Naslovnica Blog Stranica 302

Kada prskati sa plavim/crvenim uljem – PRIJE ILI POSLIJE OREZIVANJA

Zimsko prskanje voćnjaka važno jer je prevencija pojave nekih bolesti i štetočina u toku vegetacije, a provodi se pred početak vegetacije.

Često se postavalja pitanje kada tretirati voćke sa dvokomponentnim preparatima koji u svom sastavu sadrži dvije aktivne materije, bakar-oksihlorid i mineralno ulje odnsno preparate koji se na tržištu najčešće mogu naći pod nazivom plavo, modro, crveno ulje…

Ekipa inženjera voćarstva portala agrosavjet će vam dati odgovor na ovo pitanje.

Prije prskanja potrebno orezati voćke i ukloniti suve grane, mahovinu i lišajeve, pa tek onda temeljno okupati biljku od korijena do vrha, tako da se oprska svaka i najmanja grančica, a sve to potrebno je uraditi najkasnije do pojave takozvanih mišijih ušiju. Prskati treba po suvom danu bez vjetra i u vrijeme kada je temperatura vazduha iznad 10 ºC.

Propusti napravljeni ovim tretmanom ne mogu se ispraviti niti nadoknaditi tokom vegetacije.

Koja je razlika i da li postiji između plavog i crvenog ulja pročitajte na linku ispod:

RAZLIKA IZMEĐU PLAVOG I CRVENOG ULJA

 

KAKO PRAVILNO PRESADITI SOBNE BILJKE ZA SAMO 15 MINUTA: 6 ključnih koraka!

Sobne biljke su omiljeni ukras u svakom domu, a mi vam donosimo savjete kako da ih na najbolji način presadite da vam duže traju.

Svaka biljka zahtijeva posebnu njegu i uslove za rast i veoma je bitno znati kako pravilno presaditi sobne biljke.

Potrebni su vam pravi baštovanski alati, ali to ne mora biti težak zadatak.

Stručnjakinja za sadnju, Jojice Mast, koja je poznata i kao ‘mama biljkama objašnjava postupak presađivanja sobnih biljaka za samo 15 minuta.

Šta vam treba od alata?

  • Posuda
  • Oštre makaze ili makaze za obrezivanje
  • Svježe tlo za lonce

Utvrdite da li je biljkama potreban novi dom

– Siguran znak da biljku treba presaditi jesu vidljivi korijeni. To je znak da je biljka vezana za korijen i da joj treba više prostora, kaže Mast.

Još jedan znak da im je očajnički potreban novi dom jeste ako voda procuri kroz saksiju i izađe iz drenažne rupe nakon što ih zalijete.

To znači da korenje zauzima previše mjesta.

Iskoristite mjesto u svom domu

Ako ste ograničeni kvadraturom u svom skromnom domu, odlučite se za otvoreni prostor poput podruma ili dvorišta.

Za drenažu Mast preporučuje da stavite stare čaršave umjesto novina kako biste spriječili da zemlja iscuri.

Odaberite pravilnu saksiju

Kad odabirete novu saksiju, gledajte da bude razmjera otprilike pet centimetra veća od prethodne. Ako posuda bude veća od ovog ograničenja, biljka može da pati, jer višak tla može dovesti do vlaženja i oštećenja korena.

Ne zaboravite da odaberete saksiju s dovoljnom drenažnom rupom i tanjirićem.

Pročitajte: Znate li kada treba presaditi orhideju?

U posudu dodajte svježe tlo za sadnju

  • Kada izaberete posudu, napunite trećinu svježom zemljom za sadnju.
  • Biljku izvucite iz trenutne posude i nježno je protresite.
  • Sa oštrim makazama smanjite mrtve ili preterano duge korijene.

Presadite biljku

  • Postavite biljku u središte novog lonca, vodeći računa da vrh korijena postavite oko dva centimetar ispod vrha posude.
  • Napunite posudu zemljom, nabijajući zemlju oko korijena i ostavljajući oko dva do pet centimetara prostora između zemlje i gornjeg ruba posude.
  • Tako ćete zaliti biljku bez prelivanja zemlje preko ruba, kaže Mast.

Zalijte biljku

zalivanje sobnih biljaka

  • Na kraju, biljku temeljno zalijte – to jeste sve dok voda ne poteče s dna posude.
  • Nakon toga, pustite biljku da se ‘odmori’, tako da se sva voda odlije iz nove posude, a zatim stavite posudu na novi tanjirić, piše Real Simple.

Uzgoj kokosa u kućnim uslovima

Kokos (lat. Cocos nucifera) je drvenasta biljka iz porodice palmi (lat. Arecaceae, Palmae) kojoj pripadaju, na primjer, i žumare i datulje. Ovaj je naziv nastao prema plodu biljke koja se zapravo zove kokosova palma. Iako se porijeklo kokosa ne može točno utvrditi, smatra se da potiče iz jugoistočne Azije, a može se pronaći na gotovo svim tropskim plažama.

Kokos je donekle prilagođen kućnom uzgoju i uglavnom se na našim područjima sadi radi lijepoga oblika kore i lijepih palminih grana. Ako se odlučite uzgajati kokos u tegli, vrlo je bitno da proučite pravila za sadnju i uzgoj jer će ova biljka nesumnjivo reagovati i na najmanju grešku.

Pročitajte: Madagaskarska palma – Kako se gaji ovaj neobični sukulent?

Prilikom izbora tegle, tj. posude za kokosovu palmu, potrebno je odabrati dovoljno veliku teglu s povećanim promjerom kako bi se uklonila potreba za čestim presađivanjem biljke već u mladoj dobi jer biljka to neće dobro podnijeti. Najboljim se za kućni uzgoj pokazao patuljasti kokos zato što je nižega rasta i daje plodove nakon 4 godine, što je dosta brzo za ovu biljku.

Proces sadnje u tegli započinje namakanjem ploda u vodi najmanje 2 ili 3 dana. Na taj se način pokušavaju imitirati prirodni uslovi kada kokos uobičajeno pliva u okeanima. Nakon pojave izdanaka, plod se stavlja u pripremljenu zemlju u tegli i nakon toga prekriva se kompostom. Bitno je prekriti samo donji dio ploda jer vrh matice treba biti iznad razine tla.

Ako je biljku potrebno presaditi u slučaju premalo mjesta u tegli, treba izbjeći i najmanji kontakt s korijenjem. Prilikom vađenja biljke potrebno je biti vrlo oprezan jer i minimalna povreda korijena može biti presudna za daljnji uzgoj.

Budući da kokos uglavnom raste na područjima tropske klime, to znači da mu najbolje odgovaraju ilovasta te ilovasto-pjeskovita tla. Ipak, napominje se da su uopšteno za uzgoj palmi prikladne gotovo sve podloge. Za kućni uzgoj ove biljke dobro je pripremiti mješavinu tla od pijeska, treseta, travnjačkog tla, gline i humusa, a postoje i gotove mješavine zemlje za palme.

Nutricionisti otkrivaju – Da li hrana koja nije sezonska slabi imunitet

Vještački sazrelo voće i povrće sadrži lektine koji su antinutrijenti i mogu biti otrovni.

Jačanje imuniteta ishranom važno je da bismo organizam zaštitili od upalnih procesa i bolesti.

Nutricionisti kažu da voće i povrće, samo ako je sezonsko i blisko podneblju na kom živite, ima pravo blagotvorno dejstvo na organizam.

Ako, recimo, u decembru kupite jagode, one nisu prirodno sazrijevale na suncu. Znaćete to i po njihovom ukusu. Isto važi za svo nesezonsko voće ili povrće koje kupite jer ste se uželjeli ukusa ili vam je potrebno za neki poseban recept. Time pravite veliku štetu, čak i kada su u pitanju jabuke koje važe za najzdravije!

Vještačko, ubrzano sazrijevanje najčešće je produkt hemikalija. Da bi to voće ili povrće bilo „zrelo“, očekivane boje i mirisa, tretirano je hemijom koja je omogućila da sazru, a potom se ne pokvare dok ih dobavljač ne dostavi u prodavnicu.

Ako je ubran prije nego što je sazrio, da bi mogo da bude čuvan i transportovan, plod sadrži suptance lektine. Oni prirodno iščeznu iz biljke tokom procesa sazrevanja, ali u voću i povrću ubranom ranije će ostati i to nikako nije dobro za imunitet.

Čak i plodovi koji su ubrani daleko, gdje im je sezona, beru se zeleni da bi „izdržali“ put i ostali svježi.

Pročitajte: Ishrana protiv bakterije kandide

Lektini negativno utiču na dobre bakterije koje žive u našem sistemu za varenje i čine važan deo imuniteta.

Ukoliko narušite mikrobiom, posljedice mogu da budu ozbiljne – potrebno mu je i do dvije godine da se vrati u prvobitno stanje.

Limoncello – Napravite sami omiljeno piće Italijana

Limoncello – Legenda kaže da limončelo je rođen u maloj kući na Capriju ranih 1900-ih, gdje je Lady Maria Antonia Farace uzgajala vlastite narandže i limune kako bi napravila alkoholne piće koje bi svojim gostima mogla ponuditi kad dođu u posjetu. Njen je unuk kasnije otvorio bar nakon Drugog svjetskog rata, slijedeći njegov nonna’s limoncello recept.

U Italiji se limoncello često konzumira kao aperitiv (prije obroka), a probavni (nakon obroka). Bez obzira na to, limončelo se često poslužuje ohlađen (ali ne i preko leda) kako bi uzvisio njegove okuse. Obično se poslužuje u čaši ili u maloj keramičkoj šoljici zbog visokog udjela alkohola.

Pročitajte: Liker od badema – Recept za veoma zdravo i ukusno piće

Sastojci limoncello:

  • 1 l alkohola
  • 0,5 l vode
  • 400 g šećera
  • 10 ekološki uzgajanih limuna (oko 1,5 kg)

Priprema:

Operite i osušite limune, ogulite pažljivo koricu, a zatim je nasjeckajte na sitne komadiće. Stavite sve u staklenu teglu s alkoholom, dobro protresite, zatvorite i stavite tri sedmice na tamno mjesto. Zatim dodajte sirup od vode i šećera, promiješajte i stavite da odleži na tamnom mjestu još 3 sedmice. Po isteku tog vremena filtrirajte do bistrog sadržaja pa flaširajte. Ostavite pripravak u mirovanju da prije korišćenja odstoji 2 sedmice. Liker se preporučuje servirati ohlađen.

Pročitajte: Liker od dunje sa i bez šećera – Oduševiće i najzahtjevnije goste

 

Ishrana koka nosilja za veliku nosivost jaja

Tokom uzgoja da biste imali veliku nosivost jaja, koke nosilje zahtijevaju kvalitetnu hranu. Možete je i sami praviti uz dodatak vitamina i minerala.

Proizvodnja jaja je jedna od najintenzivnijih proizvodnji, jer nosilja u toku godine snese 10 puta više jajne mase nego što je njena tjelesna masa. Ishranom kokoši moraju se zadovoljiti njihove potrebe za energijom, proteinima, mineralima, vitaminima i još nekim neophodnim materijama, kako bi kokoši održale svoje tijelo, obezbijedile njegov porast i što je za proizvođača najvažnije nosile jaja.

Korišćenjem potpunih smješa za koke nosilje (16% proteina) obezbijeđuje se maksimalna nosivost krupnih jaja, čvrste i glatke ljuske, kvalitetno obojenog žumanceta i viskoznog bjelanceta i sve to uz optimalno iskorišćavanje hrane.

Gazdinstva koja posjeduju sopstvena energetska hraniva (kukuruz, pšenica, ječam) mogu koristiti i dopunsku smješu –koncentrovana smješa koja sadrži proteine visoke biološke vrijednosti, makro i mikro elemente, vitamine i dozvoljene dodatke, tako da pomiješana sa kukuruznom prekrupom daje optimalno izbalansiran obrok (na 40 kg koncentrata dodati 60 kg žitarica).

Pročitajte: Slobodan uzgoj koka nosilja

Koke nosilje zahtijevaju kvalitetnu hranu

Postotak udjela pojedinih hraniva u potpunim krmnim smješama iznosi:

  • zrnevlje žitarica 61%
  • pšenične mekinje 7 – 8%
  • uljane sačme 12 –20
  • hraniva životinjskog porijekla 4 –7%
  • stočni kvasac 1 –3%
  • lucerkino brašno 4 –7%
  • mineralna hraniva 8 – 8,5
  • stočna kreda 7% i
  • vitaminsko mineralni dodatak 0,5 –1%.

Hrana za koke mora da bude kvalitetna, odnosno ne smije da bude pljesniva, žižljiva, trula, sa otrovnim sjemenjem i sl. Nosilje se obično hrane po volji, tj. hrana treba da im je uvijek na raspolaganju. Da bi se očuvala nosivost i kvalitet ljuske jajeta, treba da se hrane ujutru i uveče. Period bez hrane u toku dana treba da bude oko podneva.

Nosilje zahtijevaju približno dvostruko više vode od količine pojedene hrane. Zato treba uvijek da imaju na raspolaganju vodu za piće dobrog kvaliteta, takvu koju mogu da piju i ljudi. Ako se voda daje u pojilicama, one moraju da se peru i dezinfikuju jednom nedjeljno.

Pročitajte: Rase koka nosilja – Koje kokoške odabrati?

Kvalitet ljuske pri kraju nošenja biće bolji ako se koristi smješa sa većim sadržajem kalcijuma i nešto manjim sadržajem fosfora, ako se poveća udio smješe koji se daje popodne i ako se tokom noći obezbijede 1 do 2 sata svjetlosti, kako bi se omogućilo da u vrijeme formiranja ljuske kokoši uzmu više hrane, pa i kalcijuma, naročito u vidu zrna kalcijum karbonata. Na kvalitet ljuske mogu negativno da utiču infekcije nekim virusima ili bakterijama.

Autor: Kosovka Jakšić

Mjere za preventivnu zaštitu rasada

Mjere za preventivnu zaštitu rasada. Kontrola viroznih oboljenja i sprečavanje polijeganja rasada.

U toku je proizvodnja rasada paradajza, krastavaca, paprike, kupusnjača i drugog povrća.

U ovom trenutku veoma je važno sprovođenje svih raspoloživih preventivnih mjera sa ciljem kontrole štetnih organizama u proizvodnji rasada.

Preventivne mjere zaštite u proizvodnji rasada

Mjere za kontrolu viroznih oboljenja

U proteklim sezonama, na biljkama povrća vrlo često su registrovani simptomi viroza na biljkama, kako na otvorenom polju tako i u zatrvorenom prostoru. U našim proizvodnim uslovima, godinama unazad detektuje se prisustvo sljedećih virusa u povrtarskoj proizvodnji: virusa mozaika krastavca (Cucumber mosaic virus – CMV), virusa bronzavosti paradajza (Tomato spotted wilt virus – TSWV), virusa crtičastog mozaika krompira (Potato Y virus – PYV). Prisustvo navedenih virusa značajno je uticalo na smanjenje kvaliteta plodova i smanjenje prinosa u prethodnim sezonama.

Pročitajte: Virus bronzavosti paradajza – Kako spriječiti pojavu ovog virusa?

Kontrola viroznih oboljenja je dosta složena i kako bi bila uspješna zahtijeva primjenu svih raspoloživih mjera kontrole kao što su:

  • suzbijanje korova u i oko plastenika u kome se proizvodi rasad jer su korovi rezervoari virusa;
  • postavljanje insekatskih mreža na ulazne otvore plastenika u cilju sprječavanja ulaska vaši i tripsa kao prenosioca virusa;
  • pregled biljaka na prisustvo simptoma viroza i njihovo uklanjanje;
  • redovan monitoring biljaka na prisustvo vaši i tripsa (vizuelni pregledi) i postavljanje žutih ljepljivih traka (za pravovremeno utvrđivanje prisustva vaši i tripsa kao vektora virusa);
  • po potvrdi prisustva insekata vektora sprovođenje hemijskih mjera zaštite registrovanim insekticidima.

Pročitajte: Kako izbjeći probleme u rasadničkoj proizvodnji

Mjere za sprečavanje polijeganja rasada

Sa ciljem zaštite rasada od prouzrokovača polijeganja rasada (Phytium spp.), kao najznačajnije fitopatogene gljive u proizvodnji rasada, preporučuje se sljedeće:

  • obezbeđivanje optimalnog osvjetljenja, temperature, relativne vlažnosti vazduha i adekvatno provjetravanje, usljed temperaturnih razlika između toplijih dana i prohladnih noći, kako ne bi došlo do kondenzacije na krovnoj konstrukciji i uslova za pojavu bolesti;
  • ukoliko dođe do polijeganja rasada treba odstraniti oboljele biljke i uništiti ih van mjesta proizvodnje;
  • neposredno poslije sjetve i prije pikiranja treba zaliti rasad fungicidima  na bazi a.m. propamokarb-hidrohlorid + fosetil-aluminijum u količini 3-6 ml  + 2 l vode/m2;
  • prije rasađivanja na stalno mjesto, rasad treba postepeno privikavati na nove uslove (kaljenje rasada). Ova mjera se sastoji u sve jačem provjetravanju i snižavanju temperature, uz tretiranje rasada 0,5% rastvorom kalijum sulfata. Sa kaljenjem treba početi dvije nedelje prije rasađivanja.

Savjeti za prvi proljećni pregled košnica

Kad spoljna temperatura poraste i dostigne 18 stepeni, a vrijeme je lijepo i bez vjetra, može se pristupiti prvom proljećnom pregledu pčelinjih društava.

pčelarska oprema

Ukoliko imate veći broj društava (sve preko 10), savjetuje se vođenje evidencije o stanju u košnicama. U tu evidenciju obavezno se unosi:

1. Prisustvo matice
2. Površina zaleženog saća
3. Broj ’ulica’ zaposjednutih pčelama
4. Procena stanja zaliha meda i polena
5. Kontrola prisustva bolesti i parazita

Ukoliko ste u jesen pri spremanju košnica uradili posao kvalitetno i kako treba, nećete morati da brinete oko daljeg napretka društva.

Pročitajte: Pčele zimi stradaju od gladi, ne od hladnoće

Dobro izimljena društva koja su zdrava i sa dosta hrane veoma lako prelaze iz stanja hibernacije u intenzivan razvoj potreban da bi se društva postepeno spremila za glavne paše – bagrem, lipu, livadu,…

 

Matice (ukoliko su obilježene) su veoma lako vidljive, što zbog obojenosti i veličine, ali i zbog načina kretanja i težnje da se zadržava na centralnim ramovima. Ocjena kvaliteta rada matice u tom periodu se vrši samo na osnovu njene sposobnosti da zaleže veliku površinu ramova i ako je to zadovoljavajuće prelazi se na pregled popunjensti ulica.

Ako imate 5-6 dobro popunjenih ulica u LR i 4-5 kod DB košnica, smatra se da postoje sasvim solidna društva. Uporedo s tim utvrđuje se količine meda i polena. Svaka košnica koja ima manje od 6-8 kg meda smatra se da joj je potrebna dodatna hrana u vidu šečerno-medne pogače ili šećernog sirupa.

pčelarska oprema bosna i hercegovina

Kontrola prisustva bolesti vrši se pregledanjem legla (prisustvo krečnog legla, nozeme, kuge) i utvrđivanje broja mrtvih pčela na podnjači. Ukoliko je taj broj neuobičajeno veliki, potrebno je uzeti nekoliko pčela i poslati ih na analizu u nadležnu veterinarsku ustanovu. Ostale pčele i nečistoće sa podnjače potrebno je zakopati u zemlju ili spaliti kako zdrave pčele ne bi došle u kontakt sa njima.

Kada oboli orhideja – Sastojak iz kuhinje koji može izliječiti cvijet

Osjetljive orhideje gljivična oboljenja najčešće dobijaju zbog nepovoljnih uslova u kojima se nalaze. Previše hladnoće ili vlage može uzrokovati gljivice.

Koliko mandarina dnevno možete da pojedete, a da ne ugrozite zdravlje

Mandarine su bogate brojnim vitaminima, stimulišu funkcije mozga i prepoznatljive su po svom prijatnom mirisu i ukusu. Ipak, kao i sa svim, i sa njima moramo paziti i držati se preporučene dnevne doze.

Pročitajte: Domaće slatko od cijelih mandarina – Poslastica koja oduševljava

Mandarine su bogate vitaminom C i vitaminima B grupe, kalcijumom, magnezijumom, cinkom i kalijumom. One takođe stimulišu funkcije mozga i doprinose boljem pamćenju, a prepoznatljive su i po svom prijatnom mirisu i osvježavajućem ukusu.

Pročitajte: Evo zašto je važno da jedete bijela vlakna ispod kore mandarine

Preporučena dnevna doza ovog voća je do sedam komada. Ko konzumira više od sedam mandarina, tada može uticati na povećani nivo šećera u krvi, a preveliki nivo fruktoze može da dovede do viška kilograma.