Naslovnica Blog Stranica 391

Stočni grašak, bob i uljana repica u ishrani svinja

Agrosavjet
-
0
Stočni grašak, bob i uljana repica u ishrani svinja

Najveći proizvođač stočnog graška je Kina, sa 60 posto, pa SAD, u Evropi Holandija, Velika Britanija i Rusija, u Africi Kongo, a u Južnoj Americi Argentina.

Kod nas se počela poklanjati pažnja stočnom grašku i zbog azota koji ostavlja grašak u zemlji. U stočnom grašku ima 22 – 28 posto proteina pa se očekuje njegovo znatno uzgajanje u Evropi. Bogat je lizinom, argininom, a nema dovoljno aminokiselina sa sumporom.

Ima viši sadržaj celuloze, malo kalcijuma, selena i vitamina E. Može dati prinos i do šest tona po hektaru. Upotreba termički obrađenog zrna stočnog graška pečenjem imala je tendenciju poboljšanja prirasta i iskorištavanje hrane, a suva ili vlažna hrana nije pokazala znatne razlike. Zaključiti se može da se 10 – 20 posto graška može bez ikakvih pogoršanja proizvodnih rezultata uporabiti u obrocima za svinje u porastu i tovu. Pri tome zamjena sojine sačme graškom do nivoa od 50 posto proteinske vrijednosti nije imala nepovoljan uticaj na porast i klaoničke rezultate svinja.

Pročitajte: Ako smjesu za svinje pravite sami – Pazite na omjere!

Poljski bob

Daje slične prinose kao grašak i zbog visokog sadržaja proteina do 30 posto. Očekuje se procvat varijeteta bez tanina. Dugoročnija očekivanja postoje i za slatki varijetet lupine, koja se može koristiti pri srednjem nivou do 10 posto u smjesama za tovne svinje.

Uljana repica

Osim sojine i suncokretove sačme, sačma uljane repice važan izvor proteina. Ona je uz suncokretovu sačmu najbliža sojinoj sačmi po sastavu i biološkoj vrijednosti.

Posljednjih godina povećavaju se površine uljane repice zbog toga što ona uspijeva tamo gdje se suncokret slabo razvija i što je njeno ulje sve traženije kao i njena sačma. I uprkos visokom sadržaju proteina od 34 posto nutricionisti su oprezni kada se radi o njenoj hranjivoj vrijednosti.

Taj se stav zasniva prije svega na visokom sadržaju eruka kiseline i glukozinolata, koji nepovoljno utiču na metabolizam i sadržaj tanina, koji smanjuju ukus obroka. Većina istraživača smatra da se sačma uljane repice ipak može koristiti u ograničenim količinama u smjesi za prasad do 4 posto, a u obrocima za svinje u porastu i tovu 6 posto.

Pročitajte: Čime hraniti SVINJE da bi se brže ugojile?

Na poljoprivrednim je stručnjacima da pronađu nove sorte uljane repice bez eruka kiseline i glukozinolata, jer bez tih kiselina mogla bi se davati svim kategorijama svinja i 12 posto uljane sačme i do 25 posto ukupnih sirovih proteina. Kvasci i gljivice isto mogu biti alternativni nositelji proteina, ali im je cijena još vrlo visoka.

Razlog naglašavanja važnosti proteina u ishrani svinja je u tome što je to jedna od najosjetljivijih oblasti ishrane, što su proteini vrlo skupi, teže se do njih dolazi, a podložni su smanjenju biološke vrijednosti u odnosu prema energetskim krmivima.

Vrijeme je da posijete ZELJE – Na proljeće će vas čekati listovi puni vitamina

Agrosavjet
-
0
Vrijeme je da posijete ZELJE – Na proljeće će vas čekati listovi puni vitamina

Iako su ga Asteci zvali „voda mu je majka“ zelje dobro podnosi sušu, a sije se krajem septembra ili početkom oktobra.

Zelje se gaji zbog ukusnih i sočnih listova bogatih vitaminom C

Posljednjih godina, u sve toplijim i suvljim ljetima, zbog niskog nivoa vazdušne i zemljišne vlage, otežana je proizvodnja povrća. Stoga – mnogi se okreću starim, pomalo zaboravljenim vrstama koje su tolerantnije na sušu. Među njima je i baštensko zelje (Rumex patientia), koje se posljednjih godina može vidjeti u mnogim seoskim baštama, na okućnicama, ali i na obodu voćnjaka. Postalo je zaštitni znak baštovana koji paze na sopstveno zdravlje  i zdravlje svojih ukućana.

To je višegodišnja biljka koja se na jednom mjestu gaji tri do pet godina, što znači van plodoreda. Iako nema posebnih zahtjeva prema zemljištu i klimatskim uslovima, najbolje uspijeva na plodnom tlu uz dovoljno vlage. Gaji se zbog ukusnih, krupnih i sočnih listova, bogatih vitaminom C. Na dobro odnegovanim biljkama oni su dugi više od pola metra i u osnovi široki dvadesetak centimetara.

Pročitajte: Zelje, štavelj ili kiseljak – Evo kako se uzgaja u bašti!

Zelje se uglavnom direktno sije i to na dubinu od 2-3 cm

Ovo povrće se sije u jesen, krajem septembra ili početkom oktobra, mada može i u proljeće. Sije se u redove na rastojanje od pola metra i 20 – 30 centimetara u redu, na dubinu od dva-tri centimetra. Rjeđe se gaji iz rasada ili kao višegodišnja vrsta deljenjem bokora.

Prije dubokog oranja ili ašovljenja treba unijeti stajnjak i mineralno đubrivo u kome je odnos azota, fosfora i kalijuma 10:30:20. U vegetaciji se prihranjuje KAN-om ili ureom i navodnjava poslije svake berbe.

Kada nikne, usjev se prorjeđuje, a te biljčice se koriste za podsađivanje. Krupnoća listova  baštenskog zelja zavisi od agrotehnike, starosti i razvijenosti korijena. Odrasle biljke, stare dvije-tri godine, imaju korijen dug od dva do tri metra i debeo pet-šest centimetara, sa dosta jakih, bočnih žila. Ovako moćan, dobro usisava svu raspoloživu vodu i hrani cvjetonosno stablo koje raste do dva metra u visinu. Biljke u prvoj godini formiraju korijen i lisnu rozetu koja se može brati tri-četiri puta. U drugoj godini razvija se cvjetonosno stablo koje treba zakidati da bi se ubrzao razvoj novih listova.

Pročitajte: Moringa – Superdrvo čiji listovi imaju 25 puta više željeza od špinata

Od zelja se prave čorbe, pite, sarme…

Kada se posije u jesen, prvi listovi se beru u proljeće (april-maj). U ishrani se koriste kao spanać, a često se kombinuju sa mladom koprivom. Od njega se pripremaju čorbe, pirei, pite i sarme, a prije upotrebe odbace se lisne drške i centralni nerv.

Raste u baštama ali i u divljini

Zelje je jedan od prvih darova prirode koji nam dolazi s proljeća. Raste po baštama ali i samoniklo u čitavoj Evropi, posebno u brdskim i hladnim predjelima gdje slabije uspijeva drugo povrće. U odnosu na ostale zeleniše, zelje ima značajno više ljekovitih materija, zbog čega se kroz istoriju koristilo i kao lijek. Dokazano je da pozitivno utiče na srce, raspoloženje, imunitet, stvaranje crvenih krvnih zrnaca, na izgradnju kostiju i rad mišića.

Ova korisna biljka je poznata još iz antike, kada je rimskoj vojsci zelje bilo spas za njihovu neutoljivu žeđ za vrijeme vojnih pohoda. Vergilije je rekao da je zelje obavezno u bašti svakog časnog i poštenog seljaka, a Horacije ga je koristio kao laksativ. Asteci su za zelje koristili naziv „atlinan“, što znači „voda mu je majka“, jer je ova biljka uglavnom rasla pored potoka. Poznato je između 150 i 200 vrsta zelja, a u našim krajevima uspijeva tek dvadesetak vrsta. Najčešće to su baštensko zelje, širokih listova, i divlje zelje.

Pročitajte: Jesenja sjetva spanaća

Idealno za mršavljenje: U 100 grama zelja ima samo 22 kalorije

Ovo lisnato povrće je prava mala riznica vitamina i minerala. Ističu se vitamin C (48 mg na 100 grama), vitamini A, B3, B5, K, magnezijum, gvožđe, fosfor, kalcijum, kalijum, natrijum i folna kiselina. Od antioksidanata najzastupljeniji su lutein, zeaksantin i hlorofil. Budući da u 100 grama zelja ima tek 22 kalorije, ono je idealna namirnica za svakoga ko pazi na liniju ili želi da izgubi višak kilograma.

U narodnoj medicini zelje se već vjekovima koristi kao ljekovito sredstvo kod dijabetesa, oboljenja jetre i žuči i protiv gojaznosti. Iako ima sposobnost da otvara apetit, ono poboljšava varenje i pomaže organizmu da se pročisti od toksina, posebno u proljeće, jer se oni tokom zime i te kako nagomilaju u našem organizmu. Ono smiruje nerve, aktivira moždane procese, otklanja nemir i nervozu, snižava holesterol, pomaže kod reume i upale vena, ali i u liječenju hemoroida.

Oblozi od zelja ublažavaju opekotine i žuljeve, a čaj napravljen od korijena zelja ublažava tegobe čira na želucu. Korijen sadrži i taninsku kiselinu koja pomaže organizmu da normalizuje krvni pritisak ali ublažava i druge kardiovaskularne probleme.

Naučnici dokazali – Bubamare su rješenje za lisne vaši

Agrosavjet
-
0
Naučnici dokazali – Bubamare su rješenje za lisne vaši

Profesionalni proizvođači, ali i oni koji se gajenjem biljaka bave iz hobija znaju koliku štetu lisne vaši mogu da nanesu usjevima. Jedan odličan način da se riješite lisnih vaši, koji je pritom potpuno bezopasan po okolinu, su bubamare.

Iako mnogi nisu vjerovali ukoliko listove krompira poprskate uginulim krompirovim zlaticama, ostale krompirove zlatice više neće napadati krompir, o tome možete više pročitati ovdje. A sada su naučnici došli do saznanja da ukoliko „pustite“ bubamare među biljke zaražene lisnim vašima, vaši će vrlo brzo nestati. Zašto je to tako?

Pročitajte: BUBAMARE su veoma korisne, evo kako da ih privučete u svoju baštu!

Korisni insekti kao što su bubamare i bogomoljke, su veoma važan dio poljoprivredne proizvodnje i baštovanstva. Pitate se zašto?! Bubamare se čak mogu koristiti u borbi protiv insekata, ali je veliki problem da ih zadržite na otvorenom prostoru, jer su one, kao i svaka živa bića, sklone migraciji.

Istraživači sa Pen Stejt univerziteta željeli su da saznaju nešto više o ponašanju samih vaši i njihovih reakcija na bubamare. U prethodnim istraživanjima otkriveno je da vaši imaju reakciju na prisustvo bubamara. Kako? Naime one napuštaju mjesta kada osjete prisustvo bubamara, usporavaju razmožavanje i ponekad razvijaju krila kako bi migrirale.

Čime bubamare „plaše“ lisne vaši?

Lisne vaši detektuju prisustvo bubamara putem čula mirisa, a vrlo specifičan miris koje bubamare imaju akrivira „alarm“ kod vaši. Istraživači su izolovali razne mirise koje šire bubamare u laboratoriji i aplicirali ih na vaši kako bi utvrdili na koje će da reaguju. Istraživanjem je utvrđeno da vaši najviše reaguju na metoksipirazin, izopropil metoksipirazin, izobutil metoksipirazin, sek-butil metoksipirazin.

Pročitajte: Budite srećni ako vidite ove bube na vašim biljkama

Na korak do održivog i ekološkog rješenja

Nakon ovih saznanja tim naučnika se namjerio da napravi oružije na bazi mirisa koji će da sadrži sve pomenute elemente i koji će da ih raspršuje po prostoru. Predstoji testiranje na polju, ali istraživanje obećava. Riječ je o održivom i efikasnom načinu da se otjeraju vaši, a sa druge strane nema uticaja na životnu sredinu.

Kada se unose sobne biljke?

Agrosavjet
-
0
Kada se unose sobne biljke?

Kada se unose sobne biljke – Sobno, saksijsko cvijeće početkom jeseni sve lošije podnosi temperaturne razlike između hladnih noći i još toplih dana, zbog čega mu se mogu oštetiti listovi.

Trnjina – Plavi plodovi beru se tek nakon mraza

Agrosavjet
-
0
Trnjina – Plavi plodovi beru se tek nakon mraza

Pranus spinosa je latinsko ime za trnjinu, čest grm u primorskom kraju. Grm ima male zelene listiće, bijeli cvijet koji cvati u proljeće i tamnoplavu okruglu bobicu ploda nalik šljivi.

Plave bobice koje dozrijevaju u jesen možete vidjeti u šetnjama prirodom i vrlo vjerovatno posegnućete rukom za njima. Onaj ko ne zna o kakvoj divljoj voćki se radi možda će pomisliti da ga čeka ukusan sladak plod ukusa sličnog šljivi, no prevariće se. Trnjina je izrazito trpka, skoro momentalno stegnuće vam usta, a možda i grlo ako ste uzeli više bobica na probanje. Kiseli ukus koji probija iza trpkog osvježiće vas na kratko ali će onda trpkost ponovo prevladati.

Pročitajte: Kako napraviti SOK OD TRNJINA, kada se beru TRNJINE i ljekovita svojstva

Kada se beru bobice trnjine

Bobice trnjine beru se tek nakon što ih je ofurio bar jedan mraz. Tada se trpkost gubi, a kiseli ukus se zamjenjuje slatkim. Probajte ih, ako je tako trnjina je spremna za berbu.

Od nje pravimo sokove, pekmeze i marmalade, a možemo ih i sušiti za čaj. U primorskom kraju nazivaju je ponekad i crnim glogom te je preporučuju za tegobe srca. No po knjigama o ljekovitom bilju nisam baš previše našla takvih podataka. To ne znači da tvrdim da ne pomaže za neke ovakve tegobe uopše ili niti u jednom slučaju ali to znači da ja nemam takvih informacija. Ono što znam je da je trnjina poznata po tome da je njen suvi cvijet hvaljen za otvaranje, a suvi list za zatvaranje probave te da je čaj od lista i bobica na glasu za grgljanje kod upala grla i desni.

Pekmez ili marmelada od zrelih promrzlih plodova omiljen je kao namaz koji pospješuje stolicu te se još uvijek često izrađuje pogotovo za primjenu kod djece, a pun je minerala i vitamina sa naglaskom na vitamin C.

Pročitajte: Kako se uzgaja TRNJINA?

Jedan od recepata za pekmez

Bobice trnjine koje je bar jedanput (idealno dva, tri puta) ofurio mraz zgnječiti i iscijediti sok. Izvagati količinu soka i na to dodati istu količinu smeđeg šećera. Zakuvati miješajući dok se sav šećer ne rastopi. Puniti u male tegle. Zatvoriti ih, podložiti pod njih krpu i pastelizovati u dubokoj tacni za kolače sa vodom u pećnici.

Napisala: Martina Bogdanić, fitoaromateraputkinja i travarka

Vodopija – Sva ljekovita svojstva za koja niste znali da ova biljka ima

Agrosavjet
-
0
Vodopija – Sva ljekovita svojstva za koja niste znali da ova biljka ima

Vodopija ili cikorija je vrlo česta biljka našeg podneblja. Iako postoje 3 vrste vodopije najčešće kod nas raste ljekovita ili obična vodopija Cichorium intybus. To je onaj predivni plavi cvijet kojeg lako možemo prizvati u misli ali najčešće ne znamo kako se zove. Raste i u poljima, vrtovima, uz puteve, na različitim zapušenim zemljištima pa čak i procjepima betona i asfalta.

Šta sadrži vodopija?

Vodopija sadrži do 20% fruktoze, pektine, intibin, različite gorke materije, razne minerale pred kojima prednjači kalijum, ali i inulin. Inulina je najviše u korijenu, njegov nivo se mijenja kako se i mijenjaju godišnja doba.

Proljetni korijen će sadržavati najčešće oko 20 % inulina dok će to u jesen biti čak i do 40%. To zavisi o puno faktora; koliko je bilo sunca i kiše, kakve su temperature, kakav je sastav zemlje i dr.

Pročitajte:  Cikorija: Svemoćni plavi cvijet iz livade nema šta ne liječi!

Vodopija za snižavanje šećera u krvi

Inulin nam je posebno interesantan jer on djeluje na sniženje šećera u krvi. Zbog ovog razloga najčešće ljudi koriste vodopiju. U tu svrhu posebno je aktivan korijen koji se treba redovno piti kroz duži period 3 šolje dnevno. On se vadi za ovu upotrebu u jesen kada se nadzemni dio počne polako sušiti. Očisti se, isječe na komade i suši u rerni na 30-40 stepeni uz poluotvorena vrata.

Ovaj korijen kao i svo drugo korijenje, sjemenje i drugi tvrđi dijelovi bilo koje biljke kuvaju se kao dekokt. To znači da se biljni material prelije sa hladnom vodom i stavi grijati, nakon što zavrije bilje se krčka, vrije još 5-10 min.

Osim korijena za blago regulisanje šečera u krvi neće biti na odmet da svakodnevno jedemo obilje salata od mladog lišće vodopije. Osim šećera ovakva salata je prava vitaminska i mineralna bomba, jača i čisti želudac i krv, poboljšava probavu.

Pročitajte: Ljekoviti napitak od cikorije

Ljekovitost vodopije

Ako nadzemni dio vodopije uberemo u punom cvatu i posušimo je, takođe dobijamo vrlo ljekovit biljni materijal koji kuvamo kao običan čaj. Ovakav čaj će nam pomoći u regulisanju probave (podstiče pražnjenje crijeva), očistiće nam jetru (podstiče i stimuliše rad jetre i čišćenje žuči) uticaće nam na dizanje cjelokupnog imuniteta ali će nas i lagano opustiti.

Zbog gorkih materija koje sadrži vodopija snažno drenira jetru pa je vrlo korisna u detoks kurama. Znači imamo jedan pravi čaj za današnji stresan način života. Čaj pripremljen samo od cvjetova može biti koristan napitak kod dječje ostipacije, pogotovo ako je praćena sa blago povišenom tempreaturom.

Kod kojih još tegoba pomaže vodopija?

Iako se danas realno vodopija najčešće koristi za snižavanje šečera nekada se ona primarno koristila za izbacivanje vode iz tijela. U tom smislu koristila se pogotovo za upalna stanja bešike i cijelog mokraćnog sistema. Još uvijek pobornici tradicionalne upotrebe ljekovitog bilja imaju fokus upravo na to djelovanje.

Ovu upotrebu su potvrdila i moderna istraživanja koja su dokazala da osim što vodopija djeluje na izbacivanje tečnosti djeluje i izuzetno protivbakerijski. Među djelovanjem na bakterije posebno se ističe djelovanje na bakteriju Brucella koja pravi česte komplikacije.

Vrlo koristan napitak možemo napraviti svakodnevno 1 veliku kašiku soka od vodopije razmutimo u 1 velikoj čaši vode. Ovo snažno podiže imunitet i daje energiju.

Ova naširoko rasprostranjena ljekovita biljka na našim područjima jako je zapostavljena u upotrebi. Vrijeme je da je se sjetimo i vratimo u upotrebu.Jesen je vrijeme kopanja njenog korijena.

Pročitajte: Tabela jestivog i ljekovitog cvijeća

Zanimljivosti

Vodopijin cvijet cvati točno 5 sati, a postoji i vjerovanje da se njeni listovi uvijek poravnaju sa sjeverom. Zato je bila često uzgajana u cvjetnim satovima.

Korijen vodopije koristi se kao zamjena za kafu: iskapa se u jesen, opere, očisti, isječe na komadiće i stavi sušiti u rernu na temperaturu od 30-40 stepeni uz poluotvorena vrata. Kada se korijen u potpunosti osušio pohranjuje se u papirnatu ambalažu i skladišti na toplom i suvom mjestu. Dio koji ćemo koristiti za kafu dodatno prepržimo u pećnici dok malo ne potamni. Nakon što se ohladi meljemo ga u mlinu za kafu koristimo umjesto kafe.

Korijen vodopije može poslužiti za izradu variva kao i sve ostalo drugo korjenasto povrće.

Sirup protiv nervoze, lupanja srca i žgaravice

1 šaka svježih cvjetova pomiješa se sa 3 šake smeđeg šečera, stavi u čistu teglu, zatvori i stavi na sunce na 3 sedmice. Potom procijediti i spremiti u tamne tegle. Sirup uzimati po potrebi.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Folijarna primjena uree u voćnjacima

Agrosavjet
-
0
Folijarna primjena uree u voćnjacima

Folijarna primjena uree u voćnjacima – Kod voćaka, kao i kod drugih listopadnih biljaka, azot kao biogeni element najčešće je ograničavajuće hranivo u voćnjaku, jer novi prirasti i lišće u proljeće iskorišćavaju reaktivirani azot iz aminokiselina i proteina, skladištenih u biljnom tkivu ljetorasta.

Okvirno, oko 40% od potrebnih količina azota se stvori u lišću i plodovima putem fotosinteze kod stabala u rodu sredinom vegetacije i ove količine se skladište kao lisni proteini. Kako se kraj vegetacije približava listopadi izvlače skladišteni azot iz lišća i skladište ga u biljnom tkivu, dok se veliki dio proizvedenog azota iznosi iz voćnjaka rodom, putem otpalog lišća odstranjenog sa parcele, itd.

Pročitajte: Organska đubriva za đubrenje voćnjaka

Folijarna prihrana voćaka

Ispitivanja vezana za folijarnu prihranu voćaka azotom i dr. biogenim elementima određenim slučajevima su pokazala da se hraniva apsorbovana preko lista brže transformišu u organska jedinjenja koja se zatim raznose u sve dijelove voćke. Efekti ovakvog đubrenja preko lista su, po određenim ispitivanjima, u velikoj mjeri zavisili od pH vrijednosti zemljišta, pa je npr. konstatovano da se na alkalnom zemljištu postižu bolji rezultati folijarnom prihranom u slučaju kada je riječ o manjim nedostacima biogenih elemenata.

Folijarna prihrana voćaka na neutralnom i zakišeljenom zemljištu preporučuje se samo u regionima u kojima u drugom dijelu vegetacije nema padavina, i kod stabala kojima nedostaje azot kao hranivo.

Pročitajte: Urea u jesen za bolje cvjetanje voćaka u proljeće

Folijarni tretmani ureom dali su posebno dobre rezultate u sušnom razdoblju, narošito na Mediteranu i tamo gdje nije moguće navodnjavanje. U takvim uslovima urea se smije primjenjivati folijarno samo pri temperaturama vazduha do 22ºC (najbolje je rano ujutru ili kasno uveče) tokom cijele vegatacije jabuke (poslije cvjetanja u dozi 3 kg/ha ili 0,3 % rastvor, sve do avgusta, izuzev u junu i julu, kada se kod jabuke koriste niže doze zbog slabe obojenosti plodova).

Najbolja efikasnost uree

Najbolja efikasnost uree na drvenastim kulturama može se postići jesenjom primjenom (poslije berbe plodova jabuke npr.), budući da se mogu koristiti veće koncentarcije uree bez bojazni od njene fitotoksičnosti.

Razlog tome je što pri pojavi nižih temperatura u jesen dolazi do smanjenja količine hlorofila za po 10 % nedjeljno, a količine azota stvorene tokom vegetacije prenijete su iz lista u dr. organe voćke (korijen, deblo) gdje su akumulirane. Time je u listovima stvorena praznina koja im omogućava veću apsorpciju azota. Poslije folijarnog tretiranja stabala ureom, poslije dva dana 35-70% azota iz ovog đubriva se iskoristi (ogledi sa jabukom i breskvom), što je mnogo više u odnosu na slučaj kada bi se azot dodavao preko zemljišta u istom periodu. Rond grančice trešnje nakon folijarnog tretmana ureom imaju 30-40 % više rezervnog azota.

Pročitajte: Voćnjak u jesen – Produženje vegetacije

Folijarna tretiranja ureom u oktobru imaju za cilj da nadoknade količinu potrošenog azota u toku vegetacije putem njegovog nagomilavanja u hranljivim tkivima oko rodnih pupoljaka. Generativni pupoljci će te rezerve azota iskoristiti za kompletiranje izgradnje muških i ženskih polnih elemenata i normalan proces oplodnje narednog proljeća. Koncentracije koje se primjenjuju su 2% rastvor (jabuka, primjena 1-3 x u intervalu 7-10 dana), tj, 3% rastvor (trešnja-tretmani mogu ići na 8 dana).

Efikasnost tretmana umnogome je ograničena vremenskim prilikama. Optimalni tempetraturni opseg je 15-25 stepeni u odsustvu vjetra, jer on takođe slabi efekte prskanja isušujući kapljice rastvora na listu.

Priprema rastvora uree

Prilikom pripreme rastvora uree trebalo bi obratiti pažnju da ovo đubrivo prilikom otapanja snižava temperaturu rastvora, pa njega zato treba napraviti dan ranije prije folijarne primjene kako bi rastvor postigao sobnu temperaturu. Tek pošto rastvor prenoći mogu se izvesti tretiranja u split aplikacijama, najbolje ujutru ili uveče, a nikako po jakom suncu.

Posebna pogodnost u folijarnoj primjeni uree je njena mogućnost miješanja sa sredstvima za zaštitu bilja, čime se postiže i veća ekonomičnost agrotehničkih mjera i čuvanje tla od pretjeranog sabijanja prolaskom traktora i priključnih mašina.

Dr Dejan Marinković, PSSS Beograd

Mušmula – Posljednja voćka u sezoni

Agrosavjet
-
0
Mušmula – Posljednja voćka u sezoni

Mušmula se bere u novembru, prije prvih mrazeva. Posljednje je slasno voće u našem podneblju, od koga proizvođači mogu da prihoduju prije dolaska zime. 

Tegla džema od mušmula trenutno je jedan od najtraženijih proizvoda od zimnice.

Bez dodatka šećera, zdrava namirnica našla je svoje potrošače zbog ukusa, ali i svoje hranljivosti.

Mušmula je zahvalna za preradu jer od jednog kilograma voća može da se napravi oko 600 grama džema. Kada ga kuvate u kazanima, prije podsjeća na čokoladu nego na voćnu poslasticu. Ne dodajite šećer, već samo limun da može da se održi“ i dobićete super prirodni proizvod koji je veoma zdrav.

Pročitajte: Ovako se pravi liker od mušmula: Moćan napitak koji jača imunitet, čisti jetru, snižava holesterol!

Zasad mušmula koja se ranije gajila samo u dvorištima za sopstvene potrebe seoskih domaćinstava, nije zahtjevan za održavanje. Nije potreban hemijski tretman jer je otporna na mnoge bolesti. Jedino je napada ervinija.
Mušmula je voće koje se posljednje bere u sezoni. Prednost je u gajenju i dugovječnosti zasada, te se na taj način može prenijeti na sljedeću generaciju koja može da računa na siguran profit, bilo da prodaje konzumnu mušmulu ili prerađenu.

Mušmula je bila poznata još prije 2.000 godina, a najpopularnija je bila u srednjem vijeku. Prvi ju je opisao grčki botaničar Teofrastus. Botaničari se svrstavaju u rod između kruške i gloga. U Evropi se gaji milenijumima, posebno u Francuskoj.

Nutricionisti kažu da plod mušmule ima najviše kalijuma, zatim sumpora, kalcijuma, vitamina B grupe, kao i hroma, titana i vanadijuma u tragovima. U narodnoj medicini se smatra da mušmule poboljšavaju vid, jačaju jetru i bubrege, a dobre su i za krvnu sliku.

Pročitajte: Mušmula je izuzetno ljekovita – Uvrstite je u svoju ishranu!

Za kraj smo za vas izdvojili jedan proveren recept za džem od mušmula.

Od sastojaka biće vam potrebno:

  • 3kg mušmula,
  • 1/2kg šećera,
  • 3dl vode i
  • kašika ruma.
Priprema: mušmule je potrebno oprati i oljuštiti, staviti u dublju posudu, dodati šećer i vodu, a zatiim staviti da se kuvaju. Kada voda proključa, smanjite temperaturu na 1/3 i kuvajte 20-30 minuta. Za kraj dodati rum i ispasirati masu. Vruć džem sipati u vruće tegle, koje ćete zatvoriti i po potrebi otvarati i pojesti

 

 

Ovo su najbolji antibiotici iz prirode

Agrosavjet
-
0
Ovo su najbolji antibiotici iz prirode

Antibiotska dejstva bijelog luka poznata su od davnina, a pored njega, postoje još neki prirodni antibiotici koji pomažu kod raznih bolesti poput prehlade, gripa, zubobolje, raznih respiratornih infekcija.

Ovi „prirodni antibiotici“ i te kako pozitivno utiču na imunitet, jačajući odbrambeni mehanizam organizma.

Pored bijelog luka, ovo su najmoćniji prirodni antibiotici, koje bi trebalo imati u kućnoj apoteci.

Med

Za med se zna da ima antimikrobna svojstva. Takođe, on je odličan za tretiranje upala disajnih puteva, ali i za previjanje rana. Med sadrži organske kiseline, minerale u tragovima, antimikrobna jedinjenja, vitamine C, A i beta-karoten, kao i sve minerale B-kompleksa.

Pored toga, med sadrži i visoku koncentraciju hidrogen-peroksida i mravlje kiseline, koji imaju antibakterijska svojstva.

Pročitajte: Zlatna trojka – Med, cimet i voda za očuvanje zdravlja cijelog organizma

Čajevac

Eterično ulje ove biljke takođe ima antibakterijsko dejstvo. Pomaže kod atletskog stopala, gljivične infekcije noktiju, herpesa, svih kožnih upala, uključujući akne, rane i opekotine, kao i u liječenju tvrdih i bolnih čireva. Takođe, eterično ulje čajevca odlično je i za uklanjanje peruti.

Ipak, za razliku od drugih prirodnih antibiotika, čajevac se nikada ne smije uzimati oralno, jer može da izazove ozbiljne nuspojave, a kod primjene na koži treba ga razrijediti jer može da izazove alergijsku reakciju, zato što je mnogo jak.

Pročitajte: Čajevac je biljka jača od antibiotika!

Žalfija i majčina dušica

Obje ove biljke imaju jaka antiseptička dejstva, i najčešće se upotrebljavaju kod upala grla, uključujući i bakterijsku anginu. Oralno se mogu uzimati i za upale gornjih i donjih disajnih puteva, a kod kožnih upala primjenjuju se spolja.

Žalfija se preporučuje kao tečnost za ispiranje upaljenih desni, a pomaže i kod afti, dok je majčina dušica izvanredan lijek protiv kašlja jer kod produktivnog kašlja podstiče iskašljavanje, a suvi kašalj umiruje.

Potrebne veće padavine za kvalitetnu pripremu sjetve

Agrosavjet
-
0
Potrebne veće padavine za kvalitetnu pripremu sjetve

Agrometeorolozi ističu da su neophodne veće količine padavina kako bi se kvalitetno obavila priprema parcela za predstojeću jesenju sjetvu.

Početkom sedmice zabilježene su slabije količine padavina u većini predjela, a nedostatak većih količina u posljednje vrijeme uslovljava slabu vlažnost površinskog i slabu zalihu vlage u dubljim slojevima obradivog zemljišta, navode agrometeorolozi u sedmičnom biltenu Republičkog hidrometeorloškog zavoda.

Povoljni vremenski uslovi u većem dijelu sedmice omogućavali su žetvu i branje pristiglih ratarskih, voćarskih i povrtarskih kultura, ali toplo i suvo vrijeme povoljno utiče i na aktivnost insekata.

Pročitajte: Isplaćeno 1.195.758 KM podsticaja za razvoj poljoprivrede i sela

U usjevima kukuruza pred berbu registrovan je kukuruzni plamenac, a kod voćarskih kultura u zasadima jabuke se odvija piljenje larvi treće generacije jabukinog smotavca.

„U pogledu biljnih bolesti u usjevima kukuruza registruje se prisustvo simptoma mjehuraste gari kukuruza“, navode agrometeorolozi.

1...390391392...1.010Stranica 391 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia