Naslovnica Blog Stranica 246

Vršna trulež paradajza: metode sprečavanja ove pojave

Agrosavjet
-
0
Vršna trulež paradajza: metode sprečavanja ove pojave

Fiziološka promjena uslijed nedostatka kalcijuma kod paradajza se zove površinska ili vršna trulež paradajza, a primjećuje se kao tamna mrlja na dnu ploda, a kasnije kao tamni okrugli prstenovi.

Vršna trulež paradajza se u većini slučajeva javlja iz dva razloga:

  1. zbog suše
  2. previše vlage

Zbog toga biljke paradajza ne mogu da usvoje kalcijum u dovoljnim količinama iako je on prisutan u zemljištu.

Dakle, ova pojava nastaje kao posljedica fizioloških poremećaja u usvajanju kalcijuma. Pojavljuje se na kiselim tlima koja imaju manjak kalcijuma ili je njegovo usvajanje iz zemljišta otežano. Takvi uslovi obično nastaju kada je zemljište suvo, kada nakon suše padnu obilnije kiše ili kada se prekasno počne navodnjavati, piše dr.sc. Zdravko Matotan u Glasniku zaštite bilja (4/2009).

Preobilno đubrenje azotom utiče na vegetativni rast te stvaranje bujne lisne mase koja ima veliku transpiracijsku površinu pa tako listovi imaju pojačanu akumulaciju kalcijuma na račun plodova. Zemljišta koja imaju nizak pH, odnosno ona koja su kisela imaju problem s nedostupnošću klacijuma. Stoga je važno napraviti analizu tla prije sadnje biljaka.

Vršna trulež paradajza se najčešće pojavljuje na

  • paprici,
  • paradajzu,
  • patlidžanima i
  • dinjama.

vršna trulelež paradajza

Početni simptomi vršne truleži se javljaju kao mala zatamnjenja na vrhu ploda, zatamnjenja se povećavaju, a kako plod zri postaju udubljenija. Na velikim udubljenjima javljaju se koncentrični krugovi. Napadnuto tkivo izgleda poput kože i čvrsto je. Postoji i mogućnost da oboljelo mjesto napadnu paraziti te ono tada pocrni. Plod može imati nekoliko pjega ili pak jednu veliku koja može zahvatiti pola ploda.

Simptomi vršne truleži slični su sunčanim pjegama ali su one bijele boje a takođe simptomi se mogu zamijeniti s plamenjačom koji su vidu malih vodenastih zona koje se brzo povećavaju i tamne. Često povrtari ove prve simptome zamijene s plamenjačom jer su vrlo slični. Kasnije, na mjestu koje je zahvaćeno vršnom truleži nastaju ulegnuća smeđe do crne boje. Na kraju se na odumrlo tkivo nasele saprofitske gljivice pa se zahvaćena zona ploda osuši.

Kako se se sprečava vršna trulež paradajza

Sprečavanje vršne truleži je samo preventivno, dakle kada se pojave simptomi ne mogu se otkloniti primjenom hranjiva.

Pročitajte: Zašto se javlja vršna trulež paprike i kako je spriječiti?

Vrijeme primjene prihrane sa kalcijumom je početak cvjetanja i tokom cvjetanja, ali je najbolje prihranu na bazi kalcijuma koristiti nakon analize zemljišta, jer kao što smo već rekli često u zemljištu ima ovog elementa, ali usljed nedostatka vlage, prevelike suše i prekomjerne upotrebe azota, biljka nije u stanju da ga usvoji te se ispoljava vršna trulež paradajza.

Prirodni pripravci protiv vršne truleži

Kao prva pomoć u vrtu, skupljajte ljuske jajeta, usitnite ih u prah i pomješajte s vodom, te zalijevajte njime redovno vaš paradjaz. Ukoliko se pojavi vršna trulež paradajza, maknite te plodove i zalijevajte redovno navedenim pripravkom s ljuskama jajeta i velike su šanse da će vam idući plodovi biti u redu.

Ljuske od jaja

 

Orezivanje trešnje nakon berbe – Prednosti i način obavljanja

Agrosavjet
-
0
Orezivanje trešnje nakon berbe – Prednosti i način obavljanja

Održavanje i orezivanje trešnje je vrlo važno, premda se često smatra nepotrebnim.

Orezivanje trešnje se obavlja u vrijeme vegetacije, što je kod mladih voćaka najbolje za postizanje poželjnog uzgojnog oblika, a kod starijih se time podstiče bočno grananje i bolje osvjetljenje krošnje. Rezidba u vrijeme vegetacije najbolja je za sve koštuničave voćne vrste, kao što su marelica, breskva, šljiva, višnja… Takva rezidba omogućava potpuno zarašćivanje rana i sprječava curenje smole.

Rezanje nakon berbe plodova podrazumijeva najprije uklanjanje osušenih, oštećenih i bolesnih grana. Zatim se uklanjaju mladice koje rastu unutar krošnje kako bi se osigurala bolja osvijetljenost krošnje. Preostale mladice u krošnji treba pincirati, odnosno odrezati na 20 – 30 cm dužine, odnosno 5 – 6 listova.

Pročitajte: Trešnje i zdravlje – 5 razloga zašto ih treba jesti

Na taj način osiguravamo dobijanje plodova najboljeg kvaliteta, a na mladici ispod pinciranog mjesta oblikuju se generativni pupovi i 1 do 2 vegetativna pupa. Kako bi trešnja dobro rađala, treba je i đubriti, čime se postiže ravnoteža između vegetativnog rasta i plodnosti.

Optimalna pH vrijednost zemljišta za uzgoj trešnje kreće se od 5,5 do 7,5. Za pravilan rast i plodnost važno je i uklanjati korov te navodnjavati u vrijeme suše, što olakšava rast korijena koji najbolje usvaja elemente iz zemljišta na temperaturi između 7 i 21°C, a na temperaturi iznad 32°C aktivnost korijena je minimalna. No, i podloge značajno utiču na stanje trešnje.

U zavisnosti od starosti trešnje različite su i potrebe za đubrivom. Mlada stabla imaju veće potrebe za azotom i fosforom, no ne treba zanemariti ni magnezijum i kalcijum koji imaju velik uticaj na plodnost i kvalitet ploda. Organska đubriva u tlo je poželjno unositi svake četvrte godine i to u jesen. Od organskih đubriva najčešće se koristi stajnjak.

Šest najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka tokom ljetnih vrućina

Agrosavjet
-
0
Šest najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka tokom ljetnih vrućina

Šest najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka – Posebnu pažnju zalijevanju biljaka posvetite tokom velikih vrućina i sušnih razdoblja, mnoge biljke takav period ne mogu preživjeti bez veće količine vode, no ima i onih kojima vrućina i suša zapravo – gode!

Zalijevanje biljaka čini se jednostavnim, ali s time se mnogi od nas muče. I to zato što postoje mnoga pravila zbog kojih treba znati tačno kada i koliko često zalijevati koju biljku. Pomoći ćemo vam da bolje osjetite kako pravilno zalijevati biljke. Osim toga, imamo savjete o tome koju vrstu vode najbolje koristiti za biljke i kako prepoznati znakove prekomjernog zalijevanja. Jednom kada počnete slijediti naše smjernice, više nikad vam biljka neće propasti.

Pročitajte: Kako brzo odrediti da li je vrijeme za zalivanje u plasteniku?

Šest najvažnijih savjeta za pravilno zalijevanje biljaka

Idealna temperatura

Voda mlake temperature bolja je od tople ili hladne. Naime, i topla i hladna voda mogu oštetiti biljke i zato je najbolje napuniti kantu za zalijevanje i uvijek je imati spremnu.

Znakovi iz prirode

Ne trebaju sve biljke jednaku količinu vode, pa ako niste sigurni koliko vašoj biljci treba, koristite znakove iz prirode. Važno je znati i iz kojeg podneblja koja biljka potiče, to je dobar indikator i za zalijevanje.

Pravo vrijeme

Zalijevanje ujutru je poželjnije nego ono večernje. Tako biljke imaju priliku sušiti se i brže isparavati tokom dana kada su temperature više.

Nije uvijek sve samo u vodi

Ako je tlo stalno suvo, a listovi počinju žutiti, možda biljci treba dati više vode. Ako voda ne poboljša stvari, treba prilagoditi temperaturu ili razinu svjetlosti koju biljka dobija. Za balkonsko cvijeće to znači premještanje u polusjenu.

Pročitajte: Za bolje cvjetanje i rast dodajte ASPIRIN u vodu za zalivanje biljaka

Veliki zahtjevi

Proljetno-ljetna suša nije uvijek vidljiva oku, a može prouzročiti velike štete na biljnom materijalu. To je vrijeme kad biljke najviše rastu, razvijaju se korijenje i listovi, otvaraju se cvjetovi. I tada biljke trebaju najviše vode.

Najbolja metoda

U cvjetnjacima je, nemate li sistem navodnjavanja, najbolje pustiti vodu da teče u tlo i da ga dobro namoči. Zalijevanje crijevom dobro je samo ako cvijeće zalijevate tik uz korijen. Nikad ne 
zalijevajte po lišću. Cvijeće uglavnom nije dobro zalijevati po lišću. Za ruže zalijevanje po lišću može biti i pogubno jer se lako razvije pepelnica, a nakon nje dolaze i druga oboljenja.

Domaća prihrana koja oporavlja uvenule biljke

Agrosavjet
-
0
Domaća prihrana koja oporavlja uvenule biljke

Ukoliko su biljke počele da vam venu, sa ovim rastvorom ćete ih vratiti u život. Umjesto hemije, tu je domaća prihrana koja oporavlja uvenule biljke i podstiče rast.

Jedino što je potrebno jeste da ne bacate koru od banane i ljusku jajeta kada ih upotrebite.

Domaća prihrana koja oporavlja uvenule biljke sadrži sljedeće sastojke:

  • kora od 1 banane
  • 1 kašika mljevene kafe
  • ljuska od 1 jajeta
  • 300 ml vode 

Pročitajte: Neobična prihrana koju će cvijeće obožavati i davati bujne cvjetove

Ljuske sadrže preko 30 % kalcijuma. Približno svaka ljuska daje oko 4 miligrama kalcijuma. Pored kalcijuma sadrže i magnezijum, fosfor, kalijum i natrijum i oko 5 % organske materije koja je od velikog značaja za kvalitet zemljišta. Organska materija nalazi se u opni koja ostaje na ljusci u obliku proteina i značajan je izvor azota. Ukoliko ne perete ljuske od jaja, sadržaj organske materije može biti i veći.

Savjet je i da se biljka barem jednom nedjeljno prebriše vlažnom krpom kako bi se skinula prašina i omogućilo da biljka diše.

Đubrenje paradajza – Kada, kako i koje đubrivo primijenti

Agrosavjet
-
0
Đubrenje paradajza – Kada, kako i koje đubrivo primijenti

Paradajz je poznat kao biljka – potrošač. Prije nego što ga posadite u baštu, budite sigurni da je zemljište bogato nutrijentima. Đubrenje paradajza je veoma važno kao i redovno zalivanje – inače ništa od prinosa.

Kada obaviti đubrenje paradajza?

Paradajz je potrebno đubriti samo u dvije faze rasta – ubrzo nakon sadnje i neposredno prije prvih plodova.

Neki baštovani vole da primjenjuju prvu turu đubriva tokom presađivanja. Ili ga miješaju sa zemljom ili ostavljaju na dnu rupe za sadnju.

Prekasno đubrenje paradajza u sezoni može izazvati probleme sa plodovima, pa je najbolje da drugi krug đubrenja uradite ranije. Prestanite sa primjenom đubriva kada biljke počnu jako da plode.

Koje đubrivo treba da koristite?

Svaki baštovan će imati različite preferencije đubriva. Neki vole da prave svoje, drugi više vole da kupuju.

Koji god put da izaberete, važno je razumjeti da je neophodno trojstvo u đubrenju paradajza a ono glasi: azot – fosfor – kalijum!

Đubrivo koje odaberete treba da sadrži i mikronutrijente kao što su kalcijum i magnezijum za snažan rast i dobar plod.

U ranim fazama rasta, paradajzu je potrebno dosta azota da bi pomogao u proizvodnji listova. Test tla će odrediti nivoe prisutnog azota. Ako je tlo više u azotu, primijenite uravnoteženo đubrivo 10-10-10, ali ako je niže, možda ćete željeti da se odlučite za đubrivo 10-5-5.

Za drugu primjenu, baš kada biljka počinje da plodi, poslednja stvar na koju želite da se fokusirate je rast listova. Izaberite đubrivo sa više fosfora i kalijuma (5-10-10) da biste usmjerili energiju biljke ka proizvodnji plodova.

Borite se sa nedostatkom kalcijuma dodatkom fino usitnjene ljuske jajeta u rupu za sadnju, a nedostatak magnezijuma pomoću Epsom soli.

Kako primijeniti đubrivo?

Način na koji primjenjujete svoje đubrivo zavisiće od toga koje đubrivo izaberete. Bilo da pravite sami ili kupujete u rasadniku, uvijek slijedite uputstva i nikada ne koristite više od preporučene količine.

Kada koristite tečno đubrivo za đubrenje paradajza, nanesite razblaženu smješu direktno na tlo oko biljke. Ne zalivajte preblizu stabljici jer može da spali stabljiku i korenje.

Suva đubriva se mogu posipati po tlu oko biljke i nježno obraditi. Opet, nemojte nanositi previše blizu stabljike.

Suva đubriva se obično označavaju kao sporo oslobađajuća, što znači da oslobađaju hranljive materije u zemljište u malim dozama tokom vremena, ograničavajući potrebu za đubrenjem.

Hranljive materije u tečnim đubrivima nemaju tendenciju da se zadržavaju u zemljištu i lako se ispiraju zalivanjem, tako da je najbolje primijeniti ih svakih nekoliko nedelja nakon plodova u zavisnosti od zdravlja biljke.

Đubrenje paradajza uvijek se radi poslije zalivanja. Ako su malo zaliveni, oni će uzeti đubrivo mnogo brže nego što je potrebno, što može izazvati veliku štetu.

I to je osnova.

Nanesite đubrivo samo kada je potrebno vašem paradajzu. Pazite na znake nedostatka i pratite rast biljke – oni će vam reći sve što treba da znate.

 

Domaća prihrana za orhideje: Ovo su tri jednostavna recepta

Agrosavjet
-
0
Domaća prihrana za orhideje: Ovo su tri jednostavna recepta

Orhideju nazivaju kraljicom cvijeća, a zato je i pravi izazov. Kako bi ljepotom krasila vaš eneterijer potrebno je da joj se posvetite, a svakako jedan od načina da to uradite jeste odgovarajuća prihran za orhideje

Prihrana za orhideju

Osim umjerenog zalivanja potrebna im je i dodatna hrana jer njihovo tlo ne može da im obezbijedi dovoljno hranljivih materija. Domaća prihrana za orhideje se može napraviti na ova tri načina koja su jednostavna i lako izvodljiva:

Kora od banane

Preporučuje se kora banane za njegovanje orhideje jer sadrži fosfor, magnezijum i kalaj. Ove supstance uticaće na duži životni vijek biljaka.

Sastružite unutrašnjost 2 banane, prekrijte čašom vode i ostavite da prenoći.

Pročitajte: Orhideja vam NE CVIJETA? Evo u čemu je problem i šta morate uraditi

Riža

Čašu riže prelijte vrelom vodom, blago promješajte, ostavite sat vremena da izađe sav skrob i zalivajte orhideju tom pirinčanom vodom.

Crni čaj

Dvije kesice crnog čaja potopite u vrelu vodu i ostavite sat vremena da odstoji nakon čega možete zalivati orhideju.

Da li dijabetičari smiju da jedu trešnje i višnje i koja količina voća neće naškoditi

Agrosavjet
-
0
Da li dijabetičari smiju da jedu trešnje i višnje i koja količina voća neće naškoditi

Pored adekvatne terapije i fizičke aktivnosti, najveći udio u dobroj kontroli šećerne bolesti ima ishrana. Izbalansiranom, raznovrsnom ishranom i umjerenošću u količini organizam dobija ono najbolje, kaže dr Danijela Karamarković, internista-specijalista ishrane. Da li dijabetičari smiju da jedu trešnje i višnje pročitajte u nastavku teksta.

Pravilna ishrana veoma je važan segment u prevenciji i liječenju svih bolesti, a posebno kada su u pitanju dijabetičari. Dijabetes ili šećerna bolest je hronično oboljenje koje nastaje usljed nedovoljnog lučenja ili djelovanja insulina (hormon koji se stvara u žlezdi gušterači ili pankreasu), koji je odgovoran za metabolizam ugljenih hidrata, to jest šećera.

– Cilj pravilne ishrane kod dijabetičara podrazumijeva obezbjeđenje dobrog nivoa šećera i masnoća u krvi, krvnog pritiska i dobre uhranjenosti.
Ono što hranu čini lijekom je vrijeme uzimanja obroka, količina, vrsta i način pripreme hrane – kaže sa portal eKlinika dr Danijela Karamarković.

Da li dijabetičari smiju da jedu trešnje i višnje i u kojoj količini?

– Trešnje su sezonsko voće koje je bogato vitaminima i mineralima. One sadrže visok procenat vode, a kao i ostalo voće ima kalijum u sebi. Trešnje su dozvoljene kod pacijenata sa dijebetesom ali u ograničenoj količini jer u 100 gr ovog voća ima 15 gr ugljenih hidrata. Zato se pacijentima sa dijabetesom daje individualna preporuka za dozvoljenu količinu trešanja. Ono što može da bude opšta preporuka je šaka trešanja za jednu užinu – savjetuje dr Danijela Karamarković.

S obzirom da su kisele, da li višnje mogu da jedu dijabetičari u neograničenoj količini?

– Kao i kod trešanja količina se određuje individualno. Inače ne postoji namirnica koja može da se jede neograničeno pa tako ni višnje – ističe dr Karamarković.

Kako voće utiče na porast nivoa šečera u krvi i koje se voće nikako ne preporučuje dijabetičarima?

– Svako voće ima u sebi ugljene hidrate i obavezno utiče na nivo šećera u krvi. Neko voće ima viši, a neko niži glikemijski indeks (brzina kojom se podiže nivo šećera u krvi). Opšta preporuka kod pacijenata sa dijabetesom je da voće mora biti zrelo ali čvrsto (izbjegavati voće koje je prezrelo) i da se voće obavezno žvaće, a nikako da se cijedi i pije. Jer ukoliko ga cijedimo ili mutimo, onda povećavamo glikemijski indeks i veoma brzo se podiže nivo šećera u krvi.

Ne postoji voće koje pacijent sa dijabetesom ne smije da jede. U pitanju su samo količina i vrijeme kada se jede. Ono što treba izbjegavati je suvo voće jer je koncentracija šećera kod suvog voća veća – objašnjava dr Danijela Karamarković.

Doba dana kada je najbolje da dijabetičari uzimaju voće?

– Vrijeme za voćnu užinu kod pacijenata sa dijabetesom se određuje na osnovu vrste terapije koju pacijent prima. Kod pacijenata koji su na tabletama obično se voće preporučuje u prvih pola sata do sat vremene nakon obroka. Kod pacijenata na insulinskoj terapiji pristupi su različiti zavisno od modela insulinske terapije i vrste insulina (humani ili analogni) pa se tako i raspoređuju užine, koje su u toku dana uglavnom voćne.

Jedino ukoliko postoji potreba za noćnom užinom, ona ne bi trebalo da bude voće. Kod analognih insulina voće se uzima kao i kod modela na tabletama, odmah nakon glavnog obroka. A kod humanih insulina uglavnom dva sata nakon glavnog obroka – savjetuje sagovornica eKlinika portala dr Danijela Karamarković.

Kada je najbolje konzumirati voće, neposredno poslije jela ili između dva obroka i zašto?

– Kao što sam prethodno naglasila raspored uzimanja voća je određen vrstom medikamentne terapije i mehanizmom njenog djelovanja kod pacijenta sa dijabetesom. Kod populacije koja nema šećernu bolest i nema insulinsku rezistenciju voće se uglavnom preporučuje između glavnih obroka, da bi se najbolje resorbovali (usvojili) u organizam nutrijenti iz voća – kaže dr Danijela Karamarković.

Plumbago – Prelijepi plavi cvijet koji uporno cvjeta

Agrosavjet
-
0
Plumbago – Prelijepi plavi cvijet koji uporno cvjeta

Plumbago je žbun koji raste od 1 do 3 m u visinu i približno toliko i u širinu. U zavisnosti od šišanja, može da se formira i kao puzavica, koja se širi uz oslonac, ili mali poluviseći žbun. Posljednjih godina je veoma tražen zbog prelijepih nježnoplavih cvjetova i upornog cvjetanja.

Plumbago cvjeta od ranog proljeća do kasne jeseni. Cvjetanje zaustavlja samo u periodu hladnih zimskih mjeseci. Cvjetovi se formiraju na bočnim izbojcima i sakupljeni su u grozdaste cvasti romantično plave boje. Inače, cvjetovi nemaju neki poseban miris.

Pročitajte: Balkonsko cvijeće će bujno cvijetati ako slijedite ove savjete

Plumbago se sadi kao visoka rubna biljka ili u kombinaciji ispred visokih žbunova gde plavim cvjetovima upotpunjuje izgled procvjetale bašte. Potpuno osunčane pozicije su uslov da plumbago cvjeta intenzivno i bujno. Već u polusjenovitim pozicijama cvjetanje se smanjuje. Vrlo je privlačan i za leptire.

Zbog osetljivosti na jače mrazeve, preporuka je da se sadi u velike baštenske saksije. Ipak, čak i kad je posađen na otvorenom, on se poslije zime oporavlja relativno brzo i izbija sa novim izbojcima iz zemlje. Ako želite lijepu žbunastu biljku, onda će sadnja u saksije biti u prednosti. S druge strane, ljetnje žege podnosi odlično.

Prilikom zalivanja obavezno koristite odstajalu vodu jer je plumbago osjetljiv na baznu pH vrijednost koju ima voda iz vodovoda. Takođe, hladna voda i hlor mogu dovesti do propadanja biljke.

Biljku obavezno prihranjujte od marta do sredine avgusta nekim od vodorastvorljivih đubriva za cvjetajuće biljke, ali mu povremeno dodajte (npr. jednom mesečno) i đubrivo sa pojačanim sadržajem azota. Dobro je da se u toku maja i juna jednom doda folijarno đubrivo sa mikroelementima jer je osetljiv na nedostatak mangana.

Prilikom sadnje obavezno u zemlju umešajte kiseli treset, a ukoliko ga sadite u saksijama, neka to bude tresetni supstrat pH vrednosti 5,5 do 6,2. Kiselije zemljište mu idealno odgovara i boja cvjetova je daleko intenzivnija.

Plumbago cvjeta na bočnim izbojcima pa je lak za orezivanje. Orezujte ga uglavnom prije nego krene vegetacija u kasnu zimu i slobodno orežite i cvjetne pupoljke. Biljka se vrlo brzo oporavlja, a na ovaj način zadržava i kompaktan žbunast izgled.

Plumbago se razmnožava kao i ostalo šiblje, poluzrelim vršnim reznicama u toku avgusta uz korišćenje hormona za ožiljavanje drvenastih reznica.

Sve u svemu, plumbago je biljka koja će se cijelu sezonu “smešiti” u vašoj bašti. Gotovo da nema nekih značajnijih problema sa gajenjem, osim što mu potrebno obezbijediti sunčano mjesto i kiseliji supstrat.

Kako otjerati miševe iz dvorišta zauvijek- Ove 4 biljke ne podnose

Agrosavjet
-
0
Kako otjerati miševe iz dvorišta zauvijek- Ove 4 biljke ne podnose

Insekti nisu jedine štetočine koje možete otjerati pažljivim odabirom biljaka. Miševi su takođe osjetljivi na jake mirise i izbjegavaće brojne biljke, posebno kada su napolju u dvorištu. Kako otjerati miševe iz dvorišta pročitajte u nastavku teksta.

Da biste se borili protiv miševa unutra, možete posaditi prave biljke kako biste ih spriječili da se previše približe kući. Najbolji pristup je da ove biljke imate u neposrednoj blizini kuće, idealno u oblastima gdje osjećate da bi se miševi mogli ušunjati.

Pročitajte: Glodari u voćnjacima – 4 načina za smanjenje reprodukcije glodara

Kako otjerati miševe – 4 efikasne biljke:

1. Crni luk i bijeli luk

Da, ovo su dvije različite biljke, ali imaju veoma slične arome i mogu se uzgajati u istim uslovima. I bijeli i crni luk se uzgajaju iz lukovica i potreban im je prostor sa punim suncem i dobro dreniranim zemljištem.

Takođe možete koristiti bijeli luk kao repelent za miševe, a da ga zapravo ne uzgajate. Samo napravite pire od bijelog luka od četiri ili pet čena i dodajte to u pola litre vode. Prskajte oko vaših temelja ili bilo gde gde miševi postaju problem.

2. Žalfija

Za većinu umjerenih regiona, žalfija na otvorenom će sasvim dobro prezimiti i rasti kao višegodišnja biljka. Zbog jakog mirisa žalfija odbija miševe.

Nije izbirljiva biljka i lijepo će rasti na svim vrstama zemljišta sve dok postoji pristojna drenaža, a trebalo bi da ima sunca veći dio dana. Kao višegodišnja, nastaviće da se povećava svake godine i može se razviti u grmlje.

3. Nana

Postoji mnogo različitih sorti mente, i sve imaju aromatične listove koji mogu da odvrate i insekte i miševe.

Kao i većini višegodišnjih biljaka, menti nisu potrebni nikakvi posebni uslovi za uzgoj i uspjevaće na svakom mjestu koje ima mnogo sunca. Ne vole suvo zemljište, pa ćete morati da ih zalivate tokom sušnog perioda.

Ipak, moraćete da pazite na svoje biljke mente. Izuzetno su snažne i lako mogu da preuzmu cijeli baštenski prostor ako je ne budete orezivali. Svi dodatni listovi mogu se lijepo osušiti za čaj ili kuvanje.

Pročitajte: Štete od glodara i njihovo suzbijanje

4. Lavanda

Većini ljudi nije potreban razlog da uzgajaju lavandu. Između divnog mirisa i lijepih ljubičastih cvjetova, to je uobičajen izbor čak i kada miševi nisu problem.

Biljke koje treba izbjegavati

Drugi način gledanja na ovo je identifikovanje biljaka koje će vjerovatno privući miševe i izbjegavati ih u vašem dvorištu. Miševi vole mnogo povrća, posebno zelenila i paradajza.

Ako morate da ih uzgajate, držite ih što dalje od kuće. Jagode su još jedan favorit koji treba izbjegavati ako imate bilo kakvih tekućih problema sa miševima.

Otpornost voćaka na sušu

Agrosavjet
-
0
Otpornost voćaka na sušu

Otpornost voćaka na sušu – Visoke temperature uslovile su da suša u voćnjaku ugrožava plodove. Pod otpornošću prema suši podrazumijeva se sposobnost voćaka da uspješno podnose dugotrajniji nedostatak vlage u zemljištu i atmosferi, bez osjetnijih posljedica u pogledu rodnosti i produktivnosti.

Voćke se po svojoj nasljednoj prirodi različito ponašaju prema suši izazvanoj trajnijim nedostatkom vlage, pa se i razvrstavaju uglavnom u sljedeće četiri grupe:

  • kserofitne (maslina, badem i dr.),
  • polukserofitne (breskva, kajsija i dr.),
  • mezofitne (kruška, šljiva) i
  • higrofitne (agrumi, jabuka i dr.).

Kada se pojavi nedostatak vode kroz manji priticaj od potrošnje, voćke su prinuđene da se prilagođavaju novim situacijama. One to ostvaruju slabljenjem svojih fizioloških funkcija, a naročito redukovanjem rastenja i rodnosti.

Sadržaj vode u organima voćaka je različit: deblo, grane i lišće (50-70%), koren (60-80%), plodovi (80-90% vode). Na primjer sadržaj vode u grančicama zavisi od njihove starosti. U periodu zimskog mirovanja starije grane sadrže više vode od mlađih. U periodu vegetacije je obrnuto – na jednogodišnjim i dvogodišnjim grančicama nalaze se plodovi za čije razviće je potrebno dosta vode.

Od ukupne količine apsorbovane vode, voćke zadržavaju u svojim ćelijama i tkivima samo oko 0,3%, dok se ostatak gubi transpiracijom. Voćke imaju visok transpiracioni koeficijent (predstavlja količinu vode koja ispari sa lista dok se u njemu sintetiše 1gr. suve materije) i on se obično kreće od 200-500 (za plodove dostiže čak i 1.000).

Pročitajte: Grad u voćnjaku – Šta možete uraditi poslije njega?

Potrebe voćaka za vodom zavise od više faktora:

Vrste i sorte – jabučaste voćne vrste imaju jaču transpiraciju od koštičavih i zahtjevaju više vode; Sorte koje kasnije sazrijevaju traže više vode.

Podloge – vegetativne podloge zahtjevaju veću vlažnost od generativnih.

Starost voćaka – mlade voćke intenzivnije rastu i troše više vode od starijih.

Rodnost voćaka – rodnije voćke traže više vode.

Fenofaza vegetacije – najveća potrošnje vode je u fenofazama intenzivnog rastenja mladara i razvoja plodova.

Količina mineralnih materija u zemljištu i njihova rastvorljivost (ako je manja koncentarcija jona u zemljišnom rastvoru, voćke moraju apsobovati više vode).

Meteorološki činioci – temperatura, vlažnost vazduha i vjetar. Otpornost prema suši uslovljena je intenzivnošću transpiracije i njenim regulisanjem.

Redosljed voćaka prema potrebama za vodom:

AGRUMI > JABUKA > DUNJA > ŠLJIVA > KRUŠKA > ORAH > PITOMI KESTEN > TREŠNJA > VIŠNJA > BRESKVA > KAJSIJA > BADEM.

Kako se voćke štite od suše?

Zatvaranjem stoma pri nedostatku vode, savijanjem lišća radi smanjenja površine isparavanja, odbacivanjem lišća – radi smanjenja transpiracione površine (lišće otpada od osnove prema vrhu), a najviše je izraženo kod badema, zatim breskve, trešnje, šljive i kajsije, formiranjem kseromorfne strukture lišća – ako u proljeće u vrijeme formiranja listova vlada suša oni dobijaju kseromorfnu strukturu koja se karakteriše većim brojem stoma po jedinici lisne površine (lakše je zatvaranje pri nedostatku vode), debljom kutikulom, a posebno voštanim slojem i jačom maljavošću lišća.

Listovi na vrhu krune i periferiji (posebno sa južne strane) odlikuju se kseromorfnijom građom u odnosu na listove u donjem dijelu i unutrašnjosti krune. Donji listovi mladara koji se obično obrazuju u povoljnijim uslovima vlažnosti, manje su otporni prema suši od gornjih mlađih listova. U gornjih listova je veća koncentracija ćelijskog soka i izvlače vodu iz donjih listova.

Pročitajte: Grahorice u vinogradu i voćnjaku su poželjne

Štetne posljedice nedostatka vode

Usporavaju se procesi sinteze, a pojačavaju procesi razlaganja (hidroliza), skrob i drugi polisaharidi prelaze u rastvorljive i povećava se osmotski pritisak u ćelijama, pojačava se katabolizam proteina u protoplazmi, manji je turgor u listovima, manji stepen otvorenosti stoma, a time i usvajanje CO2 i stepen fotosinteze, slabije rastenje mladara i korijena, lišće počinje da vene, a pri jačoj suši izvlači vodu iz grančica ili iz plodova, mlađe lišće izvlači vodu iz starijeg, manje se obrazuju cvetni pupoljci, plodovi masovno otpadaju, a oni koji se održe su sitniji, ubrzano sazrijevaju i lošeg su kvaliteta, manja je količina rezervnih hranjljivih materija u organima i veća opasnost od mrazeva.

Zaštita voćaka od suše

Izbor vrsta i sorti otpornijih prema suši (npr. sorte koje ranije sazrijevaju), izbor podloga otpornih prema suši, izbor humidnijih položaja, podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, redovna obrada zemljišta i navodnjavanje (savremeni sistemi za navodnjavanje, koji će se primjenjivati redovno i po potrebi).

Izvor: PSSS Vranje, Nebojša Mladenović

1...245246247...1.016Stranica 246 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia