Naslovnica Blog Stranica 166

Kako da odaberete najbolju sortu krompira za svoje potrebe

Postoje različite vrste krompira, koje su rezultat nekoliko vijekova selektivnog uzgoja. Po boji kore krompiri se dijele na bijele, crvene i žute. Druga podjela je prema dužini vegetacije, pa se tako razlikuju rane sorte (od 60 do 80 dana) poput Kleopatre i Jerle (Jaerla), srednje rane sorte (od 80 do 100 dana) kao što je Monalisa, srednje kasne (od 100 do 120 dana) u koje spadaju Desire i Kondor, i kasne sorte (do 150 dana) poput Agrije. Sorte s ranom vegetacijom se uglavnom koriste kao svježe povrće, dok se kasne vrste ostavljaju na čuvanje.

Prema načinu upotrebe krompira, razlikujemo stone, koje se koriste u ishrani, industrijske, koje sadrže 18% i više skroba, stočne, i univerzalne sorte. Iako se u svijetu gaji preko 5.000 različitih vrsta i sorti krompira, izdvajamo neke od najrasprostranjenijih.

Sorte krompira

Anais

Spada u najranije vrste krompira koje su dostupne na tržištu, tako da se često karakteriše kao najpopularniji proljećni i ljetnji krompir u Evropi. Krompiri ove sorte su tvrdi, okruglog ili ovalnog oblika, a kora i meso im je žute boje.

Tiamo

Ova sorta pripada ranim vrstama krompira, sa dužinom vegetacije od 90 dana. Krtole su duguljaste i ovalne, s crvenom korom i mesom žute boje. U pitanju je krompir vlažne, voštane strukture, koji je i prilično tvrd. Obično se jede kao mladi krompir i pogodan je za kuvanje i pečenje.

Pročitajte: Sjetva MLADOG KROMPIRA – Posijte ga U MARTU, a vadite u JUNU

Red Scarlet

Još jedna rana sorta koja se jede kao mladi krompir i veoma je rasprostranjena u našim predjelima. Daje dobre prinose, a krtole su duguljaste, ovalne i imaju crvenu koru, sa žutim mesom. Pogodan je za kuvanje i s korom, a često se i upotrebljava za pravljenje krompir salate.

Jaerla

Pripada ranim vrstama krompira, te se nerijetko kupuje i kao mladi krompir. Odlikuju je krupne, okrugle krtole sa žutom korom i svijetložutim mesom. U pitanju je veoma prinosna sorta, koja dobro podnosi mraz, s niskim do veoma niskim sadržajem suve materije.

Kleopatra

U pitanju je rana sorta krompira, s krtolama koje su ovalnog oblika i blijedožutog mesa. Biljka ove sorte ima svijetle, crveno-ljubičaste cvjetove. Veoma je pogodna za preradu u čips i pomfrit.

Monalisa

Pripada srednje ranim vrstama. Krtole su duge, ovalne i glatke, a meso žuto. Često se upotrebljava, jer je pogodna za pečenje u rerni ili kao dodatak salatama.

Liseta

Spada u srednje rane sorte, s vegetativnim periodom od 95 do 100 dana. Krtole su krupnije, ovalne i duguljaste, sa svijetložutom korom i mesom. Obično se javlja 12 krtola po biljci, a pogodna je za uzgajanje na raznim podnebljima, jer dobro podnosi sve vremenske uslove i sušu. S obzirom na voštanu, vlažnu strukturu i prilično tvrdo meso, posebno je pogodna vrsta za pečenje u pećnici i pravljenje pomfrita. Takođe, može i da se duže čuva za zimnicu.

Pročitajte: Kalendar radova u krompirištu

Desire

Desire spada u srednje kasne sorte i veoma je adaptivna. Krtole su ovalne, dugačke, s korom crvenkaste boje, dok je meso svijetložuto. Veoma otporna na sušne uslove. Često se koristi za kuvanje, pečenje i pravljenje pomfrita.

Dido

Srednje kasna sorta, vegetativnog perioda od 110 do 115 dana. Krtole su krupnije, okruglog ili ovalnog oblika, s mesom bijele boje. Prinos mu je prilično velik, a koristan je za dugo čuvanje i svježu potrošnju. Ne raskuvava se i ne mijenja boju nakon kuvanja, a dobar je i za pečenje.

Romano

Pripada srednje kasnim sortama. Odlikuje ga crvena boja kore, a meso mu je bijelo, s velikim krtolama, okruglog ili ovalnog oblika. Ima široku primjenu u ishrani, te je pogodna i za kuvanje, pečenje, pravljenje pomfrita i čipsa. Može i da se čuva za zimnicu.

Margarita

U pitanju je srednje kasna sorta, koja se uglavnom koristi za svježu upotrebu, ali se i dobro skladišti. Ova sorta ima visok prinos, sa u prosjeku deset krtola po biljci, ovalnog oblika, sa svijetložutom korom. Pogodan je za kuvanje, a meso ne mijenja boju nakon što se skuva.

Pročitajte: Kako se pravilno čuva krompir da ne proklija i traje mjesecima

Kondor

Krtole sorte Kondor su velike, ovalne i duguljaste, s crvenom korom i blijedožutim mesom. Veoma je pogodna za pečenje i kuvanje, a koristi se i za industrijsku preradu.

Agrija

Spada u kasne sorte, s krtolama koje su duguljastog i ovalnog oblika. Kora i meso su žute boje. Koristi se u ishrani, kao i u industrijskoj upotrebi.

Odmah ćete ga početi jesti – Devet dobrobiti spanaća

Ovo zeleno povrće svojom delikatnom teksturom i izrazitom zelenom bojom pruža više hranljivih materija od bilo koje druge hrane. Iako ga možete kupiti cijele godine, njegova sezona traje od marta do maja, te od septembra do oktobra, kada je najsvježiji i ima najbolji ukus. Teško je procijeniti hranjivost i važnost spanaća, a mi vam donosimo devet razloga zašto bi on trebao biti dio svakodnevne ishrane.

Dobar za održavanje linije

Jedna šolja spanaća sadrži 20 posto dijetalnih vlakana, koja pomažu kod probave, sprečavaju zatvor, održavaju nizak nivo šećera u krvi.

U borbi protiv raka

Istraživanja su pokazala da smanjuje rizik od raka za čak 34 posto. Vitamin A i C, vlakna, folna kiselina, magnezijum i 13 različitih flavonoida pomažu u borbi protiv raka, posebno debelog crijeva, pluća i raka dojke, a dokazano je da je izuzetno uspješan u sprečavanju pojave agresivnog raka prostate.

Prirodni antioksidant

Vitamin C i E, beta karoten, magnezijum, cink služe kao jak antioksidant koji se bori protiv osteoporoze, arterioskleroze i visokog krvnog pritiska.

Snižava krvni pritisak

Spanać je bogat kalijem, a siromašan natrijumom, a odnos količina navedenih minerala je značajan za krvni pritisak jer kalijum ga snižava, a natrijum povećava. Folna kiselina, koju takođe sadrži, pomaže u smanjenju hipertenzije i opušta krvne žile, čime se održava pravilan protok krvi.

Pročitajte: Ovako spremajte spanać i sačuvaćete sve vitamine i menarale koje nudi

Čuva vid

Spanać je pun luteina. Lutein sačinjava veliki dio očnog pigmenta. Kao izraziti antioksidant ima snažno zaštitno djelovanje na makulu. Međutim, s godinama se količina luteina u makuli smanjuje. Zato dodatak luteina našoj svakodnevnoj prehrani može biti od velike koristi za zaštitu vida. Spanać je takođe vrlo bogat vitaminom A, što ga čini korisnim za slab vid. Pijenje soka od spanaća, dva puta dnevno može pomoći u poboljšanju vida.

Održava imunitet jakim

Jedna šolja spanaća sadrži 337 posto preporučene dnevne količine (RDA) vitamina A, koji ne samo da jača „slabe tačke“ imuniteta, disajnih puteva i urinarnog trakta, nego je ključna komponenta bijelih krvnih zrnaca koje se bore protiv infekcije.

Koža

Vitamin B prisutan u spanaću pomaže u održavanju čvrstoće kože. Spanać takođe štiti kožu od štetnih zraka sunca uključujući i UV zrake. To smanjuje rizik od raka kože i brine se da imate zdravu kožu.

Pročitajte: Namaz od kopriva i spanaća

Štiti kosti

Jedna šolja kuvanog spanaća sadrži više od 1000 posto RDA vitamina K koji sprečava nastanak osteoporoze.

Štiti kožu od starenja

Spanać štiti od starenja i daje mladalački izgled. Vitamin B prisutan u spanaću pomaže u održavanju čvrstoće kože. Spanać je takođe štiti od štetnih zraka sunca uključujući i UV zrake. To smanjuje rizik od raka kože i brine se o njenom zdravlju.

Najbolja metoda pripreme spanaća je kuvanje u vodi i to samo jednu minutu. Metode koje se ne preporučuju za spanać su kuvanje na pari, pirjanje ili kuvanje s uljem.

Šta treba uraditi sa rasadom da bi PARADAJZ bio OTPORNIJI NA NAPAD PLAMENJAČE?

Sa sadnjom se počinje kada biljke formiraju 5 do 6 listova, pa sve do pojavljivanja na njima začetaka prvih cvjetnih grančica (za 40 do 60 dana od nicanja). Nepikirani rasad se dan prije sadnje obilno zalije, jer će se tako lakše čupati, a rasad u loncima ili kockicama se posljednja 2 do 3 dana ne zaliva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala. Prije iznošenja, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra.

Kao potpora za gajenje paradajza na okućnicama se najčešće koristi drveno kolje. U plastenicima i staklenicima najpraktičnija potpora su plastificirani konopci, obješeni o krovnu konstrukciju. U vrtnim centrima se mogu nabaviti i spiralni potpornji za paradajz, koji su izrađeni od metala i uz koje se biljka lako vodi u vis.

Rane sorte paradajza sade se na razmak 70 x 35 cm (41.000 biljaka/ha), srednje rane sorte i kasne sorte na razmak 80 x 40 cm, a u plastenicima i staklenicima na razmak 70 x 50 cm.

Pročitajte: Ekološki uzgoj paradajza u zaštićenim prostorima

Sadnja i sjetva na otvorenom

Kada se odabere mjesto, kupuje se rasad. On treba da ima jasno zelenu boju i temeljno stablo s puno listova. Kržljav se nikada neće razviti u kvalitetnu biljku. Savjet je i da se na odabranoj parceli paradajz rasađuje u dva navrata. Praksa je pokazala da, zbog promjenljivih vremenskih uslova, jedna tura uvijek bolje rodi.

Još jedan savjet: paradajz će biti otporniji na napad plamenjače, koja je najopasnija bolest ovog povrća, ako se, čim se rasad primi, obavi prvo prskanje fungicidima na bazi bakra. Bakar nije otrovan, a u ovom pediodu je veoma djelotvoran.

Vrijeme sadnje paradajza zavisi od agroekoloških uslova lokacije. Tako, u toplijim južnijim krajevima sadnja počinje već krajem marta za ranu proizvodnju na otvorenom, a u hladnijim krajevima sadnja počinje sredinom aprila do početka maja. Industrijski  paradajz sadi se od 10. do 15. maja.

Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju rasada počinje u južnijim toplijim područjima oko 10. januara, a za srednje ranu proizvodnju oko 15. februara. U sjevernijim područjima sjetva za ranu proizvodnju počinje oko 20. februara, a za kasniju proizvodnju početkom marta, pa traje sve do 10. aprila, što, naravno, zavisi i od sorte koju sijemo.

Pročitajte: Plamenjača krastavca i paradajza

Kada je u pitanju proizvodnja industrijskog paradajza, sa direktnom sjetvom na otvorenom se počinje polovinom aprila i traje do 10. maja, a obavlja se na gredicama. Koriste se precizne sijačice koje imaju ulagače za đubriva i herbicide. Dubina sjetve je 2 do 3 cm, a na gredicu se siju 2 reda razmaka 30 cm, a razmak kućica u redu je 25 do 30 cm.

Na malom posjedu paradajz se najčešće gaji iz rasada proizvedenog u plastenicima. Da bi proizvodnja ovog povrća bila uspješna, bez obzira na to što je posjed mali, treba pogoditi optimalno vrijeme za rasađivanje. Rasađivanje počinje kada se temperatura zemljišta i vazduha ustali na 15 Celzijusovih stepeni.

Ako se presadi ranije, u hladnoj zemlji koren se slabo razvija, a listovi žute. Kasno iznošenje rasada ima za posljedicu nesazrijevanje plodova sorti koje se beru u fiziološkoj zrelosti. Uz to, pri kasnijoj sadnji, kada su visoke temperature, biljke se teže primaju.

Može se sijati direktno u lončanice, tresetne kocke, leje, ili u plastično saće. Direktna sjetva zahtijeva veći grijani prostor. Bez obzira na to gde se obavlja sjetva, dubina zemljišnog supstrata treba da bude 15 cm. Koriste se različite kombinacije zrelog stajskog đubriva, zemlje i pijeska, pa i gotove hranljive smjese (Klasmann supstrat ili Brill supstrat).

Jagode u saksijama – Uz ovakvu njegu do najboljih prinosa

Ako više volite jagode u visećim saksijama, treba da vodite računa o tome da budu prečnika 30 centimetara. Poželjna dubina žardinjera je od 20 do 25 centimetara. Bez obzira na to koju vrstu posude odaberete, ona mora da ima rupe na dnu, da bi se obezbijedilo pravilno procjeđivanje zemlje. A ako jagode sadite u prostore između betona, onda će priroda odraditi svoje. Jagode ne bi trebalo da budu u zemlji koja je zasićena vodom ili da se voda sliva preko njih.

Idealno vrijeme za sadnju jagoda zavisi od klimatskih uslova. Ako je klima hladnija, kao kod nas, sadnja se obavlja u rano proljeće, a u zatvorenom prostoru možete je saditi u bilo koje doba godine. Prije sadnje, u zemlju se dodaje đubrivo, a da biste bili zadovoljni rodom, rN zemljišta trebalo bi da bude od 5,3 do 6,5. Zemlja mora da se đubri jednom mjesečno i svakih 10 dana u periodu kada biljka počinje da cvjeta.

Pročitajte: Zaštita jagode od niskih temperatura

Jagode možete da posijete, ali je daleko jednostavnije da posadite male sadnice – živiće. Naći ćete ih kod komšija ili na pijaci. Jer, morate znati da sijanje nije uvijek uspješno. Zato, ako ste početnik, kupite sadnice.

Živić mora da bude zdrav i da nema znakova bolesti. Prije sadnje odsecite staro lišće i stolone, odnosno vreže. Korijenje isijecite na dužinu od 10 do 12 centimetara i ostavite ih da odstoje u vodi jedan sat prije sadnje. Kada krenete sa sadnjom, vodite računa o tome da je krunica biljke u nivou zemlje. Ali, pazite da je ne zatrpate zemljom jer je to dio iz koga će početi da rastu novi listovi. U jednu saksiju ili žardinjeru možete da posadite od 3 do 6 biljaka. Ako ih sadite u valjkasti žičani kontejner, rasporedite ih unakrsno po redovima.

Tokom prvih 6 do 7 nedjelja odgajivači ne treba da brinu o prinosu, već o vegetaciji. Zato je potrebno da se uklone pupoljci, kako bi biljka bila zdrava i jaka, i kako bi u budućnosti imala bolji prinos. Dobro zalivanje biljke se podrazumeva, a ne treba zanemariti ni korov, kojeg treba odstraniti.

Pročitajte: Koje sorte jagode daju veće prinose i kvalitetnije plodove

Kada se razviju cvijet i plodovi, odsijecite sve duge vreže, da bi prinos bio bolji. Premda uzgajanje jagoda nije komplikovano, postoji važan faktor koji direktno utiče na plodonosnost, a to je zalivanje. Zemlja mora da bude dobro zalivena, ali ne i pretjerano. Ako biljci date previše vode, korenje će početi da truli.  S druge strane, 95 posto ploda jagode sastoji se od vode, pa ako biljka ne dobija dovoljno vode, umjesto krupnih i sočnih plodova dobićemo sitne i tvrde – uvjerava nas Ivan Lukić.

Mineralna đubriva – Kako i kada je najbolje prihraniti vaše biljke

Krajem zime i početkom proljeća veoma je važno omogućiti biljkama da kvalitetnije i bolje započnu novu sezonu. Ono što gajimo u vrtu, voćarske vrste, loza, a nekada čak i povrće koje je opstalo u toku zime, zatim ukrasno šiblje i travnjaci zahtijevaju dodatak mineralnih đubriva koja će im pomoći da na proljeće bolje započnu sezonu rasta. Pogledajte kako je i kada najbolje da prihranite vaše biljke.  

Sigurno već znate koliko je hrana važna za pravilan i kvalitetan razvoj biljaka. Ipak, ne koriste se za svaku biljku ista đubriva. Zato je važno da znate da postoji više tipova. Stručni saradnik Vladimir Milutinović podijelio ih je u nekoliko osnovnih grupa i objasnio osnovne razlike među njima, piše agromedia.rs

Kompleksna mineralna đubriva

Granulasta mineralna đubriva mogu se koristiti za prihranjivanje voćnih vrsta ili drugih drvenastih biljaka. Najpoznatija su ona koja imaju povećanu dozu kalijuma, kao što su đubriva sa formulacijom 8:16:24. Ona se najčešće dodaju biljkama u kasnu jesen, ređe u proleće. 

Postoje i mineralna đubriva kao što su NPK 3×15, koja se najčešće dodaju u rano proljeće, početkom vegetacije, sve do marta, kada biljke počinju da ozelenjavaju. Obe vrste su kompleksna đubriva koja sadrže sve elemente neophodne za rast i razvoj biljke.

Pročitajte: Izostavili ste jesenje đubrenje? Nadoknadite ga pred proljećnu sjetvu povrća

Ova đubriva dodaju se oko biljke u određenoj mjeri. Obično je za manju biljku potrebno 30 do 50 grama đubriva, što je količina koja stane u jednu šaku. Kod većih biljaka nekada je potrebno dodati i četiri šake, odnosno 200 grama po stabljici.

Kada se dodaje mineralno kompleksno đubrivo, potrebno je dodati ga na obrađenu zemlju, a ne na zakorovljenu. Po mogućstvu, treba izvršiti inkorporaciju, odnosno dodavanje đubriva direktno u zemlju. To znači da je potrebno da blago prekopate, pregrebuljate ili prefrizirate zemljište, kako bi se đubrivo dobro sjedinilo s njim. Ujedno, ovako se sprečava i nepotrebno isparavanje. Đubrivo će se dalje postepeno rastapati i dočekaće proljeće, kada biljka počinje da aktivira svoje korenje.

Mineralna đubriva uniformnog tipa

Pored kompleksnih mineralnih đubriva, postoje i ona koja su uniformnog tipa. Ona su poznatija kao KAN ili UREA đubriva i koriste se u vrijeme vegetacije, ili intenzivnog rasta biljaka. Takva đubriva mogu se dodavati biljkama od marta, kada one počnu da razvijaju zeleni deo.

Kada je riječ o ukrasnim vrtovima, trebalo bi da znate da većina drvenastih biljaka zahtijeva kompleksnija đubriva, dok je kod travnjaka KAN mnogo prikladnije.

KAN đubriva su malo blaža od onih iz prethodne kategorije, jer sadrže 26 ili 27% azota. Kada ga dodajemo oko biljke, azot se veoma brzo rastapa, pa ona može imati kvalitetniji i brži rast zelene mase. Ovu prihranu možemo i ponoviti, čak je izvršiti i tri puta.

Ukoliko želite da intenzivirate rast i razvoj biljke, možete dodati UREA đubrivo. Ono je malo jače, pa se dodaje u manjoj količini. UREA i KAN mogu se dodavati povrtarskim vrstama u vreme intenzivnog rasta biljaka, tokom proljeća, ili početkom ljeta. Naravno, zalivanje je obavezno, a kvalitetnijem rastu može da pomogne i dobra kiša.

U ovom periodu mogu se koristiti i NPK kompleksna đubriva 3×15 za dodavanje u bašte, odnosno u povrtnjake. Na taj način deponujemo u zemlju kvalitetne i hranljive materije, što će omogućiti dobar početni razvoj biljaka. U zavisnosti od toga koju biljku želite da prihranite, trebalo bi i da odaberete đubrivo.

Kada je riječ o ukrasnim vrtovima, trebalo bi da znate da većina drvenastih biljaka zahtijeva kompleksnija đubriva, dok je kod travnjaka KAN mnogo prikladnije. Ono će travi pomoći da bolje formira gustinu i kvalitetnije razvija busen. Prihranu KANOM možemo ponoviti nekoliko puta u toku godine, uz obavezno zalivanje. Sa prihranom azotnim đubrivima najbolje je da se prestane u septembru.

Pored navedenih đubriva, za prihranu biljaka upotrebljavaju se i organska, koja možete i sami da proizvedete i to veoma jednostavno!

Sagovornik:
dipl. inž. Vladimir Milutinović

 

Kalemljenje smokve

Kalemljenjem prenosimo jedan ili više pupova s matičnog stabla (plemke, sorte) na vegetativnu podlogu ili sjemenjak smokve.

Za kvalitetno kalemljenje osim znanja nužno je osigurati i odgovarajući rezni alat i ostali pribor (nož za kalemljenje, voćarsku pilu i vezivo, te kelemarski vosak za premazivanje rana tj. spojnog mjesta). Premda postoje različiti načini kalemljenja, kod smokve se obično primjenjuje okuliranje, pupanje i kalemljenje na rascjep.

Okuliranje

Okuliranje (kalemljenje na pup – okce, kalemljenje pupoljkom – očenjem) predstavlja najznačajniji i najviše primjenjivani način kalemljenja. Navedeni način kalemljenja vrlo je jednostavan, pa time i relativno lako izvediv, a što osigurava veliku produktivnost rada dok je sami postotak prijema vrlo visok (i preko 95 %). Samo kalemljenje možemo provoditi na dva načina, što znači da trebamo razlikovati okuliranje na budni pupoljak i okuliranje na spavajući pupoljak. Na budni pupoljak provodi se tokom kasnog proljeća, tj. u mjesecu maju, dok se okuliranje na spavajući pup izvodi koncem ljeta, odnosno u mjesecu avgustu i početkom septembra. Kalemljenjem na budni pup iste godine će se razviti mladica iz pupa, što je i pokazatelj uspješnosti kalemljenja na budni pupoljak, a nacijepljeni pupoljak tokom rujna – spavajući pupoljak ostaje u stanju mirovanja sve do proljeća, što znači da kreće tek iduće vegetacije.

Okuliranje se provodi na pravilno oformljenom i kvalitetno razvijenom izbojku (podlozi) s pupom, skinutim s dijela dobro sazrele mladice, plemke. Okuliranje se kod smokve može izvoditi i na starijem izbojku (dvogodišnjem ili trogodišnjem).

Priprema podloge

Prije provedbe okuliranja potrebno je adekvatno pripremiti podloge koje se 15 dana prije cijepljenja očiste od svih bočnih ogranaka do visine okuliranja. Nekada se čišćenje podloga izvodi neposredno pred okuliranje, što je posebno važno za terene bez osiguranog zalijevanja u slučajevima pojave suše. Plemke se pak uzimaju s perifernih, osvijetljenih dijelova krošnje matičnog stabla i to neposredno pred okuliranje. One moraju biti zdrave, neoštećene, odrvenjele i srednje bujne. Poželjno je prvo uzimati plemke samo jedne sorte koja se nacijepi spomenutim načinom, nakon čega se tek uzimaju plemke druge sorte. Na taj način tokom kalmljenja smokava ne postoji mogućnost miješanja sorata u voćnom rasadniku. Navedene plemke se s matičnih stabala uzimaju rano ujutro ili predvečer, s tim da se s mladica odmah skine plojka lista, dok se peteljka ostavi (najmanje 1/3).

Tehnika kalemljenja

Tehnika kalmljenja okuliranjem provodi se u nekoliko faza, koje obuhvataju: pravljenje ureza na podlozi, skidanje pupa, umetanje pupoljka u napravljani urez i vezanje kalema. Drugim riječima, oštrim reznim alatom na prethodno određenoj visini zarezuje se kora u obliku slova T.

Kora se nožem zarezuje oprezno iz razloga što se ovom operacijom nipošto ne smije ozlijediti samo drvo. Prilikom pravljenja ureza u obliku slova T prvotno poprijeko zasiječemo koru u dužine od 1 cm a tek nakon toga od sredine toga reza načinimo novi uzdužni rez prema dole u dužini od 2-3 cm. Potom se tupim dijelom kalemarskog noža ili dijelom noža koji je predviđen za tu svrhu malo razmakne kora od drveta ulijevo pa udesno. Razmicanje kore provodi se pažljivo i tek toliko koliko je dovoljno da se u načinjeni procjep umetne pup. Čim je urez napravljen, nožem se s plemke skine okce s pupom i drškom lista (ako je budni pup), stavi se u načinjeni urez ispod kore tako da se gornji kraj okca poravna vodoravno sa zarezanom crtom na podlozi.

Pošto pup pravilno postavimo, pritisnemo koru podloge uz pupoljak s obje strane i umetnuti pup vezujemo odgovarajućim likom, gumenim ili polietilenskim vrpcama, podesnom lako rastezljivom plastikom i sl. Pri tomu vezivo treba omotati oko cijele dužine reza vodeći računa da ono nije ni labavo ni suviše jako stegnuto. Vezivanje se provodi spiralno odozgo prema dole, s razmakom veziva oko 0,5-1,0 mm.

To se radi zbog osiguravanja pristupa zraka, s tim da preko samog pupoljka vezivo nipošto ne smije doći. Dakle, pupoljak treba viriti ispod veziva koje je postavljeno tako da omogućava dobro priljubljivanje pupoljka uz podlogu. Deseti dan po okuliranju provjeravamo uspjeh kalemljenja na spavajući pupoljak kada laganim pokretom dodirnemo dršku lista – ostavljenu peteljku. Ukoliko drška lista otpadne, okce se primilo te je kontrola pokazala uspješnost provedenog okuliranja.

Sjetva MLADOG KROMPIRA – Posijte ga U MARTU, a vadite u JUNU

Ako želite da uzgajate svoj mladi krompir u čijim ukusnim krtolama ćete uživati tokom ljeta, sada je vrijeme za sjetvu. Mladi krompir je lako proizvesti, a evo šta treba da znate o setvi mladog krompira.

Sadnja novog krompira znači da ćete imati ukusan usjev spreman za žetvu tokom ljeta.

Kada se SIJE mladi krompir?

Mladi krompir se obično sije kao  krtola. Krtole su poznate i kao siemenski krompir i mogu se sijati od ranog proljeća pa nadalje. Ključno je da se uvjerite da je rizik od mraza prošao prije nego što posadite krompir, jer bi to moglo da ugrozi vaš usjev.

Mladi krompir možete sijati između marta i aprila, iako to može da varira u zavisnosti od temperature.

Kako se SADI mladi krompir?

Prije sadnje krompira, pripremite svoj povrtnjak i podesite optimalne uslove za uzgoj dodavanjem kvalitetnog komposta u zemlju. Takođe možete dodati specijalno đubrivo za krompir u zemlju kako biste ovom korijenu dali podsticaj.

Pročitajte: Đubrenje krompira prije i poslije sjetve

Iskopajte rupu duboku oko osam centimetara gdje želite da posadite krompir. Uzmite sjemenski krompir i isjecite ga na komade, pazeći da svaki komad ima najmanje dve klice. Stavite komade krompira na udaljenosti od oko 30 centimetara, sa izbojcima okrenutim nagore, i prekrijte ih slojem zemlje – možda su i dalje ispod nivoa zemlje, ali to je u redu.

Kako izdanci krompira budu rasli, dodavaćete slojeve zemlje da pokrijete izdanke, tako da u ovoj fazi nemojte zakopavati krompir preduboko.

Kada se VADI mladi krompir?

Generalno, mladi krompir je spreman za berbu oko 100 dana nakon što je posejan. Da li je vaš krompir spreman za berbu, možete reći kada mu se cvjetovi otvore.

To obično bude u junu ili julu, za one zasađene u martu.

Evo nekoliko korisnih koraka za postizanje uspješnog roda krompira ove godine:

  • Isijecite krompir 6 do 10 dana pre željenog datuma sadnje; uvjerite se da svaki komad sjemenskog krompira sadrži najmanje 1 ušicu (sitne izrasline)
  • Čuvajte rezano sjeme krompira na hladnom, tamnom mjestu sa dobrim protokom vazduha
  • Uvjerite se da je vaša zemlja rastresita, krompir ne cijeni tvrdu zemlju.
  • Otprilike 60 dana nakon sadnje počeće da se formiraju krtole (nezreli krompir). Ako je jun vruć, održavajte vlažnost tla. Vlažna zemlja će pomoći razvoju krtola krompira da ostanu hladni
  • Krtole krompira koji se razvijaju nabreknemo kako bismo izbjegli njihovo izlaganje sunčevoj svjetlosti. Ako se to dogodi, krtole će postati zelene i postati blago otrovne!
  • Koristite oštre makaze da isječete korenje koje pričvršćuje gomolj za biljku. Nježno rukujte krtolama tokom žetve

DESET PRAVILA ZA SJETVU GRAŠKA: Posijati do sredine marta

Počela je rana sjetva određenih povrtarskih kultura, a među prvima je grašak. Ova mahunarka sije se od 20. februara do 15. marta, u zavisnosti od trenutnih vremenskih prilika i područja uzgoja. Osim što je našao široku primjenu u gastronomiji, odnosno ljudskoj ishrani, grašak (Pisum sativum) obogaćuje zemljište azotom za druge kulture.

Kako biste ostvarili željeni prinos i kvalitet, važno je obezbijediti optimalne uslove prije setve, odnosno, obaviti sjetvu graška na najbolji mogući način. Ovih 10 pravila će vam u tome pomoći:

  1. Grašak se ne uzgaja u monokulturi i na isto mjesto može doći tek nakon četiri godine. U protivnom, došlo bi do nagomilavanja štetočina, razvitka korova i pojave uzrokovača bolesti koje desetkuju prinose. Grašku kao susjed odgovara bijela gorušica jer ga štiti od štetočina, a odlične komšije su mu i šargarepa, kupus, zelena salata i krastavac. Sam grašak je dobra pretkultura za većinu povrtarskih vrsta, jer rano napušta zemljište, a ostavlja u njemu dodatni azot. Na površini na kojoj se nalazio grašak najbolje je uzgajati papriku i paradajz.
  2. Vrlo je bitno čistiti biljke od korova. Kako brzo niče, u prvom dijelu vegetacije grašak uspijeva da nadvlada korov, međutim, kasnije korovi uzimaju sve više maha, ukoliko se ne uklone
  3. Za sjetvu graška izaberite osunčane, osvetljene pozicije. Potrebno mu je sunce, ne uspijeva u hladu.
  4. Iako grašak traži dobru snabdjevenost zemljišta vlagom, izbjegavajte prevlažna zemljišta koja će dovesti do velike podložnosti biljaka oboljenjima. Grašak voli propusna, prozračna zemljišta, rastresite i mrvičaste strukture, kako bi se korijen što bolje razvijao. Optimalna vlažnost zemljišta je od 60 do 80 % PVK. Najbolje uspijeva na slabo kiselim zemljištima pH vrijednosti od 6,5 do 7,5.
  5. Dubina sjetve kreće se od 3 do 5 centimetra, a sjetva se obavlja u grupicama, u kućicama ili trakama. Kada je riječ o sadnji u grupicama, nju čine tri do četiri zrna, posijejana u unapred iskopane kanale, a grupice su međusobno udaljene oko 15 centimetara. Kada je riječ o sadnji u trakama, vrši se uglavnom u dva do tri reda, međusobno udaljena oko 15 centimetara, dok je razmak između traka 40 centimetara. Kod visokih kultivara između redova postavlja se potpora, a to mogu biti grane ili plastična mreža na kolčeve. Stabljika graška nije čvrsta i, kada naraste, počinje da se savija. Nosači će biljke podići od zemlje jer u kontaktu sa njom brže propadaju, a sama berba je otežana.
  6. Prije sjetve dobro osmotrite sjeme – ukoliko uočite oštećena zrna sa simptomima oboljenja, ili ukoliko su promijenjene boje, bolje ih bacite. Klijavost sjemena možete ispitati jednostavnim testom. Napravite slani rastvor tako što ćete u jedan litar vode dodati supenu kašiku soli i dobro izmiješati, pa potopite manju količinu sjemena i ostavite da odstoje preko noći. Sjemenke koje su isplivale se odbacuju, dok se ostale isperu i ostave u vlažnoj gazi 48 sati. Sije se 80 do 100 klijavih zrna na jedan kvadratni metar.
  7. Optimalan rok sjetve je od druge polovine februara do sredine marta jer grašak prekrivanjem tla u tom periodu smanjuje mogućnost zakorovljenosti i njegova vegetacija se završava do sušnog razdoblja. Naime, ova kultura osetljiva je na nedostatak vode. Sjetva se može produžiti najviše deset dana od navedenog roka, jer kasna sjetva utiče na smanjenje prinosa. Poželjna temperatura zemljišta za sjetvu graška je bar 10°C.
  8. Seme graška polaže se u vlažno zemljište. Ukoliko je ono suvo, neophodno ga je dobro zaliti, kako bi sjeme nabubrilo i niklo. Sjeme niče od 10 do 14 dana, a poslije nicanja se zaliva jednom u pet dana, ukoliko je zemlja suva i nema padavina. Za optimalne prinose grašku je potrebno obezbijediti oko 140 milimetara vodenog taloga. Vlaga je biljkama naročito potrebna u periodu cvjetanja i plodonošenja. Ukoliko nema dovoljno vlage, javiće se opadanje cvjetova, slabija oplodnja, čime se smanjuje i prinos.
  9. Zemljište se osnovnom obradom u jesen ore do 30 centimetara dubine. Kada je riječ o organskim đubrivima, najviše mu odgovaraju kompost, humus ili treset. Kako je grašak azotofiksator, izbegavajte đubriva s visokim sadržajem azota, jer prekomjerna količina ovog elementa dovodi do pretjeranog vegetativnog rasta, pa rod može izostati. Azotno đubrivo se, dakle, koristi u vrlo malim količinama, samo da bi se biljke obezbijedile u prvim fazama rasta. Biljke graška generalno nisu pretjerano zahtjevne kada su u pitanju mineralna đubriva, upravo zbog kratke vegetacije.
  10. Mlade biljke mogu podnijeti veću hladnoću, one izdržavaju temperaturu do -6 stepeni Celzijusa. Voli umjerenu i vlažnu klimu, dok pri višim temperaturama, iznad 25 stepeni, biljke stopiraju rast, odbacuju cvjetove, formirane mahune zakržljavaju i deformišu se. To je razlog zašto ne bi trebalo kasniti sa sjetvom. Obrazovana sitna zrna daju sjeme lošeg kvaliteta. Grašak niče na temperaturi od četiri do šest stepeni, a optimalna temperatura je od 16 do 18 stepeni. Prilikom cvjetanja najbolje je kada su spoljašnje temperature od 18 do 20 stepeni, dok je za razvoj mahuna taj raspon od 20 do 22.

Pročitajte još: ŽIŽAK – Štetočina koja uništava GRAŠAK, kako je spriječiti?

Piše: Tanja Prolić

Čudotvorna voćka: Štiti kosti od osteoporoze i artritisa

Suve šljive su zdrave za zglobove i kosti a ako se redovno jedu, mogu spriječiti i gubitak koštane mase. Veoma je važno da kosti budu zdrave i jake, jer nas podržavaju i omogućavaju nam da se krećemo. I ne samo to – kosti štite naše srce, mozak i druge organe od povreda. Osoba sa jakim kostima oseća da ima više energije tokom cijelog dana. S obzirom na sve ove prednosti, održavanje jakih kostiju je ključno za naše opšte zdravlje. Da bismo zaustavili probleme sa kostima, uključujući nelagodnost u zglobovima i gubitak koštane mase, savjetuje se da u ishranu uvrstimo suve šljive. Ovo voće je superhrana koja može da sačuva naše kosti.

Svako, u bilo kom uzrastu, može da pati od osteoporoze, poremećaja u kome kosti postaju lomljive ili slabe. Četiri puta je češća kod žena starijih od 50 godina nego kod muškaraca. Kada žene dođu u menopauzu, u periodu od 45 do 50 godina, njihove šanse za razvoj osteoporoze se povećavaju. Više od 200 miliona žena širom svijeta pati od ovog stanja, što za rezultat ima više od devet miliona preloma godišnje.

Jedna od najnovijih studija o voću, objavljena ove godine u časopisu Advances in Nutrition, pokazala je kroz klinička ispitivanja da konzumiranje 10 suvih šljiva dnevno tokom perioda od godinu dana poboljšava gustinu kostiju u podlaktici, donjem delu kičme i kolenima i pomaže u zaštiti kostiju usporavanjem ili sprečavanjem problema s kostima.

Pravilno pripremite zemlju prije sadnje povrća: Evo nekoliko važnih savjeta

Donosimo savjete kako unijeti hranjive, organske materije u zemlju prije sadnje, ne bi li biljke razvile snažan korijen, bile zdrave i imale dobar urod.

Zemlja je živi organizam kojeg, kako kažu, nakon zimskog sna treba „probuditi“, odnosno pravilno ga pripremiti za sadnju, kako bi posađene biljke dobivale dovoljno hranjiva za rast, razvoj lisne mase i samog ploda. Kvalitetno i plodno tlo najvažniji je kriterij za uzgoj povrća, jer samo one biljke koje su posađene u dobro pripremljeno tlo mogu se boriti s vanjskim uslovima te biti otporne na bolesti i štetočine. Pravilna proljetna priprema tla odnosi se na njegovu obradu i gnojenje.

S pripremama vrta može se započeti u mart, no tek kad zemlja više nije smrznuta ili prevlažna. Jedan od vrtlarskih savjeta za provjeravanje je li se tlo posušilo, odnosno je li spremno za sadnju odnosi se na stiskanje zemlje u šaci. Ako iz zemlje izlazi voda ili se formira čvrsta kugla, valja pričekati te ponovno provjeriti za nedelju dana.

Obrada tla i osnovno đubrenje odrađuju se u jesen i proljeće, čime se dobiva rastresitije i prozračnije zemljište, bolja mikrobiološka aktivnost tla i brže zagrijavanje tla u proljeće. Pritom se dubinska obrada tla obavlja u jesen, dok je u proljeće potrebno osvježiti zemlju prekopavanjem gredica, naročito ako je tlo zbijeno, ilovasto i pjeskovito, i to otprilike dvije sedmive prije planirane prve sjetve. Također, potrebno je iščupati sav korov čim nikne.

Glavna svrha proljetne pripreme vrta je obogatiti zemlju te joj poboljšati strukturu kako bi biljke razvile snažan korijen. Za đubrenje je najbolje koristiti organska đubriva, koja se raspoređuju po površini i lagano se ukapaju. Ona manje opterećuju okoliš, poboljšavaju prozračnost tla i vežu veću količinu vode, a njihovom uporabom povećava se i udio hranjivih tvari, humusa i korisnih organizama koje biljkama omogućavaju pristup hranjiva u tlu. To će, pak, rezultirati zdravijim biljkama te većim urodom. Ipak, ne smije se pretjerati s uporabom đubriva, jer se to može loše odraziti na zdravstveno stanje biljaka.

Organska đubriva su stajnjak, peletirana organska đubriva, zelenišno đubrivo, domaći kompost…

Na tržištu je širok izbor organskih đubriva za vrt u obliku peleta, a trebala bi biti bez vještačkih stimulansa i po mogućnosti u potpunosti na biljnoj bazi, stoga je bitno provjeriti imaju li ECO certifikat. Peletirana organska đubriva se mogu i otopiti, a tečnost razrijediti i koristiti za obogaćivanje zemlje. I kasnije se može koristiti za prihranu, kad su biljke već posađene.

Stajsko đubrivo, pri čemu je najcjenjenije konjsko, mora biti fermentirano, a u gredice se stavlja u malim količinama, dok se na kompost može staviti i u većim omjerima.

Prilikom pripreme komposta potrebno je odlagati otpad koji je organski i biorazgradiv te izbjegavati sirovo i termički obrađeno meso, oboljele biljke te izmet kućnih ljubimaca. Orezane grane u proljeće, ostaci višegodišnjih biljki i otpali komadići sa stabala mogu se dodati u kompost, a mogu se iskoristiti i za malč. Prethodno ih je potrebno dodatno usitniti. Malč je također važan u suzbijanju korova kao i kod zadržavanja vlažnosti tla. Također, poželjno je koristiti kupljeni glisnjak ili privući gliste na gredice kompostom koji je prekriven malčem.

Prije planirane sadnje moguće je hemijskom analizom provjeriti PH vrijednost zemljišta te se posavjetovati sa stručnjacima. Tako ćete točno znati su supstrati potrebni vašoj zemlji i kako nadomjestiti ono što joj nedostaje.