Naslovnica Blog Stranica 320

Razmjeravanje parcele i obilježavanje mjesta za sadnju

Razmjeravanje parcele i obilježavanje sadnih mjesta se obavlja nakon završene pripreme zemljišta za sadnju.

Određivanje razmaka sadnje zavisi od voćne vrste , podloge , sorte , uzgojnog oblika , raspoložive mehanizacije a pre svega od intenziteta proizvodnje. Kod većine voćnih vrsta markerima se obeležava svako sadno mesto a kod pojedinih jagodastih voćki koje se sade na manjem rastojanju u redu obeležavaju se redovi.

Pročitajte: Kako da se reznica ukorijeni svaki put?

Raspored voćaka u budućem zasadu može biti:

– u vidu kvadrata (jednako rastojanje voćaka u redu i između redova npr. 5m x 5m, 4m x 4m )
– pravougaonika (razmak između redova veći od razmaka između voćaki u redu 6mx4m, 5mx3m itd.)
– u trougao (voćke se nalaze na ivicama jednakostraničnih ili jednakokrakih trouglova, stabla svakog drugog reda se nalaze u međuprostorima prethodnih redova. Ovom sadnjom se dobija veći broj voćaka po jedinici površine)
– po izohipsama ( primjenjuje se na terenima sa većim nagibom, voćke se u redu nalaze na istoj nadmorskoj visini).

Rastojanje koje izaberemo voćkama mora obezbijediti dovoljno hranidbenog prostora za normalan rast i nesmetano kretanje mehanizacije. Ako je teren ravan ili sa blagim nagibom, najbolje je da pravac redova bude sjever-jug zbog boljeg osvjetljenja.

Ako je nagib veći pravac redova treba da bude u pravcu pada terena zbog lakšeg kretanja mehanizacije. Posebnu pažnju obratiti da rastojanje između granica parcele i početka i kraja reda bude dovoljno udaljeno kako bi se moglo nesmetano okretati sa mehanizacijom.
Na većim kompleksima potrebno je obaviti parcelizaciju na posebne table uz odgovarajuću putnu mrežu, a za određivanje pravca i položaja redova angažuju se geometri.

Pročitajte: IZBOR VOĆAKA ZA AMATERSKE ZASADE : Prednost otpornim sortama kojima hemija nije potrebna

Obilježavanje

Na manjim parcelama obilježavanje se može obaviti pomoću dvije pantljike od 50 metara. Prvo je potrebno odrediti osnovni red, koji treba da je na najdužoj strani parcele. Na njegovom početku i kraju postavićemo po jedan kočić, a između njih zategnuti i privezati kanap.

Ostale redove koji se nalaze upravno na osnovni red odredićemo tako što ćemo naći dva prava ugla na oba markera osnovnog reda. Možemo ih odrediti sa dvije pantljike od 50m, tako što od prvog markera izmjerimo 40 m na liniji koja ga spaja sa drugim markerom i tu pobodemo kočić, od markera sada pantljiku držimo na 30 m, a od kočića na liniji (kanapu kojim su spojeni markeri osnovnog reda) pantljiku namjestimo na 50 m i spajamo sa pantljikom od 30 m. Na mjestu gdje se dvije pantljike spoje pobodemo kočić.

Tako smo odredili prav ugao i postupak ponavljamo na drugoj strani. Kada smo odredili prave uglove određujemo redove, a u redovima sadna mjesta obilježavamo kočićima. U praksi proizvođači često umjesto pantljika koriste tri drvene letve spojene u pravougli trougao. Dvije letve izmjere na željenu dužinu međurednog i rastojanja u redu su stranice trougla koje zahvataju prav ugao. Pomjerajući trougao niz obilježen osnovni red markiraju sadna mjesta u njemu kao i u susjednom redu. Postupak ponavljaju do kraja parcele.

Autor: Sovilj Đorđe, psss.rs

Ishrana suprasnih krmača

Osnovna karakteristika ishrane suprasnih krmača je ravnomjerna ishrana tokom cijelog perioda suprasnosti s nešto povećanim obrocima u zadnjoj trećini suprasnosti.

Razvoj ploda kod krmača intenzivan je u posljednjoj trećini graviditeta, što iziskuje i povećanje potrebe. Suprasna krmača ne smije biti mršava, ali isto tako ne smije biti ni predebela. Debele krmače teže se prase, plodovi se često nedovoljno razviju, a novorođena prasad je nevitelna.

Suprasne krmače treba da se hrane tako da starije povećaju težinu za oko 30 kg a prvopraskinje 45-50 kg. Ukupna količina suve materije ne bi trebalo da pređe 1,5-2% tjelesne težine krmače. U zimskoj ishrani osnovna hraniva čine koncentrovana, žita uz dodatak uljanih sačmi i hraniva animalnog porijekla.

Pročitajte: 6 najčešćih početničkih grešaka u uzgoju svinja i kako da ih izbjegnete

Ljetnja ishrana može da bude bazirana na ishrani većih količina zelene mase, posebno lucerke. Kvalitetnom lucerkom može da se zadovolji 50% potrebe u prvoj poloini suprasnosti, a u posljednjoj trećini lucerkom se može zadovoljiti 30% potreba. Ostatak potreba se zadovoljava ishranom koncentrovanih hraniva.

Gravidne krmače se mogu držati na paši, gdje mogu podmiriti 40% potreba u energiji. Pored toga boravak na paši djeluje povoljno na graviditet. Suprasne krmače po pravilu treba hraniti obročno i do dva puta dnevno. Hrana se daje suva, a može da se vlaži čime se smanjuje rasturanje.

Voda se daje po volji. Visoko gravidnim krmačama ne smije se davati velika količina kabaste hrane kako bi se izbjegao uzajamni pritisak digestivnog trakta i ploda. Da bi se izbjegle posljedice mastitisa preporučuje se na nekoliko dana pred porođaj smanjenje obroka.

Pročitajte: Upotreba surutke u ishrani svinja

Na dan prašenja krmačama se ne daje hrana ili eventualno se daje mlaki napoj od mekinja, koji se takođe daje prvi dan po prašenju. Potrebna količina hrane postiže se obično peti dan po prašenju, kada se prelazi na ishranu krmača u laktaciji.

Mast.inž. stočarstva Verica Lazarević, psss.rs

EVODIJA ukrasno i medonosno drvo – Kada se sadi i kako se gaji

Evodija (Tetradium Daniellii) je ukrasno i medonosno drvo, ili zbun, u zavisnosti kako se orezuje. Izuzetno je bogata polenom i ubraja se u jednu od najboljih pčelarskih biljaka.

Nije zahtjevno drvo i prilagođava se različitim tipovima zemljišta. Raste u visinu do oko 12 metra, a širinu krošnje zna da ima čak 8 metra. Sadi se na razmak od 5 metara.  Ako želite da u svom dvorištu imate evodiju, znajte da nije mnogo zahtjevna i da se prilagođava svim podlogama, mada joj više odgovaraju pješčane i suve podloge. Spada u šumsko i ukrasno drveće, i veoma je otporna na uslove koji vladaju u gradu, poput zagađenog vazduha.

Pročitajte: Facelija medonosna biljka na radost pčela

Evodija se još naziva „pčelinje drvo“ ili „korejski bagrem“. Počinje da cvjeta tek poslije četvrte godine i tada prvi put rađa plod. Cvjetovi evodije su bijeli, prijatnog mirisa i nakupljneni su u grozd. Kada procvjeta evodija postaje crvena, a plod joj se vadi iz čaura koje pucaju. Plod joj je veoma sitan tako da gomila od hiljadu sjemenki ima težinu od samo šest grama.

Najniža temperatura koju evodija može da podnese je -18 stepeni.

Pošto joj period cvjetanja traje mjesec dana, i pošto je veoma bogata polenom, evodija spada u medonosne biljke. Sa samo jednog hektara zasađene evodije, pčele prikupe oko hiljadu kilograma meda. Med dobijen od evodije ima specifičan ukus intenzivne arome i za razliku od drugih medova, ne kristališe se.

Pročitajte: Sadnja i uzgoj vatrenog grma

Evodija se sadi u jesen ili pred samu zimu. Potrebno je da se sjeme dva dana prije sijanja pokvasi vodom. Tegla se napuni zemljom, a sjeme se stavi jedan i i po centimetar u zemlju počev od vrha tegle, koju ćete držati na sobnom prozoru. Kada biljka dostigne do 12 centimetara, presađuje se u veću teglu. Evodija obavezno treba da se zaliva dva puta dnevno, a ako je preko zime iznesete napolje, biće to pogubno po nju.

Farmeri upozoravaju: Prekomjerni uvoz remeti proizvodnju

Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković upozorio je da farmeri ne mogu opstati u otežanim tržišnim uslovima kada su izrazito visoke cijene žitarica i evidentan prekomjeran uvoz mesa.

„Nas muči prekomjerni uvoz. To je gorući problem. Primjetno je poskupljenje mesa u mesarama i tržnim centrima, ali to ne prati i povećanje cijena žive mjere. Tako da je ponovo uvoz onaj koji remeti poljoprivrednu proizvodnju u ovakvim otežanim uslovima“, naveo je Marinković.

On kaže Srni da uzgajivači ne mogu biti optimistični za naredni period uz izrazito visoku cijenu sojine sačme kao osnove za pripremanje stočne hrane.

Marinković kaže da poljoprivredni proizvođači apeluju na nadležne da zaštite domaću proizvodnju i traže da se taj problem konačno stavi na listu prioriteta i riješi.

On napominje da pojedine države u EU i u okruženju već realizuju planove pomoći poljoprivrednim proizvođačima, jer su potpuno svjesni energetske krize u svijetu koja je u direktnoj vezi sa poskupljenjem mineralnog đubriva.

„Vidjeli smo da vodeći proizvođači mineralnih đubriva ne mogu doći ni do sirovina. S obzirom na visoku cijenu gasa koji učestvuje u toj proizvodnji, možemo očekivati da u ovoj godini neće biti pojeftinjenja mineralnih đubriva“, rekao je on.

Marinković smatra da države moraju da nađu mehanizme da subvencionišu komponente koje su neophodne za pravilnu sjetvu i za obezbjeđenje profita za poljoprivredne proizvođače.

Crni luk kao prirodni lijek za zapušen nos

Da li vas muči zapušen nos? Ako želite da saznate kako otpušiti nos, evo jedan savjet i prirodno rješenja koje vam može pomoći.

Svako ko je ikada imao začepljen nos zna koliko problema ovo stanje može izazvati. Osim što vam nos stalno curi, zapušen nos može biti uzrok glavobolja, a u ozbiljnijim slučajevima izaziva i zapaljenje sinusa.

Crni luk kao prirodni lek za zapušen nos

Od davnina, crni luk se smatra jednim od najsnažnijih prirodnih antibiotika. Fenolne komponente imaju jako antibakterijsko i antivirusno dejstvo. Što su mu miris i aroma jači, bogatiji je antioksidansima, a samim tim i zdraviji.

Najbolje je konzumirati ga sirovog. Liječenje crnim lukom ne oštećuje sluzokožu nosa i ne izaziva zavisnost. Pogodan je i za primenu kod male dece.

Oljuštite jednu glavicu crnog luka i presijecite je na pola. Uzmite jednu polovinu i pokušajte da kroz nos udišete njen miris narednih 5 minuta. Ponovite po potrebi.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

4 jednostavna koraka za testiranje pH vrijednosti zemljišta u bašti

Uspješni povrtari zabilježili su ispitivanje tla kao najučinkovitiji korak prema boljem povrtarstvu koje ujedno i štedi novac. Test tla pokazuje pH vrijednost vašeg tla (relativnu kiselost ili alkalno), što utiče na to koliko dobro biljke preuzimaju hranjive materije i uspijevaju.

pH tla kreće se od 1,0 (jako kiselo) do 14,0 (alkalno), pri čemu je 7 neutralno. U kišnim područjima tlo je obično kiselije; u pustinjskim područjima tlo je alkalnije. Tlo u tim područjima često treba mijenjati kako bi se omogućilo napredovanje šireg spektra biljaka.

Za podizanje preniskog pH (kiselog): Dodajte baštenski kreč, krečnjak ili drveni pepeo.

Za smanjenje previsoke pH vrijednosti (alkalne): Dodajte hortikulturni sumpor, kompostirano hrastovo lišće ili borove iglice.

Evo kako ispitati pH vrijednost tla.

Trebaće vam:

  • Lopatica
  • Ravna posuda
  • Tegla
  • Kašika
  • Komplet za ispitivanje tla
  • Destilirana voda

Pročitajte: Nekoliko jednostavnih načina da sami utvrdite kvalitet zemljišta

Nakon što prikupite potrebne alate i materijale slijedite sljedeće korake:

Prikupiti tlo

Za početak skupite zemlju sa šest različitih područja oko vašeg vrta, koristeći lopaticu. U svakom području iskopajte 15 centimetara duboko kako biste uklonili površinske uzorke tla, pazeći da ne skupljate korijenje, malč ili kamenje. Trebaće vam samo jedna čajna kašika zemlje sa svakog područja.

Pomiješajte uzorke

Da biste dobili prosječan uzorak tla velike površine, pomiješajte malo iz svake hrpe zemlje u ravnoj posudi ili drugom čistom spremniku slične veličine. Svakako razbijte velike nakupine pomoću lopatice.

Savjet za testiranje vrta: Pokušajte ne dirati uzorke tla golim rukama. Ulja iz vaših prstiju mogu poremetiti pH ravnotežu u tlu, čime utječu na ishod vašeg ispitivanja tla.

Pomiješajte zemlju i prašak za ispitivanje

Upotrijebite žlkašiku da uzmete uzorak zemlje i stavite ga u bočicu s kompletom za ispitivanje tla. Trebaće vam samo mala količina zemlje — tek toliko da se napuni do naznačene linije. Uzmite jednu od kapsula iz kompleta za ispitivanje tla i pažljivo je otvorite. Prašak ispraznite u bočicu za ispitivanje tla.

Pročitajte: Upotreba KREČA u prahu za regulaciju pH vrijednosti zemljišta

Dodajte vodu

Zatim dodajte vodu u svoju bočicu s uzorkom zemlje pomoću plastične kapaljke koju ste dobili u kompletu. Koristite destilovanu vodu da testirate svoje tlo; voda s aditivima može promijeniti rezultate vašeg ispitivanja tla. Napunite bočicu za ispitivanje tla vodom dok ne dođete do isprekidane linije. Stavite poklopac na bočicu s priborom za testiranje i snažno protresite tako da se zemlja, prašak za ispitivanje i voda pomiješaju.

Da biste procijenili rezultate, ostavite protresenu bočicu da odstoji 1 do 2 minute, dopuštajući tečnosti da se slegne i poprimi boju. Boja vaše tečnosti će odrediti na kome je pH nivou vaše tlo. Za najbolju procjenu boje, držite bočicu na suncu.

Trulo korijenje starih maslina može upropastiti nove

Prije sadnje novih maslina obavezno treba očistiti teren od starog korijenja koje naseljavaju razne gljivice i koje se mogu naseliti na korijenje novih maslina i uništiti ga.

Prije sadnje novih stabala ili sadnica uvijek je najbolje ispitati tlo, odnosno odnijeti zemlju na hemijsku analizu kako bismo utvrdili hemijsko-fizikalna svojstva zemljišta. Temeljem izvršenih analiza, a na prijedlog stručnjaka, preduzećemo određene melioracijske zahvate i potrebno đubrenje.

Analiza zemljišta

Svako zemljište se sastoji od dvije komponente i to organske i mineralne. Organsku komponentu čine razgrađeni humus, stoga se određuje raznovrsnost tla i to: vrlo slabo humusna (do 1 posto), slabo humusna (od 1 do 3 posto), srednje humusna (od 3 do 5 posto) i jako humusna (od 5 do 10 posto). U prirodi se humus dijeli na blagi i kiseli, a za ekonomičan uzgoj maslina bilo bi potrebno da tlo sadrži oko 4 posto blagog humusa.

Pročitajte: Kako su se masline konzervirale prije stotinu godina?

Takođe prije početka sadnje važno je od stručnjaka u ovlaštenim laboratorijima dobiti savjete kako, kada i čime poboljšati kvalitet zemlje. Obično se radi o nedostatku kalijuma i fosfora, te željeza i klacijuma.

Od čišćenja terena i pripreme zemljišta zavisi uspjeh sadnje, stoga ovom poslu trebamo posvetiti posebnu pažnju. Masline se sade za vijekove, a može se dogoditi da sav trud propadne radi truljenja ostataka korijena koji su ostali u zemlji. Korijen koji trune naseljavaju razne gljivice, koje se i nakon nekoliko godina mogu naseliti i na korijen masline i uništiti ga. Nakon temeljitog čišćenja od višegodišnjeg raslinja, ali i od korijena treba teren izravnati, usitniti kamenje i rasuti ga po terenu. Iako se obrada tla najtemeljitije vrši motikom (rahljenje i miješanje slojeva zemlje), to nije moguće za veće površine, pa se preporuča u pomoć uzeti mašine za kopanje i usitnjavanje kamenja.

Razmak sadnje

Prije početka kopanja sadnih jama, valja odrediti razmak sadnje. Moramo znati koju ćemo sortu posaditi, kakvog je kvaliteza zemljište, kako ćemo obrađivati zemlju u masliniku, koji uzgojni oblik krošnje ćemo primijeniti, kakva će biti berba itd. Prije nego se pristupi iskolčavanju terena, valja napraviti skicu maslinika te na osnovi skice pristupiti obilježavanju mjesta za kopanje sadnih jama, ali i predvidjeti put u sredini maslinika, a ako je maslinik velik, onda i glavnih i sporednih puteva.

Kako uzgajati ruže na balkonu – Nekoliko savjeta za zagarantovan uspijeh

Ruže mogu uspijevati i na najmanjem balkonu.

1. Smjestite ih na primjeren dio balkona

Ruže mogu uspjeti na gotovo svakom balkonu, no izuzetak su oni okrenuti prema sjevernoj strani svijeta. Naime, ružama je potrebna veća količina sunca barem tokom većeg dijela dana, a sjeverna strana balkona to im ne može pružiti.

No jednako tako ne mogu ni čitav dan biti izložene jakom južnom suncu pa ih nastojte smjestiti na istočnu, zapadnu, jugoistočnu ili jugozapadnu stranu svoga doma. Ako vam sam balkon to ne dopušta, uvijek ih možete smjestiti na vanjsku prozorsku dasku koja je okrenuta jednoj od navedenih strana.

2. Uzmite u obzir vrste ruža

U botanici je zabilježeno više od 14 hiljada ruža, od kojih ne može svaka opstati u jednakom okruženju. Dok neke mogu izdržati na debelim minusima, druge su primjerene za tropske krajeve i temperature koje se penju do 40 stepeni. Zato ruže za svoj balkon treba odabrati u skladu s klimatskim podnebljem u kojem živimo.

U našim krajevima dobro uspijevaju minijaturne i patuljaste ruže, a upravo su one idealne i za stvaranje prave bajke na balkonu. Promjerom nešto manje od uobičajenih ruža, svojim snažnim mirisom i obiljem cvjetova u jednom grmu nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Želite li ipak na svome balkonu imate ruže većih dimenzija, možete posegnuti za tzv. hibridnom čajevkom, ružom tamnocrvene boje koja je izuzetno izdržljiva na vanjske promjene. Nema tako intenzivan miris kao patuljaste i minijaturne ruže, no zato je znatno manje zahtjevna te cvjeta sve od proljeća do kasnog ljeta.

Pročitajte: Kako se gaje patuljaste ruže – Vrijeme sadnje, zemljište, prihrana, zalivanje, orezivanje

3. Pravilno odaberite saksije

Želite li na balkonu uzgojiti pravi grm ruža, treba posegnuti za srednjim i velikim saksijama, čija dubina, kao i promjer, mora biti barem 40 centimetara. S druge strane, za ranije spomenute patuljaste ruže, biće dovoljna saksija čiji je promjer 20-30 cm, kao i dubina. Potrebno je osigurati i primjerenu drenažu pa svakako imajte na umu da saksija na svome dnu mora imati rupice za odlivanje viška vode.

Pročitajte: Ruže u saksijama – Savjeti za uspješnu sadnju i njegu

4. Primjereno ih zalivajte i hranite

Kada je riječ o zalivanju, ruže su biljke koje vole vodu, a napose im je potrebno osigurati je tokom ljetnih vrućih dana. Štaviše, grm ruže trebao nedjeljno primiti pet do šest litara vode, pa i više ako je riječ o većem i vrlo rascvjetanom primjerku.

Pritom je potrebno pripaziti da se voda nanosi direktno na zemlju, a nikako na lišće jer kapljice vode tokom vrućih dana mogu ostaviti trajne posljedice na njemu. No važno je znati i da ruže zahtijevaju dodatnu brigu pa svake dvije do tri sedmice u vodu kojom ćete ih zalivati dodajte tečno gnojivo namijenjeno upravo ružama.

Kako da zimi njegujete kinesku biljku novca

Kineska biljka novca privlači blagostanje, a evo kako da je njegujete zimi i da bolje raste!

Sobne biljke koje privlače novac su lijep ukras doma, a daju nam i taj „magični“ utisak da ćemo njegovanjem cvjetnice ili druge biljke u saksiji privući sreću i blagostanje. Među najpopularnijima je kineska biljka novca.

Ričard Češir je profesionalni baštovan i ima odlične savjete kako da biljka novca bude bujna i zdrava i tokom zime. Znamo da će je previše Sunčeve svjetlosti isušiti, ali šta da radimo zimi kada svjetla nema previše i nismo sigurni koliko se zaliva kineska biljka novca?

Pročitajte: Svemoćni eliksir za biljke: Preporodiće čak i one od kojih ste digli ruke

„Ako biljku novca prečesto zalivate, lišće će joj postati smeđe ili žućkasto, zbog čega ćete pomisliti da se suši i dodati još vode“, upozorio je on.

„Prihranu sipajte najviše jednom mjesečno, a zalivajte biljku tek kada joj je zemlja potpuno suva“, savjetovao je stručnjak.

Još jedan trik, posebno ako je držite blizu izvora svjetlosti, je okretanje saksije. Biljka koja stalno „gleda“ u istom smjeru na jednoj strani će dobijati više svjetla, zbog čega bi saksiju trebalo da okrenete za nekoliko stepeni svakih par dana.

Pročitajte: Cvijet kome u januaru treba puno pažnje – afrička ljubičica

„Kineska biljka novca najbolje uspijeva u uslovima osrednje osvjetljenosti, pa je nemojte izlagati direktno jakom Suncu. Neka bude u prostoriji koja dobija prirodno svjetlo, ali ne baš na udaru zraka“, rekao je on.

SIRUP OD LUKA – Narodni lijek protiv prehlade, gripa i kašlja

Sirup od luka je stari narodni lijek, odličan protiv sezonskih prehlada i gripa koji jača imuni sistem, ima jako dezinfekciono dejstvo, djeluje umirujuće ali i kao vitaminska bomba.

Ovaj sirup je bogat vitaminima B, A i C, ali i mineralima – fosforom, kalcijumom i selenom.

Ovaj prirodni lijek koji su cijenile naše bake je veoma efikasan, jedino što postoje oprečna mišljenja o tome da li ga treba davati djeci.

Pročitajte: Crni luk pomaže kod 35 bolesti, evo recepata!

Recept:

Luk ogulite, isijecite na kolutove debljine manje od jednog centimetra, ređajte ih u staklenu teglu i svaki red pospite kašikom šećera. Nakon nekog vremena će se slegnuti tekućina koja je vrlo zdrava i može se koristiti kao sirup protiv kašlja.

Ako ne žurite najbolje bi bilo da odstoji nekoliko sati ili čitavu noć na hladnom mjestu, a može se koristiti i odmah kad otpusti sok.

Preporučuje se da da uzmete jednu kašiku ovog sirupa nekoliko puta dnevno ukoliko ga koristite proiv kašlja ili jednu kašiku svako jutro preventivno za bolji imunitet.

Važno: Ne ostavljajte sok na toplom mjestu jer će u protivnom početi fermentirati. Najbolje ga je nakon cijeđenja čuvati u hermetički zatvorenoj posudi u frižideru i upotrijebiti u sljedećih nekoliko dana.

Pročitajte: PROTIV KAŠLJA: Recepti za 5 prirodnih sirupa

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.