Kultiviranje  usjeva pasulja kojim se razbija pokorica i uništavaju korovi  obavlja se  desetak dana posle nicanja. U toj fazi biljke su elastičnije i manje se lome. Po potrebi izvode se 2-3 kultiviranja.

Drugo kultiviranje kombinuje se sa prihranjivanjem (100-150kg/ha KAN-a).

Prije početka cvetanja mora biti obavljena poslednja međuredna obrada.

Navodnjavanje je potrebno posebno u sušnim godinama. U periodu cvjetanja i nalivanja zrna nastaju najveće štete uslijed nedostatka vode u zemljištu. Potrebe za vodom mogu nastati i odmah poslije sjetve ukoliko je ona obavljena u jako suvo zemljište. Sprovođenjem ove mjere mogu se povećati prinosi i do jedne tone po hektaru, što opravdava sredstva uložena u navodnjavanje.

Postavljanje oslonca za gajenje visokih, lozastih sorti obično se vrši neposredno posle nicanja biljaka.

Niske sorte pasulja, gajene u čistom usevu ubiraju se kada su im sve mahune zrele. Biljka je ostala obično bez lista i sadržaj vlage u zrnu je do 18%. Berba se obavlja u jutarnjim časovima, kada je osipanje najmanje (mahune vlažne od rose).

Visoke sorte pasulja, prilikom berbe, uvijek na vrhovima imaju nedozrelih mahuna. Posle košenja ili čupanja takvih sorata, obavezno se u trajanju i do desetak dana ostavlja biljna masa na dosušivanje i dozrevanje. To se obavlja najčešće na promajnim mjestima zaklonjenim od kiše.

U ravničarskom dijelu naše zemlje pasulj stiže za berbu krajem jula i početkom avgusta.

Berba može biti mehanizovana i ručna.

Mehanizovana berba

• Jednofazna (kombajn) i
• Dvofazna

I faza – podrezivanje biljne mase i sakupljanje u otkose

II faza – vršidba specijalnim vršalicama ili adaptiranim žitnim kombajnima.

Ručna berba

Čupanje biljaka sa njive obavlja se ručno, a izdvajanje zrna iz mahuna najčešće “mlaćenjem”.

Izvor: domaćinskakuća.rs

PROČITAJTE:

Kako proizvesti visoki pasulj TETOVAC

PASULJ: Mozaik lista izaziva virus, kako ga zaštititi

Krastavci se mogu uzgajati na golom tlu, na malču od crne polietilenske folije i na armaturi. Uzgoj na armaturi je u kombinaciji s malčiranjem crnom folijom i postavljenim sitemom za navodnjavanje kapanjem, najintenzivniji način proizvodnje krastavaca, kojim se ostvaruju najveći prinosi.

Armatura za uzgoj krastavaca za kiseljenje ili „kornišona“ na otvorenome postavlja se prije sjetve ili sadnje.

Na pripremljene gredice, s postavljenim sistemom za navodnjavanje kapanjem i pokrivene crnom polietilenskom folijom postavljaju se stupovi koji se ukopaju tako da su 150 do 180 cm iznad tla. Postavljaju se svaka 3 do 4 m u redove razmaknute 120 do 150 cm. Na visini 15 do 20 cm iznad tla napinje se donja žica, a na vrhovima stupova gornja. Na svakih 20 do 25 cm spušta se vezivo (špaga) i privezuje za donju žicu ili se između žica napinje mreža veličine otvora 20 x 20 cm.

Sjetva se obavlja u kućice na razmak 25 do 30 cm, po 3 sjemenke u kućicu. Nakon razvijanja prvog pravog lista, ostavlja se najrazvijenija biljka, a ostale se režu u razini tla. Na taj način se dobiju oko 3 biljke po m², što je optimalno za ovaj način uzgoja.

Ako se sade presadnice, sadi se po jedna biljka na razmak 30 cm. Kad vriježe narastu 30 do 40 cm usmjeruju se i obavijaju oko špage ili uvode u okca mreže. Ovo usmjeravanje se tokom rasta provodi jedan do dva puta sedmično, sve dok vriježa ne naraste do gornje žice za koju se privezuje i spušta prema dole.

Na donjem dijelu stabljike potrebno je redovno pincirati zaperke. U proizvodnji salatnih krastavaca u zaštićenim prostorima koristi se vertikalni uzgoj uz vezivo. Presadnice s grudom supstrata sade se u dvoredne trake razmaka 1 m, što znači da se na traku folije za malčiranje sade dva reda biljaka. Razmak između redova u traci, kao i razmak između biljaka u redu iznosi 50 cm, čime se ostvaruje sklop oko 2,5 biljke po m². Prije sadnje se, iznad svakog reda na konstrukciju zaštićenog prostora razvuče pocinčana žica, s koje se spušta vezivo.

Nakon ukorjenjivanja biljaka, vezivo se lagano veže oko stabljike na visini 10 cm iznad tla.

Tokom rasta biljka se omata oko veziva. Do visine oko pola metra s biljaka se odstranjuju svi formirani cvjetovi i zaperci. Na taj način se osigurava bolji razvoj korijena i lisne mase prije intenzivnog plodonošenja. Iznad toga se na sljedeća 3 do 4 nodija zaperci prikraćuju na 2 lista i 1 plod, dok se oni viši prikraćuju na 3 lista i 2 ploda.

Kad glavna vriježa naraste do žice, prebacuje se preko nje. Druga je mogućnost prikraćivanje vrha kad dosegne žicu. U tom slučaju se na glavnoj vriježi ostavlja zaperak koji se prebacuje preko žice. Tokom plodonošenja se uz navodnjavanje kapanjem jednom sedmično provodi i prihrana kompleksnim vodotopivim gnojivima s povećanim koncentracijama kalijuma.

Berba

Berba krastavaca započinje 50 do 70 dana nakon sjetve, odnosno, 30 do 40 dana nakon sadnje.

Provodi se svaka dva do tri dana, najčešće tri puta sedmično.

„Kornišoni“ se mogu brati i svaki dan, čime se postiže veći udio ekstra klase ili „delikates“ plodova, kraćih od 3 cm.

Zaostali plodovi koji prerastaju i deformirani plodovi usporavaju zametanje i rast mladih plodova.

Klasiranje krastavaca za preradu obavlja se prema dužini i to: I. klasa: 3 do 6 cm; II. klasa: 6 do 9 cm; III. klasa: 9 do 12 cm.

Plodovi duži od 12 cm smatraju se netržnima. Većim udjelom plodova ekstra i I. klase ostvaruje se bolji financijski rezultat jer plodovi ovih klasa imaju najvišu otkupnu cijenu.

Prinos može varirati od 3 do 5 kg/m2. Uobičajeno, oko 15 do 20% prinosa čine plodovi prve klase, oko 40 do 45% druge klase i oko 30% treće klase.

Unatoč pažljivoj berbi manji dio prinosa (5 do 10%) čine prerasli plodovi.

Salatni krastavci se beru kad plodovi dostignu dužinu i promjer karakterističnu za kultivar. Dužina plodova u berbi najčešće iznosi između 18 i 24 cm, a promjer od 4 do 5 cm. Masa tržnih plodova varira od 200 do 300 g. Prinos može varirati od 10 do 30 kg/m2, ovisno o vremenu uzgoja i trajanju berbe.

Izvor: agroklub.com

PROČITAJTE:

Recept za kisele krastavce – Nema konzervansa, vinobrana, sve je prirodno!

Savjeti za dvostruko veći prinos kornišona