Sembersko Crnjelovo najveće je selo u BiH i obuhvata površinu od oko 6.300 hektara, od čega je najveći dio pod plodnim oranicama. Mali „tamići“ prije rata danonoćno su prevozili crnjelovačko povrće do pijaca u Tuzli, Sarajevu, Mostaru, Splitu, Osijeku.
Tokom ljeta Crnjelovčani bi zaradili toliko da su mogli obnoviti namještaj u kući, kupiti novu bijelu tehniku, skućiti se i ostaviti dovoljno novca i za narednu sjetvu.
„Ja sam tamić kupio 1988. godine pred Novu godinu. Ovdje je bilo tih kamiona koliko god hoćeš. Prije ovog sam imao kratkog, kupljenog 1981. godine i njega sam vozio do kupovine novog. Tada je već bilo nagomilano kamiona, nema kuće da nije imala. Poslije 1991. godine se manje kupovalo i išlo, nije se smjelo“, priča za InfoBijeljina Stanko Novaković iz Donjeg Crnjelova, koji dodaje da se tamić danas sve manje vozi.
Semberski kupus u tanjirima u Beogradu
Prema njegovim riječima, ostala je jedino pijaca u Bijeljini gdje tamić danas vozi.
Od početka rata do danas se voze samo kratke relacije, a nekada je ovaj tamić vozio semberski kupus u Beograd, Sarajevo, Zenicu, Travnik.
„Nekada sam vozio i ja u Beograd, Sarajevo, ali sam pretežno vozio u Travnik. Kako je rat počeo to je stopirano. Slabo ima tog posla, smanjilo se, nema ljudi, odlaze sa sela, napuštaju mladi. To će se svesti da evo u ovom našem sokaku ostane par kuća samo“, rekao je Stanko.
„Džaba pare, potražnja bila ogromna“
S obzirom na to da je u Crnjelovo stizalo najviše novih malih kamiona, koji su nabavljani u mariborskoj fabrici TAM, Slovenci su često pitali gdje se nalazi „taj grad – Crnjelovo“.
„Koliko je bilo domaćinstava u Crnjelovu, toliko je bilo tamića. Gdje idu toliki tamići, koji je to grad, pitali su se. Teško sam prvi kamion i dobio, jer je bila velika potražnja, džaba i pare. Bilo je, ako imas devize u džepu, odeš i uplatiš u njihovu banku pare i odmah možeš voziti kamion. Sada se taj broj smanjio, jer ljudi voze sa prikolicama na pijacu. I ja vozim rijetko kamion, i ne treba mi. Ne vozi se mnogo, pa je u dobrom stanju, očuvan je. Vozim do fabrike Sava i povremeno lubenice na pijacu. Svi danas i koji voze do Bijeljine je na pijacu i to je to“, rekao je Novaković.
Umjesto mercedesa birali tamić
Cijena tamića u to vrijeme je bila i do 50.000 maraka, a Crnjelovčani kažu da se za par mjeseci uspješne trgovine povrćem mogao zaraditi kamion.
„Ovaj moj tamić je bio 30.000 KM, a ljudi su 1990. godine plaćali i po 50.000 tadašnjih maraka. U to vrijeme se moglo otići u Njemačku i kupiti mercedes za te pare. Kada sam kupio ovaj kamion, nije imao rezervnu kutijicu sijalica. Slovenci su se izvinjavali i obećali mi poslati na kućnu adresu, a ja u to nisam vjerovao. Nakon mjesec i po dana, meni je poštar došao i rekao da me u pošti čeka paket. Otišao sam, ne znajući od koga je mogao stići. Iz Maribora je stigla kutija sa rezervnim sijalicama“, priča naš sagovornik.
Izvor: infobijeljina.com
PROČITAJTE:
Prasad skuplja u RS nego u Njemačkoj
Kraj uvoza – Srbija po prvi put u istoriji proizvela elitno sjeme krompira