субота, август 9, 2025
Naslovnica Blog Stranica 218

Kako napraviti domaći sapun sa sodom bikarbonom? Evo za šta je dobar!

Agrosavjet
-
0
Kako napraviti domaći sapun sa sodom bikarbonom? Evo za šta je dobar!

Napravite domaći sapun sa sodom bikarbonom. Njegovo dejstvo je nevjerovatno, očistoiće vašu koži i ukloniti upalne procese.

Soda bikarbona jedna je od namirnica sa najširom primjenom. Mnogi je koriste u svojim domaćinstvima za čišćenje, međutim odlična je i za njegu. Posjeduje antifugalna i antibakterijska svojstva, te je odličan saveznik kada je njega kože u pitanju.

Budući da direktan kontakt kože sa sodom može biti iritirajući, poželjno je da ovaj proizvod uvijek na koži primjenjuje u kombinaciji sa nečim.

Pročitajte: Kako napraviti sapun od morske soli i za šta ga možete koristiti?

Idealno rješenje jeste sapun koji u sebi sadrži sodu bikarbonu, a mi vam donosimo prirodan recept.

Kastiljski sapun važi za jedan od najzdravijih i najboljih, te će on biti odlična baza za pravljenje sapuna sa sodom.

Domaći sapun sa sodom bikarbonom

Sastojci:

  • kastiljski sapun (455 g) (možete ga naći u boljim apotekama)
  • 455 g sode bikarbone
  • 95 ml destilovane vode
  • 5 g ekstrakta zobi
  • 5 g zobenih pahuljica
  • nekoliko kapi esencijalnog ulja po želji (opciono).

Pročitajte: Domaći sapun – Receptura koja nikada ne zastarijeva! /VIDEO/

Priprema:

Naribati kastiljski sapun kako bi se lakše otopio, te ga otopiti na pari. Sodu bikarbonu pomiješati sa destilovanom vodom, te je dodati u sapun i sve dobro promiješati dok se polako topi. Zatim dodati ekstrat zobi i esencijalno ulje, te sve lijiepo umiješati.

Smjesi je potrebno oko 20 minuta da se otopi u konzistenciju sličnu pasti. Potrebno je postepeno promiješati smjesu, a ukoliko je potrebno može se dodati i malo vode.

Kada se dobije smjesa slična pasti, premjestiti je u silikonski kalup, te na vrh staviti zobene pahuljice. Sapun izvaditi iz kalupa nakon 2-3 dana, te izrezati u željenu veličinu.

Ovaj sapun idealan je izbor kada je njega kože u pitanju, ukloniće sve upalne procese i znatno će očistiti kožu.

Septembar u pčelinjaku – Čuvanje ramova sa saćem i zaštita društva od varoe

Agrosavjet
-
0
Septembar u pčelinjaku – Čuvanje ramova sa saćem i zaštita društva od varoe

U pčelinjaku imamo karakteristične radove za svaki mjesec, danas pišemo o radovima koji se obavljaju u septemabru. Obradićemo teme o čuvanju ramova sa saćem i predostrožnostima pri tretmanu društava protiv varoe. U nekom od narednih tekstova obrađivaćemo još tema o radovima u pčelinjaku u septembru.

Čuvanje ramova sa saćem

Medišna tijela poslije zadnjeg cijeđenja meda i čišćenja od strane pčela, odlažemo u magacin. Pakujemo ih pravilno, jedno na drugo u vertikale, sve do plafona prostorije. Pri tome pregledamo ramove, i kada naiđemo na deformisano saće ili na ram iz koga je izvođeno leglo, odvajamo ih. Zadnje medište, na vrhu, pokrivamo poklopnom daskom. Time su obezbijeđeni neophodni higijenski uslovi za čuvanje ramova sa saćem u vrijeme kada nisu na košnicama. Ove ramove ne treba štititi od voštanog moljca hemijskim sredstvima, jer u njima nije izvođeno leglo i kao takve voštani moljac, po pravilu, neće napadati.

Deformisane satove i one iz kojih je izvođeno leglo, treba odmah pretopiti. Takođe i plodišne ramove, oduzete pri zadnjem avgustovskom pregledu, treba pregledati, pa tamne i sa deformisanim saćem odvojiti i, takođe, pretopiti. Dobre plodišne satove pakujemo u prazna plpdišna tijela, ako ih imamo, ako ne onda sastavljamo dva medišna tijela, pa ih u njih pakujemo. Ove satove ćemo koristiti za prvo proljetno proširivanje plodišnog prostora.

Pročitajte: Pčelinja vaš – Veliki neprijatelj pčela

Predostrožnosti pri tretmanu društava protiv varoe

Početkom septembra na pčelinjaku imamo jaka društva, koja su bila proizvodna i rojeve koji su se do tada razvili, takođe, u jaka ili srednje jaka društva. Završeno je zadnje cijeđenje meda i sa košnica su uklonjena medišna tijela sa ramovima. Plodišta svih društava su svedena na optimalan broj ramova. Jaka društva su sa 10-11 ramova, a srednje jaka sa 6-9 ramova. Do tada treba da bude završena eventualna prihrana šećernim sirupom u cilju povećanja zaliha hrane. Broj pčela u košnici je smanjen. Smanjene su i površine pod leglom na račun povećanih zaliha hrane.

Nema više potrebe da ove godine otvaramo košnice radi pregledanja.

Nastupa period tretmana društava protiv varoe, i samo u tom cilju, ako je potrebno, košnice otvaramo. Za borbu protiv varoe koristimo zvanično registrovane lijekove, prema uputstvu proizvodača. Shodno narodnoj izreci ,,opreznost je majka mudrosti“, pri tretmanu društava protiv varoe moramo biti oprezni i obavezno provjeravati efikasnost primijenjenog lijeka. Tretmane obavljamo popodne.

Prije početka tretmana, ako imamo mrežaste podnjače, izvlačimo fijoke iz njih, prebrisujemo ih i vraćamo na mjesto. Ako imamo klasične, drvene podnjače, kod 10% košnica, uvlačeći kroz léto, postavljamo na podnjaču papir dimenzija 20×30 cm.

Ovo će nam biti kontrolne košnice. Za njih odabiramo i jaka i slabija društva. Kada pčelarimo sa manjim brojem košnica, kod svih ćemo kontrolisati opadanje varoe.

Sutradan izjutra, poslije prvog tretmana, a prije početka izletanja pčela, ove papire pažljivo izvlačimo. Na njima će biti više ili manje varoa koje su preko noći, pod dejstvom lijeka, otpale sa pčela.

Pročitajte: Koje medonosno bilje da posijemo u blizini pčelinjaka

Kod košnica koje imaju mrežastu podnjaču, izvlačenjem fioke prekontrolisaćemo efikasnost primijenjenog lijeka.

Ako ne pronađemo nijednu otpalu varou, nemojmo se radovati i smatrati da je u košnicama nema. To je samo znak da sa lijekom nešto nije u redu. Tretman treba ponoviti sa drugim sredstvom.

Pri svakom tretmanu efikasnim lijekom kontrolisaćemo, uvijek kod istih društava, broj otpalih varoa. Poslije svakog tretmana broj otpalih varoa će biti sve manji.

Tretman većinom lijekova obično traje oko mjesec dana. Kada na kraju tog perioda, od 10% kontrolisanih društava, kod polovine ne pronađemo nijednu otpalu varou, a kod druge polovine pronađemo po 1-3 varoe, smatraćemo da je tretman uspješno završen.

Sigurno je da nismo istrebili svu varou, ali smo njihov broj sveli na onu minimalnu mjeru koja nam neće pričinjavati probleme, niti zahtjevati nove tretmane, sve do početka septembra naredne godine.

Ima li svaka smokva u sebi mrtvu osu?

Agrosavjet
-
0
Ima li svaka smokva u sebi mrtvu osu?

Obična, pitoma smokva (Ficus carica) je veliki listopadni grm ili manje drvo porijeklom iz zapadne Azije i s Mediterana. Uzgaja se od davnina i jedna je od najstarijih kultiviranih voćki. Najstarije stablo smokve za koje se zna da su ga zasadili ljudi je 2300 godina stara Sveta smokva (Ficus religiosa) koja se nalazi na Šri Lanki.

Među najpoznatijim domaćim sortama nalaze se Zamorčica-Sušioka, Petrovača bijela i crna, Bjelica, Termenjača, Crnica, Bružetka bijela i crna, Vodenjača, Fico della Madonna, Rezavica, Šaraguja i Zimica.

Kruži priča o osama, morali smo istražiti

Iako je berba smokve upravu u toku, malo je vjerovatno da bismo ovom voću posvetili cijeli tekst da nismo primjetili kako se po društvenim mrežama, ali i portalima s vijestima, pomalo nekontrolisano širi priča o tome kako se u svakoj smokvi nalazi najmanje jedna mrtva osa.

Prema nekim objavama, upravo su mrtve ose zaslužne za hrskavu strukturu na koju nailazimo u središtu ove voćke, dok drugi prenose kako je osa unutar zrele smokve već potpuno razgrađena.

Pročitajte: Top 15 ljekovitih recepata sa smokvama

Ima li svaka smokva u sebi mrtvu osu?

Podstaknuti znatiželjom, a nezadovoljni nepotpunim i neprovjerenim informacijama koje smo o ovoj temi uspjeli pronaći pretraživanjem interneta, odlučili smo potražiti stručnu osobu koja bi nam pružila adekvatan znanstveni odgovor na pitanje – nalazi li se zaista u svakoj smokvi najmanje jedna mrtva osa?

Agronom dr. sc. Željko Prgomet prva je osoba koja je u Hrvatskoj doktorirala na temu smokava, a na svojoj plantaži u Istri kod Medulina već se više od 25 godina bavi kultivacijom 20 sorti ove drevne voćke.

Dr. sc. Prgomet rado je pristao razgovarati s nama, i odmah izrazio zadovoljstvo što smo ga kontaktirali upravo po ovom pitanju. Veliki je protivnik onoga što naziva kontraznanjem, a napiše i tekstove s kojima se i sam susreo o ovoj temi upravo je tako opisao.

Pročitajte: SMOKVA PETROVAČA – Najranija sorta, krupnih plodova

Otkud ose i jedemo li ih u smokvama?

Kako nam je sugovornik objasnio, proces oplodnje smokve u kojem sudjeluju vrlo male ose iz roda Blastophaga grossorum zove se kaprifikacija. Cvjetove oprašuju vrlo male ose koje u plod smokve ulaze u potrazi za prikladnim mjestom za polaganje jaja. U obliku jajašca prezimljuju u malim plodovima divlje smokve, a aktiviraju se u proljeće kada ženske ose izlaze van i vrše uslugu oprašivanja. U plodu ostaju muške ose koje se u sljedeća tri mjeseca, koliko plodu treba do zrelosti, potpuno razgrade.

Bez ove usluge oprašivanja, divlje smokve se ne bi mogle same razmnožavati sjemenom, a zauzvrat pružaju sigurno utočište i hranu sljedećoj generacija osa.

Ovdje je najvažnije da se ovaj proces odnosi na divlje sorte smokava koje imaju tri uroda godišnje, ali ne i na one sorte smokava koje smo navikli jesti i koje godišnje rađaju samo dva puta.

Sigurni smo, uprkos panici na Internetu

Obična, pitoma smokva (Ficus carica) i njene brojne sorte ne zahtijevaju oprašivanje osicom ili peludi s drugog stabla i dr. sc. Prgomet nas uvjerava kako smokve koje smo navikli jesti nisu oprašene uz pomoć osa.

Smokva je jedna od rijetkih kultura voća koje se rijetko ili gotovo nikako ne tretiraju pesticidima tako da zasigurno spada među najmanje tretirano voće koje koristimo u ishrani, a po svojim je nutritivnim vrijednostima u vrhu voćnih kultura. Osim što nisu tretirane pesticidima, sada možemo biti sigurni da su smokve pogodne i za veganski način ishrane.

Zašto 50 posto krompira završi u smeću?

Agrosavjet
-
0
Zašto 50 posto krompira završi u smeću?

Pojedina istraživanja pokazuju da krivaca za ovu ružnu pojavu ima u svakom dijelu starog kontinenta, ali novija studija Evropske komisije prste upire prije svega u – Britance.

Svake godine, prosječan stanovnik ove zemlje baci 150 kilograma hrane. Čak četvrtinu mesa i ribe, 40 odsto voća i 50 odsto krompira završi u kanti za smeće. Istraživanja pokazuju da Britanci to podjednako rade i kod kuće, ali i kada ručaju u restoranu ili odsjedaju u hotelu. To im je naprosto rutina.

Pročitajte: Ovo je najzdraviji način pripreme krompira

Iako su Britanci trenutni rekorderi u neslavnom bacanju namirnica, ni mi nismo ništa racionalniji, pa stručnjaci objašnjavaju da je važno da svi promijenimo navike u kupovanju hrane, pa ćemo tako naučiti da budemo pametniji.

I ne zaboravite da je od toga uvijek bolje i humanije da hranu poklonimo nekome kome je potrebna, da je ostavimo ispred zgrade, nahranimo napuštene pse i mačke… Tako ćemo učiniti dobro djelo, umjesto što ćemo se osjećati prazno u trenutku kada ostatke obroka samo bacimo u kantu.

Trikovi u kupovini

Savjet je da u nabavku uvijek idemo sa spiskom potrebnih stvari, a ne da kupujemo stihijski, bez plana i reda. Većina nasedne na marketinške trikove, pa uzmemo nešto što nam ne treba samo zato što je na akciji.

Kako da glavice karfiola ostalu bijele dok su u bašti – Tajna je u pokrivanju

Agrosavjet
-
0
Kako da glavice karfiola ostalu bijele dok su u bašti – Tajna je u pokrivanju

Karfiol je za povrtare veoma zanimljiva kupusnjača, jer može da se gaji od ranog proljeća do kasne jeseni, često kao drugi ili postrni usjev. Osim vremena sjetve i rasađivanja, baštovani mogu da biraju sorte po boji, obliku i veličini glave… Ali, bez obzira na to za koju su se sortu opredijelili, treba da znaju da ih čeka jedan dosadan, ali isplativ posao, a to je pokrivanje glave karfiola.

Bez obzira na to da li ste ovo povrće sami proizveli ili ga nabavljate na pijaci, uvijek birate onaj sa što bijeljim glavama, a da bi takav prispjelo za berbu, glave, kada dostignu određenu veličinu, treba pokrivati. Kako se i kada to radi objasnio nam je diplomirani inženjer Dragomir Radić, stručnjak PSSS u Smederevu.

Pokrivanje se koristi u proizvodnji različitih vrsta povrća. Pokriva se cijela biljka ili njen dio, kako bi se zaštitila od sunčeve svjetlosti i da bi se spriječio razvoj pigmenata. Na Zapadu se ovaj postupak zove i blanširanje. Ono se koristi kod gajenja bijelih izdanaka špargle, celera, radiča i praziluka, što uključuje i početno prorastanje mladih izdanaka u mraku, bilo u podrumu ili pokrivanjem zemljom. U slučaju karfiola, cvjetni pupoljak koji se razvija štiti se od svjetlosti kako bi boja ostala bijela, a ukus blag.

Pročitajte: KARFIOL – Obezbijedite mu ove uslove za najbolje rezultate

Da biste dobili lijepe bijele glavice karfiola, proces blanširanja treba započeti onog trenutka kada cvjetni pupoljak dostigne veličinu ping-pong loptice. To može biti već tri do četiri nedjelje poslije rasađivanja. Da se pravi momenat ne bi „promašio“, svakodnevno treba provjeravati biljke, a kada cvjetni pupoljak dostigne ovu veličinu, valja započeti pokrivanje.

Cvjetne glave brzo rastu, pa ako se propusti ovaj momenat, šanse za uspjeh se uveliko smanjuju zato što glavice brzo požute, a zatim dobiju i zelenu boju. Za blanširanje glave karfiola potrebna je gumica ili štipaljka za svaku biljku posebno.

Pročitajte: Savjeti za uzgoj karfiola

Radi se tako što se preko glavičice u razvoju preklope veliki spoljni listovi, labavo sakupe na vrhu biljke i zajedno pričvrste gumenom trakom ili štipaljkom. Ne vezuju se prečvrsto, jer će glavi trebati prostora za širenje, i ne počinje se posao ako su biljke mokre, da se ne bi stvorili uslovi za razvoj gljiva i bakterija izazivača truleži.

Ako je biljka slabo razvijena i nema dovoljno velike vršne listove, cvjetne glavice se mogu pokrivati nekim pomoćnim neprozirnim materijalom – kartonom, tkaninom itd. Ali nikako crnom folijom, jer ona nije pogodna zbog pregrijavanja na suncu i zbog zadržavanja vlage na glavici.

Smola pomaže kod rana i uboja

Agrosavjet
-
0
Smola pomaže kod rana i uboja

Smola koju luče četinari, kako bi se zaliječili od povreda i zaštitili od napada štetnih insekata, blagotvorno djeluje i na ljudski organizam. Gorštaci je često koriste za „prvu pomoć“ prilikom povreda na radu, ali to nije jedina korist od nje. Uz pomoć ove ljepljive, ugljovodonične materije, može se brzo potpaliti vatra ili zaštititi obuća i odjeća od vlage, a od smole se prave i boje, sapuni, parfemi, nakit, lijekovi.

Smola je biljna tečnost blago žute ili smeđe boje, najčešće bez mirisa. Osim toga što ima antibakterijska, antiseptična, adstrigentna i protivupalna svojstva, ona može i da zaustavi odliv krvi kada se nanese na ranu. Za ljekovita svojstva smole zna se od davnina, ali danas tek rijetki prave meleme od nje.

Pročitajte: Moć prirode: Gdje se i kako koristi SMOLA?

Pouke starog vidara

Starina Milutin Šaponjić (83) iz Amzića kod Nove Varoši jedan je od posljednjih narodnih vidara na prostoru Starog Vlaha koji koristi ovaj dar prirode. Pored toga što besplatno i uspješno liječi posjekotine i rane melemima od smole i drugog šumskog bilja, on ne krije recept, već ga nesebično dijeli svima koji vjeruju u iscjeliteljska svojstva planinskih trava i šumskog bilja.

-Četinari smolom sami sebi vidaju rane. Na mjestu gde im je sjekirom posječena grana ili su im na drugi način oštećeni stablo i kora, oni luče sok koji se potom stvrdne i tako stvara zaštitni sloj preko povrede i pomaže u njenom zaliječenju. Na gotovo isti način smola djeluje i kada se nanese na posjekotinu ili uboj kod ljudi. Kako bi melem bio što efikasniji, smola se često miješa sa drugim ljekovitim biljem. Ja koristim zovu – priča nam Milutin.

Pročitajte: Borova smola – Zašto je toliko cijenjena i kako se sakuplja

Koliko god lijepo i privlačno izgledala, šuma je uvijek puna opasnosti, a rad u njoj je posebno težak. Drvosječe i rabadžije koje se posjeku i povrede obarajući i izvlačeći stabla iz vrleti, umjesto kod ljekara, pravo iz šume odlaze kod Milutina. A on već gotovo šest decenija, na planinskim proplancima i u šumi sakuplja sve što je potrebno za melem i pomaže narodu, ne tražeći pritom za svoje usluge bilo kakvu materijalnu nagradu.

Pored šumskih radnika u njegovom domaćinstvu, meleme za rane traže i seljaci, domaćice i građevinci – svi koji su posjeku i ozlede na radnom mjestu ili tokom kućnih i poljskih radova.

Kako se priprema pasterizovani vrganj

Agrosavjet
-
0
Kako se priprema pasterizovani vrganj
Ako ste ubrali više vrganja evo ideje šta možete uraditi sa njima i sačuvati ih za kasniju upotrebu. Donosimo vam recept za pasterizovani vrganj.

Kako se priprema pasterizovani vrganj

  • vrganj – 3 kg
  • sirće – 6 kašika
  • ulje – 3 kašike
  • so – 1 kašika
  • crni biber u zrnu – 12 – 15 zrna
  • piment – 10 zrna (po želji)
  • lovorov list – 2 komada

Pročitajte: Supa od vrganja /RECEPT/

Očistite i operite vrganje. Prokuvajte vrganj u slanoj vodi oko 20 minuta. Izvadite ga rešetkom i ostavite da se ocijedi.

Krupnije komade isijecite, a sitne ostavite cijele. Na dno tegle stavite nekoliko zrna bibera, pimenta i komadić lovorovog lista. Poređajte pečurke u tegle.

Promiješajte so, sirće i ulje, pa tu smjesu ravnomjerno rasporedite u sve tegle. Dodajte vodu u koju su se pečurke kuvale i zatvorite tegle.

Kuvanjem pasterizujute tegle oko 1 sat. Tegle ostavite da se hlade u vodi u kojoj su se kuvale i čuvajte ih na hladnom mjestu. Ovako pripremljeni pasterizovani vrganj ima dugi rok trajanja.

 

Praktični savjeti za pravljenje sušare

Agrosavjet
-
0
Praktični savjeti za pravljenje sušare

Pušnica ili sušara, dimnica i pršutana, je posebna prostorija za sušenje, dimljenje mesa i mesnih prerađevina. Sušeno meso, ili samo suvo meso, jedna je od najomiljenijih poslastica širom regiona. Meso spremljeno na ovaj način nalazi se na meniju mnogih restorana, a takođe je i nezaobilazni specijalitet na srpskim slavljima. I za ovo, kao i za mnoge druge recepte, skoro svako domaćinstvo ima svoj način pripreme.

Ipak, što se tiče tehničke strane same komore u kojoj se suši meso, njegova gradnja mora ispuniti određene kriterijume koji važe za svakoga ko želi da napravi svoju pušnicu u kojoj će sušiti meso. Od čega bi trebalo da bude napravljena, šta treba da sadrži i koje je drvo najbolje ložiti – sve su to pitanja koja zanimaju nekoga ko do sada nije imao iskustva sa pravljenjem pušnice za sušenje mesa.

Praktični savjeti za pravljenje pušnice

Najprije, da se pozabavimo samim pojmom – pušnica ili sušara, dimnica i pršutana, je posebna prostorija za sušenje, dimljenje mesa i mesnih prerađevina. Ovaj način spremanja mesa je prisutan u našem narodu odavnina, kao i sama prostorija u kojoj se taj proces odvija. I ranije su ljudi sušili meso u posebnim prostorijama kao što je tavan, ili su pravili posebne objekte za ovu namjenu od kamena ili kombinacije kamena i drveta.

Iako je danas ta konstrukcija malo savremenija zato što imamo veće mogućnosti, ključni kriterijumii pri gradnji pušnice ostaju isti. Pušnica se može sagraditi na dosta različitih načina, u skladu sa mjestom na kojem je gradite, koji ste materijal izabrali za gradnju, koju količinu proizvoda želite da sušite, kao i sa klimatskim uslovima na području gdje će se nalaziti pušnica.

Ukoliko ste namjeravali da sagradite pušnicu, postoji nekoliko funkcionalnih kriterijuma koje morate imati na umu. Pušnica mora biti potpuno zatvorena i da sadrži dimnjak koji omogućava da pušnica postigne određeni stepen temperature.

Pročitajte: Sremska kobasica – Recept i postupak sušenja za neodoljiv ukus

Dim bi trebalo puštati kroz pušnicu naizmjeničnim otvaranjem i zatvaranjem dimovodnog kanala, jer se na ovaj način dimljenje mesa u potpunosti kontroliše. Otvore bi trebalo zaštititi poklopcem kako bi se meso sačuvalo od štetočina, ali kako se lako regulisalo strujanje svježeg vazduha. Dimnjak bi trebalo da bude smješten iznad otvora na ložištu i napravljen od pune cigle ili montažnih elemenata.

Potrebno je obratiti pažnju da u pušnici ima dovoljno prostora da se dim razvije, kao i dovoljno prostora da se dim može dignuti. Jedan od načina da ovaj se ovaj proces odvija nesmetano jeste dobra izolacija same gradnje.

Toplotnom izolacijom ćete postići to da vam se meso jednako dobro suši i ljeti i zimi, odnosno da se dim dobro diže i zimi, kao i da kontakt između spoljnjeg hladnog vazduha i unutrašnjeg toplog vazduha bude minimalan. Ovo je važno iz razloga što ako dolazi do kontakta između hladnog i toplog vazduha, na zidovima pušnice dolazi do kondenzacije, što izrazito nepovoljno utiče na kvalitet mesa.

Temelj i ložište pušnice bi trebalo da bude izrađeno od pune cigle u kombinaciji sa šamotnom ciglom ili šamotnim malterom. Sa gornje strane ložište bi trebalo popločati jednim redom pune cigle u šamotnom malteru, a pod izgraditi od šamotne cigle u malteru na podlozi od suvog pijeska.

Pročitajte: Sušenje mesa i recepti za salamuru

Vrata bi trebalo da budu izolirana sa unutrašnje strane i napravljena od istog materijala kao i unutrašnjost pušnice. Otvore za ventilaciju je najbolje postaviti na bočne strane pušnice, u visinu ložišta. Obavezno je na njih montirati metalne mreže protiv glodara i mačaka, kao i posebnu mrežu protiv insekata.

Nosač mesa bi trebalo da bude izrađen od metalnih profilnih cijevi na kojima su sa donje strane zavarene kuke i postavljen tako da visi na osovini pričvršćenoj o tavanicu pušnice.

Što se samog loženja tiče, preporučuje se tvrdo drvo i to najčešće bukva, ali nećete pogriješiti ni sa jasenom, hrastom ili grabom. Treba napomenuti da se meka drva kao što su lipa, topola i vrba nikako ne preporučuju, a naročito je zabranjeno koristiti obojene i lakirane drvene otpatke, šper-ploče i iverice, jer ispuštaju otrovne materije tokom sagorijevanja.

Drvo za loženje mora biti zdravo, neobrađeno i suvo, sa što više svježeg vazduha tokom loženja, kako bi se razvio kvalitetan dim.

Kako se pravi džem od crnog grožđa

Agrosavjet
-
0
Kako se pravi džem od crnog grožđa

Džem od crnog grožđa je savršen za doručak, posebno u zimskim danima. Imamo recept za džem koji do sada vjerovatno niste probali, a ove godine je baš popularan kod modernih domaćica.

Džem od crnog grožđa

POTREBNO JE:

  • 1 kg grožđa,
  • 200 g šećera,
  • 1 kesica džemfiksa.

Pročitajte: Slatka zimnica bez šećera /RECEPTI/

PRIPREMA:

Grožđe operite, odvojite bobice, pa stavite u dublju šerpu da se kuvaju. Nakon 10-15 minuta drvenom kašikom malo izgnječiti bobice koje su ostale cijele. Sklonite sa vatre, pa kroz krupniju cjediljku propasirajte masu.

Vratite propasiranu masu, bez koštica na šporet, dodajte šećer i džemfiks. Kuvajte još tri minuta i vreo džem sipajte u čiste teglice, pa ih prevrnite naopako na pet minuta, da se vakumiraju. Ostavite da se ohlade na sobnoj temperaturi.

10 znakova da je vrijeme da posječete stablo i zamijenite ga novim!

Agrosavjet
-
0
10 znakova da je vrijeme da posječete stablo i zamijenite ga novim!

Pred nama je još berba plodova i jesenje baštovanstvo. Ali sada vrijedi provjeriti koja stabla treba posjeći i pripremiti se za nadolazeće radove. Iskoristite naše savjete!

Dakle, sljedeći znakovi ukazuju na to da je drvo potrebno odstraniti i zamijeniti ga novim:

1. Drvo se nakrivilo

Ako je stablo mlado još uvijek ga možete pokušati ispraviti. Ako je veliko odraslo stablo počelo da se naginje u stranu, najvjerojatnije su joj korijeni oštećeni ili su potpuno odumrli. Biljci je u takvoj situaciji teško na bilo koji način pomoći, pa je takve hitne primjerke potrebno posjeći.

2. Drvo je prekriveno dubokim pukotinama

Najčešće na stablu nastaju pukotine nakon oštre zime i hladnoće, takozvane pukotine od mraza. Također, pukotine na deblu i granama mogu se pojaviti nakon mehaničkih oštećenja, zbog viška đubrenja azotom, zalijevanja tla, opekotina od sunca, nepravilne rezidbe, infekcije bolestima (na primjer, monilioza ) ili napada štetočina, uključujući glodavce (dabrove , miševi, zečevi itd.).

Pročitajte: Arboricidi – Sredstva za uništavanje drveća većeg prečnika, panjeva i šiblja!

Svaka pukotina je otvorena rana koju treba zacijeliti. Bez toga, drvo će početi polako gubiti snagu i može se osušiti. Ako pukotina prolazi kroz cijelo deblo, zauzima veliku površinu debla ili je drvo već oslabilo od prisustva više pukotina, morat će se posjeći, jer liječenje vjerojatno neće biti uspješno.

pukotina na deblu

3. Postoje otvorene rane na drvetu

Drveće s teškim oštećenjem debla i grana brzo gube sposobnost da daju plodove, a također postaju privlačne štetočinama. Otvorene rane mogu biti uzrokovane:

  • neizlječive bolesti
  • greške tokom rezidbe ili kalemljenja;
  • mehanički uticaj mašine, alata itd.

U rijetkim slučajevima, drvo može biti oštećeno udarom groma ili jakim vjetrom.

oštećeno stablo

4. Kora otpada sa drveta, otpadaju grane, lišće i nezreli plodovi

Slični znakovi ukazuju na nedostatak hranjivih tvari zbog oštećenja korijenovog sistema. To takođe može biti znak trovanja herbicidima. Ako je lezija masivna, vrijedi kontaktirati stručnjake.

5. Drvo je počelo truliti

Nepravilna sadnja, blizina podzemnih voda, bolesti, štetočine i neizbježna starost biljke glavni su uzroci truleži drveća. Pojavljuju se otekline na deblu i granama, drvo ispod kore truli, uočavaju se trula područja. Na vama je da li ćete spasiti takvo drvo.

6. Drvo je jako oštećeno od štetočina

Crvi, potkornjaci, termiti i drugi insekti opasni su po vitalnost opstanak drveća. Ako je biljka gotovo potpuno pogođena insektima, bolje je posjeći je. I svakako pregledajte susjedne primjerke, možda su i oni zahvaćeni.

šupljine na stablu

7. Drvo je zadobilo ozljedu korijena

Takva pojava može se pojaviti tokom građevinskih ili pejzažnih radova. Ništa manje štete ne nanose insekti (larve bube), koji se hrane korijenjem. Mlade sadnice ponekad pate od napada krtica .

Pogođeno stablo će početi oblijevati i malo je vjerovatno da će moći davati plodove, a gotovo je nemoguće vratiti korijenov sistem. Ostaje samo posjeći umiruće drvo.

8. Drvo je mrtvo ili umire

Ovdje je sve jasno: mrtva osušena stabla se moraju posjeći.

Znakovi koji ukazuju da se starost biljke bliži kraju:

  • nema rasta;
  • polovina grana u krošnji je suva;
  • zgnječeno i jako opalo lišće;
  • ispod kore nema živog tkiva;
  • vrh drveta je počeo da se suši.

9. Drvo je prestalo da daje plodove

Možda bi ovaj razlog trebao biti na prvom mjestu, ali smo ga ipak stavili na deveto. Nedostatak plodova je ozbiljan problem, ali često rješiv. Osim toga, ne uzgajaju se sva stabla zbog prinosa. Ako drvo izgleda zdravo, nije opasno za građevine, i ako vam se jako sviđa, ne morate ga sjeći. Ako se zbog nedostatka plodova kategorički prestao uklapati u plan vašeg vrta, oprostite se od njega.

10. Bolesno drvo se ne može izliječiti.

Da li već nekoliko godina bezuspješno pokušavate izliječiti drvo od krastavosti ili pjegavosti? Ne vidite efekat redovnih tretmana i sanitarnih procedura? Možda je dijagnoza pogrešna i pogriješili ste s liječenjem. Ili biljka više nije mlada i ne može se nositi s bolešću čak ni uz vašu pomoć. Ne zaboravite da oboljelo drvo može zaraziti zdravo, pa ga vrijedi posjeći i iščupati iz korijena.

1...217218219...1.015Stranica 218 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia