Naslovnica Blog Stranica 608

Napravite sami ukusno voćno vino od jabuke – CIDER

Ako vam je u skladištu ostalo višak ukusnih i domaćih jabuka, možete ih sačuvati za zimski period. Međutim, od njih možete napraviti i ukusno voćno vino od jabuke ili cider i uživati. Tako ćete u njemu uživati i tokom kišnih jesenjih, ali hladnih zimskih mjeseci. U daljem tekstu pročitajte detaljne opise cijelog postupka.

Voćno vino od jabuke je vrsta alkoholnog pića koje se dobija vrenjem jabuka ili jabukovog soka uglavnom od mješavine raznih starih sorti jabuka. Jabukovo vino obično sadrži od 5,5 do 7% alkohola. Ovo vino u Južnoj Njemačkoj, Austriji i Švajcarskoj popularno je pod nazivom most, a u Sjevernoj Nemačkoj apfelwein. U Francuskoj ga nazivaju cidre, u Španiji sidra, u Sloveniji jabolčnik, u Velikoj Britaniji, Irskoj, Švedskoj i SAD-u se zove cider.

Pravljenje vina od jabuke idealan je način da upotrijebite cjelokupni rod jabuka. Za ovaj postupak pogodni su oštećeni i ugruvani plodovi. Možete napraviti i manju količinu, mada se predlaže malo veća količina da bi jabuke mogli da iskoristite na što bolji način. Sorta jabuke koju koristite u velikoj mjeri će uticati na sam ukus vina. Od ovog recepta možete da dobijete oko 25 litara vina.

Potrebna oprema za pripremu jabukovog vina:

  • Veća činija, kofa ili manje bure sa poklopcem, biće potrebno za fermentaciju;
  • Veća kašika za miješanje;
  • Nešto za cijeđenje, lijevak sa filterom, sito, ili komad tkanine (muslin);
  • Veći plastični ili stakleni balon za kasniju fermentaciju ili 5 manjih plastičnih balona. Baloni za vodu od 5 litara mogu biti dobra zamjena;
  • Ventil, koji dozvoljava izlazak gasova iz posude, a spriječava ulazak insekata i buba. Umjesto ventila može se koristiti parče pamučne vune koje treba pričvrstiti gumicom;
  • Nekoliko plastičnih cijevi, odnosno crijeva;
  • Termometar i
  • Boce i pampuri za čuvanje dobijenog vina.

Sastojci:

  • 15 do 20 kg jabuka
  • 2,5 do 3 kg šećera
  • 500 grama belog suvog grožđa, treba biti zlatno žute boje i bez sjemena
  • Sok od 10 limuna
  • Voda
  • Enzim pektolaze, do 8 grama. Ne mora se koristiti ali pomaže da se vino izbistri jer kontroliše petkin u vinu.
  • 5 kašičica hraniva i jedna do 2 kašičice kvasca.

Metod pravljenja cidera od jabuke

Sve što koristite od sudova i alata u procesu pravljenja cidera treba pre toga trebalo bi sterilisati. Postoje tri faze u pravljenju vina. Prva faza je ekstraktovanje ukusa iz jabuka i početak procesa fermentacije. Druga faza fermentisanje preostalog šećera i bistrenje vina. I u poslednjoj fazi završavanje procesa bistrenja pića i čuvanje.

Šećer je potrebno staviti u tiganj ili šerpu i preliti vodom. Zagrejte, i miješajte dok se ne istopi šećer. Nakon toga prekrijte i ostavite da se ohladi na 20 stepeni ili niže. Jabuke operite, oljuštite, očistite sredinu, i eventualna oštećenja. Stavite u veliku posudu nalijte vodom dodajte enzim pektolaze i dobro promješajte. Postarajte se da jabuke budu potopljene u vodi, tanjirom ili tegom. Pokrijte i ostavite da odstoji minimum 8 sati a može i preko noći. Nakon toga dodajte grožđe, šećer, isceđen limun, hranivo i kvasac. Nalijte sa 20 litara čiste hladne vode i dobro promješajte. Stavite poklopac ali ne previše čvrsto i ostavite na toplom mjestu, idealna temperatura je od 20 do 25 stepeni celzijusa.

Nakon 24 časa počinje proces fermentiranja. Miješajte svakog dana sterilnim kašikama u periodu od 10 do 14 dana. Kada fermentacija uspori procedite tečnost i prespite u sterilne balone. Ostavite na toplom mjestu, i možete primetiti kako se oslobođa gas i izlazi kroz ventil.

Nakon nekog vremena fermentacija usporava, a na dnu balona se stvara sloj krupnih čestica. To mogu biti sitni dijelovi jabuka ili kvasac koji je uradio svoj posao. Kvasac konvertuje šećere u ugljen dioksid i alkohol. U ovoj fazi preporučuje se pretakanje vina i čišćenje od taloga. Uzmite čist prazan balon i spustite ga na zemlju a drugi sa vinom podignite na stolicu i ubacite crijevo. Pretočite samo tečni deo sa što manje taloga. Ako počnete fermentaciju u oktobru ili novembru prvo pretakanje će biti u januaru ili februaru a drugo u martu ili aprilu.

Vremenom fementacija će u potpunosti prestati, a to ćete znati jer gas neće prolaziti kroz ventil i kada probate vino nećete osetititi „štipanje“. Treba vjerovati svojim instiktima i kada procijenite da je ukus dobar procijedite ga opet i ostavite malo da odstoji. Voćno vino od jabuke ne može da promijeni ukus stajanjem kao što može crveno, tako da nije potrebno da cider stoji godinama.

Izvor: Permaculture, agromedia.rs

PROČITAJTE:

Rakija od jabuke – Tehnologija proizvodnje i savjeti

Sva ljekovita svojstva divlje jabuke!

U kakvim posudama je najbolje čuvati čaj

I najbolji čaj izgubit će kvalitet ako se pravilno ne skladišti. Najvažniji uticaj nakon proizvodnje na miris i ukus svakog čaja ima njegova svježina. Svaki čaj važno je pravilno skladištiti i iskoristiti u preporučenom roku.

Najveći neprijatelj čaja je proces oksidacije. Čajevi kod kojih je postupak oksidacije prekinut prilikom proizvodnje ili oni koji su blago oksidirani, najlakše će izgubiti kvalitet i svježinu. To su zeleni čajevi, blago oksidirani (zeleni) oolong čajevi, žuti čajevi i neki bijeli čajevi.

Gdje skladištiti čaj

Čaj se uvijek treba čuvati na tamnom i mračnom mjestu, daleko od izvora topline, vlage ili direktne sunčeve svjetlosti. Paketić neotvorenog čaja može se čuvati i u hladnjaku i tako produžiti rok trajanja, no vrlo je važno da on bude hermetički zatvoren kako ne bi upijao mirise i bio u doticaju sa zrakom. Izvan hladnjaka najbolje je držati manju količinu čaja koja se planira potrošiti u sljedećih mjesec do dva. Svaki čaj može izdržati i izvan hladnjaka do navedenog roka, no uvijek je potrebno dobro zatvoriti pakovanje. Što manje kiseonik ima u posudi s čajem, to će čaj duže ostati svjež.

Kakve posude koristiti

Vrlo je važno ne koristiti vlažne kašičice prilikom vađenja čaja iz pakovanje. Uvijek treba koristiti samo suvi pribor i suve posude, jer će vlaga i voda uništiti svaki čaj. Bilo bi dobro izbjegavati papirnatu ili plastičnu ambalažu, a koristi staklene tegle. Čaj u filter vrećicama treba čuvati u originalnom pakovanju i takođe držati dalje od izvora vlage i topline. Oni zapokavni u zasebne folije trajat će duže i biti svježiji.

Rok trajanja pojedinih čajeva

Svaki čaj ima različit rok trajanja. Jedan od najkratkovječnijih je japanska matcha, koju bi trebalo iskoristiti u mjesec do dva nakon otvaranja. Zeleni čaj uglavnom ima rok trajanja godinu dana, crni i do tri godine. Jače oksidirani čajevi uglavnom traju duže. Tamni fermentirani čajevi mogu se čuvati i godinama. Sirove vrste fermentiranih čajeva tek s godinama postaju kvalitetne i spremne za korištenje. Biljni i voćni čajevi će uglavnom s vremenom promijeniti boju, dok je to kod pravih čajeva često teže uočiti. Ako je čaj izgubio bilo koju od karakteristika koje je imao prilikom kupovine, vjerojatno više neće biti dobar za korištenje.

Miris i ukus su najbolji pokazatelji

Apsolutno svaki čaj trebao bi imati jasno izražen svježi miris prilikom otvaranja pakovanja ili filter vrećice. Ponekad suvi listići čaja mogu imati slabiji miris od onog nakon početnog prelijevanja. Takve bi čajeve bilo dobro spremiti u drugu posudu ili iskoristiti u što kraćem roku, jer su već izgubili nešto svježine. Svaki čaj mora imati svježi i izraženi ukus, bez obzira na osobne preferencije. Čaj koji ima ukus po starom papiru, vlazi ili plijesni, više nije dobar za korištenje.

Izvor: www.franck.eu

PROČITAJTE:

Čaj od kadulje (žalfije) – priprema, nuspojave, ljekovitost

Čaj od nane za lice – Jednostavan, a dobar trik!

Berači gljiva u RS novi pravilnikom neće biti oštećeni – Kontrolu na terenu vršiće lugari

Firme koje se bave otkupom i izvozom ostalih šumskih proizvoda poput gljiva i ljekovitog bilja, a koje se sakuplja u šumama i na šumskom zemljištu u svojini Republike, nisu za to plaćale naknadu, zbog čega je donesen novi pravilnik koji uvodi više reda u ovu oblast.

Rekao je to pomoćnik ministra za šumarstvo i lovstvo Goran Zubić ističući da su firme, koje se bave otkupom i prodajom ostalih šumskih proizvoda, obavezne da plaćaju naknadu od 5% Šumama RS, koje su korisnik šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike.

– Mnoge firme ranije se nisu pridržavale tog propisa. Tome u prilog govore podaci da su firme koje se bave preradom i prodajom ostalih šumskih proizvoda lani izvezle robu u vrijednosti od 23 mil KM, a Šumama RS na ime korišćenja uplatile su samo 8.000 KM umjesto više od milion maraka, iako ovdje treba uzeti u obzir da one imaju i vlastitu proizvodnju – kazao je Zubić.

Zbog toga je, dodaje on, donesen novi Pravilnik o uslovima korišćenja i načinu sakupljanja ostalih šumskih proizvoda koji sutra stupa na snagu.

– Njime su preciznije propisane kontrole u toj oblasti. Sakupljači, odnosno fizička lica, koji žive od prodaje ostalih šumskih proizvoda, i dalje će moći da sakupljaju gljive, bilje i ostalo, ali će ih firme morati registrovati i dodijeliti im identifikacioni broj, odnosno karticu. Oni će prilikom kontrole u šumskom gazdinstvu samo pokazati taj dokument i neće imati problema. Takođe, ta lica će proći određenu obuku da pravilno prikupljaju ostale šumske proizvode kako ne bi došlo do degradacije u staništu. Nikakvu drugu obavezu neće imati u odnosu na prethodni pravilnik – istakao je Zubić.

Što se tiče kontrola, on kaže da će ugovor, koji će komercijalna preduzeća sa Šumama RS sklopiti na godišnjem nivou, podrazumijevati lokacije, količine i vrste ostalih šumskih proizvoda.

– Kontrolu na terenu će vršiti lugari. Oni će provjeravati da li sakupljač ima identifikacioni broj i evidencioni blok u kojoj upisuje količine. Firme na kraju godine imaju obavezu da zaključno sa svakim mjesecom predaju te blokove, gdje se vide količine, na osnovu kojih će plaćati nadoknadu Šumama RS – rekao je Zubić.

Bilo koji prirodni resurs, naglasio je Zubić, nije moguće uzeti bez određene nadoknade prema Srpskoj.

– Niko danas ne može ući u šumu i, recimo, uzeti kubik drva ili uloviti ribu, a da ne plati određenu naknadu. Naknada za ostale šumske proizvode od pet odsto uopšte nije visoka, a u jednom od prethodnih zakona o šumama iznosila je deset odsto i nije bilo nikakvih problema – istakao je Zubić.

Kada su u pitanju fizička lica koja sakupljaju ostale šumske proizvode za vlastite potrebe, Zubić kaže da je i prethodnim pravilnikom bilo propisano da građani dnevno mogu sakupiti do jednog kilograma.

– Smatramo da je, na primjer, kilogram gljiva za potrebe jednog domaćinstva dnevno sasvim dovoljan – rekao je Zubić.

Degradacija

Goran Zubić je istakao da Šume RS imaju obavezu da urade godišnje planove korišćenja i ostalih šumskih proizvoda, tako da oni moraju predvidjeti gdje, koje količine i vrste će biti sakupljane.

– Međutim, ako nemamo uvida u samoj realizaciji gdje se šta sakuplja i u kojoj količini, rizikujemo da degradiramo potencijal staništa i ugrožavamo održivost tih vrsta, o čemu moramo prioritetno voditi računa – ističe Zubić.

Izvor: glassrpske

PROČITAJTE:

Iz šume samo sa kilogramom gljiva, šipka, ljekovitog bilja

Sušenje mesa i recepti za salamuru

Sušenje mesa, salamura suva i mokra. Ukus i miris domaćeg sušenog proizvoda se pamti.

Domaćini savjete svojih starijih ukućana, kako na najbolji način salamuriti i sušiti meso, čuvaju i prenose na potomke. Otuda i posebni ukusi specijaliteta po kojima čak i prepoznajemo “majstora” koji ga je pripremio.

Kako je uvek dobro saznati više, pa čak i kada dosta znamo (a, nikada ne znamo sve), prenosimo vam prijedlog kako se sprema meso za dimljenje, recepte za salamuru i nekoliko savjeta o dimljenju koje je pripremio dipl. inženjer Pera Markić iz PSS Ruma.

Salamurenje i sušenje mesa

Prijedlog kako se sprema meso za dimljenje

Po određenoj recepturi napraviti smjesu morske soli, slatke začinske paprike i bijelog luka u granulama, pa time natrljati slaninu. Složiti komade u posudu i ostaviti ih u njoj sljedećih sedam dana. Svaki drugi dan ih presložiti i ostatakom soli dosoliti. Kod preslaganja uvijek treba paziti da komadi koji su bili donji idu na vrh, a oni s vrha na dno, kao i da se meso okreće sa jedne strane na dugu.

Nakon sedam dana naliti spravljenu mokru salamuru i ostaviti slaninu još sedam dana, uz preslaganje po istom principu kao i kod suvog salamurenja. Petnaesti dan slaninu izvaditi i staviti da se ocijedi i odnijeti u pušnicu na dimljenje.

Dimiti svaki drugi dan dok slanina ne dobije blago smeđkastu boju po dimu. Pošto se odimi, ostaviti je na  mjestu gde struji vazduh da se suši.

Kad u pušnici preostane još mesa za dimljenje, onda komade koje treba sušiti bez dima, spustiti na niži nivo.

Recept za salamuru

1.    Suva salamura

  • Morska so 10 % težine mesa za soljenje
  • Slatka paprika 10 % soli
  • Bijeli luk u granulama 5 % soli

Primjer: Meso za salamurenje 10 kg
Smjesa za suvo salamurenje 1kg soli, 10 dkg crvene slatke paprika i 5 dkg belog luka u granulama. Smjesu dobro izmiješati i s njom dobro natrljati meso, a ostatak ostaviti za dosoljavanje kod preslagivanja.

2.    Mokra salamura

  • Voda (da prekrije meso za salamurenje)
  • So 5 % od količine vode
  • Začini (beli luk, crveni luk, biberu zrnu, lovorov list, borovica (kleka), crvena slatka paprika

Priprema salamure (10 l):
Deset litara vode staviti na peć da prokuva i nakon toga ugasiti plamen te ostaviti da se malo ohladi. Najprije dodati 0,50 kg soli, a zatim začine.

Količina začina se dodaje po sljedećem receptu:

Dvije glavice bijelog luka očistiti i režnjeve narezati u ploške, bibera u zrnu dodati jednu supenu kašiku, slatke paprike takođe jednu supenu kašiku, borovice ili kleke dvije supene kašike i lovorovog lista dva prstohvata.

Ostaviti salamuru na hladnom mjestu da se potpuno ohladi prije nalivanja. Meso u suvoj salamuri prethodno izvaditi, naliti mokru salamuru i tada složiti izvađenu slaninu nazad u posudu.

Dimljenje

Meso se ne smije dugo dimiti, već postepeno.

Naglim dimljenjem stvara se na površini mesa tvrda korica koja sprječava sušenje i konzerviranje unutrašnjosti mesa.

Meso se suši u sušnici podalje od izvora vatre.

Vatra se loži 2 puta dnevno, i to ujutro i popodne. Loži se samo piljevinom i vlažnim cjepanicama, a nikako se ne upotrebljavaju suva ili sitna drva ili razni papiri i otpaci.

Uveče treba sušnicu otvoriti da bude promaja, da se meso ohladi.

Nakon sušenja meso se mora spremiti na suvom, hladnom mjestu, gdje je prisutan protok vazduha, jer se jedino na taj način može dugo vremena sačuvati u dobrom stanju.

Vrijeme dimljenja pojedinih delova 

  • Slanina se dimi 14-15 dana
  • Kobasice se dime 10-14 dana
  • Kulen se dimi 20 dana
  • Krvavice se dime 10 dana
  • Manji komadi mesa se dime 20 dana
  • Plećke i šunke se dime 3-4 nedelje

Izvor: poljosfera

PROČITAJTE:

Najbolji recept za DOMAĆE KOBASICE

Priprema čvaraka – 3 najveće greške

Biljka evoluirala da bi se zaštitila od ljudi

Biljka Fritillaria delavaji, koja se tradicionalno koristi u kineskoj medicini, navodno je evoluirala tako što se vizuelno uklopila u svoju okolinu, zbog čega je postalo teško je uočiti, a razlog za ovu pojavu je pretjerano branje biljke od strane čovjeka.

Naučnici imaju saznanje da veliki broj biljaka evoluira tako što koristi kamuflažu kao način odbrane od životinja biljojeda, ali nove studije su prikazale da je ova jedinstvena biljka razvila sistem zaštite isključivo od čovjeka.

Istražioci su otkrili da Fritillaria delavaji, koja raste na kamenim predjelima planina u Kini, u posljednje vrijeme gaji plodove i listove u boji svoje okoline, zbog čega ju je teško primijetiti.

„Nevjerovatno je kako ljudi mogu imati tako dramatičan uticaj na kolorizaciju divljih organizama, ne samo na njihovo preživljavanje, već i na samu evoluciju“, rekao je profesor Martin Stivens iz Centra za ekologiju i konverzaciju Eksters Perin kampusa u Kornvalu.

On je zaključio da veliki broj biljaka koristi kamuflažu da bi se zaštitio od biljojeda, ali da je ovo prvi slučaj da je ovakva evolucija pokrenuta da bi se biljka zaštitila od ljudi.

„Moguće je da su ljudi pokrenuli evoluciju defanzivne strategije kod drugih biljaka, ali nažalost ne postoji dovoljno istraživanja o ovoj pojavi“, zaključio je Stivens.

Pupoljak Fritillaria delavaji se koristio u kineskoj medicini više od 2.000 godina i smanjenje populacije ove biljke je izazvano pretjeranim branjem, koje je u porastu posljednjih nekoliko godina.

Naučnici su saglasni da komercijalno branje ove biljke može potencijalno da dovede do istrebljenja, zbog čega nije ni čudno što je sama evoluirala.

(Odditycentral.com)

PROČITAJTE:

Trik sa kockicom leda koji će spasiti vaše biljke!

Koje biljke gajiti na malom prostoru?

Agrohemijska analiza zemljišta u voćnjacima – značaj i važnost

Osnovni preduslov za postizanje pravih rezultata u procesu voćarske proizvodnje je dobro poznavanje svojih parcela.Biljke prinosom svake godine iznesu iz zemljišta određenu vrstu i količinu hranljivih elemenata, koje je neophodno vratiti zemljištu đubrenjem. Bez uvida u sadržaj hranljivih materija u zemljištu nemoguće je baviti se održivom biljnom proizvodnjom.

Agrohemijska analiza zemljišta predstavlja osnov za donošenje racionalne odluke o količini i formulaciji mineralnih i organskih đubriva koje je potrebno primeniti na nekoj parceli i utvrđivanje stanje osobina zemljišta -reakcija zemljišta ili pH vrijednost, sadržaj kalcijum-karbonata (CaCO3 %), sadržaj humusa (%), sadržaj ukupnog azota (N %), sadržaj lakopristupačnog fosfora i sadržaj lakopristupačnog kalijuma, tekstura zemljišta, kapacitet apsorpcijskog kompleksa koje značajno utiču na hraniva u zemljištu. Poljoprivredni proizvođači koji primjenu mineralnih đubriva vrše na osnovu analize zemljišta imaju neuporedivo bolju polaznu osnovu za postizanje visokih i stabilnih prinosa u voćarskoj poizvodnji.

Potrošnja hranjivih materija u zasadima voća u rodu zavisi od mnogo uslova, a prije svega od vrste, sorte i podloge, gustine zasada, visine prinosa, starosti voćnjaka i drugo. Za normalan život voćaka neophodno je 16 biogenih elemenata: ugljenik(C), kiseonik(O), vodonik(H), azot(N), fosfor(P), sumpor (S), kalijum (K), kalcijum (Ca), magnezijum (Mg), gvožđe (Fe), bor (B), cink (Zn), mangan (Mn), molidben (Mo), bakar (Cu) i kobalt (Co).

Prije unošenja dodatnih količina ovih elemenata, agrohemijskom analizom zemljišta treba ustanoviti njihovo prisustvo u zemljištu. Unošenje većih količina od onih koje su biljkama zapravo potrebne nepotrebno povećava troškove proizvodnje, a može dovesti i do opadanja kvaliteta ploda, pojave toksičnosti i nedostataka nekih drugih elemenata.

Reakcija zemljišta ima velikog značaja za preporuke primene đubriva. Ona utiče i na izbor đubriva, njihove doze i drugo. Slaba plodnost kiselih zemljišta uzrokovana je, prije svega, visokim sadržajem vodonika, aluminijuma, željeza i mangana i nedostatkom ili smanjenom pristupačnošću kalcijuma, magnezijuma, fosfora i nekih mikroelemenata u adsorptivnom kompleksu zemljišta.

Na osnovu pH vrijednosti, zemljišta su podijeljena u pet grupa:

• alkalna >7,20 pH
• neutralna 6,51-7,20
• slabo kisela 5,51 – 6,50
• kisela 4,51 -5,50
• jako kisela <4,50

Optimalne pH vrijednosti za uspijevanje pojedinih voćnih vrsta su:

• jabučasto 5,2-7,7
• koštičavo 5,7-7,7
• jezgrasto 6,0-7,0
• jagodičasto 5,1-6,5

Voćne vrste bolje uspijevaju na zemljištu sa slabo kiselom do blago alkalne reakcije.

Humus je značajan sastojak zemljišta, jer predstavlja izvor hranljivih materija i faktor za očuvanje plodnosti zemljišta. Njegovom mineralizacijom u zemljišni rastvor prelaze hranljivi elementi. Koloidi humusa apsorbuju većinu hranljivih elemenata i postepeno ih stavljaju biljkama na raspolaganje. Zemljišta bogata u humusu su po pravilu plodnija. U prirodnim uslovima biljke iz humusa koriste 100% azota, 50-60% fosfora, 85% sumpora, i veći dio bora i molidbena.
Prema sadržaju humusa zemljišta mogu biti:

• vrlo slabo humusna- do 1% humusa,
• slabohumusna – 1-3% humusa,
• srednje humusna – 3,1 do 5%,
• jakohumusna – 5,1 do 10%
• vrlo jako humusna – 10 do 15%.

Uzorkovanje zemljišta za analizu kontrole plodnosti

Uzorkovanje i analiza zemljišta za potrebe kontrole plodnosti zemljišta u voćnjacima vrši se nakon ili prije početka vegetacije, najpoželjnije prije osnovne obrade zemljišta i to svake treće ili četvrte godine. Kako bi analizom zemljišta dobili zaista pravu sliku o sadržaju hranljivih materija u zemljištu neophodno je da se uzimanje uzoraka zemljišta obavi pravilno.
Prva odluka prije početka samog procesa uzorkovanja zemljišta treba da bude sistem uzimanja uzoraka.

Odluku o tome koji sistem će biti primenjen donosi se na samoj parceli i zavisi od niza faktora: biljne vrste, ekspozicije terena, homogenosti zemljišta. Prosječan uzorak se sastoji od odgovarajućeg broja pojedinačnih uboda (15-25). Dubina sa koje se uzimaju uzorci za potrebe kontrole plodnosti kod voćarskih biljnih vrsta je od 0 do 30 cm i od 30 do 60 cm (dva sloja).
Tokom uzorkovanja postoje dva načina kretanja po parceli, a to je tzv. ‘šahovski’ ili ‘po dijagonali’. Važno je da prosječan uzorak predstavlja ravnomjeran raspored pojedinačnih uzoraka po čitavoj površini parcele.

Prilikom procesa uzorkovanja zemljišta bilježe se i koordinate svakog pojedinačnog mjesta uboda. Zahvaljujući tome imamo mogućnost da poslije četiri godine kada se ponovo vrši uzorkovanje za potrebe kontrole plodnosti, uzorak uzmemo sa istog mjesta. To daje mogućnost praćenja dinamike promene sadržaja hranjiva u zemljištu.

Alat i pribor za sondiranje i uzorkovanje zemljišta

1. ašov 2. lopata 3. mali ašov 4. sonda za kontrolu plodnosti 0-30cm 5. sonda za kontrolu plodnosti 30-60cm
6. Edelmanovo svrdlo 7. nastavak za Edelmanovu sondu
8. cilindri po Kopeckom 9. gumeni čekić (bat)
10. nož 11. glava za ukucavanje cilindara I
12. glava za ukucavanje cilindara II 13. Munselov katalog boja
14. zapisnik sa informacijama o vlasniku i parceli
15. metar 16. pribor za pisanje
17. 10% HCl 18. papirići za označavanje uzorka
19. posuda za uzorkovanje 20. PVC vrećica 21. kutija za prenos opreme

Postupak uzorkovanja zemljišta sondom i ašovom

Sam postupak uzorkovanja zemljišta je veoma jednostavniji upotrebom sonde. Uzorkovanje pojedinačnih uzorka sondom izvodimo u 4 koraka:
1. uklanjanje biljnih ostataka sa površine zemljišta na kojoj ćemo upotrijebiti sondu
2. utiskivanje sonde u zemljište do 30cm
3. kružno okretanje sonde u zemljištu i izvlačenje iz zemljišta
4. istiskivanje (šipkom ili nožem) uzorka zemljišta u vrećicu za prosječni uzorak od 0-30cm
5. masa zemljišta od 20 do 25 pojedinačnih uzoraka od koga ćemo pripremiti prosječan je oko 2 do 3kg zemljišta

Uzorkovanje pojedinačnih uzorka ašovom nešto je zahtjevnije i duže, a sastoji se od 6 koraka:

1. uklanjanje biljnih ostataka sa površine zemljišta
2. otvaranje malog profila u površinskom sloju zemljišta
3. okomito izuzimanje 2-3 cm tankog sloja zemljišta na ašovu ili lopati
4. odsijecanje (nožem) suvišnih bočnih dijelova od srednjeg dijela uzorka širine 3-5 cm i dužine jednake planiranoj dubini uzorkovanja
5. prenošenje pojedinačnoga uzorka u vrećicu ili kantu za prosječni uzorak
6. usitanjavanje pojedinačnoga uzorka rukom

Zemljište je jedan od najvažnijih prirodnih resursa i neprocjenjivo je dobro cijelog čovečanstva. To je ograničeno i uništivo dobro. Sporo se obrazuje, a u procesu destrukcije brzo se uništava. Ako posmatramo zemljište kao sredinu u kojoj se ukorenjuju i razvijaju biljke, moramo zaključiti da je plodnost njegova najvažnija osobina.

Radi zaštite i očuvanja hemijskih i bioloških svojstava poljoprivrednog zemljišta i obezbjeđenja pravilne upotrebe mineralnih i organskih đubriva korisnik ili vlasnik obradivog zemljišta mora da vrši sistematsku kontrolu plodnosti zemljišta i evidenciju količine unijetih mineralnih đubriva.

Značaj pravilnog uzimanja uzoraka je u tome što od toga kako je uzet uzorak-pravilno ili nepravilno zavise i rezultati analize, a time ispravnost zaključka i mjera koje se predlažu.

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Uzorkovanje zemljišta za hemijsku analizu

Kako možete provjeriti kvalitet zemljišta?

Kako pripremiti zemljište za sadnju voćaka?

Kako pravilno koristiti začine

Većinu začina najbolje bi bilo dodati na samom početku kuhanja jer će tako imati najveći efekat. Začini koje sasvim sigurno treba da dodate odmah na početku su oni koji su u većim komadima poput bibera, đumbira, klinčića i slično.

Papriku ne bi trebalo stavljati u jelo čim krenete kuhati jer bi mogla izgubiti većinu ukusa, nju je najbolje stavljati postepeno, u nekoliko navrata.

Pred kraj kuhanja pretežno treba da se dodaju zelenasti začini poput peršuna, mente, bosiljka, timjana i slično, njima je za puštanje esencijalnih ulja potrebno samo da se zagriju. Nešto ranije ili na početku odmah možete staviti ružmarin, lovorov list, kadulju i origano jer oni postepeno ispuštaju svoju aromu, puštanje arome možete pospješiti ukoliko ove začine malo smrvite prstima prije dodavanja.

U hladna jela poput prelijeva za salatu, voće i voćne sokove začine treba staviti nekoliko sati prije posluživanja da bi se stajanjem mogli fino uvezari ukusi.

Začine i bilje treba da koristite kako bi poboljšali ukus jela, a ne da ga prekrijete zbog toga treba pažljivo birati kombincije i ne pretjerivati sa mnogo različitih začina.

Kada je u pitanju količina začina koje treba stavljati teško je odrediti pravilo jer to zavisi od vrste jela. Ukoliko nemate tačan recept najbolje bi bilo da počnete sa jednom četvrtinom čajne kašike začina na obrok za četiri osobe, odnosno na otprilike pola kilograma mesa/dvije šoljice supe ili umaka. Oštrije začine poput kajenske paprike i češnjaka je potrebno na tu količinu staviti u manjem omjeru – jednu osminu čajne kašike.

Izvor: klix
PROČITAJTE:

Da li je bolje orezati voće početkom zime ili kasnije?

Orezivanje voćki u pravo doba godine može da vam pomogne da povećate rodnost i zato nije svejedno da li ćete voćnjak orezati u jesen, na zimu ili u proleće.

Prvo treba reći da je zima generalno dobar period za orezivanje voća. Drvo tada miruje, bez lišća je, cvejtova i plodova. To znači da je lako vidjeti strukturu krošnje i lakše donijeti odluku koje ćete rezove napraviti.

Ipak, neki voćari izbjegavaju orezivanje voćaka u ranu zimu. Razlog je jednostavan: rast grana je tada minimalan, proljeće je daleko i drvo ima male šanse da samo zacijeli rane nastale rezovima.

Kasna zima je, međutim, odlično vrijeme za orezivanja voćaka, jer možete biti sigurni da je proljeće blizu i da će vaše drvo uskoro moći da zacijeli rane. (Naučite kako da zaštitite stablo poslije orezivanja)

Kada orežete drvo u kasnu zimu dobićete snažniji rast. Zašto? Zato što ste odabrali najbolje grane koje ćete da zadržite, a uklonili ste one manjeg kvaliteta. To znači da, kada proljeće dođe, drvo neće da troši energiju na rast nekvalitetnih grana. Umjesto toga, fokusiraće energiju na najbolje grane.

Razmislite o tome na ovaj način: ako vaša voćka ima 100 grana i ona treba da podstakne rast svakoj od tih grana, tada će svaka od njih dobiti mali dio hranljivih materija. Ali, ako nakon rezidbe vaše drvo ima samo 75 grana, svaka grana će dobiti veći dio energije koja im je potrebna za rast i razvoj.

Izvor: Orchard people

PROČITAJTE:

Bez orezivanja nema roda!

Razlozi da svako veče popijete čaj od kamilice

Čaj od kamilice su dugo koristi u liječenju nesanice, ali istraživanja pokazuju da ova čudotvorna biljka pomaže i u ublažavanju osjećaja tjeskobe te kod održavanja zdravlja kostiju.

Kada poslije večere popijete šoljicu čaja od kamilice, možda ćete se osjećati opuštenije i spremnije za spavanje onda kada to ne učinite. Ali nije samo topla tekućina ono što umiruje.

Kamilica ima svojstva koja zapravo pomažu poboljšati kvalitet sna i raspoloženja, podržava zdravlje kostiju i ublažava bol.

U nastavku vam donosimo 4 najvažnije dobrobiti pijenja čaja od kamilice.

Pomaže kod nesanice

Čaj od kamilice dugo se koristi u liječenju nesanice. To je zato što kamilica sadrži apigenin, koji je flavonoid. Flavonoidi su hemijski spojevi koji biljkama daju boju i obiluju antioksidantima, pomažući vašem tijelu u borbi protiv toksina.

Održava zdravlje kostiju

Čaj od kamilice je dobar za zdravlje kostiju jer flavonoidi u kamilici pomažu kostima da se poprave i rastu. Takođe, kamilica može pomoći i u regulisanju aktivnosti zdrave izgradnje kostiju. Ovo otkriće može biti posebno značajno za žene koje su sklone osteoporozi u menopauzi, smanjenju estrogena i gubitku koštane mase.

Ublažava menstrualne bolove

Menstrualnu bol tokom života može iskusiti i do 93 odsto žena, a čaj od kamilice može biti jedan od rješenja za taj problem. Topli, umirujući napici mogu ukloniti bol. Ipak, kamilica je bolja jer poput mente i druge biljke ima djelovanja koja ublažavaju grčeve mišića. Hemijska struktura kamilice sadrži aminokiseline koje olakšavaju opuštanje maternice.

Pomaže kod anksioznosti

Kamilica je dobra za anksioznost prvenstveno zbog svojih efekata na simptome tog stanja. Poboljšavanjem sna, opuštanjem mišića, smanjenjem krvnog pritiska omogućavanjem stanja opuštenosti možete smanjiti simptome tjeskobe poput nesanice i razdražljivosti.

Izvor: Wall.hr

PROČITAJTE:

Kamilica umjesto dezodoransa

KAMILICA – Šta sve može ova sveta biljka

Zaštita voćaka od divljači

Voćnjaci na brdskim područjima posebno tokom zimskih mjeseci sa snijegom, često stradavaju od zeca.

Naime, zec grize koru mladih voćaka i na taj način pričinjava ozbiljne štete. Mladi nasadi voćaka mogu se uspješna zaštititi mrežama koje se postavljaju oko svake voćke (mreže se mogu kupiti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama), dok se stariji nasadi zaštićuju mrežom ili prskaju pripravkom Kunilent R-12 u koncentraciji 5-10 %.

Niža koncentracija pruža zaštitu 50 dana dok pripravak primijenjen u većoj koncentraciji štiti voćke i do 80 dana.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Suzbijanje miševa i pacova u skladištima