Naslovnica Blog Stranica 338

Sibirska borovnica – gajenje, rasprostranjenost i ljekovitost

Sibirska borovnica ili haskap (lat. Lonicera caerulea) je do 2 m visok žbun sa uspravnim ili blago zakrivljenim izdancima. Kruna je kompaktna, gusto granasta; listovi su mali, opušteni. Njeni žuti cvjetovi su dobra medonosna biljka. Tamnoplavi plodovi su okrugli ili buretasti, prekriveni plavičastim pokožicm.

Haskap je rasprostranjen u sjeverozapadnoj zoni Rusije. Nezahtjevna je biljka prema zemljištu, otporna na sjenku i otporna na mraz. U prirodnim uslovima raste u šumama kao podrast, često formira neprekidne šikare. Javlja se na vlažnim mjestima i na periferiji močvara, dobro podnosi slanost i suvoću zemljišta.

orlovi nokti

Sakupljanje ovih ukusnih i zdravih bobica vrši se u malim količinama, iako su u nekim, posebno sjevernim, regionima Rusije, njene ogromne plantaže rasprostranjene duž obronaka planina.

Pročitajte: Haskap ili sibirska borovnica – Evo po čemu se razlikuje od obične borovnice!

Bobice imaju ukus borovnice. Sadrže vitamin C , gvožđe, fosfor, kalcijum, jod, mangan, bakar. Sočni, slatki, nagorkog ukusa, plodovi se jedu svježi. Od njih se prave džem, žele,  i vino.

Sok napravljen od bobičastog voća ima lijepu plavu boju. Sadrži vitamine, šećere, organske kiseline, ima prijatan ukus sa blagom gorčinom, savršeno gasi žeđ.

Terapeutska primjena sibirske borovnice

  • Plod je poznat kao sredstvo za jačanje kapilara.
  • Bobice se koriste za kardiovaskularne bolesti, hipertenziju, anemiju, loše varenje, za liječenje bolesti želuca i jetre.
  • Lišajevi i čirevi se tretiraju sokom od bobica.
  • Za proliv se koristi odvar od korijena i grančica.
  • Infuzija cvijeća liječi upalu bešike
  • Za upalu grla i očiju u narodnoj medicini, odvar od lišća se koristi kod pranja i ispiranja
  • Za giht i reumu koriste se kupke od mladih grančica orlovih noktiju

Moćan diuretik je infuzija listova sibirske borovnice, koja se bere tokom perioda cvjetanja. 1 kašičica zdrobljenih sirovina se sipa sa 1 čašom ključale vode, infuzira 30 minuta (ili dok se potpuno ne ohladi). Pijte 1 supenu kašiku 3-4 puta dnevno. Infuzijom se takođe mogu isprati usta i grlo sa tonzilitisom.

 

Savjeti za uspješan uzgoj sukulenata – Svjetlost, temperatura, zalivanje, zemlja za saksije i prihrana

Savjeti za uspješan uzgoj sukulenti – svjetlost, temperatura, zalivanje, zemlja za saksije i prihrana

Sukulentne biljke, sukulente, odnosno mesnatice, dobijaju na popularnosti iz dva jednostavna razloga: lijepe su i jednostavne za uzgoj, bolje reći skoro neuništive.

Tehnički, sukulenti su sve one biljke koje imaju debeo, mesnati (sukulentni) organ za skladištenje vode. Sukulenti skladište vodu u listovima, stabljikama i korijenu. Ove biljke su se prilagodile preživljavanju u bezvodnim uslovima širom svijeta – od Afrike do pustinja Sjeverne Amerike. Srećom po nas, ovaj mehanizam prilagođavanja je rezultirao nevjerovatnom raznovrsnošću oblika listova i samih biljki pa tako imamo lopataste listove, čvrste rozete i žbunaste ili viseće biljke sa listovima u obliku suze.

Pročitajte: Havorcija je dragulj među sukulentima, laka za održavanje, prelijepog izgleda

Sukulenti se mogu naći u čak 25 biljnih porodica, drugim riječima, brojne porodice biljaka imaju svoje sukulentne članove. U neke od najpoznatijih i najpopularnijih sukulenti spadaju dobro poznate biljke, kao što su aloja vera i agava ali i brojne skoro nepoznate biljke. Kaktusi su jedinstvena podgrupa sukulenti biljaka. Sukulente veoma lijepo izgledaju u mini vrtovima.

Pravila za uzgoj sukulenti kao sobnih biljki

Bez obzira na to koju sukulentnu biljku uzgajate, pravila su prilično slična čak i kada su u pitanju različite vrste. Ovo su opšta pravila za uzgoj sukulenti vrhunskog kvaliteta.

Južno svjetlo

Sukulenti više vole jako svjetlo, kakvo obično dopire sa prozora okrenutih jugu. Da biste bili sigurni da je količina svjetlosti dovoljna, posmatrajte listove. Neke vrste će se spržiti ako ih iznenada izložite direktnoj sunčevoj svjetlosti. Listovi će dobiti smeđu ili bijelu boju jer će biljka izblijediti, a meko tkivo će biti uništeno. S druge strane, neki sukulenti koji nemaju dovoljno svjetlosti će se izdužiti i počeće da razvijaju dugu stabljiku, a listovi će biti jako rašireni. Ovo stanje se naziva etiolacija (izduženi rast).

Rješenje je da biljci obezbijedite dovoljno svjetlosti i da je orežete kako bi dobila prvobitni oblik. Brojne vrste sukulenti tokom ljeta lijepo napreduju i napolju.

Temperatura

Sukulenti mnogo bolje tolerišu hladnoću nego što bi se to moglo pretpostaviti. Razlog tome je što sukulenti koji rastu u pustinji, karakterističnoj po drastičnim temperaturnim kontrastima između dana i noći, dobro napreduju tokom hladnih noći, čak i na 40C.

U idealnim uslovima, sukulentama najviše odgovara dnevna temperatura od 21 – 290C, a noćna od 10 – 130C.

Pročitajte: Haworthia Cooperi – Sukulenti koji na suncu izgledaju kao dragulji

Zalivanje

Tokom ljeta sukulente bi trebalo obilno da zalivate. Zemlja u saksiji bi trebalo da se osuši između zalivanja ali ne smijete da ih zalivate nedovoljno. Tokom zime, kada su biljke u stanju mirovanja,  zalivajte ih jednom na svaka dva mjeseca. Pretjerano zalivanje i posljedično truljenje korijena su najčešći uzrok propadanja biljke. Morate znati, međutim, da sukulente koje su previše zalivane, u početku mogu da probujaju i djeluju veoma zdravo. Ali uzrok smrti se možda već pritajio pod zemljom jer će korijen početi da se širi od korijenovog sistema nagore. Sukulenti nikada ne smijeju da „sjede“ u vodi. Ovo su znakovi nedovoljnog ili pretjeranog zalivanja:

  • Pretjerano zalivanje – Biljke koje se previše zalivaju su mlitave i diskolorisane. Lišće može da bude žuto ili bijelo i da potpuno izgubi svoju boju. Biljka u ovakvom stanju možda da neće moći da se oporavi ali možete da pokušate da je presadite i tom prilikom pregledate korijen. Ako je korijen smeđ i truo, odsijecite mrtve dijelove i presadite biljku u suvlju zemlju ili preduzmite rezanje i razmnožavanje roditeljske biljke.
  • Nedovoljno zalivanje – Sukulenti najviše vole dosta vode tokom sezone rasta (proljeće i ljeto). Nedovoljno zalivana biljka će najprije prestati da raste, a potom će lišće početi da joj opada. Druga mogućnost je da se na lišću pojave smeđe pjege.

Zemlja za saksije

Sukelente bi trebalo da sadite u mješavinu zemlje za saksije koja ima sposobnost brzog procjeđivanja i koja je formulisana za kaktuse i sukulente. Ako ne možete da nabavite ovu specijalnu mješavinu, pokušajte da malo preradite normalnu saksijsku zemlju tako što ćete joj dodati neki neorganski sastojak, kao što je perlit, jer ćete tako povećati aeraciju i procjeđivanje. Ove biljke imaju plitak korijen koji formira mrežu odmah ispod površine zemlje.

