Naslovnica Blog Stranica 197

Ukrasni kelj – Neobična biljka otporna na mraz biće ukras zimskog balkona

Ukrasni kelj zbog svojih boja – žute, ružičaste i ljubičaste – kao i čipkasih listova, plijeni pažnju i predstavlja pravu atrakciju u bašti, okućnici ili na balkonu gdje ga možete držati zasađenog u teglama.

Ukrasni kelj je i jestiv i možete ga pripremati kao i klasični kelj, ali nije tako ukusan, jer je dosta gorak. Zbog toga ga uglavnom, od kada se počeo uzgajati u Americi 80-ih godina prošlog vijeka, koristimo kao ukrasnu biljku.

Možete ga zasaditi u dvorištu ili ostaviti u teglama i ukrasiti njima balkon ili ulaz u kuću. Ne bojte se da će biti kratkog vijeka, ili da će ga uništiti niske temperature. Ukrasni kelj svoje prekrasne boje i dobija tek kada zahladi.

Pročitajte: Cvijeće sreće – Hrizanteme, jesenje ruže za šareni vrt

Ovo je njegovo vrijeme i trajaće postojano cijele zime čak i onda kada se sve zaledi ili padne snijeg. Možete ih presaditi u veće tegle i kombinovati s drugim jesenjim cvijećem – pernecijama, vresom, lijepom katom ili plodovima jeseni (dunjama, ukrasnim tikvicama) pa će vaš balkon oživiti bojama u tmurnim zimskim danima.

Naročito je atraktivan ako nabavite više saksija kelja pa ih poređajte jednu do druge ili ako ih u dvorištu zasadite u grupi. Poigrajte se s različitim vrstama ukrasnog kelja i dobićete pravu lisnatu simfoniju.

Ukrasni kelj može naći mjesto i u vašoj vazi i dugo će potrajati, ali zbog neprijatnog mirisa koji širi mijenjajte vodu barem jednom dnevno.

Idealna sorta za kiseljenje kupusa, ne kvari se, a evo kako da ga prepoznate

Kupus se odlikuje ljekovitim svojstvima i u narodu se koristi za liječenje srčanih i nekih drugih oboljenja.

Tokom zimskih mjeseci kiseli kupus je gotovo svakodnevno na našim trpezama, bilo da ga koristimo kao salatu, kuvan, dinstan u jelima, ili za pripremanje nezaobilaznih sarmi.

Poljoprivrednik  iz Rataja, kod Vranja Žika Janković, svake jeseni brojnim kupcima sa ponosom pokazuje sitne, okrugle, čvrste glavice kupusa sorte „srpski melez“ koji je, po njegovom mišljenju, idealan za kiseljenje.

Pročitajte: Zašto je bolji KISELI KUPUS nego SIROV!

„Najbolja sorta za kiseljenje je srpski melez, zato što ima tanke listove“, kaže.

Najsličniji mu je „potomak“, sa nešto debljim listovima, a „bravo“ je najtvrđi i najduže traje. Oni koji žele da imaju kiseli kupus do juna, stavljaju sve tri sorte, na dno bureta ide „bravo“, pa onda „potomak“, a u gornjem dijelu ređaju srpski melez.

Prilikom stavljanja glavica kupusa u bure voditi računa da su korijeni glavice okrenuti na gore, sa cijelim korijenom,sa zarezanim korijenom ili ostranjeni. Najbolje je poslije svaka dva složena reda kupusa da „prospete“ šaku soli i sve tako dok ne napunite bure.

Kada složite sav kupus dodajte vode da kupus bude gotovo sav u vodi. Poslije toga, površinske glavice u buretu treba pritisnuti drvenim letvicama ili plastičnim pritiskivačem da ih voda u cjelosti prekrije. Na letvice staviti kamen, flaše s vodom ili slično. Bure prekriti, ostaviti na toplom i ostaviti da fermentiše.

Pročitajte: Kvari vam se kiseli kupus? Ovo može biti uzrok

Poslije pet-šest dana bure se seli na hladnije mjesto i tu ostaje. Obavezno ga podignite na neko postolje zbog lakšeg pretakanja koje je bitno za process. Prve dvije nedjelje pretače se svaki drugi dan, a poslije svaki treći dan. Kupus je kiseo za 35 do 45 dana, u zavisnosti od vrste i temperature-niža temperature i duža fermentacija daju bolju aromu. Ako se temperature tokom kišeljenja mijenja na više, kupus će biti tvrđi i kiseliji.

Dolazimo i do rasola, kada je on spreman za upotrebu?

– Raso je sporedni proizvod procesa fermentacije. Ima karakterističan ukus, osvježavajući, prijatan, usljed sadržaja kiselina i ugljendioksida, pa ga zbog toga mnogi piju. I njegov sastav i ukus varira, kao i sastav i ukus kupusa, ali je tijesno vezan za pravilan proces fermentacije i sadržaj kuhinjske soli. Može se i pasterizovati. Da bi raso bio kvalitetan treba obratiti pažnju tokom kišeljenja. Kada se na površini vode stvori pjena obavezno je odstraniti da raso bude bistar.

Kako odabrati pravi kupus za zimnicu?

– Preporučljivo je da se prvo kupe 2-3 glavice, probaju i tako odredimo da li je dobar. Mora biti u period tehnološke zrelosti. Obavezno pogledajte da ispod liski nema puževa golaća jer njihova sluz može dovesti do kvarenja. Takođe je važno da kupus nije u periodu karence. Same sorte zavise od ukusa i ponude.

Kod nas je najpoznatij „Futoški kupus“, jer ima veoma kvalitetan hemijski sastav. Jako je nježne građe, ima tanke blijedozelene listove, slatkog je ukusa jer sadrži veći procenat šećera u odnosu na ostale sorte kupusa kao i povećani sadržaj C vitamina i kompleks vitamina B. Karakteriše ga i mali sadržaj kiselina i bjelančevina. Poznat je i „srpski melez“ i hibridna sorta „bravo“, koja ima kakterističnu glavicu plavkasto zelene boje.

Pročitajte: NAPRAVITE SAVRŠEN KISELI KUPUS RIBANAC U TEGLI

U kakvim sudovima je najbolje kiseliti?

-U čistim, jer je higijena najvažnija u cijelom procesu kišeljenja. Fermentacija kupusa se može obavljati u drvenim kacama, plastičnim kacama ili betonskim kacama, to je manje bitno od već navedenog uslova. U domaćinstvima su najviše zastupljene plastične kace sa slavinom na dnu bureta. To olakšava pretakanje i zato se bure odigne od poda.
Kupus se odlikuje ljekovitim svojstvima i u narodu se koristi za liječenje srčanih i nekih drugih oboljenja.

Kupus pojačava lučenje želudačnog soka i time pomaže varenju i potpomaže rad jetre. Istraživanja pokazuju da sprečava pojavu čira na želucu. Ta ljekovitost kupusa proističe iz njegovog hemijskog sastava. Kupus ima malu kaloričnu vrijednost odnosno energetsku vrijednost, ali ima visok sadržaj vitamina, minerala i esencijalnih amino kiselina.

Kako uzgojiti hrast iz žira?

Kako uzgojiti hrast iz žira – Hrast je vrsta drveća koji ima jednu od najljepših krošnji pa ga često mnogi zemljovlasnici žele uzgojiti. Uzgoj hrasta iz žira nije jednostavan proces i traje više od godinu dana pa zahtjeva određenu strpljivost.

Sadnja

1. Sadnja direktno u tlo

Prije sadnje žira preporučuje se ispiranje toplom vodom kako bi se smanjio negativan učinak ličinka štetnika i gljivica. Najjednostavniji način sadnje žira je na otvoreno tlo u vrtu, tako se hrast i razmnožava u šumskim područjima. Žir je potrebno položiti horizontalno na dubinu 5-6 cm. S obzirom na to da hrast voli sunčana područja, odaberite adekvatno mjesto sa što više sunčanih sati. Poželjno je sjeme posaditi najmanje 6 m od ostalih stabala i zgrada jer mu je korijenov sisten snažan. Preporučuje se u sadnu jamu dodati malo šumskog tla koje će povećati uspješan razvoj sadnica. S obzirom na slabu klijavost preporučujem sadnju nekoliko žireva odjednom.

Pročitajte: Pet prekrasnih vrsta drveća koje najbrže rastu

2. Sadnja u kontejnere (saksije)

Ako se ipak odlučite zasaditi žir u teglu (saksiju) i sadnju obaviti na proljeće, tokom zime morate žirove staviti u stanje hibernacije. Hibernacija je postupak u kojem žir stavite u posudu koja je napunjena piljevinom, mahovinom ili korom drveta. Važno je posudu dobro zatvoriti. Posudu sa žirom potrebno je držati na temperaturi od 0°C. U toj posudi sjeme bi trebalo držati 60 dana prije klijanja i redovno ga prskati i miješati. Podloga mora biti lagano vlažna. Kada uočite prve korjenčiće znači da je vrijeme za sadnju. U tegle (saksije) se može staviti mješavina šumskog tla i supstrata za uzgoj presadnica.

Pročitajte: Kako da se osigura dobro pirmanje voćki i drveća prilikom sadnje

Kada biljka dosegne visinu do 15 cm i imaju barem 5 jakih, zdravih listova, vrijeme je za sadnju na stalno mjesto na otvoreno. Mjesto na otvorenom koje je odabrano za sadnju mora biti humusno i je suviše suvo. Sadnju obavite na dubinu kao što je bilo u posudi. Da bi zaštitili mjesto sadnje od isušivanja preporučuje se oko sadnice pobacati piljevinu ili malč.

BIJELI LUK, MED I LIMUN – Moćna mješavina koja čisti organizam i jača imunitet

Isprobajte ovu moćnu mješavinu od 3 sastojka koja jača imunitet i čisti organizam od toksina. 

Bijeli luk pomaže u pročišćavanju krvi, čišćenju krvnih sudova i sprečava stvaranje krvnih ugrušaka. Bijeli luk pomaže i da se ukloni tečnost nakupljena u zglobovima i kostima i spriječi kalcifikacija. Takođe sprečava kalcifikaciju u koljenima. Bijeli luk pomaže i da se riješite parazita u tijelu, i čisti organizam od toksina.

Limun je antioksidans i ima antivirusna svojstva.

Med je najslađi način da sprečite infekcije. Sadrži vitamine, minerale, aktivne enzime, aminokiseline, organske kiseline, antibiotske supstance, polen. Zlatni eliksir stimuliše imuni sistem. Med takođe ima moćne antibakterijske sastojke koji ga čine neprocjenjivim.

Pročitajte: MED I BIJELI LUK – Za bolji imunitet, evo kako se pravi

Sastojci:

  • 2 limuna
  • 2 glavice bijelog luka
  • 200 ml meda

Priprema:

Cijele limunove stavite u činiju i prelijte vrelom vodom. Potrebno ih je dobro očistiti. Dodajte 1 kašičicu sode bikarbone i ostavite tako 10-15 minuta. Za to vrijeme očistite i sitno isjeckajte bijeli luk. Uzmite čistu staklenu teglu i sipajte bijeli luk. Nakon 15 minuta limunove dobro očistite i isperite u čistoj vodi pa obrišite ubrusom. Isjeckajte ih na sitno zajedno sa korom. Dodajte u teglu i promiješajte. Na kraju sipajte med i dobro promiješajte. Zatvorite teglu i čuvajte 7 dana u frižideru. Nakon toga može se koristiti. Ova mješavina uklanja loš holesterol i pomaže u mršavljenju.

Pročitajte: Med, bijeli luk i biber u borbi protiv glavobolja

Konzumiranje:

Uzmite jednu kašičicu mješavine, pojedite pa popijte čašu tople vode ili mlijeka. Uzima se na prazan stomak. Nakon pola sata možete doručkovati. Nakon što pojedete cijelu teglu, napravite pauzu 3 nedjelje. Nakon toga možete ponovo napraviti novu mješavinu.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Namirnica koja pomaže u borbi sa lošim holesterolom

​Poznate kao naš prirodni dodatak vitamina C, mandarine su neizostavno voće tokom jeseni.

One izuzetno osvježavaju i doprinose zdravlju organizma, ali koliko mandarina je dovoljno?

Zdrav nivo vitamina C u tijelu igra vitalnu ulogu u tome kako telo proizvodi kolagen, zbog kojeg naša koža ima mladalački izgled.

Pročitajte: Kako mandarine čuvaju kožu i oči, i zašto je važno da je jedete što više

Takođe se pokazalo da vitamin C može da spriječi i liječiti oštećenja kože izazvana izlaganjem suncu.

Još jedna prednost visokog sadržaja vitamina C u mandarinama je podrška zdravlju očiju odlaganjem pojave katarakte i degeneracije makule.

Postoje dokazi da vitamin C i drugi nutritivni antioksidanti pomažu da oči duže budu zdrave.

Mandarine imaju umjerenu količinu vitamina A. Oko 100 grama mandarina osigurava približno 14 odsto dnevnog unosa ovog vitamina.

Stručnjaci preporučuju pet porcija voća dnevno, mandarine su odličan način da se postigne ovaj cilj – jedna mandarina je otprilike jednaka jednoj porciji voća.

Pročitajte: Slatko od mandarina – Napravite nešto novo i veoma ukusno

Dakle, pet mandarina dnevno zadovoljava naše nutritivne potrebe. Kao i u svemu, pa i u konzumiranju mandarina ne treba pretjerivati, zbog količine šećera, ali i limunske kiseline i vitamina C koji prouzrokuju i češće odlaske u toalet.

Mandarina pomaže u borbi sa lošim holesterolom. Kako je bogata dijetetskim vlaknima i pozitivno djeluje na probavu, pomoćiće i u zadržavanju dobre linije.

„Tikvenik“ – Slatka pita od tikve, idealna za jesenje dane

Tikva ima kvalitete i voća i povrća istovremeno. To je čini idealnom za kombinacije sa drugim vrstama voća i povrća. Zimske sorte uključuju tikvice butternut, žira, delikatesa, bundeve, hubbard, kabocha i špagete. Tikvice i žuta tikvica – bilo s ravnim ili krivim peteljkama – smatraju se ljetnim tikvicama. 

U ovom periodu iskusne domaćice spremaju „tikvenik“ slatku pitu od tikve koju ukućani rado jedu.

Pročitajte: Sok od bundeve – Priprema se veoma jednostavno, a ukus je stvarno odličan

„Tikvenik“ pita

Sastojci:

  • 500 g kora za pitu
  • 500 g rendane tikve
  • 200 g šećera
  • 1 dl ulja
  • 2 vanilin šećera

Priprema:

  1. Napraviti fil od rendane tikve, šećera, ulja i vanile. Ovim filom premazati svaku koru, uviti koru i staviti u podmazan pleh. Jedan vanilin šećer posuti po uvijenom tikveniku.
  2. Peći u zagrejano rerni na 200 stepeni, dok ne dobije lijepu zlatnu boju. Kada se ispeče, izvaditi iz rerne, poprskati kapljicama vode i prekriti krpom da omekša. Po želji posuti prah šećerom.

Priprema biljaka za zimu – Korisni savjeti koji će ih sačuvati tokm zime

Većina nas tokom ljetnih mjeseci drži sobne biljke na terasi ili balkonu, naravno ukoliko to prostorni uslovi dozvoljavaju. I gotovo sve biljke će uživati u povlasticama otvorenog prostora i perioda dugog dana. Međutim, s padom temperatura dolazi vrijeme za njihov povratak u enterijer, posebno onih osjetljivijih vrsta koje ne smijete zaboraviti kao što su fikusi, šaflere, sukulenti i palme.

Da biste što bolje pripremili biljke za zimu i period mirovanja važno je znati nekoliko jednostavnih savjeta.

Obratite pažnju na noćne temperature, koje su obično niže od dnevnih, a samim tim i bolji pokazatelj kada unijeti biljke. Kada se one spuste ispod 15°C potrebno je vratiti biljke u enterijer. Ukoliko zakasnite i biljka doživi stres od hladnoće najprije će se to odraziti na listovima u vidu oštećenja.

Prije unošenja obavezno pregledajte i očistite biljke od starih i suvih listova. Obratite pažnju da li su biljke zdrave i bez štetočina, a ukoliko primijetite nešto od toga odmah preduzmite odgovarajuće mjere. Svakako će im prijati jedno tuširanje da bi se skinula sva prašina nakupljena na ljetovanju na balkonu. Potom nježnom krpicom posušite listove biljke ili pustite da se ocijedi višak vode. Kada ste sve to obavili biljke su spremne za pozicioniranje u prostor.

Bilo bi dobro prije stalne pozicije staviti ih pored prozora, odnosno izvora prirodne svjetlosti, kako bi se lakše pripremile na promjenu koja je uslijedila selidbom. Tako ćete ih pripremiti za dane u kojima neće biti toliko puno sunca i svjetlosti.

S obzirom na to da su biljke ušle u period mirovanja, što znači usporen ili čak zaustavljen rast, samim tim im je potrebna manja količina vode.

Pustite da se zemlja blago osuši i prije svakog zalijevanja opipajte je na par cm dubine. Ukoliko je suva zalijte biljku umjerenom količinom vode. Sukulentne biljke, kao što su kaktusi, čuvarkuće, krasule i slično, zalijevajte jednom mjesečno.

Faza mirovanja biljaka je posebno važna kada je u pitanju prihrana, imajte na umu da biljka ne raste i nema potrebe za dodatnim hranjivima, zato sačekajte proljeće. Isti slučaj je i s presađivanjem. Ukoliko dosad niste presadili biljke zima nije najbolje vrijeme za to.

Najveći neprijatelj biljaka je suv vazduh. Zbog sezone grijanja veliki problem su radijatori. Biljke udaljite od radijatora i obezbijedite im dodatni izvor vlage postavljajući posudice vode kraj saksija ili specijalnim ovlaživačem vazduha. Svakako je korisno povremeno i orošavati biljke. Ukoliko u stanu imate podno grijanje biljke odignite od poda.

Pobrinite se da svaka biljna vrsta ima odgovarajuću poziciju, zamiokulkas voli tamne i mračne prostore, fikusi svijetla mjesta bez propuha, sukulente stavite na svijetlo i sunčano mjesto, palme takođe, ali što dalje od radijatora. Paprat i sve tropske biljke maknite od prozora i vrata jer ne vole hladnoću.

I još jedan mali savjet – biljke nemojte držati u prostoriji koju tek povremeno ili uopšte ne zagrijavate (hodnik, spavaća soba, radna soba…) ili ih seliti iz prostorije u prostoriju, jer se dosta teško privikavaju na nove pozicije.

Najteži krompir od 1.540 grama uzgojio Radovan Tolimir

U Glamoču je danas održana 14. manifestacija „Dani glamočkog krompira“, a ovogodišnji najteži krompir od 1.540 grama uzgojio je Radovan Tolimir.

Iz Organizacionog odbora su naveli da je ova manifestacija od izuzetne važnosti budući da su poljoprivreda i uzgoj krompira mnogim porodicama u Glamoču jedini izvor prihoda.

Glamoč je nadaleko poznatom po uzgoju krompira, a težina jednog krompira uzgojenog na ovom području može da premaši i dva kilograma.

Boris Lukajić iz Organizacionog odbora manifestacije kaže da su za najbolje izlagače i učesnike dodijeljene nagrade.

– Najuređeniji poljoprivredni štand su imali Dragan Radić i Nenad Јarekula, dok je Udruženje žena `Žad` iz Glamoča imalo najuređeniji štand – rekao je Lukajić.

Na današnjoj manifestaciji u Glamoču posjetioci su imali priliku da posjete 32 štanda raznovrsnog sadržaja.

Osim brojnih izlagača iz Glamoča, štandove su izložili i poljoprivredni proizvođači iz susjednih opština, među kojima i porodica Pećanac iz Drvara koja se bavi preradom drenjina i pravi likere, rakiju, pekmez, slatko i sok od ovog voća.

U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupila su kulturno-umjetnička društva iz Glamoča i Drvara.

Generalni pokrovitelj „Dana glamočkog krompira“ je opština Glamoč.

U Šumadiji ubran neobičan plod paprike (FOTO)

Kraj oktobra je vrijeme kada se radovi u polju privode kraju, ali u plodnoj Šumadiji to nije slučaj.

Miholjsko leto koje nas je zadesilo pokazuje svoja nevjerovatna čuda.

Naime, vjerovatno ste bar jednom imali priliku da uberete dva ploda šljive na jednoj peteljci, ali da li ste videli dva ploda paprike koje uprkos veličini i težini drži jedna mala zadebljala peteljka.

Ovaj blizanački plod pronađen je na imanju Šećević u selu Banja nadomak Aranđelovca.
plod paprike
Foto: RINA

Njega zasada maline – Prije i poslije sađenja i u periodu plodonošenja

NJEGA ZASADA MALINE – Malina stvara veliki broj izdanaka po hektaru, a prinosi su visoki. Stoga njenoj njezi treba posvetiti punu pažnju, osobito u pogledu obezbjeđenja dovoljnih količina hranljivih materija, vode i svjetlosti.

U vezi sa starošću malinjaka postoje određene specifičnosti u njezi, pa će u ovom poglavlju biti riječi o njezi mladih zasada maline i njezi malinjaka u rodu.

Pročitajte: Priprema zemljišta za sadnju malina u trakama

NJEGA MLADOG ZASADA

Poslije sađenja treba svaku biljku maline prihraniti sa 20 do 30 g nitromonkala. Međuredna rastojanja u malinjaku valja oprašiti mašinama, a u redovima ručno. Narednog proljeća prazna mesta se popunjavaju zrelim ili zelenim izdancima. Njega maline u prvoj godini poslije sađenja sastoji se u redovnoj obradi, uništavanju korova, zalivanju (3-4 puta) i zaštiti mladih biljaka od bolesti i štetočina. Najvažnije je da se u prvoj godini razvije nekoliko jakih izdanaka, koji će u drugoj godini dati dobar rod.

Ako se posadi u novembru, malina već u prvoj godini može da donese rod, koji pokriva troškove proizvodnje. U toku prve godine u malinjaku se mogu gajiti potkulture kao što su grašak, pasulj, kupus, tikve, lubenice i drugo. Crveni patlidžan i krompir ne smiju se gajiti kao potkulture jer sa njih može da prijeđe na malinu verticilijum.

Pročitajte: Sadnja malina u jesen – Određivanje redova i razmaka

NJEGA ZASADA U PERIODU PLODONOŠENJA

Njega maline u rodu počinje rano u proljeće druge godine po sađenju i traje sve dok su maline produktivne, tj. 10—15 godina, što zavisi od sorte, prirodnih uslova i primijenjene
agrotehnike.

U periodu rodnosti malinjaka primjenjuju se ove agrotehničke mjere: obrada zemljišta, uništavanje korova herbicidima, đubrenje, navodnjavanje, orezivanje i zaštita od nepovoljnih meteoroloških činilaca. Svrha svih ovih mjera je da se obrazuje dovoljan broj snažnih, rodnih izdanaka, koji su u stanju da obezbijede visok prinos i dobar kvalitet plodova.

Literatura: Jagodasto voće – Staniša A. Paunović, Petar D. Mišić, Asen S. Stančević