Naslovnica Blog Stranica 593

Ove namirnice imaju najviše vitamina D

Da li ste znali da osim Sunca, vitamin D možete dobiti i kroz nekoliko super namirnica kao što je ulje jetre bakalara ili lososa?

Vitamin D je značajan nutritivni element uz pomoć kojeg gradimo zdravo i funkcionalno tijelo, čvrste kosti i dobro raspoloženje. Nedostatak vitamina D može da izazove depresiju, različita oboljenja kostiju, ali i pad imuniteta zbog čega smo tako često prehlađeni.

Ljepršavo raspoloženje ljeti nije neobjašnjivo, vitamin D tu uzima najveći dio zasluga. Postoje različite studije koje propisuju određene doze dnevnog unosa vitamina D, ali ono što jeste sigurno jeste da vitamin D ne možete apsorbovati ukoliko nosite zaštitni faktor.

Sa druge strane, postoje načini kako da istovremeno zaštitite kožu, a opet iskoristite sunce za dobijanje vitamina. Najveća je korist ako se svaki dan provede od 10 do 15 minuta na suncu između 11-15 časova i to bez zaštitne kreme.

Ali da li je samo Sunce dovoljno za dobijanje vitamina D?

Dnevne potrebe vitamina D definitivno zavise od stila života koji vodimo, godina i navika u ishrani koje imamo. Osim Sunca, značajan izvor vitamina D su hrana i suplementi. Međutim, u slučaju da želite potpuno prirodno da uzimate ovaj značajan vitamin, uzmite u obzir kombinaciju hrane i Sunca.

Kako biste bili sigurni koliko vam je potrebno vitamina D, najbolje je da analizom krvi i uz konsultacije ljekara to utvrdite. Na osnovu toga ćete znati kako da tačno dozirate namirnice pa i vrijeme koje provodite napolju.

U kojim namirnicama možemo pronaći vitamin D?

Namirnice bogate vitaminom D su uglavnom riba i punomasni mliječni proizvodi (još jedan razlog dobrog raspoloženja ljudi koji žive pored mora), ali i manje privlačna goveđa jetra, sojino mlijeko, jegulja i riblje ulje.

Vitamin D je rastvoriv isključivo u masnoj sredini, što znači da je ishrana masnijim namirnicama važna za apsopciju ovog vitamina.

Osim vitamina D, masti lakše apsorbuju i vitamine A, E i K. Kako bismo izvukli najbolje iz vitamina D, potrebno je da ga kombinujemo i sa magnezijumom i kalcijumom.

Koliko nam je vitamina D u prosjeku potrebno?

Preporučena dnevna doza vitamina D je:

  • za uzrast od 1 do 70 godina – 600 IU dnevno
  • preko 70 godina – 800 IU dnevno
  • tolerisani najviši dnevni unos, za uzrast preko 9 godina –  4000 IU dnevno

Kada ovo prevedemo u pripremu obroka, uviđate važnost kombinovanja zeleniša i mesa, najčešće ribljeg. Osim što ćete tako uneti dovoljnu količinu vitamina D, istovremeno će se lakše apsorbovati i potreban kalcijum te održavati normalan nivo kalcijuma u krvi.

Evo kako još možete da iskoristite određene namirnice kako biste mogli da izvučete dovoljnu količina vitamina D:

Šampinjoni

  • 100g šampinjona sadrži 7 UI vitamina D

Što su osunčanije to su punije vitamina D. Osim ostalih korisnih nutrijenata, jedna pečurka ima od 2 do 5 UI vitamina D.

U zavisnosti od vrste pečuraka, njihovom konzumacijom možemo unijeti dovoljne količine selena i gvožđa. Osim toga, pojedine studije su došle do zaključka da upravo šampinjoni pomažu ljudskom imunom sistemu tako što povećavaju proizvodnju ćelija koje štite i obnavljaju naša tkiva.

Šampinjoni su bogati i antioksidantima koje tijelo čiste od slobodnih radikala i oslobađaju od štetnih toksina. Kao odličan izvor proteina, šampinjoni se preporučuju onima koji su na posebnim režimima ishrane, a samo šest srednjih pečuraka ima 22 kalorije.

Kozji sir

Kozji sir se najčešće preporučuje onima koji treniraju i žele da oporave svoje mišiće. 100g sadrži 22 UI vitamina D.

U zavisnosti od vrste sira, zavisi i kalorijska vrijednost koju imaju, a koja načešće dolazi od količine masti. Slično je i sa količinom vitamina D koje imaju.

Feta ima manje vitamina D u odnosu na gaudu. Zajedničko im je to što svi sadrže neophodne proteine, minerale i vitamine.

  • Kockica sira ima svega 6.22 UI vitamina D.

Cijeđena narandža

  • 100g sadrži 43 UI vitamina D

Čaša 100 posto iscjeđenog soka od narandže bogata je kalcijumom i vitaminom D, kao i ostalim vrednim mineralima koji održavaju naše zube i kosti. Vrijedna količina vitamina D iz ceđenog soka pomaže da se lakše apsorbuje i kalcijum koji se u njemu nalazi.

Punomasni jogurt

  • 100g sadrži 52 UI vitamina D

Jogurt sadrži visok broj različitih minerala, od magnezijuma i kalcijuma do korisnih bakterija i vitamina grupe B. Zbog toga čuva i poboljšava kvalitet kostiju.

Jogurt je stub zdrave ishrane i čest je na meniju onih koji treniraju i onih koji žele da izgube kilograme. Samo jedna porcija jogurta sa voćem pomaže mišićima da se oporave poslije treninga, budući da je ovaj mliječni proizvod bogat aminokiselinama i proteinima.

Osim toga, jogurt je bogat kalijumom, fosforom, jodom i cinkom, kao i vitaminom B5. Iz grupe vitamina B, tu je i vitamin b12 koji čuva nervni sistem.

Izuzetno je pogodan za dobro varenje, ubrzava metabolizam i jednako hrani kožu spolja i iznutra.

Punomasno mlijeko

  • Jedna šolja punomasnog, neobranog mlijeka ima 124.4 UI vitamina D

Samo neobrano mlijeko ima dovoljnu količinu vitamina D koje možete iskoristiti. To se pre sve odnosi na mlijeko od 3.2 posto masti, a kojem nije naknadno dodat vitamin D.  Međutim, danas je retkost dobiti sveže i neobrano mlijeko, pa je samim tim nemoguće računati na vitamin D iz mlijeka na prirodan način

Cerealije

  • 100g iliti činija cerealija ima 332 UI vitamina D

Pod cerealijama se podrazumijevaju ovsene, žitne ili kukuruzne pahuljice koje se najčešće jedu za doručak.

Za one koji žele da se hrane zdravo, cerealije su ključne i mogu se uključiti u svaki obrok, a naročito se preporučuju za doručak u kombinaciji sa voćem i jogurtom kako bi se izbalansirale svi potrebni nutrijenti.

Osim vitamina D, cerealije su bogate ugljenim hidratima, proteinima i dijetetskim vlaknima. Cijela zrna žitarica koje se unesu putem obroka su bogata gvožđem, magnezijumom i cinkom, kao i važnim vitaminima iz grupe B.

Svi ovi nutrijenti pogodno utiču na metabolizam, varenje, izgled i stane kože kao i smanjenje tjelesne težine.

Žumance

Samo dva jajeta su dovoljna da unesete dovoljno nutritivnih elemenata za ceo dan.
  • 100g sadrži 218 UI vitamina D

Cijelo jaje je prije svega vrlo hranljiva i biološki vrijedna namirnica, niske kalorijske vrijednosti. Posebno se izdvajaju jaja kokošaka iz slobodnog uzgoja jer sadrže više folne kiseline i vitamina B12 nego ona dobijena na farmi.

Jaja su odličan izvor prvoklasnih bjelančevina, vitamina A, D, B2, B12, gvožđa, cinka, kalcijuma, magnezijuma i riboflavina.

Žumance je najbogatiji dio jajeta koji osim proteina ima visok sadržaj minerala i vitamina, a naročito vitamina D. Vitamin D upravo ima ulogu da apsorbuje ostale vitamina koje idu uz njega.

Jedno žumance ima 37 UI vitamina D, ali se zbog ostalih svojstava, najviše holesterola, ne preporučuje više od dva jajeta na dan. Osim toga, djeci bi se tako trebalo davati sa dozom opreza najpre zbog mogućnosti pojave alergija.

Tunjevina

  • 100 grama ima 268 UI vitamina D

Osim lososa, tuna je još jedna riba koja osim vitamina D sadrži i druge hranljive sastojke  u većim količinama. Tuna je prije svega bogata proteinima koji pogodno utiču na mišiće, kosu, kožu i nokte.

Bogata je i omega 3 masnim kiselinama i takođe utiče na preventivnu zaštitu od šloga i srčanih oboljenja. Reguliše krvi pritisak i smanjuje trigliceride u krvi. Pogodno utiče na nivo šećera u krvi pa je odlična za one koji se bore poremećajima u ishrani.

Selen i drugi antioksidanti se bore protiv infekcija i štite imuni sistem, dok vitamin B čuva ćelije i daje energiju.

Dovoljno je da pojedete samo 130 grama spremljene svježe tunjevine u toku dana i da unesete i preko 50% dnevnih potreba za vitaminom D.

Upravo je tunjevina zbog bogatog sastava omega tri masnih kiselina zaslužna što se vitamin D apsorbuje na pravi način.

Losos

Losos je nutritivno najbogatije riblje meso
  • 100g sadrži 526 UI vitamina D

Losos je savršena namirnica koja se može jesti i bez termičke obrade. Bogat je omega tri masnim kiselinama kao i ulje bakalara, a isto tako je izuzetno bogat vitaminom D.

Njegova nutritivna svojstva su takva da se losos preporučuje onima koji žele da se preventivno zaštite od srčanih oboljenja, kao i onima koji su na posebnom režimu ishrane.

Zanimljivo je da meso lososa takođe pomaže oboljelima od artritisa tako što ublažava bol. Meso lososa je još jedna vrsta koja utiče na to da se preventivo spriječi stanje depresije.

Posebno se ističe meso divljeg lososa koje znatno bogatije potrebnim nutrijentima.

U kombinaciji sa zelenišom pomaže da se u potpunosti u tijelu apsorbuju i drugi vitamini, kao što su vitamin K i C.

Fileti lososa su popularni i u sirovom stanju, a možete ih i sami napraviti uz dodatak soli, sirćeta i ulja.

  • Samo 140 grama lososa je dovoljno da unesete dnevnu količinu vitamina D.

Ulje jetre bakalara

Ulje jetre bakalara se još naziva i svetom hranom 
  • 100g sadrrži 10.000 IU vitamina D

Ulje jetre bakalara je jedan od najstarijih izvora mnogih potrebnih nutrijenata. Koristi se već vijekovima, a mnogi narodi ga smatraju “svetom hranom” budući da se davao i daje bebama, djeci, ali i odraslima za bolje zdravlje i jači organizam.

Ulje je bogato omega tri masnim kiselinama, a vitamin D čini da ova kombinacija godi našem tijelu tako što djeluje protiv infekcija, smanjuje krvni pritisak i otklanja rizik od depresije. Zanimljivo je da ovo ulje pomaže čak i kod otoka ili bolova koje uzrokuje artritis.

Osim vitamina D, ulje bakalara je bogato i vitaminom A, koji je takođe antioksidant koji ukljanja stres i smanjuje nivo infekcija u tijelu.  Kao odličan izvor esencijalnih masnih kiselina, ovo ulje takođe pomaže i u kontroli insulinske rezistencije, a isto tako održava nivo glukoze u krvi. Sirovo fermentirano ulje jetre bakalara sadrži 2 i po puta više terapeutskih vitamina A i D.

Masti iz ovog ulja su takođe zadužene za poboljšanje reproduktivnog zdravlja budući da pomažu telo da proizvodi estrogen i progesteron. Kombinacija vitamina D sa esencijalnim masnim kiselinama pomažu da endokrini sistem u organizmu radi nesmetano.

Zbog svog bogatog svojstva, ulje bakalara se može pronaći kao sirovo, a nasuprot tome česta su i rafinisana ulja koja imaju daleko manju količinu važnih vitamina.

Za šta je još dobro ulje bakalara?

  • Manje bolova u zglobovima, upale i ukočenosti
  • Poboljšana snaga i izdržljivost mišića
  • Pomaže pri apsorpciji kalcijuma
  • Pomoć kod depresije i anksioznosti
  • Poboljšanje imuniteta i sna
  • Ozdravljenje kože – oporavak od ekcema

Ulje bakalara ima karakterističan ukus koji preovlađuje zbog čega se često može naći u kombinaciji sa nekim voćem.

Jedna kašičica fermentisanog ulja bakalara ima 9500 UJ vitamina A i 1950 UJ vitamina D.

Ako ste odrasla osoba dnevna potreba za vitaminom D vam je sasvim dovoljna unosom jedne kašike ulja.

Kako kombinovati namirnice bogate vitaminom D?

Nakon što se provjerili sa ljekarom kakve su vaše potrebe za vitaminom D, uskladite i količine kroz namirnice. Možete odabrati jednu superbombu vitamina D kao što je ulje bakalara ili neko drugo riblje ulje, a možete i kombinovati unos vitamina D kroz zdrav doručak.

Unos vitamina D je najvažniji tokom hladnijeg perioda kada Sunce ne dopunjuje vaše potrebe. Ali ukoliko ste od onih koji na Suncu ne mogu da borave bez zaštitnog faktora uopšte, onda je hrana vaša najbolja opcija.

Izvor: organicnet.co

PROČITAJTE:

Koji je značaj vitamina E?

Namirnice bogate magnezijumom

Namirnice bogate GVOŽĐEM na jednom mjestu

Kako da utvrdite koji tip tla je u vašoj bašti

U organskom vrtlarenju tlo predstavlja najvažniji činilac vrta i s toga mu posvećujemo posebnu pažnju. 

Tlo se sastoji od mineralnih čestica, organske materije, vazduha i vode koji zajedno čine uzgojni medij za uzgoj biljaka. Za organskog vrtlara tlo je veliki megaorganizam u kojemu sve vrvi od života. Ako uzmemo u ruku šaku zemlje nećemo biti ni svjesni da se u njoj kriju milioni sićušnih, živih, malih stvorenja koja se brinu za rast naših biljčica dostavljajući im potrebna hranjiva i vodu.

Od svih tih malih životinjica u tlu zavisi i njegova plodnost s toga je potrebno bolje se upoznati sa vrstom tla u našemu vrtu kako bi se o njemu mogli brinuti na najbolji mogući način ne narušavajući njegovu ravnotežu.

Kako prepoznati tip tla

Tip tla u svome vrtu najbolje ćete upoznati postepeno, obrađujući ga i pažljivo promatrajući. Sve vrste tla (osim tresetnih) nastale su tokom miliona godina raspadanjem stijena pod uticajem vremena, a nastale čestice koje su različitih veličina sastavni su dio gotovo svakog tla.

Njihova veličina, omjer pojedine čestice kao i hemijski sastav (zvisi od vrste stijena od koje su nastale) određuju tip tla. Tri su vrste mineralnih čestica zastupljene u tlu: pijesak, prah i glina.

Najčešće tla sadrže sve tri komponente (vrste čestica), a njihov udio pokazatelj je teksture tla. Podjednaki omjeri čestica koji su zastupljeni u nekom tlu upućuju da je riječ o ilovastom tlu (ilovača).

Kako bismo sami odredili udio pojedine čestice koja je zastupljena u tlu uzmemo uzorak zemlje (bez organske materije), napunimo 3/4 staklenke pa je do vrha napunimo vodom i tresemo dok se zemlja potpuno ne rastopi u vodi. Zatim staklenku ostavimo da stoji najmanje 8 sati kako bi se čestice razdvojile u slojeve da bi mogli utvrditi o kojem tipu tla je riječ.

Ako u tlu prevladava jedna čestica, možemo reći da je ono pjeskovito, glinasto ili praškasto.

Takođe, promatrajući uzorak vlažne zemlje i mrveći ga među prstima približno možemo odrediti tip tla u našemu vrtu. Ako uzmemo u ruku šaku vlažne zemlje i oblikujemo u valjak i on pri tome ne puca, možemo zaključiti da je bogata glinom. Ako pak valjak puca riječ je o pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Glinasto tlo

Smeđe, žute ili sive boje, pod prstima je ljepljivo, glatko i lako se oblikuje u valjčiće. Glinasta tla imaju svojih prednosti, ali i mana. Mogu biti bogata hranjivim tvarima koja su potrebna za rast bilja, ali s druge strane korijenje biljaka teško prodire do hranjiva jer je tlo gusto i zbijeno.

Nakon obilnijih kiša zbog loše propusnosti i nedostatka zraka često se na površini zadržava voda, a tijekom ljetnih vrućina površina je veoma tvrda i često ispresijecana pukotinama. Glinasta tla zbog svega navedenog veoma je teško obrađivati.

Pjeskovito tlo

Sadrži najveći udio čestica pijeska koji se osjete među prstima te uzorak vlažne zemlje nije moguće oblikovati u valjak. Ova vrsta tla je laka za obradu, ali se brzo isušuju zbog velikog prostora među pjeskovitim česticama.
Sadrži manje hranjiva za biljke zbog brzog otjecanja vode koja ih ispire.

Praškasto tlo

Ima obilježja između gline i pijeska. Trljanjem među prstima proizvodi pištav zvuk, a prsti ostaju jako prljavi. Dobro zadržava vlagu i bogato je hranjivim materijama. Zbog brzog stvrdnjavanja teška su za obradu.

Tresetno tlo

Nastaje na mjestima gdje vlažni i kiseli uslovi ne dozvoljavaju potpunu razgradnju  organske tvari. Crno tlo, mrvičaste strukture koje je veoma bogato organskom tvari. Neplodno je i kiselo, ali moguće ga je učiniti plodnim. Lako upija vodu, ali se  brzo isušuje i mrvi. Pod prstima je vlaknasto, spužvaste teksture i nije ga moguće oblikovati u valjak.

Vapnenačko tlo

Nastaje iznad vapnenca. Žućkasto – bijele boje, na dodir ljepljivo, mrvičaste strukture zbog čega ga nije moguće oblikovati u valjak. Sadrži komadiće vapnenca, može biti tvrdo te otežati sadnju. Obično je lužnato i ocjedito.

Tip tla nije uvijek lako odrediti pogotovo ako se u vrtove dovozila zemlja tokom vremena pa se može desiti da je zastupljeno nekoliko tipova tla u vrtu.
Takođe, tip tla nije moguće promijeniti, ali je na sreću svakog organskog vrtlara moguće uticati na promjenu strukture tla te poboljšati i održati njegovu plodnost.

Izvor: organskocarstvo.blogspot.com

PROČITAJTE:

Ilovača tlo – Idealno za poljoprivrednu proizvodnju!

Kiselost zemljišta – Određivanje i dodavanje količine kreča!

Testiranje tipa zemljišta u kućnim uslovima!

Kako nastaje voda za piće?

Kruženje vode u prirodi nazivamo hidrološkim ciklusom. Isparavanjem sa velikih vodenih površina (okeana, mora, jezera, rijeka i sl.), zemlje i biljaka voda odlazi u gornje slojeve atmosfere gdje se kondenzuje u vidu oblaka, da bi se kao atmosferske padavine (kiša, snijeg) ponovo vratila na zemlju.

Na svom putu kroz atmosferu ona rastvara različite gasove prisutne u vazduhu kao što su kiseonik i ugljen dioksid, kao i neke vrlo štetne gasove kao što su sumporni i azotni oksidi, a i skuplja i razne nečistoće kao što su čestice čadi, prašine, bakterije i sl. Dalje na svom putu kroz različite slojeve zemlje do nekog vodonepropusnog sloja, ona rastvara različite soli kao soli natrijuma, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa i mangana, a i neke organske materije, tako da se u prirodi nikad ne nalazi čista.

Filtracija vode

Filtracija vode je osnovna operacija čiji je cilj da iz vode ukloni sve mehaničke čestice disperzovane u njoj. Način filtracije se bira prema vrsti i veličini disperzovanih čestica. Uglavnom se koriste različita kučišta filtera sa odgovarajućim filter ulošcima raznih poroziteta, a postoji čitava paleta poluautomatskih i automatskih filtera, koji se mogu ispirati tokom rada, te nema diskontinuiteta u radu zbog zamjene ili čišćenja filter uložaka.

Kod jače zaprljanih voda mogu se koristiti klasični pješčani filteri sa višeslojnom silikatnom ispunom različite granulacije.

Deferizacija vode

U mnogim slučajevima kod voda sa većim sadržajem gvožđa postoji potreba da se njegova količina svede na minimum. Kod vode za piće povećani sadržaj gvožđa daje vrlo neprijatan ukus vodi, a takođe se u njoj stvara smeđi talog istaloženog fero-hidroksida, koji u cjevovodima može stvoriti i ozbiljne mikrobiološke probleme. U mnogim proizvodnim procesima, naročito u tekstilnoj, papirnoj i prehrambenoj industriji sadržaj gvožđa se takođe mora svesti na minimum.

Deferizatori su uređaji koji se sastoje od kolone punjene specijalnom katalitičkom-filtarskom masom, koja katalitički prevodi gvožđe iz rastvorne forme u nerastvornu i taloži ga na sebi. Istaloženo gvožđe se povremeno izbacuje iz uređaja jednostavnim protivstrujnim pranjem, što uz visoku efikasnost rezultuje niskim eksploatacionim troškovima.

Dehlorinacija i dezodoracija vode

Radi održavanja mikrobiološke ispravnosti vode za piće, voda se prije distribucije u gradsku vodovodnu instalaciju obavezno hloriše i to određenim viškom hlora (rezidualni hlor), kako bi joj se održala naknadna sterilnost. Upravo ovaj višak hlora može vrlo neugodno djelovati na organoleptičke osobine vode za piće (miris i ukus), a u kontaktu sa organskim supstancama može graditi za ljude veoma opasna jedinjenja (neka od njih su i kancerogena).

Za dehlorisanje vode danas se isključivo koriste filteri sa aktivnim ugljem. Pod dezodoracijom vode podrazumjeva se popravka kvaliteta vode, tj. uklanjanje iz vode supstanci koje joj mogu davati loš ukus, miris, a u nekim slučajevima i boju. U ovakvim slučajevima se takođe koriste filteri sa aktivnim ugljem, koji kao veoma jak adsorbens, vezuje na sebe ove materije.

Nakon iscrpljivanja adsorpcionih sposobnosti aktivnog uglja on se zamenjuje novim. Najčešće se koriste za dehlorisanje i dezodoraciju vode za piće, kao i u prehrambenim tehnologijama koje koriste vodu iz vodovodne mreže.

Denitratizacija

Sadržaj nitrata iznad dozvoljenih granica, osim izuzetno štetnog dejstva na ljudsko zdravlje, najčešće je znak zagađenja vode organskim supstancama koje mogu biti i fekalnog porijekla. Za uklanjanje nitrata proizvode se uređaji na bazi specijalnih jon-selektivnih jonoizmenjivackih masa kojima se nitratni jon konvertuje u neškodljivi hloridni jon. Nakon zasićenja denitratizatori se periodično regenerišu rastvorom kuhinjske soli.

Uklanjanje organskih supstanci

Najčešće se prisustvo organskih supstanci u većim količinama pokazuje kroz primjetno obojenje vode. Kod dubokih bunara najčešće se radi o humusnim materijama, dok kod površinskih voda i plitkih bunara prisustvo organskih supstanci ukazuje na mogućnost fekalnog zagađenja vode. Za uklanjanje organskih supstanci iz vode proizvode se uređaji na bazi specijalnih ispuna za uklanjanje organskih materija (skavendžeri). Nakon zasićenja ispune, ista se regeneriše smješom kuhinjske soli i kaustične sode.

Izvor: vodovodkd.com

PROČITAJTE:

5 Pravila ZAŠTITE voda prilikom upotrebe PESTICIDA

Zdravlje i plastika: Sedam pitanja i odgovora o sirovini koju svakodnevno koristimo

Priča koja će vas natjerati da razmislite – Nada i Milan su počeli nov život, i to u kući OD SLAME I BLATA

Nada (41) i Milan (38), farmaceut i profesor fizičkog vaspitanja i njihovo troje djece (dva dečaka i devojčica) kažu da su se navikli na ovakvu „prirodnu“ atmosferu, jer su u kući od slame prezimili već dvije zime, a ovdje se uselili početkom 2018. godine

Godinu dana ranije, od kada se pročulo „da u Jevremovcu kod Šapca jedna porodica gradi ovu, današnjim generacijama nesvakidašnju kuću“, Đupovci su dospjeli u žižu javnosti.

Na početku, postavljala su im se razna pitanja, između ostalih i „Da li oni to kopaju bazen?“, „Zbog čega im je temelj ravan, a ne trakast kao kod klasične kuće“, „Da li će trska na krovu propustiti vodu?“ „Šta rade sa snijegom na krovu?“ i slično. Činilo se da su svi zaboravili da se nekada davno živilo u sličnim kućama, daleko zdravije nego danas u betonu, kao i da je ovaj tip objekta neuporedivo jeftiniji od kuće od cigle i betona.

Počeli od slame

– Kad su stigle bale od slame, prolaznici su se pitali da li pravimo senjak, a onda kada je „nikao“ dimnjak, bilo je jasno da je to stambeni objekat. Gradnju smo počeli u aprilu 2017. godine i završili do Nove godine. Prije toga živili smo u Šapcu, u stanu, u zgradi pored koje je baš bilo bučno. Kafići, parkinzi, gužva… Poželjeli smo da odemo negdje drugdje, a pravi trenutak bio je period od dvije godine, dok sam bila na porodiljskom sa trećim djetetom. Imala sam vremena da istražujem po internetu, gledala kakve kuće postoje, a da nisu skupe. U to vrijeme smo otplaćivali kredit za stan i bili smo pri kraju – sjeća se Nada za Priče sa dušom.

Cilj im je bio da odu iz grada i da naprave jednostavnu i funkcionalnu kuću, od prirodnih materijala. Došli su do arhitekte Vuka Krstića koji je specijalizovan za kuće od slame i koji je među prvima još 2013. za svoju porodicu napravio takav objekat. U Jevremovcu su kupili plac i njihov san je počeo da se ostvaruje.

Nada željela brvnaru

– Ja sam željela brvnaru od oblica, sa izolacijom od debelih balvana, ali je bila preskupa. Na kraju smo odabrali kuću od slame, u kojoj su zidovi od bala slame, umetnuti između drvenih greda, i izmazani blatnim malterom u tri sloja sa obe strane. Krov je od trske, kuća je uglavnom od drvene konstrukcije i malo je podignuta soklom od cigle. Ovde je sve prirodno osim betonske ploče i hidroizolacije koju čine bitulit i kondor – objašnjava Nada.

Struju dobijaju od sunčeve energije, preko solarnih panela. Tu su i kolektori za zagrijavanje vode u bojleru. Voda im stiže sa bunara. Griju se na drva, preko peći sličnoj raketnoj, koju su sazidali po nacrtima organizacije „Uzume“ iz Francuske. Izolacija je dobra, a kako kažu, do polovine februara ove godine potrošili su svega tri kubika drva. Nemaju televizor, ali imaju računar i internet. Hranu spremaju u peći na drva i na šporetu na plin.

Kuća ima 120 kvadratnih metara (po 52 u prizemlju i na spratu) kao i 16 kvadratnih metara na verandi, pod staklom.

– Naši roditelji su bili pomalo skeptični, sve ovo im je bilo neobično. Ljudi u Srbiji jednostavno nisu navikli na takav način gradnje – kažu Đupovci i prisećaju se kako su napravili korak napred i krenuli od nule.

Nismo ništa znali o ovim kućama

– Imali smo zamisao, ali ne i znanje o ovakvim kućama. Gledali smo da što više poslova obavimo sami, da ne moramo da plaćamo majstore, pa smo bili i armirači, zidari, tesari i moleri. Kako smo imali dobrog arhitektu koji nam je dao planove sa svim mogućim mjerama, samo smo pratili njegova uputstva i maltene sve sami završili. Milanov otac i deda su nam davali poneki savjet, a u pomoć su dolazili i naši drugari i komšije – nastavlja Nada da mi pojašnjava.

– Bilo je teško da uopšte pomislimo da ćemo jednog dana napraviti, a kamoli živiti u ovakvoj kući. Glavni pokretač bio je trenutak kad smo dobili djecu i počeli da živimo u centru grada, kad su nas obaveze toliko zaokupile da smo shvatili da  moramo ili da se zaustavimo, ili da usporimo ili da se vratimo nazad. Drugog rješenja nije bilo – nadovezuje se Milan.

Sagovornici Priča sa dušom kažu da je život posljednjih godina u Srbiji postao previše ubrzan, da ljudi jure za novcem, da su mnogi „upali u mašineriju i da moraju neprekidno da rade“, zbog čega se zanemaruju porodične vrijednosti.

– Radno vrijeme nije kao nekad, sada je cjelodnevno, ljudima je svega preko glave, odu ujutru, a vraćaju se kući u šest, sedam uveče, ne znaju da li ručaju ili večeraju, ne vide svoju djecu po ceo dan, koja su zbog toga prepuštena sama sebi. Mi smo željeli to da presječemo, da kažemo „dosta nam je svega“ i da se žrtvujemo. Nažalost, mnogi ljudi danas nisu spremni da podnesu ni tu „malu žrtvu“. Ipak, nikoga ne možete natjerati na silu da to uradi, želja za promjenom mora da se javi u čovjeku – kaže Nada za Priče sa dušom.

Čega su se odrekli zbog života na selu?

– Ne žalimo mi za gradom. Ali, na primjer, kada koristite solarne panele, onda ne možete da imate struju u svakom trenutku, odnosno ne možete da upalite deset uređaja odjednom. Potrebno je napraviti raspored aktivnosti, ali vas to ništa ne košta. Imamo i baterije koje akumuliraju struju, pa stvorimo zalihe i za 15 dana. Život na selu i u prirodi je prijatan, ustajemo rano, a isto tako u zimsko vrijeme idemo ranije na spavanje. Sa takvim načinom života, biološki sat se pomjera i usklađuje. Normalno je da u gradu ljudi ležu kasnije jer sve sija do ponoći i duže – slažu se Milan i Nada.

Jedan dio placa od 11 ari posvetili su bašti, a planiraju da kupe kokoške i jednu kozicu. Djeca su se uveliko navikla na život na selu, na svjež vazduh, na boravak na imanju. Najstariji sin ide u seosku školu. Nada kaže da im je cilj bio da djecu naviknu na prirodu, na šumu, na zdravo.

– Kao djevojčicu, otac me je često vodio na Cer, gdje imamo dosta zemlje i šume. Željela sam da tu ljubav prenesem i na svoju djecu. Dok sam bila na porodiljskom, imala sam vremena za razmišljanje, vremena da malo usporim i razmišljam. Shvatila sam da djeca u gradu nisu srećna: ljeti im je prevruće, a zimi nemaju kud. Na selu naša djeca imaju svoje dvorište, a imaće i svoje životinje, naučiće kako se gaje biljke, vratiće se našim korijenima.

Naučićemo djecu životu na selu

– Želimo da ih osposobimo da u slučaju teških vremena mogu sami sebi da obezbjede hranu i da nauče da gaje životinje. Željeli smo svi da se vratimo malo unazad, uprkos svemu – izjavili su Nada i Milan za Priče sa dušom i pozvali zainteresovane da im se pridruže ovog proljeća na radionicama na kojima će pokazati kako se gradi kuća od slame.

MIlan i Nada

PROČITAJTE:

Porodica Gajić iz Crnjelova, uprkos pandemiji, USPJEŠNO PROIZVODI 1.500 litara mlijeka dnevno

Slovenci se pitali „GDJE JE TAJ GRAD CRNJELOVO“: Tamića bilo koliko i kuća, donosili lijepu zaradu

Zanat koji izumire: Nekad se toliko zarađivalo da mi nije trebala Njemačka

Rezidba zasada dunje – Detaljan opis sa slikama

Rezidba dunje se grubo može dijeliti na:

*Rezidbu za formiranje stabla ( PRVE 3 godine)

*Rezidbu u rodu

*Rezidbu za podmljađivanje stabla (poslije 20 godina)

Rezidba za formiranje stabla počunje u prvoj godini pa sve do treće pa i u četvrtoj godini, za to vrijeme se formira osnovni oblik stabla koji se kasnije održava redovnom rezidbom. Osa stabla se proteže u vis oko 3 do 4m dok se primarne i sekundarne grane pružaju unaokol po 1m u nekolikospratova. Slika govori 1000 reči, pogledajte grafiku:

Kako orezati dunju

Rezidba u rodu

Poslije tri godine počinje održavanje uzgojnog oblika, cilj te rezidbe je da se:

Ne dozvoli prerastanje grana

Omogući osvjetljenost i provjetrenost krošnje

Obnove rodne grane i reducira rod

Dunja rađa na jednogodišnjim, dvogodišnjim i trogodišnjim granama, tako da rezidbom se trudimo da imamo u istom odnosu te grane.

Izbjegavati jake sjekove i velike rane na dunji, to može dovesti do pojave bolesti.

PROČITAJTE: Ovo su GRANE koje treba OREZATI prilikom orezivanja VOĆAKA!

Rezidba za podmlađivanje

To je tip rezidbe poslije otprilike 20 godina, tada su stabla već izgubila formu i oblik, daju sitan i neujednačen kvalitet ploda.

Onda se pristupa radikalnim rezovima na debelim granama koje se uklanjaju i podstiču se nove mlade grane. Ovako se produžuje život stabla za 10 godina i podiže kvalitet ploda – pišu SADNICE DUNJE.

Pogledajte grafiku:

Rezidba dunje za podmladjivanje

Tri moćna rastvarača masnih naslaga – Sigurno ih već imate u kuhinji

Kombinacija limuna, bijelog luka i maslinovog ulja eliminisaće masne naslage, ali i ubrzati metabolizma i osloboditi vas toksina.

Ove tri namirnice predstavljaju najbolju kombinaciju kako za imunitet, tako i za gubitak kilograma.
Kombinacija bijelog luka i limuna, reguliše i šećer u krvi, smanjuje količinu triglicerida, poboljšava cirkulaciju, reguliše loš holesterol, ali u isto vrijeme podiže nivo dobrog holesterola.

Ova kombinacija predstavlja sjajnu prevenciju od raka i kancerogenih ćelija. Takođe, izbacuje toksine iz organizma i jača imuni sistem.

Isjeckajte 3 čena bijelog luka, dodajte čašu tople vode, sok od jednog limuna i nekoliko kapi maslinovog ulja. Dobijenu smjesu ostavite da odstoji oko pola sata, a zatim je promiješajte i procijedite u šolju. Po želji možete dodati med ili javorov sirup.

Izvor: magičnobilje.com

PROČITAJTE:

Moćni napitak za mršavljenje od samo pet sastojaka

Kako se koristi laneno sjeme i koje su njegove prednosti

Evo zašto je ljuta PAPRIKA tako ZDRAVA?

Pile ili riba – Šta je zdravije?

U većini dijeta kao korisno, niskokalorično i meso koje ima pravu vrijednost preporučuju se piletina i riba. Ali koje od ovog dvoga je zdravije za konzumaciju? Postoje neke karakteristike koje treba da se imaju u vidu kada vršimo izbor na kojem od ova dva da insistiramo u našem režimu ishrane.

Na prvom mjestu treba da spomenemo opštepoznatu činjenicu da su pilići u mreži prodavnica prethodno bili tretirana svim vrstama sintetičkih preparata da bi brže rasli i da se ne bi razboljeli.

U njihovom uzgajanju uzimali su antibiotike i druge preparate protiv ptičijih bolesti, a za brzi rast su dobijali hormonske dodatke – koji veoma često sadrže estrogen.

Uz to, neka proučavanja pokazuju da se nekim pilićima, već spremnim za prodaju, dodatno ubrizgava voda kako bi bili teži od svoje realne težine. Uzimajući zajedno sve ove detalje oko rasta pilića, sami možete da odgovorite – pileće meso u prodavnicama uopšte nije najzdravija stvar na svijetu.

Sa druge strane, ako kupujete piliće iz domaćeg gazdinstva ili sa provjerene biofarme gdje su životinje slobodne i uzgajaju se u najprihvatljivijim ekološkim uslovima, možete da budete sigurni da konzumirate veoma zdravo i dijetalno meso.

Za razliku od pilića, riba nije podvrgnuta tako teškim hemijskim obradama. Čak i ona koja je uzgajana u mrestilištima. Pored toga, veoma često se u prodavnicama nude ribe koje su ulov iz ribnjaka sa prirodnim uslovima za život, tzv. – divlje ribe.

Očekuje se da su one najčistije moguće i najpovoljnije za konzumaciju. Ipak treba imati u vidu da ne sadrže svi ribnjaci čistu u nezagađenu vodu. Zbog toga bi bilo dobro da se kupuje najsvježnija moguća riba iz provjerenih ribnjaka.

Sa tačke gledišta sastava obe vrste hrane – piletine i ribe, ne postoji način da ne spomenemo jednu prednost ribljih proizvoda koji ih naglo pretvaraju u tražen i željen proizvod za dijetalnu ishranu koja ima pravu vrijednost.

Riječ je o bogatom sadržaju vrijednih polinezasićenih masnih kiselina – Omega-6 i Omega-3. One su apsolutno nezamjenjive za čovjeka i njihova upotreba je od ogromne važnosti za održavanje dobrog zdravlja.

Vjeruje se da smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti, posjeduju protivupalna svojstva, pozitivno utiču na nervni, endokrini, reproduktivni i imuni sistem.

Sumirajući ove važne karakteristike ribe i pilećeg mesa, vaga je prevagnula u korist ribe. Ali ukoliko imate pod rukom domaće pile, uzgajano u provjerenim usovima, nemojte uopšte da se dvoumite. U svakom slučaju, to je sjajna hrana i mnogo dijetalnija u odnosu na teletinu i svinjsko meso ili gotove kobasice za konzumaciju.

Izvor: bonapeti.rs

PROČITAJTE:

Korijen koji provjereno liječi upalu sinusa

Ove namirnice imaju najviše omega-3 masnih kiselina

Otkrijte zašto je jogurt zdrava namirnica

Zašto se svaki izgubljeni pas uvijek vrati kući, koliko god da je daleko?

Nedavno je u medijima objavljena vijest da je jedan pas šetao gotovo 100 kilometara do svog doma u Misuriju, gdje je živio s porodicom, a naučnici su sada dali objašnjenje zašto izgubljeni psi uvijek nekako uspiju da pronađu put kući.

Istraživanje sprovedeno na 27 pasa u kojem su praćene navigacijske sposobnosti pasa pratili su naučnici s češkog univerziteta. Psima su oko vrata stavljali gps i kameru, i puštali ih da slobodno lutaju šumom.

Otkrili su da su se svi psi uspješno vratili vlasnicima sljedeći svoju “kompas-intuiciju”. Naučnici vjeruju da su psi sposobni da detektuju magnetska polja i da se u prirodi snalaze upravo zbog toga.

Čak 59% pasa se prilikom kretanja služilo čulom mirisa i intuicijom, a 39% put je pronašlo vizualizujući okolinu i prateći tragove. Tek je njih osam posto koristilo kombinaciju ovih metoda.

Izvor: magazin.novosti.rs

PROČITAJTE:

Izračunajte IQ vašem psu

Pas nevjerovatne snage, odan zaštitnik porodice i djece – Ako imate ovog psa, imate i sigurnost!

Postoji objašnjenje zašto ste osoba koja voli pse ili mačke

Zašto frezanje nije dobro za suzbijanje korova?

Freza hrani korove – Stručni saradnik Maslinara Kristijan Franin ističe kako frezanje može biti prilično opasan zahvat u suzbijanju višegodišnih korova s razvijenim podzemnim organima jer ovim načinom obrade podstičemo širenje ovakvih korova

Kao i kod svih ostalih poljoprivrednih kultura korovi su prateća komponenta u mamslinjaku. Kako su korovi prema jednoj od definicija biljke koje nisu uvijek štetne, kao što nisu uvijek ni korisne, pristup ovoj problematici i potreba za suzbijanjem zavise od puno činilaca.

Pobjednici

Korovi se s maslinom takmiče za dostupnu količinu vode i hranjiva, svjetlom i životnim prostorom. U toj bitci, naravno ukoliko im dopustimo, korovi gotovo uvijek odnose pobjedu. Najprije, nisu sve korovne vrste jednako opasne, niti su u svim životnim stadijumima jednako agresivne prema kulturnoj biljci. Na moguću štetu utiču starost masline, ali i agrotehnika.

U našim maslinjacima najzastupljenije korovne vrste od uskolisnih (trave ili Poaceae) su: ljulj, svračica i muhari. Od širokolisnih vrsta najčešće se pojavljuju: loboda, dvornici, šćir, hudoljetnica, mlječike, trputac, kopriva i divlja mrkva. Svakako najveći problem predstavljaju višegodišnje vrste: troskot, pirika, slak, osjak, štavelj i tetivika.

Posebno veliki problem korovi mogu uzrokovati u mladim maslinjacima jer su tada snažni kompetitori za vodu pa neki znanstvenici smatraju kako zakorovljena površina može sadržavati i do jedne četvrtine manje vode za razliku od nezakorovljene. Zavisno od tipa proizvodnje, korovnu floru možemo suzbijati na različite načine. Mehanički način (okopavanje, košnja i plijevljenje) je mukotrpan i težak posao stoga ga je moguće obavljati samo na manjim površinama. Upotrebu mehanizacije ograničava knfiguracija terena, veličina i nagnutost površine, te vrsta i značajke tla. Korišćenje pluga, freze ili kultivatora je moguća na većim, ravnim površinama i tlima s minimalnim sadržajem skeleta.

Svakako treba imati na umu kako je veliki dio naših maslinjaka na teško dopstupnim terenima, ponekad u samom kamenu, prema tomu ovakav način održavanja tla ne dolazi u obzir. Osim toga, frezanje može biti prilično opasan zahvat u suzbijanju višegodišnjeg korova (npr. troskot) s razvijenim podzemnim organima jer ovim načinom obrade postižemo suprotan učinak, odnosno potičemo širenje ovakvih korova.

Travnati pokrivač

Na nagnutim terenima gdje postoji opasnost od erozije i u starijim nasadima moguće je zatraviti površinu nekom djetelinsko-travnom smjesom. Travnati pokrivač dobro „drži“ tlo te sprječava ispiranje čestica odnosno eroziju, povoljno utiče na žive organizme tla, predstavlja stalni izvor organske tvari, smanjuje zbijanje tla i na neki nači stvara pritisak na određene korovne vrste koje s vremenom polako nestaju s površine. Osim ciljanog uzgoja DTS-a, površinu je naravno moguće ostaviti pod spontanom, autohtonom florom. Ovakvi maslinjaci se održavaju košenjem, a pokošeni materijal ostavljamo po površini kao zastirku (malč).

Najčešće zatravljujemo međuredni prostor, dok prostor unutar reda, odnosno između biljaka, možemo osim mehaničkom obradom održavati i herbicidima. Na područjima gdje nema dovoljno padalina zatravljivanje može imati i negativne posljedice. Tako da je ova metoda opravdana u onim područjima gdje je godišnja količina padalina oko 650 do 700 mm, s time da one moraju biti raspoređene i tokom vegetacije. U navodnjavanim maslinjacima se ova metoda često primjenjuje.

U ekološkim maslinjacima se posebno promoviše uzgoj ovaca koje uspješno ispašom uništavaju korove, te istovremeno gnoje površinu. Košenje kao metoda zaštite može imati značajnu ulogu ako primjenjujemo tzv. košenje do iscrpljivanja. Ovim košenjem ne dopuštamo razvoj nadzemne mase višegodišnjih korova, a posljedica toga je smanjeno skladištenje rezervnih tvari u podzemnim organima, npr. podancima. Da bi takva biljka razvila novi izdanak i dalje rasla, mora stalno trošiti zalihe iz podzemnog dijela. Zalihe se sve više i više troše, što postupno dovodi do iscrpljivanja i konačnog propadanja korova. Od herbicida se mogu koristiti kontaktna i sistemična sredstva.

Sistemični herbicidi

Kontaktna sredstva dodirom unište nadzemni dio, ali se iz podzemnog dijela biljka obnavlja. Druga skupina su sistemični herbicidi koje biljka upija i prenosi po svim dijelovima, kako nadzemnim tako i podzemnim, pa su zbog toga djelotvorni i na višegodišnje korove. Osim na korove, translokacijska sredstva djeluju i na brojne drvenaste vrste, npr. neke nepoželjne članove makije koji se mogu pojaviti u nasadu i vrlo brzo oblikovati grm ili stablo.

Iz tog razloga treba biti posebno oprezan prilikom tretiranja da sredstvo slučajno ne zahvati krošnju masline, pogotovo u mladim maslinjacima. Suzbijanje korova u maslinjacima do 3 godine starosti se ne provodi. Od herbicida su u Hrvatskoj dozvoljeni pripravci na bazi glifosata, flazasulfurona i kombinacija glifosat+flazasulfuron.

Doza zavisi od sastava korovne flore, ali i o veličini same biljke. U suzbijanju jednogodišnjih vrsta dovoljne su doze od 1,5 do 3 l/ha, a kod višegodišnjih od 4 do 6 l/ha. Sredstva se primjenjuju u jesen i u proljeće nakon nicanja, kada su korovi u aktivnom porastu. Za suzbijanje jednogodišnjih korova sredstva na bazi glifosata se mogu koristiti jednom do dva puta u razmaku od 30 dana.

Kod višegodišnjih korova dozvoljena je samo jedna primjena. Kod tretiranja treba paziti na izbor uređaja za aplikaciju kao i na vremenske prilike. Tretiranje treba obaviti po mirnom vremenu, bez vjetra, a kapljice škropiva moraju biti krupnije da bi izbjegli zanošenje sredstva na kulturu. Radni organ prskalice treba biti udaljen od površine tla najviše 30 cm. Osim toga, širina herbicidnog pojasa, dakle dio koji tretiramo, ne smije prijeći prosječno 1/3 međurednog razmaka. Karenca za primjenu herbicida u maslinjaku se najčešće kreće od 28 do 30 dana, iako postoje i pripravci s kraćom karencom, od 7 dana. Ukoliko površina nije jako zakorovljena, ekološki prihvatljiviji način tretiranja korova bi bio pomoću posebnih aplikatora kojima je završni dio u obliku sunđera natopljenog herbicidom.

Ovim načinom tretiramo samo pojedinačne biljke. Osim šteta koje izazivaju, korovi imaju izuzetnu važnost u povećanju bioraznolikosti maslinika i biološkoj zaštiti od štetnika, što je u integriranom i ekološkom maslinarstvu neizmjerno važno. Međutim, o toj temi nekom drugom prilikom.

Izvor: masliar.com

PROČITAJTE:

Kalemljenje pod koru – Najjednostavnija tehnika!

Kako i čime sačuvati masline nakon berbe?

Bolesti jabuke i kruške u skladištu

Pet problema u kući koje može riješiti šećer

Šećer nas odmah asocira na nešto slatko poput kolača, ali može nam pomoći i oko nekih problema u kućanstvu

1. Svježina cvijeća

Proljeće je pred vratima, a ako vas mirisi cvijeća u vazi podsjećaju na tople dane koji dolaze, evo kako ga učiniti što trajnijim. U litru mlake vode usipajte tri kašike bijelog sirćeta/octa i dvije kašike šećera pa će cvijeće u vazi duže ostati svježe.

2. Biljke u vrtu

Ako vam se čini da su vaše biljke u vrtu napali paraziti odnosno sitni crvi, šećer može pomoći da ih se riješite, savjetuje Reader’s Digest. Takva vrsta parazita stvara sitne čvorove na korijenu biljke, a šećer im smeta.

3. Prljave ruke

Masnoća i prljavština na rukama često se teško skidaju običnim sapunom, a uz to se umivaonik zaprlja jače no inače. Probajte recept s malo maslinovog ulja i šećera. Maslinovo ulje će hidratizirati kožu, a šećer djelovati kao abrazivno sredstvo i ukloniti masnoće. Emulziju dobro utrljate na ruke, a nakon nekoliko minuta isperite toplom vodom.

4. Zamka za insekte

Umjesto skupih sprejeva šećer može biti izvrsna zamka za muhe, dosadne mušice i insekte. U loncu prokuhajte dvije čaše mlijeka, 115 grama šećera i 60 grama mljevenog papra 10 minuta, povremeno miješajući. Sipajte u plitke zdjele i postavite na mjesta na kojima vam dosađuju insekti.

5. Istrijebite žohare

Žohara se uopće nije lako riješiti, ali prije nego pozovete stručnjaka za dezinsekciju probajte složiti mješavinu jednakih dijelova šećera i boraks praha te posipati preko zaraženih područja. Šećer će privući žohare, a boraks će ih ubiti.

Izvor: www.tportal.hr

PROČITAJTE:

Ušećerene jabuke na štapiću: Napravite najukusniji praznični slatkiš /RECEPT/