje je kraće, meso je sočnije, ali je kraći vremenski rok čuvanja.

Često se za suvo soljenje koristi krupna sol, jer se sporije otapa. Sitna se brzo otopi. Usoljeno meso se na otvorenom drži dva dana, a u hladnjaku do šest dana. Na hladnijoj temperaturi se meso skupi i sol sporije prodire.

Postupak se obavlja u plastičnoj posudi. Neki preporučuju da se nešto jače zasole jer će samo meso povući onoliko soli koliko može. Na komad rebara neki domaćini preporučuju 100 g soli i nešto češnjaka narezanog na listiće. U plastičnoj posudi poredamo komade, posolimo i posipamo listićima češnjaka. Čuva se na hladnom mjestu ili hladnjaku do sedam dana na temperaturi 3 do 6ºC, a tijekom tog perioda obavlja se okretanje, što je dolje – okreće se prema gore.

Salamura se priprema od vode, soli i raznih začina. Najjednostavniji recept je da se u 100 ml vode otopi 100 g soli i doda po 10 g mljevene paprike (može slatka ili ljuta po želji) i papra, dvije žlice octa i pola žličice karanfilića. Voda se zagrijava, dodaju sol i začini, miješa se dok se ne otope, a ocat se dodaje pred ključanje. Prelijemo preko pripremljenih komada, pustimo da se ohlade, a zatim prekrijemo prozirnom folijom i 3 do 4 h ostavimo u hladnjaku. Ako vodu ne zagrijavamo, postupak odležavanja je duži.

Poslije usoljavanja i mariniranja komade objesimo da se okaplju.

Pročitajte: NAŠI STARI SU SAMO NA OVOLIKO STEPENI SUŠILI MESO: Jedino na TAJ NAČIN im nije bilo PRESUVO i TVRDO

Kako sušiti rebra

Sušenje može biti toplo i hladno.

Želimo li produžiti rok trajanja, koristiti se metoda hladnog dimljenja. Dobiveni proizvod ima vrlo izraženu aromu. Temperatura dimljenja je niža. Kod toplog sušenja ne treba pretjerivati i odmah dostići maksimalnu temperaturu. Visoke temperature će zatvoriti pore i voda neće izaći iz unutrašnjosti. Loše osušena su podložna kvarenju.

Kod sušenja u domaćinstvu najbolje je sušenje obaviti s granjem voćaka. Uzimaju se od jabuka, šljiva i(li) krušaka. Od ostalog drveća koriste se joha ili hrast. Dimljenje se obavlja u nekoliko navrata, prva dva do tri dana, a zatim se napravi pauza od jednog do dva dana. I tako ih tri puta izlažemo dimu.

Za brzo sušenje održava se konstantna temperatura, ne treba se spuštati ispod 100ºC. Gotova su kad ubodemo nož, a iz rane ne teče krvav sok. Možemo ih poslužiti čim se malo ohlade.

U suvremenim pušnicama održavajte temperaturu između 90 i 110ºC nakon stvaranja dima. Kako bi se formirala lijepa pokorica, temperaturu u posljednjih 10 minuta podesiti na maksimum.

Pripremite orhideje za zimu

Agrosavjet
-
0
Pripremite orhideje za zimu

Orhideje iziskuju malo više pažnje i njege tokom hladnijih mjeseci.

Orhideje su omiljeno sobno cvijeće mnogim ženama. Ove cvjetne ljepotice na poseban način doprinose dekoraciji doma, ali su isto tako i zahtjevne za njegu.

Da bi orhideje uspješno preživjele hladniji period godine i dočekale proljeće okićene cvjetovima, potrebno je da im obezbjedite posebne uslove tokom jeseni i zime.

1. Pažljivo odaberite mjesto

Poznato je da orhideje vole svjetlost, ali ne i direktno izlaganje suncu. Zato saksije sa ovim biljkama postavite u blizini direktnog izvora svjetlosti, u prostoriji u kojoj ima najviše prozora.

Pozicionirajte ih tako da sunce ne dopire direktno do njih – u suprotnom, počeće da propadaju.

2. Povedite računa o vazduhu

Iako je promaja „srpski proizvod“ zbog kojih nas mnogi stranci gledaju u neverici, istina je da orhideje i te kako osjetljive na jako strujanje vazduha. Zato je od velike važnosti da saksije sa ovim cvijećem ne držite na mjestu na kom „udara promaja“.

Primjera radi, mnoge domaćice biraju da orhideje drže na prozorskom simsu, ali često otvaraju prozor, ostavljajući saksije sa biljkama na milost i nemilost promaji. Zbog toga orhideje počinju da gube pupoljke.

Važno je znati da je ovaj cvijet izuzetno osetljiv na na nestabilne temperature vazduha, kao i na strujanje vazduha. Zato pažljivo odaberite mjesto na koje ćete staviti saksije sa orhidejama, a posebno vodite računa ukoliko se grijete preko klima-uređaja da vazduh ne ide direktno na njih.

3. Pažljivo ih zalivajte

Osjetljivim orhidejama ne prija ni previše, ali ni premalo vode. Ukoliko ne znate koliko često bi trebalo da zalivate orhideje tokom jeseni i zime, obratite pažnju na listove i koren.

Ako listovi postanu smežurani, vrijeme je da zalijete biljku. Isto pravilo važi i ako primjetite da je koren počeo da poprima sivkastu ili bijelu boju.

Orhideje uvijek zalivajte destilovanom vodom koja je odstojala na sobnoj temperaturi, a s vremena na vrijeme možete im priuštiti i infuziju od zelenog čaja.

4. Povećajte vlažnost vazduha

Kad stignu jesen i zima, neminovno je zagrijavanje prostorija, a to predstavlja još jedan rizik za orhideje, jer njima ne prija suv vazduh. Da biste povećali vlažnost vazduha, s vremena na vrijeme porpskajte ih vodom iz boce sa raspršivačem.

Dobro rješenje je i da u podložak saksije poređate kamenčiće, prelijete ih vodom i potom saksiju sa orhidejama spustite na kamenčiće. Tako ćete napraviti malu vlažnu oazu u kojoj će orhideje lijepo napredovati, prenosi Krstarica.

Bistrenje vina

Agrosavjet
-
0
Bistrenje vina

Vino se prividno izbistri obično nakon drugog pretakanja kada se taloženjem vino oslobađa nestabilnih sastojaka koji izazivaju mutnoću vina (mikroflore vina, bjelančevinastih materija sluzi, koloida i taninskih materija). Primjenom bistrila i pročišćavanjem vina dobijamo stabilno i bistro vino.

Bistrila se međusobno razlikuju porijeklom i načinom djelovanja, a da bismo ga uradili pravilno potrebno je odabrati odgovarajuće bistrilo. Analizom u laboratoriji određujemo potrebnu količinu bistrila, nakon toga pravilno ga pripremimo prema uputstvu (otopiti ili namakati), pravilno ga dodamo u vino i pravovremeno odvojimo bistro vino od taloga.

Neki od bistrila koji se koriste u vinarstvu su:

Želatin se koristi u vinarstvu za bistrenje vina, a proizvod je dobijen preradom životinjskih kostiju, hrskavica i kože. Preparati želatina su u prodaji u vidu listića, sitnih granula ili praha. Za vina koja bistrimo određuje se količina želatina koja je potrebna za bistrenje u gramima na 100 litara vina. Za bijela vina dodaje se 2-10g/hl, a za crna 5-20g/hl u zavisnosti od vrste i jačine zamućenja. Postupak bistrenja sa želatinom se vrši tako što se određena količina želatina, nakon laboratorijske analize vina, u emajliranoj posudi prelije hladnom vodom i ostavi 24 sata da bi nabubrila. Nakon 24 sata u drugi lonac uzme se uzorak od 5 litara vina i zagrije na temperaturi od 45°S. U tako zagrejano vino ulijemo nabubrenu količinu želatina i polako miješamo. Kad se otopi, otopina se rashladi i nakon toga se ulije u cijelokupnu količinu vina koje bistrimo.

Bentonit se koristi u vinarstvu za prečišćavanje šire i kao bistrilo za vino. To je ruda koja se sastoji od više minerala. Dobija se iskopavanjem površinske sirove rude, usitnjavanju i aktivaciji kao i mljevenju i sušenju. Za bistrenje vina upotrebljava se natrijum i kalcijum bentonit. U prodaji za vinarstvo nalazi se u vidu praha ili sitnih granula. Bentonit posjeduje vrlo veliku sposobnost upijanja nepoželjnih sastojaka koje mute vino, bjelančevina i nečistoća, zatim sposobnost odstranjivanja grešaka, ukusa i mirisa kao i manjih grešaka u boji vina. Dugogodišnje vinarsko iskustvo sa primjenom bentonita koji se koristi za uklanjanje nečistoća iz vina pokazuje da je najbolje upotrebiti količinu od 20-150g/hl. Količina bentonita se prethodno odredi laboratorijskom analizom.

Pentagel je aktivni dio bentonita proizveden posebnim postupkom. U vrlo malim dozama djelotvorno odstranjuje iz vina termolabilne bjelančevine i polifenole koji su uzrok zamućenju vina. Za bistrenje vina uzima se od 10-12g/hl, a za bistrenje šire od 20-30g/hl. Priprema se tako što se određena količina pentagela (određena laboratorijskom analizom) rastvori u desetostrukoj ili petnaestostrukoj količini vode (1:10 ili 1:15). Tako namočen pentagel stoji u vodi 3 do 4 dana da bi nabubrio. Nabubrenu želatinoznu masu umiješamo u vino koje se izbistri za 3 do 5 dana, a rezultat je bistro i stabilno vino.

Pročitajte: Da li ste se pitali šta je štetnije, pivo ili vino?

Aktivni ugalj se u vinarstvu koristi za odstranjivanje nepovoljnog ukusa i mirisa, a može biti životinjskog ili biljnog porijekla i posjeduje veliku adsorpcijsku sposobnost. Postoje dvije vrste aktivnog uglja, jedna za odstranjivanje nepovoljnog ukusa i mirisa (dezodorans) i druga za odstranjivanje boje (dokolorans). Laboratorijskom analizom određujemo količinu aktivnog uglja za bistrenje vina. Kada se odredi potrebna količina aktivnog uglja za bistrenje vina, razmutimo je u manjoj količini vina, a zatim je prenesemo u veću količinu i vino dobro izmješamo. Obično se vinu dodaje 20-80 g/hl aktivnog uglja, a u nekim slučajevima i više i ostavlja se 3 do 7 dana nakon čega se odlije od taloga i sumporiše.

Ne dozvolite da vam se drvo novca osuši tokom zime

Agrosavjet
-
0
Ne dozvolite da vam se drvo novca osuši tokom zime

Zimi, biljke zahtujevaju posebno pažljivu njegu, jer su oslabljene i uspavane.

Zimi se tlo u posudama biljaka suši mnogo sporije nego ljeti. Ako stalno dodajete vodu u mokru podlogu zamije ili biljke poznate koja privlači novac, ona će postati kisela.

U njemu će se naseliti buđ, a lukovice drva novca će istrunuti. Spolja, to se manifestuje premazom na površini supstrata i žutilom lisnih ploča. Iz posude može doći neprijatan miris.

Kako zaliti drvo novca u hladnoj sezoni?

Zalivanje treba da bude rijetko i oskudno. Za taj kratak period, dok je napolju hladno, a grijanje još nije uključeno, bolje je uopšte ne zalivati biljku. Zatim se zalivanje vrši 1-2 puta mjesečno.

Tačna učestalost zavisi od stanja tla u saksiji. Zemljana kugla bi trebalo da se skoro potpuno osuši. Da biste to provjerili, možete zabiti drveni štap za suši u zemlju.

Zatim ga izvadite i procijenite stanje podloge.

Pročitajte: Kako podstaći drvo novca da procvjeta?

Zalivanje treba vršiti samo toplom vodom. Nakon zalivanja, obavezno potpuno uklonite višak vlage iz posude. I bolje je zaliti drvo novca u kadi tako da višak vode slobodno odlazi kroz drenažne rupe u saksiji, prenosi Krstaricu.

Veličina saksije takođe utiče na učestalost zalivanja. Ako je saksija velika, tlo u njemu će se duže sušiti.

Zimi, biljke zahtjevaju posebno pažljivu njegu, jer su oslabljene i uspavane. U ovom periodu treba se pridržavati pravila – manje je bolje!

5 načina čuvanja bijelog luka tokom zime

Agrosavjet
-
0
5 načina čuvanja bijelog luka tokom zime

Uzgoj i čuvanje bijelog luka zahtijeva pažljivu primjenu određenih tehnika kako bi se osigurala dugotrajnost i očuvanje svježine. Ovde ćemo istražiti nekoliko efikasnih metoda čuvanja bijelog luka.

  1. Pletenje vijenaca: Vijenac nije samo dekorativan, već ima i funkcionalnu vrijednost u čuvanju bijelog luka. Stabljike i listovi ne sijeku se direktno, već se samo skraćuju korjenčići sa donje strane. Ova tehnika omogućava bijelom luku da nastavi uzimanje hranljivih materija iz listova i produžava njegovo vrijeme čuvanja.
  2. Snopovi sa kanapima: Ukoliko niste vješti u pletenju vijenaca, bijeli luk možete čuvati i u snopovima. Po četiri do pet glavica vezuju se kanapima. Listovi se malo skraćuju, a korjenčići sa donje strane se takođe skraćuju kako bi se očuvala svježina bijelog luka.
  3. Sušenje i čuvanje u mrežastim vrećama: Treći način čuvanja uključuje sušenje, čišćenje i odsijecanje nadzemnog dijela bijelog luka, ostavljajući vrat dužine oko 2 cm. Donji korijenčići takođe se skraćuju na dužinu od oko 1 cm. Glavice bijelog luka se čuvaju u mrežastim ili pletenim vrećama i korpama u plitkom sloju.
  4. Gajenje u drvenim gajbicama sa pepeom: Četvrti način čuvanja podrazumeva gajenje bijelog luka u drvenim gajbicama. Na dno se pospe pepeo, bijeli luk se ređa, a zatim se prostor između glavica luka popunjava drvenim pepelom. Bitno je koristiti isključivo pepeo od drveta.
  5. Zamrzavanje: Ukoliko nema velikih količina, bijeli luk se može zamrznuti. Glavice se pakuju pojedinačno u kese, omogućavajući izdvajanje jedne po jedne kada je potrebno. Ovaj način čuvanja čini beli luk dostupnim tokom cijele godine.

Važno je napomenuti da bijeli luk treba čuvati na prozračnom mjestu na temperaturi od 2-4 stepena Celzijusa, pri vlažnosti vazduha od oko 70%. Ove tehnike čuvanja garantuju da će bijeli luk zadržati svoj ukus i hranljive vrednosti dugi niz mjeseci.

Navika da jabuku oljuštite prije jela je sasvim pogrešna: Evo zbog čega

Agrosavjet
-
0
Navika da jabuku oljuštite prije jela je sasvim pogrešna: Evo zbog čega

Navika da jabuku oljuštite prije jela je sasvim pogrešna, poručuju nutricionisti. Ovo voće treba samo da operete i pojedete s korom, jer je kora ono što je najzdravije kod nje.

Evo zbog čega:

U kori se nalazi većina vlakana

Jabuka srednje veličine sadrži 4,4 grama vlakana. Bez kore, dobijate samo 2,1 gram vlakana, što nije dovoljno da se nazove ni dobrim izvorom vlakana.

U kori se nalazi i većina vitamina

Jabuka srednje veličine sa korom sadrži 8,4 miligrama vitamina C i 98 internacionalnih jedinica vitamina A. Bez kore, jabuka sadrži 6,4 miligrama vitamina C i 61 internacionalnu jedinicu vitamina A.

Olakšavanje problema sa disanjem

Jedinjenje koje pomaže kod problema sa disanjem naziva se kvercetin i nalazi se najvećim dijelom u kori jabuke. Jedna studija je došla do zaključka da ljudi koji jedu pet ili više jabuka nedjeljno imaju zdravija pluća od onih koji ih jedu manje ili ih ne jedu uopšte.

Dobra za pamćenje

Ovaj antioksidans se bori protiv oštećenja na moždanom tkivu koja se povezuju sa Alchajmerovom bolešću i drugim sličnim bolestima – bar kod pacova.

Pročitajte: KAKO DA JABUKE NE POCRNE – Dva prosta trika 

Kora može da spriječi i teške bolesti

Studija rađena na Univerzitetu Kornel došla je do zaključka da su jedinjenja koja se nazivaju terpeni i koja se nalaze u kori jabuka sposobna da spriječe ili ubiju ćelije raka u laboratorijskim uslovima. Konkretno, ova jedinjenja djeluju protiv raka jetre, debelog crijeva i raka dojke.

Sprečava gomilanje kilograma

U kori se nalazi i urzolinska kiselina, bitno jedinjenje za borbu protiv gojaznosti. Urzolinska kiselina povećava mišićnu masu i količinu braon masti koja sagorjeva kalorije, pa se tako smanjuje i rizik od gojaznosti – bar kod miševa.

Kako sačuvati voćne sadnice prije nego što budu posađene?

Agrosavjet
-
0
Kako sačuvati voćne sadnice prije nego što budu posađene?

Svi ljubitelji voćarstva znaju koliko je važno sačuvati voćne sadnice prije sadnje kako bi se osiguralo njihovo uspješno ukorenjavanje i rast. Kada je riječ o transportu i pakovanju sadnica, posebna pažnja je neophodna kako bi se spriječila oštećenja od sušenja, mraza i povreda tokom transporta.

Kada se voćne sadnice kupe u rasadniku ili u poljoprivrednoj apoteci, briga o njima tokom perioda između kupovine i sadnje igra ključnu ulogu u njihovom zdravom razvoju. Evo nekoliko važnih savjeta kako očuvati voćne sadnice prije nego što budu posađene:

1. Održavanje vlažnosti korijena:

  • Držite korijenov sistem voćnih sadnica vlažnim, ali ne prenatopljenim. Preporučuje se da se korenje povremeno poprska vodom kako bi se očuvala optimalna vlažnost.

Prčitajte: Jednogodišnje ili dvogodišnje voćne sadnice? ŠTA IZABRATI PRILIKOM SADNJE?

2. Zaštita od sušenja:

  • Ako se sadnice transportuju na otvorenom ili su izložene suncu, pokrijte korijenov sistem vlažnom tkaninom ili slamom kako biste spriječili sušenje tokom transporta.

3. Očuvanje hladnoće:

  • Ako je moguće, čuvajte sadnice u hladnjaku ili na drugom hladnom mjestu tokom perioda između kupovine i sadnje. Ovo će pomoći u usporavanju metaboličkih procesa i očuvanju vitalnosti sadnica.

4. Kontrola temperature:

  • Izbjegavajte ekstremne temperature koje mogu negativno uticati na sadnice. Ako su napolju izuzetno visoke ili niske temperature, razmotrite privremeno skladištenje sadnica u prostoru sa kontrolisanom temperaturom.

5. Pakovanje za dodatnu zaštitu:

  • Ukoliko je predviđeno da će sadnice biti izložene transportu, dodatno ih zaštitite omotavanjem korijena u vlažnu mahovinu, strugotinu ili slamu. Ovo će pružiti dodatnu izolaciju i zaštititi ih od spoljnih uticaja.

6. Pravilno obilježavanje i razvrstavanje:

  • Obeležite svaku sadnicu sa relevantnim informacijama o vrsti, sorti, i drugim bitnim podacima. Razvrstajte ih prema njihovim karakteristikama kako biste olakšali proces sadnje kada dođe vrijeme.

7. Redovna inspekcija:

  • Periodično pregledajte sadnice tokom perioda čuvanja. Ako primijetite bilo kakve promjene u stanju ili znakove bolesti, preduzmite odgovarajuće korake kako biste ih sačuvali od daljih oštećenja.

Sledeći ove savjete, voćne sadnice će zadržati svoju vitalnost i pripremiti se za uspješan prelazak iz rasadnika u novo okruženje tokom sadnje. Važno je obezbijediti da proces transporta i čuvanja bude pažljivo vođen kako bi se obezbijedio optimalan početak za ove mlade biljke.

Zašto je paradajz posljednjih godina bljutav i bezukusan?

Agrosavjet
-
0
Zašto je paradajz posljednjih godina bljutav i bezukusan?

Koliko puta ste kupili naizgled prelijep i crven, a onda došli kući i totalno se razočarali kad napravite salatu od njega?

Paradajz bi trebalo da lijep, čvrst, sočan i mirisan. Ali ma koliko divno izgledao na pijaci ili u marketu, kada kod kuće pripremite bogatu salatu, slijedi razočarenje. Paradajz je bez ukusa. I to je činjenica.

Savremene sorte prilagođene su tako da paradajz bude lijep i otporan na bolesti, ali se ukus izgubio tokom ukrštanja s ciljem isticanja ovih kvaliteta.

“Ukus paradajza zavisi od sadržaju organskih šećera i kiselina, koji se sintetišu u plodovima paradajza tokom njihovog dozrijevanja“, objasnila je Nina Kacjan Maršić sa Katedre za voćarstvo, vinogradarstvo i hortikulturu Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani za slovenačke medije.

Pročitajte: Ovo svi radimo pogrešno – Gdje ne bismo trebali čuvati paradajz

Dakle, ako se paradajz bere prije nego što je potpuno sazrio, njegov ukus se gubi. Dok se boje sintetišu i nakon berbe – u skladištu. Paradajz zato može biti žarko crvene boje, ali njegov ukus nije tako dobar.

Za razvoj boje važno je samo da je sinteza već počela dok je paradajz još na biljci. Takav plod će u skladištu sazrijeti do crvene boje.

Lošiji ukus paradajza rezultat je ciljeva uzgajivača da poboljšaju njegova ekonomski važna svojstva. Uzgajivači su željeli proizvod koji se može bolje skladištiti, koji duže zadržava svježinu i otporniji je na transport.

Stare sorte nemaju takva svojstva. One su podložnije bolestima i stoga su skuplje za uzgoj. Prinos je takođe znatno manji, dok se u intenzivnom hidroponskom uzgoju, gdje se biljke sade u vodi kojoj se dodaju hranjive materije i biljni hormoni, sa svake biljke ubere i do 10 kilograma, kaže stručnjak, dodajući da (industrijski uzgojen) paradajz raste u vodi, a ne u zemljištu, nije sam po sebi razlog za gubitak ukusa.

Pored sorte, na ukus značajno utiču i ovi faktori životne sredine:

  • temperatura
  • vode
  • hranjive materije
  • posebno sunčeva svjetlost

Paradajz koji se može kupiti u ljetnjem periodu će imati više arome i ukusa, jer svjetlo u plastenicima ne može u potpunosti da zamijeni sunčevu svetlost.

Na ukus paradajza utiču mnogi faktori, ali najvažniji je sorta – i vrijeme kada se paradajz bere. Najbolji je paradajz koji sazri na biljci i koji se ne bere prije vremena.

1...737475...997Stranica 74 of 997

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia