Srijeda, 24 Aprila, 2024
spot_img

Otpornost voćaka na sušu

UKLJUČITE SE U NAŠU VIBER ZAJEDNICU

Otpornost voćaka na sušu – Visoke temperature uslovile su da suša u voćnjaku ugrožava plodove. Pod otpornošću prema suši podrazumijeva se sposobnost voćaka da uspješno podnose dugotrajniji nedostatak vlage u zemljištu i atmosferi, bez osjetnijih posljedica u pogledu rodnosti i produktivnosti.

Voćke se po svojoj nasljednoj prirodi različito ponašaju prema suši izazvanoj trajnijim nedostatkom vlage, pa se i razvrstavaju uglavnom u sljedeće četiri grupe:

  • kserofitne (maslina, badem i dr.),
  • polukserofitne (breskva, kajsija i dr.),
  • mezofitne (kruška, šljiva) i
  • higrofitne (agrumi, jabuka i dr.).

Kada se pojavi nedostatak vode kroz manji priticaj od potrošnje, voćke su prinuđene da se prilagođavaju novim situacijama. One to ostvaruju slabljenjem svojih fizioloških funkcija, a naročito redukovanjem rastenja i rodnosti.

Sadržaj vode u organima voćaka je različit: deblo, grane i lišće (50-70%), koren (60-80%), plodovi (80-90% vode). Na primjer sadržaj vode u grančicama zavisi od njihove starosti. U periodu zimskog mirovanja starije grane sadrže više vode od mlađih. U periodu vegetacije je obrnuto – na jednogodišnjim i dvogodišnjim grančicama nalaze se plodovi za čije razviće je potrebno dosta vode.

Od ukupne količine apsorbovane vode, voćke zadržavaju u svojim ćelijama i tkivima samo oko 0,3%, dok se ostatak gubi transpiracijom. Voćke imaju visok transpiracioni koeficijent (predstavlja količinu vode koja ispari sa lista dok se u njemu sintetiše 1gr. suve materije) i on se obično kreće od 200-500 (za plodove dostiže čak i 1.000).

Pročitajte: Grad u voćnjaku – Šta možete uraditi poslije njega?

Potrebe voćaka za vodom zavise od više faktora:

Vrste i sorte – jabučaste voćne vrste imaju jaču transpiraciju od koštičavih i zahtjevaju više vode; Sorte koje kasnije sazrijevaju traže više vode.

Podloge – vegetativne podloge zahtjevaju veću vlažnost od generativnih.

Starost voćaka – mlade voćke intenzivnije rastu i troše više vode od starijih.

Rodnost voćaka – rodnije voćke traže više vode.

Fenofaza vegetacije – najveća potrošnje vode je u fenofazama intenzivnog rastenja mladara i razvoja plodova.

Količina mineralnih materija u zemljištu i njihova rastvorljivost (ako je manja koncentarcija jona u zemljišnom rastvoru, voćke moraju apsobovati više vode).

Meteorološki činioci – temperatura, vlažnost vazduha i vjetar. Otpornost prema suši uslovljena je intenzivnošću transpiracije i njenim regulisanjem.

Redosljed voćaka prema potrebama za vodom:

AGRUMI > JABUKA > DUNJA > ŠLJIVA > KRUŠKA > ORAH > PITOMI KESTEN > TREŠNJA > VIŠNJA > BRESKVA > KAJSIJA > BADEM.

Kako se voćke štite od suše?

Zatvaranjem stoma pri nedostatku vode, savijanjem lišća radi smanjenja površine isparavanja, odbacivanjem lišća – radi smanjenja transpiracione površine (lišće otpada od osnove prema vrhu), a najviše je izraženo kod badema, zatim breskve, trešnje, šljive i kajsije, formiranjem kseromorfne strukture lišća – ako u proljeće u vrijeme formiranja listova vlada suša oni dobijaju kseromorfnu strukturu koja se karakteriše većim brojem stoma po jedinici lisne površine (lakše je zatvaranje pri nedostatku vode), debljom kutikulom, a posebno voštanim slojem i jačom maljavošću lišća.

Listovi na vrhu krune i periferiji (posebno sa južne strane) odlikuju se kseromorfnijom građom u odnosu na listove u donjem dijelu i unutrašnjosti krune. Donji listovi mladara koji se obično obrazuju u povoljnijim uslovima vlažnosti, manje su otporni prema suši od gornjih mlađih listova. U gornjih listova je veća koncentracija ćelijskog soka i izvlače vodu iz donjih listova.

Pročitajte: Grahorice u vinogradu i voćnjaku su poželjne

Štetne posljedice nedostatka vode

Usporavaju se procesi sinteze, a pojačavaju procesi razlaganja (hidroliza), skrob i drugi polisaharidi prelaze u rastvorljive i povećava se osmotski pritisak u ćelijama, pojačava se katabolizam proteina u protoplazmi, manji je turgor u listovima, manji stepen otvorenosti stoma, a time i usvajanje CO2 i stepen fotosinteze, slabije rastenje mladara i korijena, lišće počinje da vene, a pri jačoj suši izvlači vodu iz grančica ili iz plodova, mlađe lišće izvlači vodu iz starijeg, manje se obrazuju cvetni pupoljci, plodovi masovno otpadaju, a oni koji se održe su sitniji, ubrzano sazrijevaju i lošeg su kvaliteta, manja je količina rezervnih hranjljivih materija u organima i veća opasnost od mrazeva.

Zaštita voćaka od suše

Izbor vrsta i sorti otpornijih prema suši (npr. sorte koje ranije sazrijevaju), izbor podloga otpornih prema suši, izbor humidnijih položaja, podizanje vjetrozaštitnih pojaseva, redovna obrada zemljišta i navodnjavanje (savremeni sistemi za navodnjavanje, koji će se primjenjivati redovno i po potrebi).

Izvor: PSSS Vranje, Nebojša Mladenović

POVEZANI ČLANCI

NAJNOVIJE VIJESTI