Naslovnica Blog Stranica 381

Koje cvijeće saditi u jesen

Jesen je vrijeme kada ima najviše posla u vrtu, ali vrijedi truda koje ćete u to uložiti.

Kada se pitate koje cvijeće saditi u jesen, odgovor je trajnice za vrt.

Upravo ove trajnice za vrt su biljke koje treba saditi u jesen jer svoju zrelost dostižu kroz najmanje dvije sezone, a njihov dobar odabir vrlo brzo će stvoriti finu teksturu i sklad boja na zasađenoj površini vrta.

Jesen je vrijeme kada više govorimo o nabavci gotovih biljaka za sadnju, ali takođe,  jesen je idealno vrijeme, ako su vam se neke biljke previše izrasle ili ne uspijevaju na nekom mjestu, da ih razdijelite i presadite.

Evo koje cvijeće saditi u jesen

S prvim jesenjim danima dolazi i vrijeme za sadnju lukovica, koje će svojim šarenilom uljepšati vrt u rano proljeće kada se ostatak vegetacije tek počne buditi iz mirovanja.

Mnogi će oduševljeno spomenuti kako su to biljke s kojima je najmanje posla, u poređenju s jednogodišnjim ili dvogodišnjim biljkama, a koje uzgajamo svako proljeće iznova rastu iz sjemenja.

Sade se lukovice tulipana, narcisa, zumbula, šafrana. Sadi se ukrasno grmlje, a ono posađeno u proljeće lagano se poreže. U jesen još možemo saditi maćuhice i tratinčice u cvjetnjaku koje možemo kombinovati s lukovicama tulipana, zumbula, narcisa i drugih. Sada započinje i prodaja hrizantema pa zasadite pokoju u vrt za narednu godinu, piše Životistil.hr

Dugoročna prognoza: Šta nas čeka ove zime?

Dva meteorološka servisa, AccuWather i Severe Weather, objavila su dugoročnu prognozu za zimu 2021./22.

Globalno je vrijeme vrlo složen sistem, s mnogo malih i velikih klimatskih pokretača. Jedan od najvećih je La Nina, odnosno veliko hlađenje temperatura površine mora preko središnjeg i ekvatorijalnog Tihog okeana. Dio je veće i prirodno nastale pojave okeanske atmosfere poznate kao El Niño, punim nazivom „El Niño Southern Oscillation“ (ENSO).

Šta nam oni donose, pokušali su u svojim dugoročnim prognozama za zimu prikazati dva poznata meteorološka servisa, AccuWather i Severe Weather (SWE).

Oluja za olujom?

AccuWeather-ova velika zimska prognoza predviđa kako će nadolazeća zima u južnom dijelu kontinenta podsjećati na prošlogodišnju.

Prognoziraju oluje i jake vjetrove u Španije i na jugu Francuske. „Neke od najjačih oluja najvjerovatnije će se dogoditi u južnoj Francuskoj, Španiji ili Portugalu ove zime„, upozorio je meteorolog Tyler Roys. Pišu kako druge dijelove južne Europe čeka vlažna zima, bez olujnih vjetrova.

Obilna će vlaga stizati s Mediterana u Italiju, na Balkansko poluostrvo te veći dio Turske. Prema meteorologu Alanu Reppertu, zbog stalnog toka vlage u ovim se područjima očekuju oluja za olujom. „Čak bi i umjerene količine padavina mogle rezultirati brzim oticanjem i nabujalim rijekama, a što bi moglo uzrokovati značajne poplave„, naglašava.

Očekuje se da će temperature ove zime u većem dijelu južne Evrope ostati prosječne. No, one u dijelovima Italije, Grčke i Balkanskog poluotoka mogu se ponekad popeti i iznad normalnih.

Za unutarašnje dijelove istočne Evrope najavljuju neočekivano hladan zrak. Područje s najvećim rizikom za temperature nekoliko stupnjeva ispod normalne obuhvaća područje od središnje Ukrajine prema sjeveru do Latvije i Estonije te do zapada do Slovačke i Poljske.

Ista aktivna oluja koja će ove zime povećati rizik od poplava diljem Italije i Balkana, donijet će niz nepovoljnih vremenski prilika istoku kontinenta gdje se očekuju česta razdoblja kiše i snijega.

