Naslovnica Blog Stranica 357

Čarobna božićna zvijezda može potrajati cijelu godinu, ako se pridržavate ovih pravila

Božićna zvijezda ne mora biti isključivo praznični dekor koji ćete zaboraviti čim prođu Božić i Nova godina.

Umjesto toga, uz malo pažnje i ljubavi, ovu biljčicu možete bez problema održati na životu i pomoći joj da ponovno procvjeta u pravo vrijeme za iduće praznike.

Stavite svoju božićnu zvijezdu na mjesto s puno sunčeve svjetlost jer je zapravo riječ o tropskoj biljci koja voli puno svjetlosti. Osim toga, ove biljčice vole i vlažno okružje pa ih držite blizu drugih božićnih zvijezdi i drugih biljaka kako bi zadržale svoju posebnu mikroklimu. Pripazite da vam biljka nije na promaji, nezavisno radi li se o toplom ili hladnom zraku.

Pročitajte: BOŽIĆNA ZVIJEZDA – NJEGA I ODRŽAVANJE

Zalivanje

Tokom zime božićnim zvijezdama ne odgovara presuvo tlo, ali morate pripaziti da se voda može dobro ocijediti jer su podložne truljenju korijenja. Ako oko svoje biljke imate papir, izbušite rupe na njegovom dnu i stavite biljku na plastični tanjir kako bi suvišna voda imala gdje iscuriti.

Održavajte uravnoteženi raspored zalivanja (zalijte kada je tlo suvo, nemojte dopustiti da tlo dugo postane suvo i osigurajte dobri sistav oticanja vode) cijele godine.

Orezivanje

Božićnu zvijezdu je potrebno orezati kada odlučite pokušati održati je u životu do iduće godine. Kada listovi u boji otpadnu, što se većinom događa u rano proljeće, podrežite je sve dok ne ostanu dva ili tri pupoljka odnosno do visine od otprilike 15-ak cm.

Korisni savjeti

Želite li da vaša biljka ponovno procvjeta, kada dođe jesen obavezno svoju biljku držite u potpunom mraku od 8 do 12 sati svaki dan jer božićne zvijezde trebaju period od 8 do 10 nedjelja dugih i mračnih noći. Spremite svoju biljku u mračni ormar ili je prekrijte kutijom te radite to sve dok ne počne ponovno cvjetati.

Pročitajte: BOŽIĆNA ZVIJEZDA pravi je ukras za praznike – kako je sačuvati i za sljedeću godinu

Kada za par mjeseci počnu izbijati nove mladice podrežite središnju stapku kako biste prisilili biljku da se razgrana. Božićne zvijezde na otvorenom znaju se povlačiti po tlu pa ih treba redovno podrezivati.

Inače mogu preživiti na otvorenom ako su na sunčanim lokacijama i zaštićene od vjetra, a temperatura zraka ne pada ispod 7 stepeni Celzijusa. Pritom imajte na umu da ove biljke vole blago kiselo i rahlo tlo.

Kako napraviti ljepilo od borove smole

Ljepilo od borove smole je vrlo korisno, a jednostavno ga je napraviti. Pored prikupljene smole potreban vam je još samo drveni ugalj.

Bor je vrlo korisno drvo, možemo ga iskoristiti na tako mnogo načina. Smolu možete naći na gotovo svakom boru. Nije često potrebno ni da ga zarezujete, jer možete pronaći stabla koja su već napukla ili su ih napali insekti, pa se “suze od smole” same pojave. Možete pokupiti svježe ili stvrdnute – sve ćete iskoristiti, bez brige.

Pročitajte: Borova smola – Zašto je toliko cijenjena i kako se sakuplja

Ugalj možete kupiti ili iskoristiti obični sa mjesta gdje je gorjela vatra. Potrebno vam je samo par komadića. Prvo je potrebno da otopite smolu. Stavite “suze” i komadiće u limenu posudicu, pa na šporet, ali na najnižu temperaturu (ili samo na kamin).

Za to vrijeme ugalj pretvorite u prah. Poslužite se kašikom ili običnim štapićem (u krajnjem slučaju upotrebite tučak i avan). Koristite ugalj u prahu i otopljenu smolu u odnosu 1:3. Kada se smola otopila samo pomiješajte sastojke.

Smjesa će u početku biti tečna, ali će se poslije stvrdnuti. Ljepilo možete koristiti odmah ili oblikovati od njega štapiće ili kvadratiće, pa ih topiti nad vatrom, kada vam zatrebaju.

Kako napraviti sapun od morske soli i za šta ga možete koristiti?

Sapun od morske soli je sjajna alternativa sodi bikarboni kad je u pitanju čišćenje vašeg doma jer je puno blaži, ali gotovo jednako efikasan. Evo kako da ga napravite sami.

Ovaj sapun možete koristiti za čišćenje gotovo svih površina u vašem domaćinstvu, jedino neće biti pretjerano efikasan u otklanjanju mrlja od tvrde vode u sudoperi. Najboljim se pokazao u čišćenju masnih površina oko šporeta, na radnom stolu…

Pročitajte: Domaći sapun – Receptura koja nikada ne zastarijeva! /VIDEO/

  • 4 kašike himalajske ili obične krupne morske soli
  • 8 kašika tečnog kastilj sapuna
  • Staklena teglica sa poklopcem

Sve što treba da uradite jeste da u teglici dobro izmiješate so po izboru i tečni sapun pa ostavite na mjesto gdje ne dopire direktna sunčeva svjetlost. Sapun koristite tako da ga jednostavno pospete po sunđeru i ribate njime zaprljanu površinu, a zatim isperete vodom.

S vremenom, so će se pretvoriti u grudvice kojima možete ribati masne šerpe i tave, a ako ste previše nestrpljivi da čekate da se stvrdne stavite sapun u zamrzivač, razbijte na nekoliko komada pa koristite za ribanje.

Crni ili zeleni čaj? Koliko kofeina ima jedan, a koliko drugi

Da li pijete crni ili zeleni čaj? Koje su njihove razlike?

I zeleni i crni čaj imaju korijene u istoj porodici biljaka – poznatoj kao Camellia Sinensis, ali se obično prave od različitih sorti. Oba su povezana sa zdravstvenim prednostima kao što su manji rizik od srčanih bolesti, moždanog udara i dijabetesa tipa 2.

Gdje je onda razlika?

Svi listovi svježeg čaja su zeleni kada se uberu. Ako su listovi namijenjeni za sorte crnog čaja, oni se odlažu na otvorenom da bi podstakli oksidaciju (potamnjivanje listova) čime se intenzivira njegov ukus. Zeleni čaj se, s druge strane, obično kuva na pari ili na drugi način zagrijava da bi se spriječila oksidacija, što rezultira svjetlijom bojom i ukusom.

Pročitajte: Kako se pije zeleni čaj?

Kofein u crnom i zelenom čaju

Pored boje i intenziteta ukusa, nivoi kofeina u crnom i zelenom čaju su različiti, pri čemu intenzitet crnih čajeva povećava kofein. Njihova glava razlika jeste količina kofena. Utvrđeno je da jedna šoljica crnog čaja sadrži oko 40 – 42 mg kofeina, dok zeleni čaj, s druge strane, sadrži relativno nisku količinu kofeina. Jedna šoljica zelenog čaja ima oko 20 – 22 mg kofeina.

ŠTAJERSKA KOKOŠKA – Carska kokoš mekog i ukusnog mesa

ŠTAJERSKA KOKOŠKA – Ukoliko bi vas neko upitao da opišete običnu domaću kokoš većina bi rekla da je kokica braon boje, dok pijetao ima crvenkastu boju perja na leđima i tamniji trup.

U pitanju je vjerovatno kombinacija domaće kokoši sa štajerskom rasom, poznatom i pod imenom carska kokoš zato što je bila redovna na meniju vladara na bečkom dvoru. Kako joj samo ime kaže vodi porijeklo iz Štajerske, tačnije sa prostora Donje Štajerske između reke Mure iz Save.

Početkom 20. vijeka donijeta je u okolinu Sombora, ukrštala se sa domaćim kokoškama. Zahvaljujući lakom uzgoju i izuzetno kvalitetnom mesu štajerska kokoš se vremenom odomaćila u Srbiji.

Pročitajte: Slobodan uzgoj koka nosilja

Porijeklo i izgled

Prvi pisani tragovi o štajerskom pijetlu zabiježeni su u austrijskim spisima iz 1352. tačnije u receptima tog doba u kojima se opisuje pripremanje jela od mesa ove izuzetno ukusne živine.

Vjeruje se da je nekada davno kao divlja ptica živila na području od Dunava do Jadranskog mora i Panonske nizije. Ime štajerska kokoš dobila je ne samo po mjestu gdje je nekada živila, već i zato što se ova rasa živine najviše gajila baš na ovom području.

U zavisnosti od boje i veličine danas postoji više vrsta štajerske kokoši svaka ima nešto specifično, a svima im je zajedničko meko i ukusno meso.

Najčešće su crvenkasto-braon, jarebičaste boje i graoraste, ima i svetlijih rasa u boji pšenice ili bijele.

Spada u srednje krupnu kokoš koja dostiže težinu od 2,2 do 2,5 kilograma. Brzo se razvija i već za devet mjeseci od pileta dostiže težinu od 1,9 kilograma pa se može klati ukoliko se gaji zbog proizvodnje mesa.

Ima jednostavan, uspravan, greben srednje veličine, bele i okrugle naušnice, četiri prsta, crvene boje između prstiju. Smeđa boja tijela je raspršila crnu i pero ima svijetle pruge u sredini, čuperak izduženog perja iza grebena.

Pročitajte: Kako se razmnožava perad?

Petao štajerske rase je pravi ljepotan među živinom. Dostiže težinu do 3 kilograma. Imaj jak, mišićav trup sa širokim grudnim košem, srednje visok. Glava skladno oblikovana sa izraženom krestom i čuperkom izduženog perja iza uspravnog grebena, ušne školjke su male i bijele, radoznale žućkasto-smeđe oči, vrat i leđa su pokrivena crvenim perjem izuzetne ljepote, dok je donji dio trupa pokriven tamno-braon ili crnim perjem. Ivica crnih krila je smeđa.

Rep je žbunast srpastog oblika, krila duga i jaka. Pijetao štajerske rase ima živ temperament, hrabar je i ne libi se da očas posla započne borbu sa drugima ukoliko procijeni da neko ugrožava njegovu teritoriju i kokice.

Jedna od najvećih vrijednosti štajerske rase kokošaka je njen genetski potencijal koji pruža dobru osnovu za ukrštanje i razvoj domaćih rasa kokošaka vrlo zahvalnih za uzgoj.

Uslovi za uzgoj

Štajerska rasa kokošaka nije izbirljiva kada je hrana u pitanju, vrlo je snalažljiva pa lako i sama pronalazi sjemenke i crviće u dvorištu. Vrlo je otporna na bolesti i prilagodila se našoj klimi, pa bez problema tokom hladnih dana može ostati napolju kada se najčešće skupe u jato ispod strehe. Po prirodi su slobodne ptice i ne vole kaveze i kokošinjce, druželjubive su i zahvalne za uzgoj na stočarskim farmama.

Sklonište će, ukoliko im zatreba, pronaći u štalama ne plašeći se krava i druge krupne stoke. Kako voli da trči po dvorištu i pase trave vrlo je zahvalna za organski uzgoj.

Može da jede mješavinu hrane za koke nosilje ukoliko se pomiješa sa kukuruzom ili mješavinom žitarica. Rado kljuca sijeno, a posebno voli pšenicu i ječam.

Pročitajte: Rasa kokošaka “RODAJLAND” – Izgled i ekonomski značaj

Jedno vrijeme štajerske kokoške su bile gotovo zaboravljene, ali posljednjih decenija sve više ih kupuju ljubitelji ukrasne živine koje ih gaje zbog njihove l epote.

Štajerske kokoške uzgajaju se zbog jaja i mesa. Uz zavisnosti od starosti jedna kokica godišnje snese između 130 do 160 jaja težine oko 55 grama. Jaja su boje slonove kosti, krupna, lijepa i izuzetno ukusna sa tamnijom bojom žumanceta.

Jaja su bogata omega 3 masnim kiselinama posebno ukoliko je u pitanju slobodan uzgoj.

Štajerske kokoške su poznate ne samo kao izuzetne nosilje, već i brižne majke koje strpljivo leže na jajima dok ne izvedu piliće.

Meso ove kokoši odlikuje pun ukus živinskog mesa i izuzetna mekoća, pa se brzo i lako priprema. Nemaju previše masti zbog stalnog trčkaranja po dvorištu, ali su masnije što su starije pa je i supa bogatija i ukusnija. Životni vijek im je oko osam godina ukoliko prije toga ne završe u loncu.

Pročitajte: Gološijanka – Rasa kokošaka čije je porijeklo nepoznato!

Kako da ne pogriješite kod jesenje sadnje voćaka

Pravo je vrijeme za sadnju voćaka. Najčešće je riječ o većim investicijama na gazdinstvu pa su i greške skupe, napominje profesor novosadskog Poljoprivrednog fakulteta Nenad Magazin.

– Treba iskoristiti lijepe dane i posaditi one vrste gdje je sadnja i planirana za jesen. Jesenja sadnja doprinosi boljem ukorijenjavanju i prijemu biljaka, a takve biljke na proljeće u fazi vegetacije obično imaju bolji start, jači porast – objašnjava profesor Magazin.

Ima i mana, kaže on, ako sadnicu posadimo u jesen jer je ona preko cijele zime izložena nepovoljnim vremenskim usovima, divljači, a na žalost i krađi te je potrebno naći neki balans.

U profesionalnim zasadima se uglavnom sadnja pomjerila za proljeće, s time što je na tim zasadima obavezno navodnjavanje.

Pročitajte: Kako poboljšati kvalitet zemljišta u voćnjaku?

Na jesen se uglavnom sade sve koštičave, jabučaste voćne vrste. Trebalo bi voditi računa da se zasadi ograde, da se urade sve mjere zaštite protiv divljači. Jesenja sadnja traje sve do prvih mrazeva.

Zemljište prije jesenje sadnje trebalo bi da je dobro pripremljeno, a to podrazumijeva primjenu agrotehničkih (agrohemijske analize zemljišta) i mehaničkih mjera i imati dobru pretkulturu.

Važan je i kvalitetan sadni materijal koji je poželjno kupiti u rasadniku zajedno sa deklaracijom.

 

Sadnja i uzgoj vatrenog grma

Latinsko ime roda Pyracantha u prevodu doslovce znači vatreni trn zbog trnova i plodova koji su vatrene boje. Riječ je o složenici od grčke riječi pyr, što znači vatra, te akantha što u prijevodu znači trn.

Vatreni grm najbolje uspijeva u propusnim i humusnim tlima i to na jakom suncu. No, dobro podnosi sjenu i industrijski zrak. Razmnožava se sredinom ljeta i to poludrvenim reznicama koje se odrežu na dužinu od 10 do 20 cm i stave u mješavinu malo pijeska i komposta kako bi drenaža bila bolja. Može se razmnožiti i sjemenom kojem je potrebna hladna stratifikacija.

Iako su biljke vatrenog trna često kultivari, velika je vjerovatnoća da biljka neće narasti isto kao i matična biljka. Vatreni grm se prilagođava na sve tipove zemljišta iako najbolje rezultate daje na svježim plodnim zemljištima, a u prvoj godini uzgoja bitno je osigurati redovno zalivanje. Sadnja vatrenog grma obavlja se tako da se po 2 do 3 sadnice sade u dužini od jednog metra kako bi se postigla kompaktna ograda. Raste umjereno brzo i odlično podnosi orezivanje.

Pročitajte: Najljepše jesenje cvijeće za baštu

Orezivanje i oblikovanje

Vatreni grm se može oblikovati orezivanjem, no pritom pati bogatstvo bobica i cvjetova. Kad se skrate vrhovi glavnih izbojaka, to će potaknuti grmove da se bogatije razgranaju. Vatreni je grm prikladan za uzgoj kao samostalna dekorativna biljka, može se uzgajati i kao živica ili kao niz uz kućni zid.

Vatrenim grmom mogu se stvoriti neprobojne živice koje često posluže kao zaklon i životinjama. Visina živice varira, od vrlo niske do visoke, otprilike 4 do 5 metara. Čestim orezivanjem živice uklanjaju se cvjetni pupovi, a time i mogući budući dekorativni plodovi. Rezidbu je najbolje obavljati nakon cvatnje kako bi se moglo vidjeti gdje se točno nalaze cvjetovi. Vatreni grm se takođe koristi za prekrivanje zidova kuća čime se unosi posebna toplina u okruženje. Kako bi se vatreni trn koristio u ove svrhe potrebno mu je osigurati potporanj te njegove mlade i vrlo savitljive grane voditi uz žicu.

Vatreni grm može narasti do tri i pol metra i u visinu i u širinu. Nezaobilazna je biljka kod vrtnog i parkovnog uređenja. Ako se u potpunosti želi naglasiti izgled i boja vatrenog trna, onda se on sadi unutar tratine s dovoljno slobodnog prostora kako bi mogao nesmetano rasti ili se sadi ispred zelene zimzelene barijere koja ima više drveće ili grmove. Pojava vatrenog grma može biti jako zanimljiva u mješovitim živicama, odnosno živicama koje su formirane od nekoliko različitih vrsta grmlja, ako želimo postići da živica svojim raznolikim plodovima ili cvatom bude zanimljiva tokom cijele godine.

Vatreni grm je dobra medonosna biljka s koje pčele sakupljaju nektar i polen. Za vatreni grm se smatra da se uzgaja kao dekorativni grm još od 16. vijeka, a najbolje mu odgovara vlažno i drenirano tlo, osunčano mjesto iako uspijeva i u polusjeni.

Otporan je na niske temperature koje dosežu do -20 stepeni Celzijusa i vrlo dobro podnosi i gradska onečišćenja. Vatreni grm nema potrebu za prihranom, a njegovi plodovi i lišće u tamnijim klimama mogu biti tamnije boje.

Pročitajte: Ovo su BRZORASTUĆE žive ograde za dvorište i terasu

Vodič za baštovanstvo za početnike

Vodič za baštovanstvo za početnike – Razmišljate da počnete da se bavite hortikulturom? Kao i na svakom početku možda imate puno pitanja i nedoumica. Vjerujte nam na riječ, sa samo malo informacija i znanja, ubrzo možete vidjeti plodove svoga rada.

Hortikultura se definiše kao umjetnost (vještina) ili nauka gajenja cvijeća, ukrasnog drveća i žbunja, voća i povrća, posebno u vrtovima. To je grana poljoprivrede koja se bavi intenzivnim gajenjem biljaka koje ljudi koriste za ishranu, medicinske potrebe, ili zbog njihove estetske vrijednosti.

Postoje dvije bitne razlike između hortikulture i poljoprivrede. Prva je veličina zemljišta na kojoj se gaje biljke – hortikultura zahtijeva manje površine, a poljoprivreda veće. Druga razlika je u raznovrsnosti primijenjenih biljaka. Hortikultura koristi više različitih grupa biljak, a poljoprivreda obično jednu (monokulture). Bilo da je vaš vrt prozorska daska ili veća površina, iskoristite svoj prostor na najbolji mogući način pomoću našeg vodiča i praktičnih savjeta.

Da li svaki početak mora biti težak?

Volite biljke, uživate ako ste okruženi zelenilom i odlučili ste se da pokušate da uredite vašu terasu, vrt, zadnje dvorište. Ali novi ste u svemu tome. Pogledajte našu listu savjeta za početak, sjetvu, sadnju, uzgajanje i uzivanje u plodovima vašeg rada.

Vrtlarstvo može biti zabavno i korisno. Šta može biti ljepše od konzumiranja hrane koju ste sami uzgojili ili večere na terasi okruženoj mirisom biljaka koje ste zasadili? Može biti teško znati kada i kako započeti vrt, ali da bi vam što više olakšali ovaj proces tu smo sa praktičnim savjetima za vas. Evo šta morate znati na početku.

Pročitajte: Podizanje zasada kupine – Korisni savjeti za početnike

Upoznajte svoju baštu

Prije nego što počnete, dobra je ideja da upoznate svoju baštu. Pogledajte da li je južno ili sjeverno orijentisana. Znajući položaj sunca i kako sunčevi zraci padaju na zemlju u zavisnosti od doba dana, pomoći će vam da odlučite šta će te da gajite. Takođe je vrijedno znati koji tip zemljišta imate. Ako niste sigurni koji tip zemljišta imate, raspitajte se kod komšija, obično je jedno šire područje isto, ili možete uraditi i analizu zemljišta.

Isplanirajte svoju baštu

Sjesti i isplanirati izgled vaše bašte je odlična polazna tačka. Na ovaj način možete smisliti šta će te gde uzgajati, umjesto da se bez ikakvog plana zanesete i završite sa gomilom biljaka koje ne izgledaju dobro zajedno ili ne odgovaraju vašim uslovima uzgoja. Planiranje će vam takođe omogućiti da pametno koristite boju i strukturu, što će vam pomoći da stvorite vrt koji izgleda odlično tokom cijele godine.

Naučite kako da sadite

Pravilnom sadnjom biljaka osiguraćete da dobro rastu i žive dugo. Odvojite vrijeme da pripremite tlo prije sadnje i po potrebi dodajte malč ili đubrivo. Ako niste sigurni kako nešto posaditi, potražite uputstva umjesto da se nadate najboljem. Na primjer, drveće posađeno previše duboko nikada neće napredovati, a ako pak biljku posadite plitko, tako da su dijelovi korijena na površini tla, biljka će se brzo osušiti.

Redovno hranite i zalivajte biljke

Znati kada i kako zalivati biljke razlika je između toga da li će da žive ili uvenu. Po pravilu, zalivajte korijen biljke, a ne lišće, jer korijen upija vodu. Namakanje korijena jednom nedjeljno bolje je nego zalivanje svaki dan. To je neko uopšteno pravilo, međutim u zavisnosti od vrste biljaka za koje se odlučite, zavisiće i količina vode koja im je potrebna. Kao i od vremenskih uslova.

Hranjenje je takođe važno. Generalno bi trebalo da dohranjujete biljke svake dvije nedjelje tokom vegetacije (u proljeće i ljeto), s tim što bi hranjenje moralo biti češće ako biljke gajite u kontejnerima.

Pročitajte: SAVJETI ZA POČETNIKE – 7 TAJNI ZA NAJVEĆI PRINOS JAGODA

Pazite na štetočine

Većina baštenskih štetočina ne nanosi mnogo štete biljkama, pa tako nemate ni potrebu da djelujete protiv njih. Postoji mnoštvo prirodnih predatora koji će ih držati pod kontrolom. Međutim, ponekad populacije štetočina mogu postati zaraza, poput lisnih vaši, pa morate da djelujete. Pazite i da se ne povećava broj puževa kako bi vaše biljke bile bezbedne. Ako niste ljubitelj pesticida i insekticida i želite organsku baštu, raspitajte se o organskoj kontroli štetočina.

Ne plašite se orezivanja

Orezivanje biljaka može izgledati kao zastrašujući posao, ali ako naučite kako pravilno da to uradite, bićete nagrađeni biljkama koje izgledaju dobro, dobro rastu, a vjerovatno će i bolje cvjetati i biti plodonosnije. Ključ uspješnog orezivanja je znati kada orezivati i slijediti uputstva o tome kako napraviti rezove i oblikovati biljku.

Budite ljubazni prema životinjskom svijetu

Mnogi početnici vide divlje životinje kao neprijatelje – insekti i njihove larve uništavaju biljke, ptice jedu naše voće, a miševi grickaju sjemenke graška i pasulja. Ali ne zaboravite da su divlje životinje korisne u bašti. Ptice jedu razne štetočine u vrtu, uključujući puževe, lisne vaši i gusjenice. Pčele oprašuju naše biljke. Vrt ne bi bio ni upola ugodniji bez divljih životinja – od žaba do ježeva, pčela, leptira i ptica. Stvaranje staništa za njih i učenje da sa njima dijelite svoj vrt, ključ je za uživanje u vašem prostoru.

Izaberite pravu lokaciju – Odabir dobre lokacije za vaš vrt je apsolutno ključan

Sunčano mjesto bez vjetra

Većini biljaka je potrebno 6 do 8 sati direktne sunčeve svjetlosti dnevno. Naravno postoje i neke vrste biljaka koje će tolerisati hlad. Izbjegavajte mjesta sa jakim vjetrovima koji bi mogli srušiti vaše mlade biljke ili spriječiti oprašivače da rade svoj posao.

Dobra drenaža i zemljište bogato hranljivim materijama

Mokro tlo znači vlažno korenje koje se može pretvoriti u istrulelo. Tlo hrani vaše biljke. Umiješajte dosta organske materije kako biste pomogli biljkama da rastu. Za početak neka vam bašta bude mala. Dok se ne uhodate i ne naučite sve što treba da znate, bolje je da ne pretjerujete. Na kraju, bolje je ponositi se malom baštom nego biti frustriran velikom.

Pametan izbor biljaka

Izbor biljaka je veliki, pored klasičnog povrća i voća, tu su i aromatično i začinsko bilje, kao i razne vrste cvijeća i ukrasnog drveća i žbunja. Različite vrste biljaka nužno ne isključuju jedne druge. Možete gajiti nekoliko vrsta povrća u svojoj bašti, zajedno sa začinskim biljem. Na terasi ili u dvorištu možete uzgajati cvijeće i ukrasno šiblje. Danas postoji i veliki izbor sadnica voća koje iziskuje jako malo prostora, a može vam donositi sočne plodove u vašem dvorištu.

Možda će vam interesantnije biti da se odlučite za uzgajanje aromatičnog i ljekovitog bilja. Kozmetička proizvodnja se sve više okreće prirodnim sastojcima biljnog porijekla. Ljudi postaju svjesni štetnosti hemikalija u kozmetičkim proizvodima i sve više se traži kozmetika na prirodnoj bazi. Zamislite da neke ljekovite biljke poput lavande imate u svom vrtu, prelijepo izgleda, još ljepše miriše i nije previše zahtjevna.

Ako govorimo o povrću, kao početnik odaberite vrste koje se lako uzgajaju, a koje je jako produktivno. To povrće bi na primjer moglo biti zelena salata, boranija, tikvice, rotkvice, čeri paradajz, blitva i spanać, šargarepa ili grašak. Vodite računa da birate ono povrće koje volite da jedete ili koje ne možete lako da nađete u lokalnim radnjama.

Pročitajte: Za početnike u povrtarstvu – Četri savjeta za uspješnu baštu

Aromatično i začinsko bilje – možda je to pravi izbor za vas

Evo nekoliko vrsta bilja koje možete lako uzgajati u vašem vrtu. Bosiljak je ključni sastojak mnogih recepata, posebno ljetnjih salata i mediteranskih klasika.

Vlašac je savršen dodatak vašoj bašti, lak je za uzgoj, sa laganim ukusom luka, može se koristiti u svim vrstama ljetnjih jela, od klasične krompir salate do supa i omleta. Kao jedna od najpopularnijih biljaka u kulinarstvu, peršun je neizostavan u vašem vrtu.

Nana je fantastično izdržljiva višegodišnja biljka koja može uljepšavati godinama vaš vrt. Svojim osvježavajućim i prijatnim ukusom, biljka se često koristi za aromatizovanje salata i sosova. Lišće se može osušiti ili koristiti svježe za pravljenje biljnog čaja, a često se koristi i u domaćim biljnim ljekovima.

Tu je i mirođija i njena svestrana priroda koja je čini privlačnom za gajenje. Može se – upotrebiti u kulinarskim jelima ili u proizvodnji sapuna i ulja.

Ruzmarin je posebno hranljiva biljka koju možete lako uzgajati. Njegovo mirisno lišće dostupno je svježe tokom cijele godine. Žalfija je dobar izvor vitamina C i bogata mineralima poput kalijuma, pa tako ima mnoge zdravstvene prednosti.

Na listu možete dodati i kantarion, biljku koja ima široku primjenu u narodnoj medicini i takođe predstavlja bogat izvor etarskih ulja i C vitamina. Ulje i čaj od ove ljekovite biljke blagotvorno djeluju kod mnogih bolesti i zdravstvenih stanja kao što su bolovi u želucu, kamen u bubregu i depresija.

Posebno treba imati u vidu da ako imate ograničeni prostor, svo ovo bilje možete gajiti i u saksijama, na vašem prozoru ili terasi.

 

Alat za početnike

Da bi se zemljište obrađivalo na odgovarajući način potreban je i odgovarajući alat. U svakoj bašti moraju biti lopata, ašov, velika i mala motika sa dugom drškom, male motičice sa kratkom drškom, alatke za podsijecanje korova, vile, grabulje, kosa za košenje trave, lopatice za sadnju i sadiljka za sadnju rasada. Potrebno je još crijevo za zalivanje i kanta za zalivanje, gumene čizme, rukavice i udobna odjeća za rad.

Pročitajte: Malčiranje za početnike – Zašto, kada i kako?

Uživajte u svojoj bašti

Na kraju ne zaboravite da uzivate u vašem vrtu. Odvojite vrijeme da sjednete i uživate u plodovima vašeg rada. Napravite prostor za sjedenje, gdje ćete sjesti i čitati ili jesti sa svojom porodicom. Nemojte se odlučivati za baštu ako će vam to donositi dodatni stres. Isplanirajte dobro vaše slobodno vrijeme i vidite koliko mjesta tu ima da se posvetite bašti. Ako je vaše vrijeme ograničeno, odlučite se za par biljaka koje možete uzgajati u saksijama, a koje vam mogu donijeti zadovoljstvo.

Pripremila Srbijanka Stanković

Sedam namirnica koje spremaju organizam za zimu

Jesen je pravo vrijeme da pripremimo organizam za zimu i ono što nas uobičajeno čeka, a to je povećana cirkulacija virusa i veća mogućnost za prehladu.

Da biste zimu sačekali što spremnije, potrebno je da se hranimo što raznovrsnije i unosimo namirnice koje obiluju vitaminima i mineralima koji će ojačati naš imunitet.

Nutricionistin tvrde da postoji sedam namirnica uz koje ako konzumiramo, spremamo organizam za zimu.

Mandarine

Ovo voće puno je vitamina C, zbog čega se često koristi tokom sezone prehlada i gripa. Uz to je poznato da ubrzava metabolizam, pa se smatra se i namirnicom koja pozitivno utiče i na skidanje kilograma. Sto grama mandarina sadrži samo 34 kalorije i 30 mg vitamina C, a razgradnjom beta-karotena dobija se vitamin A, koji je vrlo važan za dobar vid i lijepu kožu.

Jabuka

Poznato je da snažno djeluje na imuni sistem, a čak 82 odsto nje čini voda. Obiluje vlaknima i zbog toga je odličan saveznik ubrzanog metabolizma. Jabuke su dobar izvor nekoliko antioksidanata, uključujući kvercetin, katehin i hlorogenu kiselinu. Ova biljna jedinjenja odgovorna su za blagotvoran učinak jabuke na varenje.

Pročitajte: Domaće sirće od ljuski jabuka: Ovaj recept morate da probate!

Narandža

Pored toga što sadrže vitamin C i vodu, pomorandže su bogate i mineralima – kalcijumom, kalijumom i magnezijumom. Kalcijum čuva kosti, a kalijum nervni sistem i mišićna tkiva. Odličan su izbor i za trudnice, ali i za djecu kako zbog jačanja imunog sistema tako i zbog ostalih blagodeti koje pružaju.

Nar

Ovo je jedna od najboljih namirnica za kojom možete posegnuti u ovom periodu. Osim što nar povoljno utiče na zdravlje srca i krvotoka, ova voćka jača imunitet i utiče na naše raspoloženje. On je bogat fitohemikalijama koje podstiču stvaranje seratonina, poznatog kao hormon sreće. Hormon sreće smanjuje nivo stresa, a manjak stresa je preduslov za dobar imunitet.

Kupus

Kupus je mnogima omiljeno zimsko povrće. U svim varijantama – sirov ili kiseo, sadrži gotovo 50 odsto  dnevne doze vitamina C potrebne našem organizmu. Kupus ima protivupalna svojstva, pa se za jelo preporučuje posebno u sezoni prehlada, a neizostavan je u procesu jačanja imunog sistema.

Spanać

Ovo povrće poznato je kao jedan od najvećih izvora kalijuma i gvožđa i jedna je od namirnica koju bi obavezno trebalo imati često na jelovniku u vrijeme jeseni i zime. Prepun je vode, zbog čega je dijetetska namirnica koja je poželjni dio svakog obroka.

Pročitajte: Ovako spremajte spanać i sačuvaćete sve vitamine i menarale koje nudi

Cvekla

Ona se smatra jednom od najzdravijih zimskih namirnica, od davnina je poznata kao glavni saveznik u liječenju anemije. Pigment betacijanin, koji se nalazi u cvekli pomaže hemoglobinu da transportuje kiseonik do ćelija. To utiče na povećanje energije, a ako se redovno konzumira pročistiće jetru. Odličan je saveznik u podizanju i čuvanju imuniteta tokom jesenjih i zimskih mjeseci.

Orezivanje i zaštita oraha od mraza

Stručnjaci preporučuju orezivanja oraha, kako bi stablo lijepo izgledalo ali i da bi biljka donosila stalan i maksimalan rod.

Rezidbom oraha postiže se stalna ravnoteža između rasta i rodnosti stabla. Dobijaju se krupniji i kvalitetniji plodovi, bolja osvjetljenost krune i stalno podmlađivanje stabla. U prirodi orah najčešće obrazuje piramidalnu krunu, a u intenzivnoj proizvodnji najčešće se sreće kotlasta kruna, a nešto rjeđe poboljšana piramidalna kruna.

Sa rezidbom se kreće od momenta sadnje, tako da se formira oblik buduće voćke i u toku plodonošenja. Nakon sadnje oraha sadnica se skraćuje. Visina zavisi od visine stabla koju želimo i od veličine sadnice. Stablo ne treba da bude predugačko, niti prenisko.

Presjek stabla

Predugačko stablo odlaže vrijeme plodonošenja, otežana je rezidba, berba, zaštita itd. Ako želimo stablo visine 1-1,2 m rezaćemo ga na 1,2 do 1,5 m, znači 20 do 30 cm iznad. Presjek treba izvesti 0,5 cm iznad dobro razvijenog pupoljka i blago ukoso od pupoljka

Presjek treba obavezno premazati nekim od sredstava za zarašćivanje, kao što su kambisan ili kalemarski vosak. Ovu mjeru treba izvesti odmah po prestanku mogućnosti izmrzavanja sadnica (kasno proljeće). Male sadnice se ne prekraćuju sve dok ne izrastu do željene visine.

Vrijeme rezidbe

Rezidba oraha u periodu plodonošenja nije intenzivna kao kod jabučastih i koštičavih voćnih vrsta. Obavlja se neposredno pred kretanje vegetacije, od sredine marta i tokom aprila, kada prođe opasnost od poznih proljećnih mrazeva, kao i tokom vegetacije, tzv. zelena rezidba. Orah ima osobinu ogoljavanja grana i prenošenja vegetacione mase i ploda na periferiju. Rezidbom se nastoji da se ovi procesi uspore, a da se dobije što više kvalitetnih plodova. Ovo se najlakše postiže zelenom rezidbom.

Zelena reziba

Zelena rezidba se sastoji od zakidanja vrhova mladara (pinciranja) dugih 10 – 15 cm, u prvoj polovini juna. Kasnija rezidba, tokom jula ili avgusta može dovesti do produžetka vegetacije i nedovoljnog sazrijevanja ljetorasta. Jaku (kratku) rezidbu kod bujnih stabala treba izbegavati, jer to vodi u kasnije stupanje na rod. Blaga (duga ) rezidba bujnih stabala povoljno utiče na smanjenje bujnosti i ubrzava stupanje na rod.

Kotlasta kruna

Kotlasta kruna je osnovni uzgojni oblik kod oraha. Za razliku od ostalih vrsta voća ona u osnovi ima 4 -5 skeletnih grana raspoređenih kružno na stablu sa vertikalnim rastojanjem 15 do 20 cm (ne polaze sve iz istog mjesta). Oko njih se uklanjaju sve druge iznikle grane koje mogu da konkurišu skeletnim granama.

Odabrani ljetorasti se pred početak sljedeće vegetacije skraćuju za 1/3 svoje dužine. Slabiji ljetorasti mogu se ostaviti da pojačaju lisnu masu radi boljeg prirasta osnovnih grana i grana koje će se razviti iz njih. Ti mali prirasti ukloniće se u narednim godinama. U drugoj godini tokom vegetacije na osnovnim granama razviće se veći broj mladara.

Biraju se mladari koji će predstavljati buduće sekundarne grane. One treba da se nalaze na rastojanju od 50 cm od osnove skeletnih grana i treba da budu naizmenično raspoređene na primarnoj grani. Kako u drugoj tako u narednim (trećoj i četvrtoj godini ) grane iznikle iz grana od prethodne godine se skraćuju za 1/3 do 1/4 pravilnog rasporeda, a ostale se uklanjaju (posebno one koje rastu uspravno i u sredini krune).

Poboljšana piramidalna kruna

Poboljšana piramidalna kruna je drugi uzgojni oblik koji se sreće u zasadu oraha. Iz prekraćene sadnice tokom proljeća razviće se više mladara. U julu se odaberu 2-3 mladara od kojih izdvojimo jedan najrazvijeniji za vođicu, a ostali se rasporedjuju za bočne osnovne grane. Njihov razmak treba da bude po visini 30-40 cm. U narednim godinama postupak se ponavlja i skeletne grane se spiralno raspoređuju po cijeloj dužini vođice.

Poslije četvrte godine vođica se prekraćuje na poslednju skeletnu granu. Iz krune se izbacuju svi vertikalni prirasti koji konkurišu vođici. Raspored grana treba da omogući ravnomerno osunčavanje cele krune bez međusobnog zasjenjivanja grana. Poželjno je sve presjeke premazati nekim sredstvom za zarašćivanje i dezinfekciju.

ZAŠTITA ORAHA OD MRAZA

Prinos oraha često može biti umanjen, a nekih godina ga uopšte neće biti zbog oštećenja izazvanih mrazevima, prvenstveno poznim proljećnim koji se javljaju početkom vegetacije.

Mladari oraha u prvoj fazi porasta izdrže temperaturu od oko -2 ºC, a tek zametnuti plodići samo -1 ºC.

Oštećenja od poznih proljećnih mrazeva se mogu umanjiti, pa i izbjeći dobrim izborom položaja, gajenjem otpornih sorti i primjenom pojedinih mjera zaštite oraha od mraza.

Pri podizanju zasada oraha treba izbjegavati mrazišta, tj. niske zatvorene položaje i jugozapadne ekspozicije na kojima orah ranije počinje vegetaciju te je osjetljiviji prema poznim proljećnim mrazevima.

Formiranjem visokog debla i krune umanjuju se štete od mraza.

GAJENJE OTPORNIH SORTI

Gajenje sorti oraha kraće vegetacije je najefikasniji način sprječavanja šteta od poznih proljećnih mrazeva, jer su pupoljci u stadijumu mirovanja neuporedivo otporniji prema niskim temperaturama od mladara, cvjetova ili mladih plodova.

ZADIMLJAVANJE ZASADA ORAHA

Korisno je zadimljavati zasad na početku vegetacije oraha ako imamo slabiji mraz. Kada se danju temperatura vazduha spusti ispod 5 ºC, a vrijeme je vedro, noću se može očekivati mraz. Mraz se preciznije može predviditi pomoću Keplerovog psihrometra.

Zadimljavanjem se može efikasno boriti protiv mrazeva do -3 ºC, jer se njime temperatura prizemnog vazduha povećava za 1-3 ºC.Najefikasnije je dimnu zavjesu praviti pomoću zadimljivača.

Dimne zavjese se mogu praviti i paljenjem materijala koji daje gust dim, kao što su stare gume, vlažna slama ili piljevina natopljena prerađenim mašinskim uljem ili naftom itd. Materijal se blagovremeno rasporedi po voćnjaku i pali se kritičnih noći.

Zaštita od mrazeva pomoću orošavanja vodom dosta se efikasno primjenjuje kod gustih zasada jabuka i krušaka. Kod oraha se ređe primjenjuje zbog njegove visoke krune. Utrošak vode je veliki (30-50 m³ po hekataru za jedan čas prskanja), pa je ovaj način zaštite oraha od proljećnih mrazeva dosta skup.

Važno je postaviti kvalitetne rasprskivače (rinke) koji proizvode što sitnije kapi, a treba da se što brže okreću. Voda se hladi oslobađajući toplotu. Takođe, s prelaskom vode iz tečnog u čvrsto stanje (led), oslobađa se toplota oko 20 džula). Tako se povećava temperatura vazduha za 2-4 ºC. Tako prskati za sve vrijeme dok traje mraz.

VJEŠTAČKA MAGLA

Jeftinij način zaštite oraha od mraza je pomoću vještačke magle. Znatno manji utrošak vode, a efekti su čak i veći nego primjenom vještačke kiše.

KREČENJE STABLA

Deblo oraha možemo krajem zime krečiti, čime se za nekoliko dana odlaže početak vegetacije. Bijela boja odbija sunčeve zrake, pa je zagrijavanje kore manje i njeno pucanje ređe.

Kora puca zbog velikih temperaturnih kolebanja u toku dana i noći u proljeće kada je kambijum otpočeo aktivnost i to najviše s južne i jugozapadne strane. Zato se uz sadnice kolje koje drži sadnicu u uspravnom stanju postavlja sa južne strane da bi svojom sjenkom spriječilo pretjerano zagrijavanje kore u toku dana.

Od jesenjih i zimskih mrazeva najbolja zaštita je izbor otpornih sorti koje na vrijeme završavaju vegetaciju i dobro pripremljene ulaze u period zimskog mirovanja. Važna je i pravilna primjena pojedinih agrotehničkih mjera.

Pretjerano đubrenje azotnim đubrivima, pogotovo ako je kasno obavljeno, kao i navodnjavanja krajem avgusta i u toku septembra produžuju vegetaciju oraha i smanjuju njegovu otpornost na mraz.