Pročitajte: APTENIJA – Ovu biljku možete držati i na direktnom suncu

Prihrana

Tokom ljetnje sezone rasta, prihranjujte sukulente kao i bilo koje druge sobne biljke. Tokom zime u potpunosti prestanite sa prihranjivanjem.

Uzgoj NARA iz sjemena i njega zimi

Sve više ljudi je zainteresovano za uzgoj nara. Ovo voće je sada redovno na policama svake piljarnice, a nekada ste ga mogli naći na vrlo malom broju mjesta, i to samo tokom zimskih mjeseci. Sve veća popularnost nara i gomila sjemenki koje nosi u sebi, bude pitanja u svakom baštovanu-entuzijasti o tome da li je moguć uzgoj nara iz sjemena.

Odgovor je da je moguće dobiti sadnicu nara iz sjemena ako baš niste u mogućnosti da je nabavite u nekom rasadniku.

Pročitajte: Klimatski uslovi potrebni za razvoj NARA/ŠIPKA

Kako uzgojiti drvo nara iz sjemena

Zapravo, sama sadnja nije nešto komplikovana, jer sjemenke brzo niču bez puno pomoći. Sjeme treba očistiti od mesnatog arila koji ga okužuje, i posaditi u rastresitu zemlju, na oko 1,5 centimetar dubine.

Sljedeće o čemu treba brinuti je – toplota. Sjeme nara će proklijati na sobnoj temperaturi kroz 30-40 dana. Ako podignete temperaturu zemlje za koji stepen, prekratićete vrijeme čekanja gotovo na pola. Stavite foliju preko saksije i ostavite je na mjestu sa direktnim suncem, dok ne proklija.

Postoji još jedan metod koji treba pomenuti kada je riječ o gajenju nara. Neki uzgajivači se kunu upavo u ovaj metod kao najbolji za uzgoj nara iz sjemena.

Navlažite filter za kafu i iscijedite višak vode. Stavite očišćenu sjemenku nara na četvrtinu filtera. Pažljivo savijte filter na četvrtine i ubacite ga u plastičnu kesu sa zip zatvaračem. Čuvajte ga na toplom mjestu i pogledajte na svakih par dana, kako biste provjerili da li je sjeme počelo da klija. Kada proklija, prebacite sjeme u saksiju.

Bilo kakva posuda koja ima dobru drenažu će poslužiti, i u nju posadite dvije ili tri sjemenke nara. Nakon par nedjelja, kad dovoljno porastu, možete ih presaditi u zasebne saksije, ili samo iščupati ove koje su male i slabe. I to je sve!

Briga o mladicama nara

Ali, ako želite da dobijete drvo nara koje će biti zdravo i jako, treba da brinete o njemu.

U prirodnom staništu, nar raste u krečnajčkom zemljištu, što nam govori da je alkalna zemlja najbolja opcija. Dakle, birajte neku čija će pH vrijednost biti do 7,5. Pošto je sva zemlja pravljena tako da vremenom postane neutralna, u smjesu dodajte malo krečnjaka kako bi zadržala alkalnost.

Sada kada znate kako da natjerate sjeme da proklija, morate biti svjesni toga da vaša biljka neće izgledati baš isto kao ona od koje ste dobili ‘uzorak’. Ali ne brinite, i vaš nar će roditi, samo mu dajte tri godine do četiri. I vjerujte, ništa nije ukusnije od onoga što ste sami uzgajali.

Pročitajte: Jednostavno uputstvo za uzgoj NARA na prozoru

Briga o naru tokom zimskih meseci

Nar dolazi sa istočnog Mediterana, pa, kao što možete očekivati, treba mu puno sunca. I dok neke vrste mogu opstati i na temperaturama do 12 stepeni ispod nule, većini je tokom zime potrebna zaštita od hladnoće. Kako brinuti o naru tokom zime?

Drvo nara (Punica granatum) može porasti i preko 6 metara, ali, može biti i srednje veličine. Nar daje najviše plodova u klimama sa toplim, suvim ljetom i hladnom zimom. Iako jeste izdržljiviji od citrusnog voća, nar bi trebalo zaštititi od zime i podariti mu dodatnu njegu.

Prvo što treba uraditi u pripremi za prezimljavanje je orezivanje drveta na pola u jesen, oko šest nedjelja prije prvog očekivanog mraza. Koristite oštre makaze i sijecite tik iznad listova. Zatim, premjestite nar unutra, blizu sunčanog prozora okrenutog suncu. Čak i tokom zime, naru je potrebno barem osam sati sunčeve svjetlosti, inače će listovi početi da vise. Ako gajite nar u bašti možete ga poslije orezivanja pokriti najlonom nekom ceradom i slično.

Nemojte pretjerivati sa zalivanjem, pošto nar baš kao i citrusno voće, ne voli da su mu „mokre noge“.

Sve u svemu, uzgoj nara ne zahtjeva baš puno posla. Obezbijedite mu dovoljno svjetla, vode i toplote i bićete nagrađeni lijepim, plodonosonim drvetom.

Vodič za uzgoj koka nosilja – Optimalni uslovi u objektu za uzgoj

Dobar uzgoj koka nosilja, od samog trenutka kada se izlegnu iz jaja, je presudan za dobijanje zdravog i produktivnog jata. Iako postoje različiti načini komercijalnog uzgoja koka nosilja, preduslov za dobijanje zdravog jata jeste poštovanje nekih osnovnih higijenskih pravila, ali i obezbjeđivanje optimalnih uslova u objektima za uzgoj.

Kada se govori o uzgoju koka nosilja, poljoprivredni proizvođači najčešće razmišljaju o tome kako da proizvodnju unaprede i dobiju što kvalitetnija jaja. Ipak, da bi do ovoga došlo, u samom uzgoju koka nosilja, sve od samog zasnivanja jata, moraju se poštovati neka pravila.

U zasnivanju novog jata koka nosilja, najbitnije je imati uvid u zdravstveno stanje prethodnog jata. Na ovaj način, kao i poznavanjem problema koji su postojali sa prethodnim jatom dobro ćemo se pripremiti za uzgoj novog jata.

Pročitajte: Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja

Čišćenje i dezinfekcija

Kao što je slučaj sa bilo kojim uzgojem u stočarstvu, i uzgoj koka nosilja zahtjeva poštovanje određenih higijenskih pravila i normi.

Ovde je potrebno istaći da se na proces čišćenja i dezinfekcije u uzgoju koka nosilja ne gleda samo kao na jednostavno zadovoljenje neophodnog minimuma higijene, već kao na neophodan proces u adekvatnoj pripremi za uzgoj novog jata.

Adekvatno sprovedenim procesom čišćenja i dezinfekcije osiguraće se da neće biti prenošenja potencijalnih bolesti i zaraza na novo jato. Pri izboru sredstava za dezinfekciju, morate se posavjetovati sa stručnjakom, koji će vam preporučiti koji proizvodi su najbolji za rješenje određenih problema koji mogu nastati u mladom jatu koka nosilja.

Kvalitet vode

Pauzu između dva jata koka nosilja trebalo bi da iskoristite za provjeravanje kvaliteta vode. Najprije treba testirati i očistiti cjevovode.

Voda sa dodatkom određenih kiselina može biti izuzetno korisna za koke nosilje, zato što utiče na smanjenje količine štetnih bakterija u kokošijem crijevu. Dodavanjem organskih kiselina u vodu koju koke nosilje piju, kako bi se stvorila Ph vrijednost između 3,5 i 4, može jako pozitivno djelovati na zdravlje crijeva i ukupno zdravstveno stanje koka nosilja.

Pročitajte: 6 savjeta kako da zaštitite ŽIVINU od predatora

Međutim, mora se voditi računa da se ne pretjera sa dodavanjem organskih kiselina, jer voda na pojilu može postati gorka. Poznato je da živina ne voli gorak ukus, pa bi ovo moglo da smanji konzumiranje vode. Ovo je još jedan od razloga zašto se prije dodavanja organskih kiselina u vodu morate konsultovati sa stručnjakom i poštovati njegove instrukcije.

Na konzumiranje vode može da utiče i njena temperatura. Preporučljivo je da voda koju će koke nosilje piti bude nešto hladnija.

Temperatura

Za dobar uzgoj koka nosilja potrebno je obezbijediti odgovarajuću temperaturu objekta u kom će boraviti jato. Kao optimalne se navode temperature koje se kreću u granicama od 21 do 25 stepeni. Izuzetak čine pilići stari jedan dan, čije su potrebe za temperaturom znatno više i one iznose 36 do 37 stepeni. Daljim razvojem pilića, potrebno je svake nedjelje temperaturu smanjivati za dva do tri stepena, dok se ne postigne željeni opseg temperatura za odrasle jedinke.

Ukoliko u prostorijama u kojima borave koke nosilje nije moguće obezbijediti optimalnu temperaturu, prostoriju je potrebno dogrijavati. Kada se pak radi o ljetnjim mjesecima, kada visoke temperature mogu da stvore problem, treba biti oprezan i intenzivno pratiti temperaturu u objektu, pošto i sami pilići odavanjem toplote tijela dodatno podižu temperaturu.

Pročitajte: Proizvodnja BROJLERA

Provjetravanje

Relativna vlažnost vazduha tokom prve nedjelje života koka nosilja treba da bude oko 40%. Na taj način ćemo izbjeći nepovoljne uticaje na jato, kao što je dehidratacija. Pored relativne vlažnosti vazduha i temperature koju možemo da kontrolišemo ventilacijom, potrebno je obratiti pažnju i na negativan uticaj ventilacije na zdravlje koka. Najčešći primjeri negativnog djelovanja ventilacije su problem sa očima i gornjim respiratornim traktom, što  u budućnosti može dovesti do do pojave infekicija.

Biorazgradive papirne čaše za rasad – Napravite sami, potpuno je besplatno!

Pokušajte sami napraviti biorazgradive čaše (posude) za rasad! Vrlo je jednostavno i ne morate ih kupovati u trgovini! Time ćete uštediti novac, jer za čaše možete koristiti stare novine, letke… Čak će i djeca biti zainteresirana za njihovu izradu vlastitim rukama!

Nakon što presavijete papirnate čaše i napunite ih zemljom, u njih možete presaditi mlade biljke.

Posude stavite na ravnu ploču blizu jedna drugoj u nizu. To će ih zadržati vlažnima kada ih zalijevate. Prednost ovih biorazgradivih posuda je u tome što korijenje prodire u papir, što znači da se biljke mogu saditi odmah na stlno mjestu sa tim čašama.

Savjeti:

Ako čaša postane nestabilana, stavite jednu u drugu, veću čašu iste veličine. Za drugu posudu upotrijebite 2 ili 3 sloja novina ili papira.

Uklonite dno posude tokom sadnje, prije nego što ga korijenje mladih biljaka probije.

Šta vam je potrebno: novine ili drugi A4 papir.

Pogledajte video kako da napravite čašu od papira:

 

 

 

Kakva voda je potrebna za zalivanje različitih sobnih biljaka

Svaki cvjećar početnik prije ili kasnije postavlja sasvim logično pitanje kakvom vodom zalivati sobne biljke kako bi što duže ostale svježe. I ovdje postoji puno nijansi koje treba uzeti u obzir kada se brinete za kućno cvijeće.

Kakva je voda potrebna za različite biljke

Potrebno je osloniti se prvenstveno na vrstu zelenih biljaka. Svaki cvijet ima svoje jedinstvene potrebe za njegovanjem koje treba strogo slijediti. Inače može brzo uginuti.

Voda za zalijevanje sobnih biljaka može biti različita:

  • Blago zakiseljena. Preferiraju ga takve vrste cvijeća kao što su hortenzija, orhideja, azaleja, razne vrste ukrasne paprati i sitnolisna karmona.
  • Vrlo tvrda. Oleandar je izvrstan primjer biljke koja voli tvrdu vodu. Druga voda mu jednostavno neće odgovarati, a biljka će postepeno početi venuti.
  • Voda kisele reakcije. Većina sobnih biljaka su acidofili. Tvrda voda negativno utiče na njihovo zdravlje.

Pročitajte: ZALIVANJE BILJAKA tokom zime se mijenja – Uz jedan trik znaćete da li im je potrebno vode

U Ukrajini uzgojena nova sorta bijelog kukuruza šećerca

0

Ukrajinska kompanija Mnagor iz regije Vinnitsa uzgojila je novu sortu slatkog kukuruza pod nazivom Mont Blanc F1.

Kompanija napominje se da postoji novi trend na tržištu kukuruza šećerca – super bijele sorte.

Bijeli kukuruz je prilično popularan u Sjedinjenim Državama. Ovaj kukuruz za fitness prikladan je za dijetalnu ishranu jer je vrlo bogat vlaknima.

Zrno ukrajinske sorte bijelog kukuruza odlikuje se mliječno bijelom bojom i ne potamni nakon kuvanja.

“Mont Blanc“ je otporniji na bolesti i snježnobijel. Dužina klipova doseže 23 centimetra.

Sorta je dobro prikladna za dijetalnu ishranu, zamrzavanje i konzervisanje“, dodali su uzgajivači.

 

 

 

 

Kako pravilno orezati granu?

Da bi voćka redovna rađala i davala visoke prinose mora se orezivati. U ovom tekstu pokazaćemo kako pravilno napraviti rezove na izbojcima tako da rezultat orezivanja bude samo pozitivan.

Naučiti razlikovati pupoljke

cvijetni i lisni pupoljci

Ako orezujete dok biljka miruje, morate poznavati razlike između dvije vrste pupoljaka. Postoje cvjetni i lisni pupoljci. Ako je svrha rezidbe poticanje cvjetanja i plodonošenja, ni u kojem slučaju ne smijete dirati cvjetne pupove. Ako se voćka redovno ne reže, postupno dolazi do premještanja rasta i vrhove ili obod krošnje, a niži dijelovi odumiru. Voćka gubi rodnu površinu, slabi rast mladica, a rodnost još više opada jer nema obnove rodnih izdanaka. Voćka koja se redovno orezuje ima prozračnu i dobro osvijetljenu krošnju, što povoljno utiče na kakvoću plodova i zdravstveno stanje voćke.

 

U zgusnutim i zasjenjenim krošnjama predugo se zadržava vlaga nakon kiše i zato su voćke sklone bolestima. Orezane se krošnje  zbog obilja svjetla i prozračivanja brže suše i rjeđe dolazi do infekcije.

Važno je znati

Jedno od ključnih pravila za rezidbu je da uvijek orezujete grane neposredno iznad pupoljaka, koje će se naknadno transformirati u nove izdanke. Stoga je vrlo važno paziti u kojem smjeru pupoljci „gledaju“, jer će u budućnosti u istom smjeru rasti novi izbojci. Prikraćivanje ljetorasta treba izvršiti neposredno iznad pupoljka, 2-3 mm, sa blago zakošenim rezom prema sredini pupoljka. Na primjer, ako želite oblikovati krunu samostojećeg grma, grane treba podrezati blizu pupova, koji su orijentirani prema van kako bi otvorili središte.

 

Pročitajte: Rodne grančice jabučastog voća – Slikovit prikaz!

Kada kupus može da napravi ogromne probleme u organizmu

Kupus je bogat izvor vitamina C i važan je za jačanje imunuteta, obiluje vitaminom C, a odličan je izvor vlakana i koristan za regulaciju probave.

Bogat je i vitaminima B1, B2 i B6, koji podižu količinu energije u telu, a zbog vitamina K odlična je hrana za mozak.

Kako bi sačuvali sve dragocijene sastojke važno je da se kupus kratko kuva ili još bolje jede sirov kao salata.

I crveni i zeleni kupus su podjednako zdravi, tako da nećete pogriješiti za koju god vrstu da se odlučite, ali nutricionisti savjetuju da osobe s određenim oboljenjima budu oprezne u konzumaciji ove zdrave namirnice.

Kupus sadrži purine koji dovode do stvaranja mokraćne kiseline u organizmu, što pogoršava stanje kod gihta i kamena u bubregu.

Ako je potrebno da jedete namirnice bez purina, možete jesti voće, povrće, žitarice i mliječne proizvode.

Kupus podstiče tegobe pankreatitisa i čira na želudcu.

10 biljaka sa zelenim cvjetovima

Zelena je boja mladosti i svježine, lako se uklapa u cvjetne vrtove raznih stilova.

Uobičajeno je da se u cvijetnim vrtovima nalazi šarenilo cvjtova različitih boja, no ovaj put vam donosimo 10 cvjetova zelene boje koji i nisu tako česta pojava u našim vrtovima.

  1. Cinija (zinia)

cinija

Visoka (90-100 cm) brzorastući jednogodišnji cvijet s velikim (13-15 cm) gustim cvatovima. Odlikuje se obilnom i dugom cvatnjom – prvi pupoljci cinije cvjetaju krajem juna, a otpadaju gotovo uoči prvog mraza.

2. Eustoma

eustoma

Eustoma je upečatljiva po svojoj raznolikosti sorti. Latice cvijeća mogu biti različitih nijansi – bijele i crvene, ružičaste, plave, plave, klasične nijanse čaja ali i zelene (Limeta Green)

3. Ukrasni duvan („Lime Green“ i „Deep Green“)

krilati duvan

Ukrasni ili krilati duvan ima svoje „zelene linije“ sorti i hibrida. Na primjer, Deep Lime ističe se po ne previsokom rastu (25-30 cm), dok se sorta Lime Green može pohvaliti impresivnijim dimenzijama – promjer njenog grma može doseći 75 cm, a visina gotovo uvijek prelazi 50 cm.

4. Vrkuta (Alchemilla mollis)

vrkuta

Vrkuta pripada onoj rijetkoj kategoriji biljaka koje mogu cvjetati gotovo cijelu sezonu. Vrtlari vole ovu kulturu zbog svojih baršunastih cvjetova,  ali i zato što tokom cvjetanja mijenjaju svoj ton od blijedozelene u blijedo žutu.

5. Irsko zvono (Molucella laevis)

irsko zvono

Ovo je visoka biljka od 70-90 centimetara s razgranatim izbojcima i snažnim peteljkama, sakupljenim u neku vrstu grma. Listovi molucella su zaobljeni, s nazubljenim rubovima.

6. Tulipan (Green Yay)

zeleni tulipan

Kasnocvjetna sorta tulipana  sa velikim zelenim cvjetovima od 6-10 cm. Visina biljke – oko 40 cm, cvjetne latice su obrubljene. Na samom početku cvatnje, boja latica obično je zelena, ali ako cvijet raste na suncu, onda postupno rubovi latica postaju žute. Međutim, čak i u ovom slučaju, središte latice ostaje zeleno.

7. Echinacea Green Jewel

Poznata po svojoj neobičnoj zelenoj nijansi, ova sorta stvara krupne, mirisne cvjetove (do 12 cm). Prilično kompaktne forme što ju čini idealnom i za male vrtove. Krajnja visina je 40-50 cm.

8. Zelena (Limbo) ruža

zelena ruža

Limbo je jedna od najpopularnijih sorti „zelenih“ ruža.

Cvjetovi, koji se sastoje od 45-47 latica, kada su potpuno prošireni, formiraju čašicu od 7-8 cm. Jedna od glavnih prednosti ove ruže je da njezini cvjetovi mogu dugo ostati na grmu. Osim toga, mnogi uzgajivači ruža napominju da će, ako se biljka pravovremeno hrani, a uvenuli pupoljci uklone iz nje, ponovno cvjetati.

9. Hortenzija (Hydrangea paniculata „Limelight“)

hortenzija zelena

Boja latica uvelike zavisi o stepenu izloženosti suncu: kod hortenzija koje rastu u polusjeni zelenkaste su, dok su grmovi zasađeni na suncu čisto bijele, a na kraju cvatnje blago ružičaste boje.

10. Klematis (Clematis Yukiokoshi)

klematis

Yukiokoshi je vrlo stara sorta klematisa. Razlikuje se velikim dvostrukim ili polu-dvostrukim cvjetovima zelenkaste ili žućkastobijele nijanse.

Kompaktan grm koji preferira sunčana i dobro zaštićena mjesta, ali može uspjeti i u polusjeni.