Naslovnica Blog Stranica 63

Maslačak u borbi protiv lisnih vaši, grinja i lisne buve

Maslačak (Taraxacum officinalis) se već u rano proljeće može naći iscvjetao po šumama, livadama, oko puteva i u vrtovima. Bere se tokom cijele vegetacije, a koristi protiv lisnih vašiju, grinja, jabukine lisne buve, zapetaste štitaste vaši.

Čaj od maslačka

Čaj od maslačka se priprema od 200 do 400 g samljevenog korijenja ili 400 do 600 g samljevenih svježih listova. Ova masa odstoji dva – tri časa potopljena u 10 l tople vode (temperatura ne smije da prijeđe 40 stepeni), procedi se i odmah koristi. Prvo prskanje je prilikom otvaranja pupoljaka, a drugo (ukoliko ima štetočina) odmah poslije cvjetanja i još jednom, kroz 10 do 15 dana.

Pročitajte: Maslačak – njegova izvanredna ljekovita svojstva su pravi poklon prirode

Fermentisani ekstrakt maslačka

Fermentisani ekstrakt maslačka se priprema tako što se  dva kg svježeg lista i cvijeta ili 200 g suvog maslačka potopi u 10 l vode i ostavi da odstoji 24 časa, pa se procijedi. Nerazređeni ekstrakt (čist ili uz dodatak ekstrakta koprive i rastavića) koristi se za đubrenje zemljišta u cilju povećanja otpornosti biljaka, što posebno prija paradajzu.

Prednosti ĐUBRENJA biljaka PREKO LISTA: Za zdraviji i otporniji vrt

Đubrenje preko lista ili folijarno đubrenje podrazumijeva unošenje hraniva preko lisne ploče. Folijarna prihrana se primjenjuje kada biljka ima formiranu dovoljno veliku lisnu površinu koja će prihvatiti tu količinu hrane.

Ishrana biljaka preko lista lakši je način prehrane, ali on ne može da zamijeni klasično unošenje nutritiva preko korijenovog sistema. Folijarna ishrana važna je za mikroelemente, koji se na ovaj način unose u manjim količinama.

Prihrana preko lista zavisi od velikog broja faktora. Zavisi od vlažnosti površine lista i njegove starosti, ali i od uticaja faktora, kao što su temperaturavlažnosti, strujanje vazduha i sunčevo zračenje. Bitno utiče i sastav rastvora koji se primjenjuje, odnosno njegova hemijska forma i PH vrijednost.

Pročitajte: Đubrenje povrća u organskoj bašti – važne smjernice

Folijarna prihrana ili đubrenje preko lista može biti koristan vid unosa hraniva iz nekoliko razloga:

  • Đubrivo se lako nanosi;
  • Biljka brže unosi hranu preko lista nego preko korijena;
  • Može se lako intervenisati u svim vegetativnim fazama razvoja biljke;
  • Đubrenje preko lista je dobar dodatak kada unošenje đubriva preko korijena nije dovoljno za prehranu biljke;
  • Prihrana preko lista korisna je i zbog toga što omogućava biljci da prebrodi situacije koje su nastale uslijed stresnih vremenskih promjena u prirodi;
  • Đubrenje preko lista omogućava nanošenje optimalne količine hraniva i bez zagađenja životne sredine;
  • Folijarna prihrana može djelovati i na kvalitativna svojstva biljaka, kao što su boja i čvrstina ploda;
  • Utiče na opstajanje voća i povrća na duži vremenski period.

Đubrenje ne bi trebalo da se primjenjuje previše često, jer ono biljkama ne zamjenjuje hranu. Prava hrana za biljke su vodasunce, ugljen-dioksidkiseonik i mineralni elementi. Đubrenje obezbjeđuje samo elemente koji su potrebni za normalno obavljanje hemijskih procesa u biljci.

Dodavanje određene količine đubriva može dovesti do toga da se biljka pravilno razvija i raste, ili pak može izazvati oštećenja i smrt biljke ako se pretjera sa količinom. Najbolji način da se utvrdi količina i tip đubriva koji je biljkama potreban je ispitivanje zemljišta i to na svake tri godine.

Uzgoj pataka – Korisni savjeti

Uzgoj pataka – Kod intenzivnog načina gajenja patke nose u toku cijele godine, pri čemu je dovoljna količina svjetlosti uslov za dobru nosivost.

Svjetlosni režim treba prilagoditi rasi i hibridu, i poštovati ga u toku cijelog proizvodnog ciklusa.

Ishrana zavisi od načina držanja

Patke se gaje radi proizvodnje mesa, jaja, masti i perja, ali su im jaja na tržištu manje cijenjena nego kokošija. Od njih se koristi i perje, ali ta proizvodnja kod nas nije toliko zastupljena.

Danas postoje rase i hibridi pataka selekcionisane za visoku proizvodnju jaja i visoki prinos kvalitetnog mesa. Meso mladih tovljenih pačića je visokog kvaliteta, a posebno se ističe jetra.

Tradicionalni uzgoj pataka u većim jatima zastupljen je u područjima gdje se nalaze veće vodene površine, kao što su područja pokraj Save, Vrbasa i druga močvarna područja. Manja jata uzgajaju se na domaćinstvima koja se bave nekom drugom granom poljoprivredne proizvodnje.

Kako ćemo hraniti patke zavisi od načina držanja, a to je ekstenzivan, poluintenzivan i intezivan sistem.

Pročitajte: Kako se razmnožava perad?

Sistemi uzgoja

U ekstenzivnom uzgoju patke se drže slobodno na otvorenom prostoru u manjim grupama. Izvor hrane su zelene biljke, insekti, puževi, žabe i otpatci iz kuhinje. Zahvaljujući pljosnatom kljunu dio hrane mogu obezbijediti iz vode i mulja. U ovom sistemu držanja, patke ne mogu ispoljiti svoj maksimalni genetski potencijal, što znači da im je godišnja proizvodnja jaja niska, kao i mali prirast.

Da bi poboljšalji proizvodnost, uzgajivači su dodavali i zrna žitarica (od jedne ili više vrsta – kukuruz, ječam, pšenica).

Poluintenzivan način držanja je na prelazu između ekstenzivnog ka intenzivnom, i tu su način ishrane i smještaja poboljšani.

Intenzivan način uzgoja podrazumijeva adekvatnu ishranu i smještaj. Ishrana mora biti izbalansirana i prilagođena kategoriji (da li su pačići tovni, za podmladak, nosilje i drugo). Ako se ekonomski proizvodnja opravda, najbolje je koristiti u ishrani potpune koncentrovane smješe, koje se koriste u ishrani pilića. Moguće je koristiti dopunske smješe za kokoši, jer se kombinacijom ovih smješa i zrnevlja žitarica može napraviti kompletan obrok za patke.

Farmeri koji imaju dugogodišnje iskustvo mogu sami da naprave potpunu smješu na farmi uz dodatak odgovarajućih hraniva i vitaminsko-mineralnih premiksa.

Bez obzira na to na koji način patke obezbjeđuju hranu, ona mora sadržavati sve potrebne hranljive materije u iskoristivoj formi, kako bi podmirile potrebe za održavanje osnovnih životnih funkcija, porast i reprodukciju.

Ishrana priplodnih pataka

Program ishrane pataka namijenjenih za reprodukciju, u početnoj fazi, od prve do šeste sedmice, isti je kao kod tovnih. Hrane se intenzivno, bez obzira na to da li je držanje u otvorenom ili zatvorenom prostoru. Razlikuje se odgoj priplodnog podmlatka, lakog i teškog tipa. Posebnu pažnju treba posvetiti odgoju podmlatka, odnosno roditelja, teškog tipa (pekinška patka).

Oni imaju veliki apetit i ukoliko se hrane po volji pretjerano će se utoviti, što se kasnije manifestuje zdravstvenim problemima i poremećajem u reprodukciji. Zbog toga se u periodu od 7-20 sedmice obavlja restrikcija hrane.

Ona se sprovodi na dva načina: smanjenjem dnevne konzumacije hrane na količinu koja je dovoljna da podmiri potrebe u hranljivim materijama za njihov pravilan rast i razvoj, a da se pritom izbjegne unošenje velike količine energije. Druga opcija je da se smanji sadržaj hranljivih materija u koncentrovanoj smješi.

U praksi se efikasnije pokazalo da je bolje obavljati restriktivnu ishranu sa hranom koja sadrži 15% sirovih proteina, dok je ishrana po volji smješom sa nižim nivoom proteina (13%) i istom energetskom vrijednošću imala lošiji efekat.

Pročitajte: Kopunovo meso je sočnije i ukusnije – kako ga uzgojiti?

Najbolji rezultati se postižu ukoliko restrikcija hrane počne već od druge nedjelje uzrasta.

Ipak, proizvođači praktikuju iz drugih razloga da ta restrikcija počne sa uzrastom od oko 7 sedmica. Od početka restrikcije do postizanja polne zrelosti (u 28. sedmici), dnevna konzumacija treba da iznosi 60-70% od ishrane po volji.

Ovim se postiže:

  • veći broj snesenih jaja
  • poboljšava iskorištavanje hrane
  • smanjuje mortalitet u periodu nosivosti

Količina hrane u ovom periodu ne bi trebalo da bude veća od 220 grama dnevno, što je ipak uslovljeno tjelesnom masom, raspoloživom zelenom hranom i kvalitetom obroka. Restrikcija hrane zahtijeva svakodnevno mjerenje hrane i ručno hranjenje.

Kod ishrane priplodnog podmlatka ne preporučuje se uključivanje animalne ili biljne masti u smješe. Ukupna potrošnja hrane u periodu odgoja priplodnog podmlatka zavisi od sastava i hranljive vrijednosti potpunih smješa, rase i hibrida pataka.

Pri korištenju smjesa uobičajenog sastava, jedno grlo u prosjeku konzumira oko 32 kg. Ova količina je različito distribuirana u toku perioda odgoja:1.45 kg (u prve tri sedmice), 3.5 kg (od 4-6 sedmice) i oko 20 kg (od 7. sedmice do postizanja pole zrelosti, za 6 mjeseci uzrasta).

Ishrana pataka nosilja

Ishrana nosilja se uglavnom odnosi na matično jato za proizvodnju jaja za priplod, mada su u nekim zemljama sa intenzivnom proizvodnjom formirane rase i hibridi za proizvodnju jaja za konzumaciju. U prosjeku patke snesu od 180 do 220 jaja godišnje, ali to sve zavisi od načina ishrane i gajenja.

Pri ekstenzivnom načinu gajenja postoje dva perioda kada patke nose jaja, proljetni i jesenji. U ljetnjem periodu patke prestaju da nose (najčešće period augusta) zbog mitarenja, a u zimskom periodu prestaju da nose zbog lošije ishrane, niske temperature i kraćeg trajanja svjetlosnog dana. Kod intenzivnog načina gajenja patke nose tokom cijele godine, pri čemu je dovoljna količina svjetlosti uslov za dobru nosivost.

Svjetlosni režim treba prilagoditi rasi i hibridu, i poštovati ga u toku cijelog proizvodnog ciklusa. Za dobru nosivost i inkubacionu vrijednost jaja neophodno je uspostaviti odgovarajuće odnose između energije, proteina (aminokiselina), mineralnih materija i vitamina. Ishrana pataka za intenzivnu proizvodnju jaja za priplod (ili konzumaciju), podrazumijeva korištenje potpune smješe koja se daje od 4-te sedmice prije pronošenja do kraja proizvodnog ciklusa. Smješa treba da sadrži 15% sirovih proteina i 12 MJ/kg ME.

Pročitajte: ISHRANA KOKOŠAKA? Zahvaljujući ovom triku, oni će položiti 2 puta više jaja!

Obezbijedite im kvalitetnu vodu za piće

Smješa za ishranu pataka nosilja treba da sadrži i adekvatne nivoe esencijalnih aminokiselina, posebno metionina (sumpornih aminokiselina) i lizina. U ishrani pataka nosilja jaja za priplod potrebno je prisustvo dovoljne količine vitamina, posebno onih koji su značajni za inkubacionu vrijednost jaja, veći procenat izleženih pačića i njihovu vitalnost (A,D3 i B2 niacina i folne kiseline). Dnevna konzumacija hrane pataka nosilja zavisi od energetske vrijednosti obroka, kao i od sadržaja drugih hranjivih sastojaka. Ukoliko je ona manja, patke će konzumirati veću količinu hrane i obratno. U prosjeku, nosilje dnevno pojedu 200 grama potpune smješe, tako da ukupna potrošnja hrane u periodu proizvodnog ciklusa iznosi oko 72 kg po jednom grlu. Primjenom restrikcije hrane u manjem obimu mogu se postići pozitivni efekti u pogledu nosivosti i kondicije jata.

Ishrana pataka u tovu

Patke se danas tove intenzivno, bez obzira na to da li je on organizovan u otvorenom ili zatvorenom sistemu. Pored nekih rasa (pekinška patka), za tov se koriste i određeni linijski hibridi (cherry valley). Osnovna karakteristika tova pačića je njihov intenzivan porast, posebno u prve četiri sedmice. Po završetku tova od sedam sedmica, bijela pekinška patka ostvari tjelesnu masu od 3.2 kg (prosjek za oba pola), i potroši oko 2.5 kg hrane za kilogram prirasta.

Tov pataka se obično odvija u dvije faze, pri čemu se koristi početna i završna smješa.

  • Početna smješa se daje do izvođenja pačića do tri sedmice i ona iznosi oko 2 kg
  • završna do kraja tova i iznosi oko 6 kg.

Tov može biti organizovan u tri faze: 1-14, 15-21 i 22-49 dana, što zahtijeva korištenje tri smješe (početna, smješa za porast i završna). Bez obzira na to da li tov traje dvije ili tri faze, hrana mora da sadrži sve potrebne hranljive sastojke. Sadržaj sirovih proteina u početnoj smješi treba da iznosi 16.5-19%, a u završnoj 13-19% sirovih proteina u zavisnosti  od njihove energetske vrijednosti.

Neki proizvođači preporučuju veće vrijednosti proteina u prvom periodu tova i do 22% proteina. Zadovoljavajući rezultati u tovu se postižu ukoliko se u prve dvije sedmice koristi smješa sa 20-22% sirovih proteina, a od treće sedmice do kraja tova smješa sa 16% proteina. Ako je tov organizovan u tri faze, najbolje je prve sedmice davati smješu sa 22%, u drugoj fazi sa 18%, a u završnoj do kraja tova sa 16% sirovih proteina. Moguć je tov i sa smjesom od 18% proteina od početka do kraja. Smanjenje sadržaja proteina u obroku tovnih pataka dovodi do povećanja sadržaja masti u njihovom trupu.

Patke imaju znatno veću zapremninu digestivnog trakta nego tovni pilići, zbog toga mogu da pojedu i veću količinu hrane na dan, što im omogućava da održavaju isti nivo energije od početka do kraja tova i u slučaju kada njena koncentracija u obroku varira.

Pored energije i proteina smješe za tov pataka treba da sadrže i zadovoljavajuću količinu esencijalnih aminokiselina, pri čemu je potrebno voditi računa o limitirajućim aminokiselinama. Kao i kod druge vrste živine, aminokiseline sa sumporom, posebno metioninom, su limitirajuće u obrocima za patke.

Mora se obezbijediti dovoljna količina kalcijuma, fosfora i natrijuma, ali ne treba zapostaviti ni druge mineralne materije kao što su magnezijum, mangan, cink i hlor. U ishrani pataka najbolje je koristiti peletiranu hranu. Starter smješe moraju se peletirati na manje dimenzije zbog mogućnosti konzumiranja dok su pačići još mali. Za ovaj period maksimalna dužina peleta je 7.9mm, a prečnik 4 mm.

Kada porastu, dužina peleta se povećava i do 12.7mm i prečnika 4.8 mm. Brašnasta forma hrane može dovesti do određenih problema pri ishrani pataka. Kada se pomiješa sa pljuvačkom, formira ljepljivu masu koja se nakuplja na spoljašnjim stranama kljuna. Pokušavajući da oslobode kljun od ove naslage, patke često odlaze da operu kljun te prave veliki rastur hrane. Korištenje ovakve hrane smanjuje dnevnu konzumaciju, a samim tim smanjuje i prirast.

Za dobar prirast i kvalitetan odgoj patkama mora biti obezbijeđena kvalitetna voda za piće, najmanje 12h dnevno.

U nekim sistemima odgoja se praktikuje uskraćivanje vode i hrane preko noći da bi smanjilo vlaženje prostirke. Ova mjera se odnosi na patke starije od 3 sedmice i nema štetne uticaje na proizvodne rezultate pri nižim temperaturama. Međutim, pri višim temperaturama voda mora biti dotupna i noću.

Tamjanika: Tajna njene uspješne njege u domu i bašti!

Pored toga što svojim mirisom rastjeruje komarce,  tamjanika je biljka koja je veoma jednostavna za gajenje.

Hilandarski bosiljak, tamjanika, Sveta Petka, sve su to nazivi za istu biljku. Može da se gaji u saksiji, na terasi ili u bašti, a osim što je izuzetno atraktivna, veoma je i korisna jer tjera različite insekte, posebno moljce i komarce.

Ova biljka voli toplotu i sunce, mada je ne treba izlagati jakim sunčevim zracima. U nekim slučajevima uspijeva i na svježijim i sjenovitim mjestima u bašti ili na balkonu.

Ukoliko se odlučite za to da je gajite u stanu, važno je da ne bude na direktnom „udaru“ sunčevih zraka tokom toplih ljetnjih dana.

Grm tamjanike može izrasti i do jednog metra, a ako je pravilno njegujete, godinama ćete imati divan mirisni ukras u svom domu, bašti ili na terasi.

Povremeno čupkajte listiće kako bi ostala kompaktna, jer će na taj način grm lijepo rasti i u stranu, a ne samo u visinu.

U ljetnjem periodu zalivajte je kad god primijetite da je zemlja pri vrhu suva, a tokom zimskih dana ne pretjerujte sa zalivanjem, već samo povremeno dolijte vodu. Jako je važno da se tamjanika ne osuši, stoga često provjeravajte zemlju.

Tamjanika cvijeta sporadičnim cvjetićima bijele ili nježno plave boje, koji su grupisani u cvasti. Kada se završi sezona cvjetanja, odsijecite precvjetale grančice.

Njega tamjanike u saksiji

Ako tamjaniku držite kao sobnu biljku lako će se prilagoditi uslovima u vašem domu. Potrebno joj je dosta svjetlosti, a podnijeće i sjenovita mjesta, suv vazduh, direktno sunce.

Tamjanika kada je u saksiji zimi se drži u toplijem prostoru i rjeđe se poliva.

A ako je baštenski uzgajana ne smije da bude na temperaturi ispod 10 stepeni.

Razmnožavanje

Tamjanika se razmnožava vrlo jednostavno – reznicama koje su uzimaju sa matične biljke tokom proljeća ili ljeta. Reznice treba smjestiti u saksije promjera 12 cm, a potrebno je oko 2 nedjelje da se ukorijene u zemlji, uz optimalnu temperaturu oko 20 stepeni.

Rast hilandarskog bosiljka može da se usmjerava, postupkom orezivanja. Ukoliko želite širu i kompaktniju biljku to možete postići rezanjem vrhova, zbog čega će biljka da razvija bočne izdanke, prenosi Krstarica.

Kada brati, a kako sušiti koprivu i koje su joj ljekovite osobine?

​Rano proljeće je vrijeme za branje mnogih ljekovitih biljaka pa i koprive koja je jedno vrijeme bila zapostavljenja, ali se sve više bere i upotrebljava, posebno od doba korone kada se mnogima svijest mijenja u pogledu ishrane te konzumiranja zdrave i što prirodnije hrane.

Kopriva (Urtica dioica) je zeljasta biljka svima dobro poznata i po izgledu, a i ljekovitim svojstvima. Široko je rasprostranjena tako da raste širom planete. Nalazimo je u Evropi, Sjevernoj Americi, Africi i Aziji, od davnina se koristi kao hrana i kao lijek.

Upravo ovih dana hobisti i ljubitelji prirode ju beru na mjestima udaljenijim od saobraćajnica koristeći je najviše za pripremu sosa ili umaka. Takođe se dosta koristi kao čaj, a pri tome treba znati pravilno osušiti ovu dragocjenu i ljekovitu biljku za koju se kaže – da ne žari, već odavno bi izumrla od pretjerane upotrebe ljudi.

Ljekovite osobine koprive

Ljekovite osobine ove biljke su mnogobrojne: liječi upale urinarnog trakta, stimuliše rad crijeva, čaj od koprive blagotvorno djeluje na bolesti jetre i žuči, bolesti pluća, pomaže kod grčeva u stomaku i čireva, kod tumora slezene, kod poremećaja sna i nesanice.

Učinkovita je kod virusnih i bakterijskih infekcija i preporučuje se kao dio proljetnog čišćenja organizma. Zbog velikog postotka željeza u sebi odličan je lijek za anemiju, a zbog sadržaja kalijuma odličan diuretik. Osim željeza i kalijuma sadrži dosta kalcijuma i magnezijuma, te vitamine A, C, K, B6 i D i proteine zbog čega su i izražena njena ljekovita svojstva.

Čaj ne treba ukuvavati jer tad gubi svoje blagotvorne osobine. Može se piti tokom cijele godine po jedna šolja dnevno, preventivno.

Beru se samo vrhovi

Da bi čaj bio dobar, treba odabrati i pravo vrijeme berbe ove biljke, faza u kojoj su najizraženije ljekovite osobine odnosno onda kada ona ima najviše vitamina, minerala i ostalog. To je faza intenzivnog rasta kad je biljka još mlada u periodu od marta do maja.

Beru se samo vrhovi do 10 cm, odnosno gornja trećina biljke jer upravo oni sadrže dosta vitamina C, željeza i drugih minerala. Dakle, mladi i sočni vršni dijelovi biljke, ali prije cvjetanja. S obzirom da ima dlačice koje žare, treba koristiti rukavice, a konzumirati nakon termičke obrade.

Pročitajte: Kopriva je zeleno zlato, ali ima dana kada je nikako ne smijete brati

Bilo bi dobro kad beremo koprivu da kiše nije bilo bar tri prethodna dana, kako biljka ne bi imala višak vode u sebi te kako ne bi došlo do potamnjivanja tokom procesa sušenja. Nije potrebno rezati ju na manje dijelove. Važno ju je pri sušenju položiti u tankom sloju, stabljiku po stabljiku, na pamučno ili mrežasto platno kako bi vazduh nesmetano strujao oko svih dijelova i postepeno i pravilno ju sušio.

Povremeno ju treba okretati. Kada se prosuši, rukama se usitne samo listovi, a stabljiku bacimo. Tako osušenu biljku najbolje je odložiti u papirnu ambalažu ili platnenu vrećicu.

Ako se koristi i korijen od ove biljke koji je takođe ljekovit on se suši duže, a ponekad je nedovoljno sušenje samo na vazduhu već se njegov proces može započeti ili završiti postepeno na nižoj temperaturi u rerni na 35 do 40 °C.

Može se koristiti i kao svježi sok od koprive, krem juhe, a njena upotreba u kozmetici je takođe odavno poznata pa se koristi pri pravljenju raznih šampona za njegu i podsticanje rasta kose.

Ipak, kopriva se najviše koristi kao umak ili varivo sa bijelim lukom, kratko obarena kao i špinat, prenosi „AgroKlub„.

Debljaju li jagode?

​Jagode su mnogima omiljeno voće i neizostavne u proljeće i ljeto. Osim što se konzumiraju samostalno, jagode su i čest sastojak kolačima te raznim poslasticama, odlično se kombinuju s bananama i čokoladom, a od njih se mogu praviti i sokovi i džemovi.

Veliki udio u jagodama je voda. Uprkos  tome, one su izvor vitamina, najviše sadrže vitamina A, vitamina B, te vitamina C, kao i minerala poput mangana, željeza, kalcijuma, fosfora, kalijuma… Jagode sadrže antioksidanse i vlakna.

Koliko kalorija imaju jagode?

Jagode imaju veliki udio vode, te ne sadrže puno kalorija. Sa nešto više od 30 kalorija jagode spadaju u kategoriju nisko kalorične hrane.

Jagode imaju 32 kalorije na 100 grama.

Zbog niskih kalorija, te brojnih kvalitetnih sastojaka, jagode su odličan dodatak ishrani, prenosi Covermagazin.

Kreč štiti koru od pucanja i debla od štetočina

Voćnjaci su se na pragu zime pripremili za mirovanje, ali to ne znači da u njima nema posla. Od trenutka kada opadnu svi listovi, poželjno je i da se voćke okreče. Kreč ih štiti od pucanja kore, u narodu poznatom kao vrbopuc, od štetočina koje su na njihovim deblima pronašle topao kutak gde će prezimeti, ali i od nekih parazita. Iako jedva čekaju zimu da malo predahnu, iskusni voćari kreče stabla čak dva puta godišnje – u jesen, i u proleće, ali ne u svim zasadima i ne svake godine.

Krečenje voćaka je stara mjera koja se još uvek primjenjuje, a naročito je korisna u zasadima koštičavih voćnih vrsta, gde se obavlja svake jeseni, a po potrebi i krajem zime. I mladi zasadi jabučastog voća kreče se svake godine, a stariji svake četvrte. Ovom mjerom štiti se kora od pucanja i nastanka rana tokom zime,kada mogu biti velike razlike između dnevnih i noćnih temperatura.

Zbog čega se preporučuje krečenje? Odgovor je veoma jednostavan. Kada u toku noći naglo zahladi, sokovi se smrznu i kristali razaraju živa tkiva. Pri prelasku vode u čvrsto stanje kristali zauzimaju veći prostor, šire se i dovode do pucanja kore. Nastale pukotine su ulazno mjesto za prouzrokovače bolesti, one su otvorena vrata za bakteriju Pseudomonas syringae koja izaziva sušenje voćaka. Čim otopli, kristali se tope, a rane ostaju otvorene. Tako, sa smjenom hladnog i toplijeg dijela dana obrazuju se i otapaju kristali, oštećuju tkiva i voćke slabe.

Krečenjem se smanjuje nejednako zagrijevanje stabla i sprječava stvaranje i otapanje kristala, odnosno pucanje kore, usporava se kretanje sokova u voćkama i odlaže početak vegetacije, što ublažava negativne posledice od ranih prolećnih mrazeva. Bijela boja odbija sunčeve zrake, smanjuje zagrevanje i time sprječava stvaranje pukotina. Najbolje vrijeme za ovaj posao je pozna jesen i, po potrebi, kraj zime. Proljećno krečenje koje pojedini voćari rade u martu i aprilu, ne može da spriječi pucanje kore debla i ne služi ovoj svrsi.

Pročitajte: Krečenje voća – Recept za smješu koja će zaštititi stabla

Smjesa za krečenje priprema se od 5kg gašenog kreča (krečnog testa), 500g kuhinjske soli, 100 g kvašljivog sumpora, 100g plavog kamena ili bolje, nekog već pripremljenog fungicida na bazi bakra, 10 litara vode – okvirno za mazanje četkom, ili za 100 litara vode ako će se koristiti prskalica ili atomizer. Smjesa treba da bude što belja i ne valja da joj se dodaju goveđa balega ili ilovača. Zbog čega rastvor treba posoliti? Iz praktičnog razloga – so pomaže smješi da bolje prijanja za koru, nije štetna, a nije ni skupa. Razlog zbog čega se dodaje sumpor nije teško objasniti. On ima zaštitno dejstvo.

Radi se po lijepom vremenu, kada nema vjetra i ne najavljuje se kiša. Smjesa se nanosi debljom četkom ili valjkom za krečenje, pravilno nanetim slojem popunjavaju se sve pore i pukotine na kori. U toku rada boja na stablu deluje prozračno, ali to ne treba da plaši voćare, jer je vlažna. Čim se osuši, postaje jarko bela. Krečenjem se uklanjaju i mahovina i lišajevi. Ako ih ima malo, četka će ih skinuti, ali ako ih ima puno, to je znak da s voćkama nešto nije u redu, da su u slaboj kondiciji, da im nedostaju neka hraniva ili je teren zabaren. U takvom slučaju valja potražiti savjet od stručnjaka iz obližnje Poljoprivredne savjetodavne službe. Osim fungicidnog, bakar u smeši ima i slabo repelentno delovanje jer odbija sitnije štetočine.

Prilikom krečenja voćaka bitno je da sloj kreča bude nanet kvalitetno, kako bi pore kore stabla mogle lepo da ga upiju. Takođe, važno je znati da se ne kreči samo deblo, već i ramene grane, posebno kod mladih stabala, na kojima se radi do dvadesetak centimetara od prvog grananja prema vrhu, odnosno, kreče se i donji delovi grana prvog reda. Dobro nanijet kreč trebalo bi da izdrži cijelu zimu, ali bi na proljeće valjalo da se ceo postupak ponovi, kako ga proljećne kiše ne bi sprale.

SADA se bere BOKVICA – LIJEK ZA SVE od glave do pete

Ovog proleća dvorišta, bašte, proplanci su puni raznih biljaka među kojima ima i onih koje se smatraju korovom. Mnoge to jesu, a među njima ima puno onih koje ne bi trebalo čupati jer imaju i lekovita svojstva. Jedna od njih je bokvica. Neka istraživanja su pokazala da bokvica ima i antibakterijska svojstva jer ekstrakt uspešno deluje kod plućnih infekcija. U narodnoj medicini koristi se za lečenje rana, često u mešavini s kamilicom, za ispiranje ili kao oblog. Zato, ne čupajte je, u sakupljanje ponesite neke makaze i secite donje listove.

Muška i ženska bokvica

Postoje dve subvrste jedne iste vrste. Ženska bokvica (Plantago major) prepoznaje se po širokim listovima, i muška bokvica (Plantago lanceolata) ima uske, gotovo trakaste listove, i obe imaju skoro isto lekovito dejstvo koje je poznato već hiljadama godina. Кoristili su ih drevni grčki i kineski doktori, a u srednjovekovnim knjigama o lekovitom bilju ta vrlo cenjena biljka se preporučivala za lečenje čak 24 različite bolesti.

Obe vrste koriste se u narodnoj medicini kao losioni i napici za ublažavanje problema na koži (svrba, ispucale kože, posekotina ili drugih površinskih povreda, ugriza insekata ili upale očiju). Ako se kao sirup ili čaj pije, bokvica deluje kao blago sredstvo za iskašljavanje, a njena sluz ublažava upalu sluznica, pa je izvanredan lek protiv kašlja i bronhitisa. Takođe, može da olakša probleme koji nastaju zbog astme, upale sluzokože disajnih puteva, laringitisa, faringitisa i različitih alergijskih reakcija zbog koji nastaju poteškoće kod disanja.

Smrvljeni listovi i njihov sok sprečavaju nastanak oteklina i svraba kod uboda insekata. Listovi bokvice stavljali su se u cipele da ublaži žuljeve nastale dugim hodanjem. Sveži sok preporučljiv je i za prolećni umor, za “čišćenje krvi” i podsticanje metabolizma. Zahvaljujući velikoj količini kalijuma deluje i diuretički.

Muška bokvica

Mladi i nežni prolećni listovi muške bokvice, ubrani u martu i aprilu, mogu da se upotrebljavaju za supu, mešane salate ili se kuvaju kao spanać. Кuvanjem listovi poprime prijatan, slabo aromatičan miris i ukus koji podseća na vrganje. Gorkast ukus može se ukloniti potapanjem usitnjenih listova u mlakoj vodi u trajanju oko pola sata. Кod nešto starijih listova mogu se prethodno s donje strane izvući vlaknaste žile.

Muška bokvica može da se koristi kao zdravo prolećno povrće. Jedu se sasvim mladi listovi, nabrani pre razvoja cveta, od marta do juna. Dodaju se u supu, a posle kuvanja od 10 do 15 minuta mogu se poslužiti kao salata ili varivo slično spanaću.

Ako se kao sveži koriste za salate tada je najbolje da se mešaju s drugim lisnatim povrćem. U Nemačkoj ove listove prže na masti s jajima, šećerom i cimetom, a na Кavkazu i Dalekom istoku stavljaju ih u supe. Za sušenje listovi se beru od juna do oktobra, po mogućnosti pre nego što biljke procvetaju.

Posle svakog košenja bokvica ponovo naraste. U zavisnosti gde se sakupljaju, listove posle berbe valja malo proprati, prosušiti kuhinjskom krpom i staviti na sušenje na senovito mesto, ili ih prekriti kuhinjskim ubrusom Treba da se suše brzo, jer listovi inače pocrne.

Indijska bokvica- buhačica

Srodna vrsta ove biljke je indijska bokvica. Uprkos nazivu, ona raste i u našim južnijim krajevima – na peščanim mestima, uz puteve i na krovovima. Ona je poznata kao psyllium ili buhačica (Plantago ovata). Ova biljka sadrži vlakna, lipide, nezasićene masne kiseline, i mnogo sluzi. Indijska bokvica ima mogućnost povećanja volumena i do 15 puta, a to osigurava olakšano pražnjenje creva i stvaranje osećaja sitosti.

Iako je prvenstveno laksativ, može povoljno da deluje i na smirenje dijareje. Takođe se koristi kod sindroma iritabilnog creva, ulceroznog kolitisa, kronove bolesti, povišenog holesterola povezanog s hroničnim zatvorom i sindroma lenjih creva. U narodnoj medicini upotrebljava se za lečelje više zdravstvenih problema. Navešćemo samo neke od njih.

Bokvica protiv akni i mitisera

  • 15-20 grama sveže isceđenog soka od bokvice;
  • 10-15 gr masne kreme;
  • nekoliko kapi ružinog ulja i
  • kašičica nevenove masti.

Sve ovo dobro izmešati. Mešavina se koristi protiv akni i gnojnih mitisera.

Bokvica razbija žučni kamenac

Osim listova, kod ove biljke lekovito je i seme. Ono se koristi za uništavanje parazita, ameba i glista u crevima, preporučuje se kao laksativ, naročito za decu, zatim kod upalnih stanja sluznice a sprečava i stvaranje kamena u žuči. Preporučuje se da se dnevno konzumira osam grama semena.

Sveži sok od bokvice

  • 500 g svežih listova bokvice

Sok je najlakše pripraviti u sokovniku ili ga dobro usitnite štapnim mikserom pa procedite kroz gazu. Nekoliko puta na dan popijte po kašiku soka pomešanog s pola kašike tople vode. Uzima se u proleće za čišćenje organizma i podsticanje metabolizma, a koristan je i protiv plućnih bolesti, pomaže u lečenju čak i tuberkuloze.

Mešavina protiv gripa

  • 30 g listova bokvice;
  • 30 g iglica smreke;
  • 20 g listova podbela i
  • 20 g biljke dan-noć.

Za čaj dve kašičice mešavine prelijte s 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procedite. Zasladite medom ili dodajte sok od zove ili višanja.

Rešava infekcije zuba i desni

Bokvica je odlična za brzo lečenje rana na licu i u ustima. Sprečava gnojenje i podstiče zaceljivanje, što duguje supstanci aukubinu. Sažvakano lišće bokvice postavljeno kao obloga na zub i desni može da spreči infekciju zuba u ranim fazama.

Za negu kućnih ljubimaca

Bokvicu dobro podnose psi i mačke, tako da im jakim čajem možete ispirati osipe ili rane. Ako životinja ne liže povređeno područje, možete koristiti i mast, ali poželjno im je staviti elizabetanski okovratnik.

Tegobe s kožom

Popularna je upotreba bokvice kod svih vrsta kožnih tegoba, kao što su rane, čirevi, posekotine, razderotine, modrice, podlivi, opekotine, plikovi, žuljevi, zanoktice, ubodi insekata i osipi raznih uzroka. Za lečenje kožnih tegoba operite sveži list i napravite kašu (bez termičke obrade) pa je nanesite na obolelo mesto. Zbog lake dostupnosti bokvica je izvrsna prva pomoć kod uboda.

Za ispiranje opekotina

Кada „opečeno“ mesto isperete hladnom vodom, stavite na njega list bokvice koji ćete učvrstiti flasterom.

Brzi sirup od bokvice

  • 4 šake sveže bokvice;
  • 300 g šećera;
  • 250 g meda;
  • šećer;
  • med i
  • voda.

Opranu bokvicu sameljite, dolijte malo vode, šećer i med pa polako zagrejte da lagano proključa. Neprekidno mešajte dok ne dobijete gusti sirup. Vruć sirup ulijte u tegle i čuvajte u frižideru. Кod kašlja i bronhitisa nekoliko puta na dan popijte po kašiku.

Maska za lice

Na gazi izrežite rupe za usta, oči i nos. Lišće mlade bokvice sameljite i zalijte proključalom vodom (odnos 1:3). Neka mešavina ponovno proključa i kipi 3 minuta. Natopite gazu ohlađenom tečnošću i držite na licu oko 15 minuta pa isperite.

Čaj od bokvice

Narezane ili razmrvljene listove sveže ili suve bokvice (dve kašičice) prelijte šoljicom vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procedite i zasladite medom. Čaj ima prijatan miris i ukus, pa je pogodan i za decu. Popijte dve, tri šoljice na dan.

Čaj od bokvice protiv kašlja

  • 25 g listova bokvice;
  • podbela;
  • žalfije;
  • 25 g korena omana i
  • 250 ml vruće vode.

Za čaj dve kašičice mešavine prelijte s 250 ml vruće vode i ostavite da odstoji deset minuta. Procedite. Pijte od dve do tri šoljice na dan uvek sveže spremljenog čaja.

Sok od mešanog bilja

  • 200 grama listova bokvice;
  • 100 grama koprive;
  • 100 grama cvetova maslačka i
  • 100 g cveta hajdučke trave.

Sve bilje se dobro izgnječi, istisne kroz čistu krpu, procedi (može i u sokovniku), zatim prokuva uz skidanje pene koja se skuplja na površini. Soku se dodaju dve kašike meda, pa se ponovno kuva dok se ne zgusne tako da, kada se zahvati kašičicom i podigne iznad posude, on curi kao konac. Кad se ohladi, sipa se u čiste manje flaše. U svaku flašu se doda čašica rakije kao konzervans. Pre upotrebe sok se meša s vodom 1:1.

Medeni eliksir sa bokvicom

Pola kilograma svežih i dobro opranih listova bokvice sameljite u multipraktiku pa pomešajte s kilogramom meda i 50 grama usitnjene smole propolisa. Dobro promešajte i ostavite da odstoji tri dana uz povremeno mešanje drvenom ili plastičnom kašikom. Uzimajte ovaj eliksir tri puta na dan po jednu kašičicu (drvenu ili plastičnu, da izbegnete oksidaciju) desetak minuta pre obroka. Ovaj eliksir se preporučuje svima koji pate od bolesti disajnih organa, bronhitisa i upale pluća. Кoristan je pušačima i svima koji žele da očiste disajne puteve. Dok uzimate ovaj eliksir, svaki dan popijte po šoljicu čaja od omana i majčine dušice.

Bombone protiv kašlja

  • 200 listova bokvice;
  • 500 ml vode;
  • 500 g šećera;
  • 25 g grožđanog šećera;
  • 20 g maslaca;
  • kašiku ulja i
  • kašičicu mlevenih semenki komorača.

Sveže listove bokvice iseckajte, prelijte vodom, stavite na ringlu i lagano kuvajte 30 minuta. Tečnost procedite, a listove ispasirajte. Dodajte šećer, maslac i komorač pa lagano kuvajte 20-ak minuta dok ne nastane gust sirup. Pleh za pečenje obložite masnim papirom, premažite ga uljem i izlijte sirup. Ostavite da delimično očvrsne i naseckajte na komade veličine bombona.

Sirup protiv kašlja

Sveže ubrane listove bokvice stavite u staklenu posudu u pet centimetara debelim, blago natisnutim slojevima. Svaki sloj pospite šećerom. Posudu prekrijte gazom ili pamučnom krpom i stavite na sunce. Ostavite od četiri do šest nedelja na osunčanom mestu pa procedite i ulijte u tegle. Pijte nekoliko puta na dan po kašičicu. Pogodno je i za decu.

Ulje od bokvice

Sterilisanu teglu napunite naseckanim listovima bokvice i prelijte maslinovim uljem tako da potpuno prekrije listove. Zatvorite i odložite na tamno mesto. Promućkajte jednom dnevno i posle dve nedelje procedite. Možete ga koristiti samostalno ili kao temelj za druge mešavine.

Alkoholna tinktura

Postupajte jednako kao i s uljem, ali umesto ulja koristite votku. Preporučena doza tinkture koju možete da popijete je od petnaest do dvadeset kapi tri puta na dan.

Čaj protiv teških bolesti

Кad ljudi žele da u lečenju bolesti farmaceutskim lekovima ubrzaju proces „lekovima“ iz prirode ovaj čaj će im dobro doći. Čaj, naravno, nije samo za teške bolesnike, može se piti i preventivno. Da biste ga pripremili osušite jednake količine listova breze, hajdučke trave, bokvice i koprive. Čaj se priprema tako da se jedna šaka mešavine potopi u dva decilitra proključale vode i ostavi dva sata da odstoji. Кad se procedi spreman je za konzumaciju. Osušenu ešavinu čuvajte u staklenoj tegli, piše agromedia.rs

Kada je pravo vrijeme za zaštitu od krompirove zlatice: Saznajte kako i kada

Kada se radi o uzgoju krompira, jedan od najvažnijih izazova s kojima se poljoprivrednici suočavaju je krompirova zlatica. Ova štetočina može nanijeti značajnu štetu usjevima krompira, što rezultira smanjenjem prinosa i kvaliteta. Ali kada je pravi trenutak za početak zaštite protiv krompirove zlatice?

Ključno vrijeme za početak praćenja prisustva krompirove zlatice i razmatranje preventivnih mjera je kada se krompir nalazi u fazi razvoja od pet do devet listova na glavnoj stabljici, poznatoj kao BBCH 15-19.

Sa porastom temperatura, očekuje se povećanje brojnosti i intenzivnije polaganje jaja ove štetočine. Stoga je važno biti proaktivan u praćenju situacije na terenu i pripremiti se za moguće napade.

jaja krompirove zlatice
Jaja krompirove zlatice

Prema preporukama, mjere zaštite trebaju biti poduzete kada se uoči u prosjeku 15 larvi po biljci ili kada je prisutno 20% oštećenja na lisnoj masi, u skladu s EPPO standardom PP 2/2(2). Ako se dopusti prekomjerno razmnožavanje larvi, one mogu dovesti do potpunog „skeletiranja“ listova, što ozbiljno ugrožava zdravlje i produktivnost krompira.

larva krompirove zlatice
Larva krompirove zlatice

Važno je napomenuti da insekticidni tretman nije preporučljiv ako je brojnost štetočina mala. Međutim, redovno praćenje stanja na terenu je ključno kako bi se blagovremeno reagovalo ako se situacija promijeni.

Pročitajte četiri načina suzbijanja krompirove zlatice na eko način: 

Zlatica – 4 načina suzbijanja prirodnim putem i bez hemije

Maslačak – njegova izvanredna ljekovita svojstva su pravi poklon prirode

Kako podstiče stvaranje žuči i snižava nivo holesterola, korijen maslačka se u tradicionalnoj indijskoj medicini (ayurvedi) upotrebljava kao sredstvo za liječenje mnogih ozbiljnih bolesti jetre, uključujući cirozu i hepatitis.

Osim toga ljekoviti sirup pojačava apetit i pospješuje rad želuca, te olakšava probavne smetnje.

Takođe, svježe iscijeđen sirup od maslačka zahvaljujući materijama s jakim antibakterijskim i protuupalnim djelovanjem, značajan je i u liječenju različitih infekcija.

Svježe stabljike biljke veoma su djelotvorne u slučaju kamena u žuči, te mogu regulirasi metabolizam, pročistiti krv, a odličan su prirodni lijek za želudac.

Pročitajte: Napravite zdravi domaći “med” od cvjetova maslačka

Ne zaboravimo sok od maslačka za dijabetes je odličan izbor, potpuno je neškodljiv, stimulira stvaranje inzulina, pri čemu zadržava niske nivoe šećera u krvi, piše jutarnji.hr.

Ovaj napitak podstiče znojenje, širi pore i štiti našu kožu. Može da se primjeni direktno na područjima zahvaćenim aknama i sprečava mikrobiološke infekcije.

Zbog obilja vitamina C u svom sistemu pospješuje zarastanje rana, a ožiljke čini manje vidljivim. Osim navedenog uspješan je u liječenja ekcema, različitih zadebljanja na koži, ublažava svrab i crvenilo.

Naučnici su dokazali da ova blagotvorna biljka ima nevjerojatnu sposobnost ispiranja toksina iz organizma, takođe ona uspješno snižava nivo mokraćne kiseline.

Uz to preventivno djeluje kod bolnih i ukočenih zglobova, poboljšava njihovu pokretljivost.