Na sjeveru Evrope ne predviđaju nestabilno vrijeme ove zime niti olujna nevremena kakva su prošle godine pogodila dijelove Irske, Njemačke, Danske, Norveške i Švedske. Dugotrajno sušno vrijeme, ističu, očekuje se za istočnu Francusku, Njemačku, Švedsku i Norvešku.

Kasnije ove zime, najavljuju prognostičari, produženi naleti hladnog zraka stići će diljem Sjeverne Evrope, posebno Irske i Ujedinjenog Kraljevstva gdje će se povećati prilike za snijeg, kao i na područjima od Francuske do Poljske, posebno kasnije u sezoni.

Toplija zima od prosječne

Prema ECMWF sezonskom modelu prognoze, kojega u SWE nazivaju napouzdanijim, Evropa bi u zimskim mjesecima (prosinac, siječanj, veljača) mogla imati više temperature od normalnih, što će čak jače biti izraženo na sjeveru kontinenta. Moguće je povremeno hladno strujanje sa sjeverozapada na kopno.

U središnjim i zapadnim regijama dogodit će se povremene hladne fronte sa sjevera i sjeverozapada što će dovesti do prosječnih, normalnih vremenskih prilika. Više oborina, ali i oluja očekuje se na sjeveru. I na Mediteranu prognoziraju vlažnije uslove.

Kada je riječ o snježnim oborinama, ovaj model predviđa manje od normalnih količina. Više snijega se najavljuje za dijelove srednje Europe, jugoistok (istočni dio BiH, Srbija, Crna Gora i druge JI zemlje) te sjevernu Skandinaviju.

UKMO model ima nešto drugačiji obrazac od ECMWF-a, ali predviđa slične vremenske prilike. Na našem kontinentu prognozira topliju zimu s visokim tlakom koji raste nad kontinentom, a tragovi niskog tlaka i oluje će se zadržati sjevernije. Tople anomalije prognostičkih karata vide se nad cijelim kontinentom.

Vrlo slična predviđanja ima i američki model CFSv2, a za Europu prognozira više oborina nad sjevernim i središnjim dijelom, a na južnom manje od uobičajenog te sušniju zimsku sezonu.

Zaključak SWE-a je da će Evropa imati toplije od prosječnih temperatura na većem dijelu kontinenta. To, međutim, ne znači da neće biti hladnih fronta i hladnijih dana nego tek ukazuje da će hladni frontovi i prodori hladnijih zračnih masa biti rjeđi u regiji. Zapadni dijelovi će vjerojatno imati češće prodiranje hladnijeg zraka od istočnih.

Prema njima se očekuje da će na kopnu pasti prosječna količina oborina, a sušniji uslovi vjerojatno će biti u jugozapadnoj Europi i Sredozemlju.

Poljoprivrednici na mukama – zasijati njive ili dići ruke od svega

Dobavljači ne znaju kako da se ponašaju, nisu sigurni kome će prodati skupo vještačko đubrivo.

Semberski poljoprivrednici ovih dana razmišljaju o tome kakav potez da povuku – da obrade i zasiju svoje njive pšenicom ili da definitivno dignu ruke od poljoprivredne proizvodnje.

Vrtoglava poskupljenja repromaterijala ovih dana ponovo ih stavljaju na velike muke, kažu u Gradskom odjeljenju za poljoprivredu.

Skočila i cijena goriva za jesenju sjetvu.

Sreten Vučković, koji je na čelu ovog bijeljinskog odjeljenja, kazao je da se u pitanje dovodi kompletna poljoprivredna proizvodnja, jer se rastu cijena repromaterijala ne nazire kraj.

– Dobavljači repromaterijala ne znaju kako da se ponašaju. Najavljeno je da bi vještačko đubrivo „urea“ moglo poskupjeti i do pet puta u odnosu na prošlogodišnju cijenu. U tom slučaju, ni dobavljači nisu sigurni kome bi prodali tako skupo vještačko đubrivo. Poskupjela je i sjemenska pšenica. Novosadske sorte su s 80 KM poskupjele na 103 do 107 KM, dok se inozemne sorte pšenice već sada prodaju po cijeni od 115 do 120 KM – naveo je Vučković.

U međuvremenu je skočila i cijena goriva za jesenju sjetvu.

Podbačaj roda kukuruza zbog suše

– Bilježimo i podbačaj roda kukuruza zbog suše. Ne vjerujem da će prinos biti viši od 4,5 tona po hektaru, a nekada smo bilježili rekorde od devet i više tona po hektaru. Mi smo u ovoj godini zabilježili odličan prinos pšenice od šest tona po hektaru. Međutim, ukoliko poljoprivrednici ne zasiju deklarirano sjeme i ne primijene agrotehničke mjere, plašim se da će naredna žetva pšenice biti „mršava“ – istakao je Vučković.

Pokrenuta je i inicijativa prema resornom ministarstvu i Vladi RS da se poticaj za pšenicu poveća sa sadašnjih 300 na 400 KM po hektaru. Na potezu je resorno ministarstvo, koje treba analizirati novonastalu situaciju i donijeti odgovarajuće mjere zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje.

Kalcizacija u zimu, bolji prinosi na ljeto

Niske temperature će stvoriti uslove da se obavi kalcizacija u zimu. Tako ćete pomoći da zemljište bude dobre pH vrijednosti i da biljke imaju povoljne uslove za rast i razvoj u proljeće, poslije sjetve.

U jesen uzorana zimska brazda pospješuje usvajanje zimskih padavina kiše i snijega. Oranjem zemljište postaje rastresito, što potpomaže razgradnju organske materije, a to dovodi do oslobađanja hraniva i do bolje biološke aktivacije. Osnovni preduslov za kvalitetno izvođenje dubokog oranja je povoljno stanje vlažnosti zemljišta. Od poljoprivrednika se traži primjereno korišćenje mehanizacije na način da se mehanizacija ne koristi na poljoprivrednim površinama ako je zemljište zabareno, poplavljeno ili prekriveno snijegom.

Pročitajte: Voćnjak bez plodova – Zašto?

Međutim, sada je odličan period i za primjenu kalcizacije zemljišta uz primjenu organskog djubriva jer su prinosi ove godine bili visoki, a visoki prinosi iznijeli su i mnogo hraniva iz zemljišta.

Zbog otežane mehaničke obrade kalcizaciju je idealno obaviti po suvom vremenu (u ljetnjim mjesecima) i po smrznutom (kalcizacija zimi).

Obavezno prije obrade zemljišta jer se treba dobro pomiješati sa dubljim slojevima – kiselost je uvijek više izraženija u dubljim slojevima pogotovo na nižim područjima, odnosno zemljištima teže propustljivosti.

Pročitajte: JESENJA SADNJA VOĆAKA – Razmak sadnje za svaku voćnu kulturu

Kalcizacija u zimu

Zimska kalcizacija ima mnoge prednosti:
• ako se obavi prije jesenjeg oranja, dolazi do neutralizacije kiselosti zemljišta u dubljim slojevima
• ako se primjeni po smrznutom zemljištu, biće lakša mehanička obrada
• kalcizacija u ovom periodu (šest mjeseci prije sjetve ili sadnje) imaće veći efekt kod naredne kulture jer će se pH podići
• nadoknadjuju se hraniva (Ca i Mg) iznešena prinosom.

U rano proljeće, čim se steknu uslovi i stanje zemljišta to omogući, treba zimsku brazdu zatvoriti drljačom kako bi prekidanjem kapilarnog toka se sprečilo isparavanje vlage nakupljene tokom zime. Proljetni vjetrovi doprinose bržem gubitku vlage iz otvorenih brazda. Zatvaranjem brazdi na površini stvara se izolacioni sloj, zemljište se brže zagrijava i suši, a vlaga se čuva u dubljim slojevima.

Važnost zimske brazde i kalcizacije – autor Lazović – Đoković Nada

Grijanje povrća u plastenicima u Holandiji preskupo ove zime?

Grijanje plastenika u Holandiji će ove zime biti za neke uzgajivače preskupo. Više od 10.000 hektara je staklenika i plastenika u Holandiji koji gaje povrće tokom cijele godine. Sada, uz ove cijene prirodnog gasa neke kulture je neisplativo proizvoditi jer će cijena koštanja biti 60% viša nego prošle zime.

Gajenje povrća u zaštićenom prostoru je široko zastupljeno u Holandiji ali cijena prirodnog gasa od 1.200 US dolara za 1.000 kubnih metara sve računice “baca u vodu”. Stotine hektara plastenika će ove sezone biti bez paradajza, paprike, jagoda …

Pročitajte: Poljoprivrednicima u Republici Srpskoj ove godine isplaćeno više od 50 milona KM podsticaja

Za grejanje tih 10.000 hektara zaštićenog prostora potrebno je godišnje nabaviti (i platiti) 3 milijarde kubnih metara – to je jedna dvanaestina ukupne potrošnje gasa u Holandiji.

Da li će to natjerati povrtare da već sada počnu proizvodnju rasada jer koriste manje energije za zagrijavanje dok nije stigla “prava” zima.

To može ipak za neke proizvođače biti i prednost. Na primjer, u Mađarskoj se velike površine staklenika i plastenika griju sistemima koji koriste za zagrijvanje prostora termalnu vodu. Takođe u Španiji većina plastenika se ne dogrijeva tokom zime jer nema potrebe za time, zbog klime u regiji Mediterana.

Kako će naši povrtari uspješno se prilagoditi skupim energentima? Jedan od načina je grejanje sa ostacima nakon žetve i berbe. Sojina slama je dobar izbor jer je svake godine moguće sakupiti dovoljno bala za centralnu peć. Nakon žetve suncokreta takođe možete formirati bale ili formirati brikete koji će dovoljno zagrijati plastenik.

Postupak pravljenja vina od JABUKA

Za pravljenje vina od jabuka potrebno je koristiti pozne sorte jabuka zbog njihove veće tehnološke vrijednosti, što znači da da su ove sorte u svojoj tehnološkoj zrelosti i sadrže veću količinu šećera i kiselina nego sorte koje ranije sazrevaju.

Da bi se dobilo kvalitetno vino proces tehnologije proizvodnje počinje još od berbe. Plodove jabuke treba koristiti samo ako su zreli, čisti bez stranih primjesa, neoštećeni i probrani za ovu svrhu. Takođe moraju biri potpuno zdravi, trule plodove odstraniti.

Pročitajte: Počela je berba jabuka – Na šta je trenutno važno obratiti pažnju?

Jabuke nakon berbe (ne treba koristiti prezrele plodove) ne koristiti odmah već ih ostaviti na dozrevanje. Najprije ih treba skladištiti na temperaturi od 16 do 20 stepeni celzijusovih.

Vina spravljena od skladištenih jabuka odlikuju se većim sadržajem ekstrakta.

Tehnološki proces odvija se kao i kod vina od grožđa i to posebno kao za bijela vina. Faze koji se obavljaju u toku proizvodnje su: berba, pranje plodova, klasiranje, odstranjivanje grubih nečistoća, pranje plodova, usitnjavane plodova , muljanje, sumporisanje, cijeđenje i dr.

Nakon berbe i skladištenja jabuke treba provjeriti da nije počelo truljenje i takve odmah odstraniti.

Plodove jabuke oprati čistom vodom jer ma koliko vodili računa one su ipak zaprljane pa se na taj način odstranjuje kako prljavština tako i eventualno površinske strane primjese.

Nakon toga jabuke usitniti sjeckalicom što će u mnogome pomoći lakšem muljanju.

Sljedeća faza je muljanje i obavlja se na muljačama. Kod nas se obično koriste muljače koje su napravljene od metala pa zbog toga treba dijelove koji dolaze u dodir sa plodovima zaštititi specijalnim lakom za to namenjenim kako kasnije ne bi došlo do posljedica koje se teško otklanjaju , jer u protivnom može doći da uslijed muljalja nepoželjni dijelovi prelaze u širu i kasnije mogu da prouzdokuju mućenje i pogoršanje ukusa vina.

Nakon muljanja formira se tečna masa – kljuk koji se prihvata u posudu u kojoj će se odvijti dalje faze.

Potrebo je da se sada već dobijeni kljuk odmah sumporiše u suprotnom u dodiru sa vazduhom došlo bi do oksidacije i kljuk bi potamnio. Kljuk treba odmah sumporisati sa 5 grama sumpor-dioksida na 100 kg kljuka.

Najlakše je sumporisati vinobranom, imajući pri tom u vidu da se iz jednog grama oslobađa ½ sumpordioksida, pa tako i treba preračunavati koliko vinobrana treba dodati širi.

Najpouzdanije je ispitati sastav kljuka laboratorijski na osnovne parametre i odrediti tačnu količinu vinobrana ili sumpor-dioksida koji treba dodati.

Cijeđenje jabuka

Male količine kljuka mogu se cijediti u Koš cijednicama, a ako se radi o velikim količinama cijeđenje se obavlja na pak-cijednicama.

Cijeđenje treba obavljati lagano da bi sok ravnomjerno isticao. Pritisak treba da bude u početku lagan i blag a postepeno da se povećava. U toku cijeđenja masa koja se cijedi obavezno se rastresa zbog svoje gustine.

Nakon cijeđenja dobija se sok koji se u posebnim posudama ostavlja a dalje se odvijaju procesi vinifikacije u ovom slučaju za dobijanje voćnih vina. Kada se dobije tzv. mlado jabučno vino slijedi njega , pretakanje, bistrenje, filtriranje kao i odležavanje i dozrijevanje.

Kako da provjerite da li u kući imate buđ

Buđ ili plijesan se razmnožava stvaranjem spora koje se prenose vazduhom i traže vodu. Ove spore nisu živi organizmi sve dok su na suvom. S prvim tragovima vode one postaju žive, brzo se razmnožavaju i jako ih je teško iskorijeniti.

Mislite da morate da razbijete zid da provjerite da li u vašem domu ima buđi? Nije potrebno. Zapravo postoji vrlo jednostavan način da to provjerite – a potrebno je samo 30 sekundi.

Kako da provjerite da li u kući imate buđ?

Otvorite poklopac vodokotlića i provjerite donju stranu. Ako tamo vidite plijesan, to može da znači da i na drugim mjestima u vašem domu već postoje spore buđi, koje samo čekaju adekvatne uslove da počnu da se razmnožavaju.

Iako bi pomislili da je to mjesto na kojem bi se sigurno skupljala buđ, to nije tačno. Sam poklopac vodokotlića je težak, i on ne dopušta velikoj količini vazduha da cirkuliše.

Takav mali protok vazduha znači da je moguće da spore plijesni pronađu svoj put unutra, ali šanse za to su prilično male. Međutim, dovoljno je da bilo gdje u kući postoji kolonija spora buđi, a da se odatle ona proširi gotovo svuda.

Više spora znači da se šanse za rast plijesni u rezervoaru povećavaju. Zato povremeno provjeravanje vodokotlića može da spriječi nastanak većih problema u vašem domu.

Kopanje jama za sadnju oraha

Orah je najbolje saditi u jesen jer se tako postiže bolji prijem sadnica i bolji porast u prvoj godini poslije sadnje.

Pri podizanju zasada na zemljištu koje je dovoljno nađubreno i rigolovano, ili podrivano, a zatim duboko poorano, ne treba kopati velike jame za sadnju, već samo tolike da se u njima žile mogu pravilno rasporediti i onoliko dubuko zasadtiti koliko su sadnice bile u rasadniku.

Ako u toku pripreme zemljišta nije u njega unijeto dovoljno đubriva, pa ga treba dodati u jame, onda jame moraju biti većih dimenzija. Obično se kopaju pomoću traktorskih burgija na dubinu od 50-60 cm i istog tolikog prečnika.

Pročitajte: Sadnja voćaka na ovaj način omogućava bolji i brži rast!

Ako se sade pojedinačne voćke, drvoredi ili se zemljište pošumljava orahom, tj. ako se orah sadi na nepripremljenom zemljištu, tada prečnik jame treba da bude 120 cm, a dubina 60-70 cm. Zemlja iz površinskog sloja pri kopanju jame se odvaja na jednu stranu, a kada se jama zatrpava, ona se stavlja na dno i oko žila sadnice, dok se zemlja iskopana na dnu jame (mrtvica) stavlja u gornji dio jame ili razbaca dalje od jame a jama se napuni plodnom zemljom uzetom između jama. U jamu treba unijeti 20-30 kg stajnjaka i 2-3 kg kompleksnog mineralnog đubriva, ali tako da ne dođu direktno na žile.

Teška preko 500 kilograma, u cugu oprasila 28 prasića

Mladenovac — Nije tajna da se širom Srbije u oborima gaje tovljenici, koji se mjesecima pripremaju za zimu.

Najbolje svinje su one koje imaju više kilograma, pa samim tim i daju više mesa i masti. Međutim, u oboru Dragana Mosića iz sela Pružatovac kod Mladenovca živi prava krmača rekorderka. Šarena ima čak preko 500 kila, a šampion je i kad je oprasivanje u pitanju.

„Pripada staroj sorti jorkšir i kod nas je nekoliko godina. Ona nam je u domaćinstvo do sada donela veliki broj prasića. Dok druge oprase oko 13 ili 14, ona je jednom na svet donela čak 28 mladih. Kad se tada prasila, satima smo bili oko nje, jer su prasići samo izlazili. Brojali smo ih i nismo se mogli čudom načuditi, da ih ima toliko“, kaže Dragan za RINU.

Šarena je dokaz one narodne izreke da za dobru svinju nema loših splačina, tako da jede sve što stigne, ali ipak najviše preferira domaći koncentrat. Iz obora je ne puštaju, jer je ponovo pred prašenjem. U selu Pružatovac često i licitiraju, koliko će Draganova krmača sada oprasiti prasića.

„Termin joj je za deset dana, pa ćemo videti da li će oboriti rekord koji je sama postavila. Kod nas će biti sigurno još nekoliko godina, sve dok se bude prasila“, kaže Dragan.

Kad dođe vrijeme da i Šarena poput ostalih prasica završi na klanju, nema sumnje da će količina mesa, kobasica i čvaraka u domaćinstvu Mosića biti na zavidnom niovu.

Pravila za uspješno skladištenje DUNJE

Još prije nego što se obavi berba dunja, treba znati za šta će biti korišćenje. U zavisnosti od toga, drugačije će se organizovati berba, a pravovremeno ubiranje plodova je prvi korak ka zaštiti dunje u skladištima.

Plodovi dunje se beru od kraja septembra do kraja oktobra. Zrelost za konzumnu upotrebu ne dostižu na stablu već za 1-2 mjeseca po berbi.

Plodovi dunje su fiziološki zreli kad dostignu maksimalnu krupnoću za dotičnu sortu, kad dobiju žućkastu ili žutu boju i kada se lako otkidaju od rodnih grančica. Plodovi dunje kao konzumno voće beru se u fiziološkoj zrelosti, a ako se beru za preradu onda se beru u punoj zrelosti.

Ako se plodovi dunje beru prije fiziološke zrelosti nastaju veliki gubici (do 1% dnevno), kvalitet je slabiji, plodovi se ne mogu dugo čuvati, a ako se čuvaju znatno je veći kalo (gubitak mase). Takođe i pri kasno ubranim plodovima štete mogu biti velike zbog prekomernog opadanja ploda i fizioloških bolesti.

Vrijeme berbe dunje najčešće se određuje po boji pokožice i lakoći odvajanja plodova od grana. Međutim može se odrediti i na osnovu broja dana od punog cvjetanja do tehnološke zrelosti ploda, kao i lakoće skidanja malja sa ploda (sa zelenih plodova malje se teže skidaju).

Dunju treba brati po suvom i lijepom vremenu od donjih grana i postepeno prelaziti na više, pri čemu se otpadanje plodova svodi na najmanju moguću mjeru. Berba se obavlja rukom tako što se plod obuhvati cijelom šakom, malo podigne i uvije i tako odvoji od grančice.

Treba voditi računa da se plodovi beru pažljivo jer je dunja vrlo osjetljiva na ubode i da se ne povrijeđuju noktima, jer svaka ozljeda na plodu predstavlja ulazna vrata izazivačima truljenja plodova, bez obzira na to gde će se čuvati. Pri berbi dunje treba voditi računa da se ne lome grančice koje nose plodove, jer se na njima formiraju rodni pupoljci za narednu godinu.

Dunje za upotrebu u svježem stanju pakuju se u ambalažu od drveta (holandeze) u kojima se plodovi slažu u jednom sloju. Plodovi za preradu mogu se prevoziti u rinfuznom stanju u boks paletama ili plastičnim jabučarima.

Plodovi dunje mogu se čuvati 3 mjeseca na 0-20 stepeni Celzijusovih i relativnoj vlažnosti vazduha od 90% uz predhodnu dobru zaštitu u voćnjaku i tretiranje plodova fungicidima prije unošenja u hlađeno skladište.

Imajući u vidu da se dunja bere kasno u oktobru mjesecu kada su prošle visoke temperature, plodovi se mogu relativno dobro čuvati u dobro provetrenim podrumima ili sličnim prostorijama do početka januara pa čak i do marta u zavisnosti od sorte.

Pravovremena berba je ključan faktor za sprječavanje mnogih oboljenja

U toku čuvanja dunje na plodovima se mogu javiti fiziološka i gljivična oboljenja. Od fizioloških oboljenja najčešće se javlja unutrašnje tamnjenje mesa koje se javlja najčešće poslije 30 dana čuvanja, u dijelu ploda ispod pokožice u obliku dijela prstena, poluprstena ili prstena različite širine.

U poodmakloj fazi cijela površina poprečnog prijeseka je tamne boje, dok se na pokošici ne uočavaju nikakve promjene. Pravovremena berba i što kraće čuvanje su prevencija ove fiziološke bolesti.

Fiziološka bolest koja nastaje u voćnjaku, ali se ispoljava tek u skladištu su gorke pjege. Manifestuje se u vidu okruglastih, tamnozelenih, mrkih ređe do skoro crnih depresija na pokožici ploda koje su kadkad oivičene zelenom bojom. Ispod njih se nalaze nekrotirane parenhimske ćelije mesnatog dijela ploda koje su sunđeraste, žilavije i zbijene strukture.

Gorke pjege se najčešće javljaju u predelu čašice i ne proširuju se. Kao osnovni uzrok pojavljivanja gorkih pjega smatra se nedostatak kalcijuma u plodu. Poznato je da kalcijum dospijeva u plod ksilemskim uzlaznim tokom te je snabdevenost ploda kalcijumom dobra ukoliko pritiče dovoljno vode i hranljivih materija za rast letorasta i razvoj ploda.

Deficit kalcijuma u plodu najčešće je izražen u sušnim godinama. Ukoliko se količina kalcijuma u plodu smanji ispod kritične granice propustljivost ćelijske membrane se povećava i magnezijum zamjenjuje kalcijum u membrani, a dio kalcijuma se premiješta u druge organe.

Uslijed navedenih poremećaja dolazi do odvajanja vode iz plodova, do velikih povećanja koncentracije kalijuma, magnezijuma i organskih kiselina, što dovodi do poremećaja ćelija i nastajanja nekrotičnih mjesta, gorkog ukusa uslijed obilnog nagomilavanja magnezijum-sulfata.

Gorke pjege se mogu izbjeći pravilnom ishranom, ravnomjernim snabdevanjem vodom, prskanjem sa kalcijum hloridom ili kalcijum nitratom u više navrata i pravovremenom berbom. Plodove treba brati u optimalnom stepenu zrelosti jer se na rano ubranim plodovima gorke pege znatno ranije i intenzivnije pojavljuju.

Poslije berbe plodovima treba obezbijediti optimalni režim čuvanja pri čemu posebno treba obratiti pažnju na vlažnost vazduha.

Plutaste pjege su slične gorkim, javljaju se kao posljedica napada virusa. Mogu se naći naposredno uz površinu pokožice i sloju 1-2 mm ispod nje. Pored toga dublje u mesu ploda može se sresti nekrotično tkivo koje podsjeća na gorke pjege. Plodovi sa ovim oboljenjem su sitniji i deformisani.

Od gljivičnih oboljenja najčešća je meka trulež koja se najčešće javlja na potpuno zrelim plodovima. Kad se bolest razvije, cijeli plod postaje vodenast, vrlo mekan i pri dodiru puca uz curenje soka. Ova bolest se može spriječiti pravovremenom berbom, pažljivim manipulisanjem plodovima i čuvanjem na odgovarajućoj temperaturi.

Autorka: Dipl.inž. Ivana Gligorijević

Izvor: PSSS