Naslovnica Blog Stranica 193

Zdrave biljke koje mogu da zamijene kafu

Agrosavjet
-
0
Zdrave biljke koje mogu da zamijene kafu

Kafa nam je osnovni, jutarnji izvor energije i mnogi od nas dan započinju ovim ritualom.

Međutim, sve su popularnije različite zamjene za tradicionalnu kafu. Kako prenosi RTS, uglavnom se to odnosi na prirodne, biljne napitke.

„Biljke sa lepim imenima sugerišu lekovitost, lepo je početi dan sa čajem. Lepo je popiti čaj od miloduha, koprive, ali sa ruzmarinom i žalfijom treba biti oprezan zbog visokog pritiska. Preporučljiva je i nana. Te biljke sadrže esencijalne materije koje nas razbuđuju, a ne sadrže kofein“, rekao je narodni travar i novinar Momčilo Antonijević.

Napominje da zeleni čaj sadrži kofein, ali je zdrav, pa ko želi da izbaci kafu može da pređe na ispijanje zelenog čaja ujutro. Zeleni čaj je ljekovitiji od crnog. Može da se kombinuje sa đumbirom, jasminom, nanom. Pije se poslije sedam do osam minuta stajanja.

Tu su još i cikorija, vodopija ili konjogriz u našoj tradicionalnoj medicini koriste kao zamjena za kafu, odnosno, korijen biljke.

Poznati naziv za tu zamjenu je „divka“. Takva zamjena za kafu je bogata inulinom koji hrani pozitivne bakterije u crijevima.

Ipak, kako travar upozorava, ne treba da je uzimaju trudnice ili ljudi sa bolesnom žuči.

Znate li kako izgleda kalendar dozrijevanja voća?

Agrosavjet
-
0
Znate li kako izgleda kalendar dozrijevanja voća?

Prema nekim anketama tek svaka deseta osoba zna kada je sezona dozrijevanja voća pa je stoga vrlo važno da ponovimo kako izgleda kalendar dozrijevanja voća.

Već nam je poznato da je najbolji i najsigurniji način kako izbjeći voće iz sumnjivih izvora znati kako izgleda kalendar dozrijevanja voća u kraju u kojem živite. Mnoge vrste voća nam dolaze iz uvoza, uzgojene su u plastenicima, a mnoge vrste  su i GMO. Jedini savjet u borbi protiv nezdravih namirnica je da uvijek kupujete i konzumirate one sezonske, odnosno ono povrće i voće koje u kraju u kojem se nalazite sazrijeva u određeno vrijeme godine.

Za svaku vrstu i sortu voća i povrća karakteristični su procesi rasta, zrenja i dozrijevanja. To su različite faze u razvoju plodova, a u svakoj od njih se odvijaju određeni procesi koji se različito manifestiraju na svojstva voća i povrća.

Pročitajte još: Kako da sačuvate voće i povrće od truljenja

Kako u supermarketima možemo tokom cijele godine kupiti većinu voća i povrća tako sve manje ljudi zna koje voće i povrće je karakteristično za pojedino godišnje razdoblje.

Stoga evo kako izgleda kalendar dozrijevanja voća za veći dio regije Balkanskog poluostrva.

U maju dozrijevaju: jagode i trešnja.

Jun: jabuka, trešnja, višnja, breskva, marelica, nektarina, jagode, lubenica.

Jul: smokva, jabuka, kruška, trešnja, višnja, breskva, nektarina, marelica, bobičasto voće, lubenica, grožđe, šljiva, dinja.

Avgust:  smokva, jabuka, šljiva, kruška, breskva, marelica, bobičasto voće, lubenica, grožđe, lješnjak, limun, dinja.

Septembar:  jabuka, šljiva, kruška, grožđe, dunja, mandarina, kesten, orah, lješnjak, limun, nar.

Oktobar: kruška, jabuka, dunja, mandarina, kesten, orah, lješnjak, limun, nar.

Napomena: Kalendar dozrijevanja voća u na ovom području ne uključuje zimske mjesece od novembra – maja, oni su izostavljeni, a u  to vrijeme sezona je zimnice pripremljene od voća i povrća (voćnih pripravaka poput džema i pekmeza…) te voća koje je prikladno uskladišteno nakon berbe.

Jesenje đubrenje šljive

Agrosavjet
-
0
Jesenje đubrenje šljive

Jesenje đubrenje šljive je obavezna mjera koju bi trebalo obavljati svake godine. Đubrenje se obavlja poslije opadanja lišća i ulaska voćki u period mirovanja.

Đubri se sa sa mineralnim i organskim đubrivima. Količine đubriva i formulacije najbolje je odrediti kombinovanjem agrohemijske analize zemljišta i vizuelnim stanjem zasada, odnosno, rodnim potencijalom za sljedeću godinu, porastom i brojem ljetorasta. Od hranljivih materija šljivi je najbitniji sadržaj kalijuma (K) u zemljištu i prilikom određivanja formulacije NPK đubriva prednost davati đubrivima sa povećanim sadržajem kalijuma.

Sadržaj lakopristupačnog oblika kalijuma u 100 grama vazdušno suve zemlje na dubini od 0 do 40 cm trebalo bi da bude minimalno 20 mg/100 g. zemlje. Cilj đubrenja na zemljištima koja imaju optimalan sadržaj osnovnih hraniva je održavanje tog sadržaja, a u obzir prilikom određivanja količina se uzima gubitak hraniva koje voćke iskoriste za prinos i za vegetativan porast, prelazak hraniva u nepristupačne oblike i gubitak ispiranjem u dublje slojeve zemljišta.

Podaci za iznošenje hraniva iz zemljišta za prinos od 25 t/ha šljive su 80-100kg/ha azota, 20-50 kg/ha fosfora, 100-150 kg/ha kalijuma iz zemljišta što odgovara količini od 400 do 500 kg/ha NPK 6:12:24 ili 8:16:24 uz proljećnu prihranu sa 250 do 350 kg/ha KAN-a.

U zasadima gdje je sadržaj kalijuma minimalan ili ukoliko se vizuelnim pregledom ustanovi slabiji porast ljetorasta, manji broj cvijetnih pupoljaka ili su mlađi zasadi koji slabije napreduju potrebno je povećati količine NPK đubriva kako bi se podigao sadržaj kalijuma u zemljištu, a pojačanom prihranom azotnim đubrivima uticati na bujnost voćki.

Pročitajte još: Đubrenje voćaka prije zasnivanja zasada

Količinu potrebnih azotnih đubriva za đubrenje zasada u rodu podijeliti na dve ili tri prihrane – prvu obaviti pred cvjetanje, a drugu u prvoj polovini maja. Ukoliko se radi o sortama šljive osjetljivim na virus šarke (požegača ili čačanska rodna) druga ili treća prihrana može se obaviti krajem maja. Razbacano azotno đubrivo je najbolje dopunskom obradom tanjiranjem ili freziranjem unijeti u zemljište, a u ekstenzivnim uslovima gdje je nedostupna obrada đubrivo razbacati pred kišu. Ukupne količine KAN-a po stablu su od 500 gr do 1 kg koje treba podijeliti na dve ili tri prihrane.

Nedostatak fosfora je često povezan sa povećanom kiselosti zemljišta pa je kalcifikacija korisna mjera kojom se utiče na povećanje sadržaja lako pristupačnog fosfora. Potrebne količine krečnog materijala razbacati po cijeloj površini pa obradom unijeti u zemljište.

Ukoliko se pored NPK đubriva koristi zgoreli goveđi ili ovčiji stajnjak, količine NPK đubriva se mogu smanjiti jer pored popravke strukture i karakteristika zemljišta sa 10 t/ha goveđeg stajnjaka u zemljište se unosi oko 50 kg azota, 30 kg fosfora i 60 kg kalijuma. Stajnjak se iskorišćava 3 do 4 godine, a prve godine se iskoristi oko 50%.

U zasadu šljive u punoj rodnosti NPK đubrivo i stajnjak ne razbacivati uz deblo već nešto šire od projekcije krošnje ili po cijeloj površini ukoliko je manji međuredni razmak. Odmah poslije razbacivanja osnovnom obradom đubrivo unijeti u zemljište.

Kako sačuvati povrće tokom zime

Agrosavjet
-
0
Kako sačuvati povrće tokom zime

Mjesto na kojem će se preko zime povrće čuvati treba da je ušuškano, da u njemu temperatura ne padne ispod nule, kako ne bi smrzlo.

Takođe, temperatura u prostorijama ne treba da je visoka, jer se održavanjem niskih temperatura smanjuje gubitak vlage i sprječava uvenuće povrća, usporava razvoj mikroorganizama koji izazivaju trulež i smanjuje se sinteza etilena, koji utiče na kvalitet uskladištenog povrća. Etilen upijaju kupusnjače, lisnato povrće, pasulj, šargarepa, paprike, krastavac, pa ovo povrće treba čuvati dalje od plodova koji emituju etilen-dinje, paradajz, i voće. Krompiru i luku etilen pomaže da ne proklijaju, pa ih treba skladištiti u blizini povrća koje emituje etilen.

Korjenasto povrće treba čuvati u vertikalnom položaju. Šargarepa se čuva u sanducima s vlažnim pijeskom poređana, da se plodovi ne dodiruju. Čuvaju se samo potpuno zdravi korenovi, s lišćem skraćenim blizu glave. Velika plastična kanta ili bure mogu da se ukopaju u zemlju i napune šargarepom po sistemu: red vlažnog peska, red korena. Na vrhu se poklopi , pokrije slamom i zemljom. Na isti način s može čuvati celer, peršun paškanat. Cveklu staviti u kutije sa vlažnim pijeskom, ili piljevinom. Ređaju se korijenovi da se ne dodiruju i proveravaju i odstranjuju korijenovi koji su počeli da propadaju.

Kupus se može čuvatiu plitkim jamama koje su poduprte štapovima ili daskama i prekrivene slamom, pa ceradom. Prvo se iskopa plitka jama i u nju s korijenom postave glavice tako da korijen bude okrenut ka dnu jame. Zatim se napravi okvir od dasaka ili štapova, pa okolo nanese zemlja, pokrije se daskom i sve dobro pokrije slamom pa ceradom.

Pročitajte: Pravilno skladištenje produžava vrijeme čuvanja krompira

Krompir, ako nije u trapu, a čuva se u đakovima ili velikim sanducima ili u većoj gomili, rasut po betonskom podu, treba ušuškati, da se nebi smrznuo i češće ga pregledati i miješati, da ne bi izbijale klice.

Pasulj prije skladištenja treba osušiti na suncu uz redovno miješanje, staviti ga u platnene vreće, par dana držati u zamrzivaču da bi se uništio žižak, zatim svaku vreću otvoriti, u nju ubaciti list –dva oraha i objesiti u ostavu, ili šupu.

Luk je najbolje uplesti u vence ili ga staviti u manje mrežaste vreće i okačiti na prozračno i suvo mjesto u šupi u kojoj neće smrznuti.

Plodovi zelenog paradajza koji su počeli da menjaju boju, a koje su obrani u oktobru staviti u gajbice, često pregledati, uklanjati oboljele, a gajbice približiti dijelu u kojem se čuva voće, jer ono emituje više etilena pa će i paradajz brže sazreti.

Najčešće rase svinja koje se koriste za uzgoj kod nas

Agrosavjet
-
0
Najčešće rase svinja koje se koriste za uzgoj kod nas

Svinjartvo je grana stočarstva koja je prilično zastupljena u regiji, odnosno, veliki broj domaćinstava se bavi upravo ovom granom stočarstva. Svinjsko meso je dosta traženo u prehrambenoj industriji, te ljudi smatraju da je ovaj posao isplativ, zbog čega ulaze u posao sa gajenjem svinja. Svinje su najplodnije domaće životnje, te se sa aspekta isplativnosti u pogledu prodaje mladih prasadi ovaj biznis isplati. Ukoliko ste i vi razmišljali o uzgoju svinja u svom domaćinstvu, predstavljamo vam rase svinja koje se najčešće gaje u Srbiji i koje su njihove specifičnosti.

Njemački landras

Rasa svinje nastala u Njemačkoj, koja se pokazali pogodnom za ukrštanje radi poboljšanja opštih karakteristika svinja u Njemačkoj. Pored ovog soja, postoji i drugi soj pod nazivom njemački landras B, koji je kategorički odvojen od prvog soja. Ovu rasu svinja odlikuje veliki reproduktivni kapacitet, a što se tiče drugih karakteristika, ovu vrstu karakteriše visok stepen mesnatosti.

Danski landras

Ova rasa je nastala u Danskoj, ukrštanjem domaće danske svinje i velikog jorkšira. Danski landras spada u srednje do velike svinje, sa odličnim procentom mesnatosti. Kao i njemački landras, i ova rasa je poznata po izuzetnoj plodnosti i majčinskim osobinama. Krmača ove vrste prasi prosječno 12 prasadi u leglu sa kilažom 1,2 – 1,3 kg, koji se brzo razvijaju. U dobrim uslovima odgajivanja, ova vrsta svinja daje odlične rezultate, no, treba imati na umu da u lošijim životnim uslovima teško opstaje ili bar ne daje svoj pun kapacitet.

Pročitajte: Zašto dolazi do naglih uginuća u tovu svinja

Veliki jorkšir

Ova rasa svinja vodi porijeklo iz Britanije. Zbog svojih odličnih tovnih svojstava, ova plemenita rasa se smatra jednom od najboljih na svijetu. Veliki jorkšir je jake, krupne građe, pogotovo zadnji dio tela, sa jakom mišićnom masu u prijedelu buta i plećki, zbog čega ih karakteriše visok randman. Što se plodnosti tiče, slična je sa prethodnim, budući da joj je prosjek 10-12 prasadi. Pogodna je za produženi tov do 150 kg. Ima izuzetan kvalitet mesa i dobru klaničnu vrijednost.

Pijetren

Ova rasa svinja je nastala u Belgiji, i to ukrštanjem engleskog jorkšira i belgijskog landrasa. Što se izgleda tiče, ova svinja je srednje veličine, dobro razvijena, a tijelo joj je pokriveno karakterističnim crnim prugama. Dosta se koristi za ukrštanje sa drugim rasama svinja budući da je veoma mesnata. Plodnost je prosječna, nešto manje od prethodnih – oprasi oko 9 prasadi kilaže od oko 1,3 kg. Ova rasa svinja je osjetljiva na stres od kojeg može doći do pojave stres sindroma svinja, zbog čega bi trebalo da se odgaja u dobrim uslovima.

Mangulica

Mangulica je rasa koja spada u autohtone na ovim prostorima. Mangulica nosi naziv i “vunasta svinja” budući da ima duge kovrdžave čekinje koje je izdvajaju od ostalih rasa. Ova rasa spada među one slabijeg proizvodnog kapaciteta, te najlješće u prosjeku oprasi oko 5 prasadi. Mangulica može da naraste do težine od 150 kg. Spada u masnije rase, budući da njeno meso odlikuje veći sadržaj masti.

Kinoa – super namirnica koju hitno treba uvesti u ishranu

Agrosavjet
-
0
Kinoa – super namirnica koju hitno treba uvesti u ishranu

Kinoa vodi poreklo iz Južne Amerike i tretira se kao super hrana već hiljadama godina. Civilizacija Inka je kinou nazivala majkom svih žitarica.

Kinoa je se često svrstava u žitarice, ali ona zaista to nije. Ova biljka pripada grupi pseudo žitarica zbog svojih nutritivnih vrijednosti, načina pripreme i konzumacije koji se podudaraju sa karakteristikama žitarica. Međutim, kinoa pripada porodici trava, a u ovoj porodici nalaze se još i biljke poput blitve, cvkekla i spanać. Ukoliko želite da što bolje razumete kinou prije svega se morate informisati o njenoj nutritivnoj vrijednosti i ispravnim načinima prpreme ove zdrave trave koja može donijeti izuzetne benefite ukoliko je uvrstite u svoj način ishrane.

Kako izgleda biljka?

Biljka kinoe može da naraste i do 2 metra, sastoji se od crveno zelenih listova i cvjetova koji formiraju grozdove. Iz cvjetova se dobijaju sjemenke koje su kada biljka sazri zapravo osnovni produkt. Sjemenke dolaze u različitim bojama, a najčešće su žute, međutim postoje i narandžaste, roze, crvene, crne i ljubičaste sorte kinoe.

Nutritivne vrijednosti

Kinoa je super hrana koja je bogata minerialima, mastima i proteinima. Porcija kuvane kinoe od 100 grama, sadrži oko 6,07 grama masti, a samo 0.8 g odnosi se na zasićene masne kiseline. U 100 g sirove kinoe može se naći 14.2 g proteina. Ova biljka bogata je aminokiselinama i u njoj se može naći svih devet osnovnih aminokiselina, među kojima se posebno izdvajaju lizin, metionin i cistein. Lizin je važan sastojak za rast i oporavak tkiva, metionin je zadužen za sintezu proteina dok cistein učestvuje u enzimskim reakcijama.

Pročitajte: Koje biljke mogu da zamijene meso?

Kako se priprema kinoa?

Kuvanje kinoe podrazumijeva jednostavan proces koji ne traje dugo. Prvi korak se odnosi na pranje zrnevlja kinoe a predlog je da se ono opere pod tekućom vodom veoma temeljno. Zatim u čistu šerpu sipajte zrnevlje kinou i dodajte vodu. Važno je da odnos između vode i kinoe u šerpi bude 2:1. Koliko se dugo kuva kinoa zavisi najviše od jačine ringli i temeperature koja je podešena na njima, ali optimalno vrijeme kuvanja ove namirnice iznosi 15 do 20 minuta na slaboj vatri. Zrnevlje se tokom kuvanja povećava i do četiri puta pa je neophodno imati na umu ovu činjecu tokom izbora šerpe.

Benefiti po zdravlje

Konzumiranje kinoe se često preporučuje pacijentima sa najrazličitijim zdravstvenim tegobama s obzirom na sve korisne sastojke koje ova namirnica sadrži. Dodavanje kinoe ishrani može pozitivno da utiče na regulisanje holesterola i tjelesne težine, kao i na kontrolisanje krvnog pritiska. Takođe je konzumiranje kinoe može da dovodi do smanjenja rizika od dijabetesa.

Preporuka za osobe koje pate od povišenog holesterola je da smanje unos životinjskih proteina, a kinoa je idealan zamjenik za ovu vrstu proteina. Još jedna pozitivna osobina kinoe je što sadrži visoku koncetraciju vlakana koji pomiješani sa žučnom kiselinom luče materije koje utiču na snižavanje lošeg holesterola. Ova namirnica bogata je kalijumom, a ovaj element izuzetno pozitivno utiče na krvni pritisak. Upravo postojanje kalijuma u organizmu održava zdravu ravnotežu natrijuma u njemu, a čim je ovaj balans uspostavljen dolazi do smanjivanja krvnog pritiska. Visok nivo proteina i vlakana koje kinoa sadži našem tijelu daju dovoljno energije, ali i održavaju utisak sitosti pa na taj način sprječavaju nalete gladi koji su česti – posebno prilikom dijete. Veliki broj vlakana koji kinoa sadrži ima još jednu veoma bitnu ulogu koja se odnosi na regulaciju probave. Za kontrolu šećera u krvi takođe su zadužena vlakna koja sadrži kinoa.

Dijeta sa kinoom

Prijedlog nutricionista je da u svoj dijetalni meni uvrstite integralnu kinou ukoliko želite da vidite rezultate pravilne ishrane. Ova namirnica je posebno interesantna jer se priprema veoma jednostavno i brzo, a možete je koristiti tokom trajanje cijele dijete. Za pripremu integralne kinoe potrebno je izdvojiti svega 20 do 30 minuta, a benefiti se odnose na ogromnu količinu energije koju ova namirnica daje organizmu i produženi osećaj sitosti koji je uvijek važan faktor tokom svake dijete. Da bi upotreba kinoe u ishrani imala povoljan uticaj na vaše zdravlje i proces mršavljenja važno je i znati na koji način da iskoritite ovu namirnicu i kojim receptima da je dodate kao ključni sastojak.

 

Koje vrste voća se mogu gajiti bez prskanja?

Agrosavjet
-
0
Koje vrste voća se mogu gajiti bez prskanja?

U vremenu kad gotovo da nema proizvoda koji nisu prskani nekim pesticidima, mnogi se okreću organskoj proizvodnji ukoliko imaju uslova. Ljudi koji žive na selu su u ogromnoj prednosti budući da imaju površine na kojima mogu zasaditi brojne vrste voća i povrća i tako biti sigurni da jedu zdravo, što svojim rukama uberu. Ipak, čak i kada i ti ljudi su u dilemi koje voćke mogu posaditi i njegovati bez prskanja, kako bi plod bio potpuno zdrav za konzumaciju. Predstavljamo vam koje se to vrste voća mogu gajiti bez prskanja.

Mogućnosti gajenja voćaka bez prskanja

Mogućnost gajenja voćaka sa ili bez prskanja zavisi od sistema gajenja, vrste, sorte i podloge voćaka. Gajenje nekih voćaka bez prskanja moguće je na okućnicama i na manjim površinama, dok je plantažno gajenje voćaka nemoguće bez upotrebe pesticida. Mali je broj vrsta voćaka koje mogu da se gaje bez prskanja.

Uglavnom se bez prskanja mogu gajiti jagodaste vrste, kao što su: aronija, ribizla, ogrozd i aktinidija, a u manjem stepenu malina i kupina. Takođe, stare autohtone sorte jabuke i kruške mogu da se gaje bez prskanja na manjim površinama. Važno je napomenuti da su sorte koje se gaje na generativnim podlogama otpornije prema patogenima u odnosu na one koje se gaje na vegetativnim podlogama. Voćke koje se gaje na većem razmaku sadnje su takođe otpornije prema patogenima u odnosu na one koje se gaje u gušćem sklopu.

Pročitajte: Plava trulež uskladištenih plodova jabuke

Možda nije idealno, ali nije nemoguće

Važno je da ljudi znaju da je gajenje voća bez prskanja hemikalijama ipak moguće, iako se o tome slabo govori. Svako ko želi da posadi voćku i od nje dobije potpuno zdrav plod samo uz zalivanje i orezivanje, bez prskanja pesticidima kako bi opstala, to može i da učini. Postoje određena iskustva da su ljudi koristili čaj od koprive kako bi svoje je više moguće zaštititi voće od štetočina, kao i da su miješali svježe ubranu koprivu potopljenu u vodi sa bijelim lukom, čime se dobija prirodno sredstvo za zaštitu voća.

Pročitajte: Kako da napravite tečno organsko đubrivo od koprive

Ograničavajuće okolnosti su te da, nažalost, nisu sve vrste voća toliko otporne da mogu preživiti bez prskanja hemikalijama, ali barem možemo jesti potpuno zdrave ove koje mogu.

Jabuke su najpogodnije za gajenje bez prskanja hemikalijama zbog svoje otpornosti na razne bolesti, a zatim i sve ostale koje smo gore naveli. Vrste jabuka koje su se najbolje pokazale pri gajenju bez prskanja su: budimka, kolačarka, šumatovka, petrovača, kožara, parenika, čepocvetka. Pored jabuka, i kruške mogu relativno lijepo sazreti bez ikakvih hemijskih supstanci koje im pomažu razvoj, ali neminovno utiču na to da krajnji plod i ne bude baš sasvim zdrav. Kruške koje uspijevaju bez prskanja su karamanke, ječmenke, žutice, i mnoge druge.

Pročitajte: Kompostni čaj za kontrolu biljnih bolesti i kao đubrivo /RECEPTI/

Prinosi manji, ali potpuno zdravi

Svako ko se odlučio na proizvodnju voća bez prskanja dobro zna da ga očekuje manji prinos. Jednostavno, voćke mnogo uspješnije sazrijevaju i rađaju kada imaju određenu zaštitu u vidu pesticida. Kod voćaka koje se ne prskaju prinosi su značajno manji i neujednačeni po godinama, sklone su alternativnom rađanju, plodovi su im sitniji, lošijeg kvaliteta, slabije se čuvaju i uglavnom se više koriste za preradu, nego za potrošnju u svježem stanju. Međutim, ovakvi plodovi su izuzetno zdravi za ljudsku ishranu.

 

 

Krečenje voćnjaka, ZAŠTO?

Agrosavjet
-
0
Krečenje voćnjaka, ZAŠTO?

U našim kontinentalnim uslovima u jesen, tokom zime i proljeća često dolazi do sunčanih dana koje prate hladne noći i jutarnji mrazevi.

Nakon niskih noćnih temperatura, jutarnje i dnevne zrake sunca naglo zagrijavaju debla voćaka koje su tamne boje te time i dodatno privlače svjetlost.

Zbog toga dolazi do širenja dubljih dijelova tkiva a koje ne prati širenje kore, te dolazi do pucanja iste. Tkivo koje se nalazi između kore i drveta, a služi za sprovođenje hranjivih tvari biva povređeno te nastaju rane koje napadaju patogene gljive.

Pročitajte: Krečenje drveća u jesen: Kako zaštititi voćke i pravi recept za kreč masu

Da bi se spriječilo naglo zagrijavanje, a time i pucanje kore, debla voćaka se premazuju krečom i to u jesen, ali bi se i na proljeće trebao ponoviti cijeli postupak kako padavine u proljeće ne bi saprale smjesu sa već okrečenih voćaka u jesen. Krečenje treba obavljati kada je temperatura iznad 0°C po suvom i sunčanom vremenu. Takođe uloga krečenja  voćaka ogleda se i u tome da krečenje usporava kretanje sokova te voćkama odlaže početak vegetacije što može pomoći u izbjegavanju ranih proljećnih mrazeva.

Ova mjera najviše efekta ima kod koštičavog voća (kajsije, šljive i višnje). Recept za smjesu se sastoji od 5 kg gašenog kreča, 200 gr sumpora, 200 gr plavog kamena ili drugog bakrenog preparata i 0,5 kg kuhinjske soli, te 10 l vode.

Pročitajte: Krečenje stabla voća – Test termalnom kamerom!

Dodaje se voda po potrebi da smjesa bude lako maziva te se smjesa pusti da odstoji do idućeg dana kada premazujemo deblo četkom ili valjkom. Uloga kreča je ta da svojom bojom odbija svijetlost, sumpora i bakra da odbijaju štetnike i uništavaju štetne gljivice na kori a sol daje dobru ljepljivost cijeloj smjesi. Debla treba premazati od zemlje pa sve do prvih skeletnih grana. Mlade voćke kao i neke kao i neke voćne vrste kao što je kajsija poželjno je premazati i gornje dijelove, odnosno razgranjenja, 20-30 cm od prvog grananja grana.

Kako se pravilno čuva krompir da ne proklija i traje mjesecima

Agrosavjet
-
0
Kako se pravilno čuva krompir da ne proklija i traje mjesecima

Krompir je jedna od namirnica koju svi vole, koristi se u kuhinji skoro svakodnevno, a najboje od svega je što se može čuvati nedjeljama ili čak mjesecima. Međutim, dok je krompir prilično otporan, postoje ispravni i pogrešni načini za njegovo čuvanje kako bi mu produžili rok trajanja.

Svježi krompir koji se čuva u idealnim uslovima može da traje nekoliko mjeseci. Ako se krompir skladišti na temperaturi iznad 13°C, brže će dehidrirati, što će mu smanjiti rok trajanja, ali čak i pod uslovima koji nisu idealni, držaće se nekoliko nedjelja, piše Insider, a prenosi Večernji list.

Odaberite dobar krompir

Skladištenje krompira počinje u supermarketu ili na pijaci. Potražite krompire bez posjekotina, tamnih mrlja ili mekih mrlja.

Trebalo bi da imaju ujednačenu teksturu s minimalnim plitkim udubljenjima i bez zelenila. Krompir s mrljama brže se kvari u skladištu.

Iako bi moglo biti primamljivo da operete krompir prije skladištenja, oduprite se porivu. Vlaga se lako može zarobiti na koži krompira i stvoriti previše vlažno okruženje, uzrokujući buđ i brže starenje. Čuvajte ih takve kakve jesu i perite tek kada su spremni za upotrebu.

Pročitajte: Za ivanjički krompir kažu da je najkvalitetniji – evo zašto

Stavite krompir u korpu ili džak

Jedan ključ za očuvanje svježeg krompira je pravilna cirkulacija vazduha. Krompir se često prodaje u mrežastom džaku koja omogućuje ulazak i izlazak vazduha, pa ako ste ga tako kupili – u džaku ga i čuvajte.

Ako ste ga donijeli u plastičnoj kesi, preporučuje se da ga prebacite u rupičastu korpu ili posudu kako bi vazduh cirkulisao oko krompira. Otvorena papirna kesa će takođe poslužiti.

Pronađite hladno, tamno mjesto

Krompir se uzgaja pod zemljom i voli uslove što bliže tome – u tamnom i hladnom. Optimalna temperatura za skladištenje krompira je između 7°C i 13°C, tako da je podrum idealan. Držite krompire na najmračnijem i najhladnijem mjestu, ali bez obzira na sve, nemojte ga čuvati u frižideru.

Pročitajte: Loše komšije: Krompir i luk nikad ne čuvajte zajedno, evo zašto!

Rotirajte svoju zalihu

Svaki put kad posegnete za krompirom, provjerite svoju zalihu i okrenite ga kako biste spriječili da se naprave udubljenja. Pogledajte da li ima krompira koji počinju da se kvare i iskoristite ih, stavljajući novije krompire na dno.

Čime je najbolje zaštititi povrće od niskih temperatura?

Agrosavjet
-
0
Čime je najbolje zaštititi povrće od niskih temperatura?

Iako je sredina novembra i temperature još nisu blizu nule, vrijeme je da razmišljamo čime i kako zaštititi povrtnice od utjecaja niskih temperatura. Iz dosadašnje prakse najboljim se pokazala agrotekstilna folija.

Agrotekstilna folija ili agril, koju zbog fine strukture vlakana poljoprivredni proizvođači od milja nazivaju i „paučinom“, velika je pomoć proizvođačima i hobistima u zaštiti osjetljivih kultura. Ima presudan značaj u proizvodnji povrća tijekom hladnih zimskih dana.

Naime, navedena folija više nego učinkovito štiti tek posijane i posađene biljčice od štetnih zimskih temperatura te je od velike pomoći poljoprivrednim proizvođačima. Osim za povrće, agrotekstilna folija se koristi i u zaštiti agruma i drugih osjetljivih voćaka od utjecaja niskih temperatura.

Pročitajte: Koje je najprofitabilnije povrće za uzgoj tokom zime?

Način postavljanja agrotekstila

Iako se na većim površinama agrotekstilna folija obično postavlja posebnim strojevima, na manjim površinama se to uglavnom radi ručno. Postupak je vrlo jednostavan jer je dovoljno agrilom prekriti biljke, nakon čega se zbog mogućeg jačeg vjetra, njegovi krajevi dobro i učvrste.

U praksi se obićno agrotekstil učvrsti tako što se po njegovim rubnim dijelovima strojno ili ručno nanese malo veći sloj zemlje, a to se pokazalo više nego učinkovitim. Međutim, način postavljanja i napinjana folije ovisit će i od same uzgajane biljke te od faze razvoja u kojoj se uzgajana biljka nalazi.

Zato se, razumljivo, rubovi folije jače i napinju uz tlo kada će agril biti prisutan samo za vrijeme klijanja i nicanja, dok se obično u Hercegovini tijekom uzgoja salate ili blitve folija uopće ne skida nego je prisutna gotovo cijelo vrijeme uzgoja. U tom slučaju rubovi agrotekstila se malo popuštaju a sve kako bi uzgajana biljka, u ovom slučaju salata ili blitva, imala prostora za normalan rast u visinu.

Pročitajte: Proizvodnja mrkve u zatvorenom prostoru

Može li se povrće nesmetano uzgajati ispod agrila?

Praksa je pokazala kako se povrće bez većih poteškoća može uzgajati ispod agrotekstilne folije jer je ona propusna za zrak, sunčevu svjetlost i kišu. Dakle, treba biti svjestan činjenice kako navedenu foliju nije potrebno uklanjati sve do berbe iz razloga što pri kišenju ili zalijevanju kapi vode preko mikropora na tkanini polako prolaze i ravnomjerno zalijevaju biljke i tlo.

Čak se nakon toga tlo postupno suši pa se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica. Osim toga, zbog postupnog isparavanja vode kroz mikropore na tkanini se ne stvara ni kondenzat. Treba znati i da se zadržavanjem vode u mikroporama agrila, pri padu temperature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se ispod paučinaste tkanine temperatura dalje snižava.

Zanimljiv je podatak kako se ispod bijelog agrotekstila tlo danju manje zagrijava a noću sporije hladi, čime su u znatnijoj mjeri umanjena štetna djelovanja koja uzrokuju temperaturna kolebanja.

I na kraju, ne smijemo zanemariti i činjenicu kako agril štiti biljke od udaraca jače kiše premda umanjuje i udarce od eventualnih naleta tuče.

1...192193194...1.011Stranica 193 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia