Naslovnica Blog Stranica 158

Do kada nije kasno orezivati voćke?

Do kada nije kasno orezivati voćke? Odgovor na ovo pitanje zavisi od vrste voća koje želite orezati, kao i od klimatskih sulova i drugih čimbenika koji utiču na rast i razvoj vašeg voćnjaka. Uopšteno govoreći, najbolje vrijeme za orezivanje voća je tokom zime, kada se voćke nalaze u stanju mirovanja.

Za voćke koje plodonose u proljeće (npr. kajsije, breskve, trešnje), najbolje vrijeme za orezivanje je nakon što prođe opasnost od mraza, obično krajem februara ili početkom marta. Ovo će pomoći u poticanju rasta novih izboja i osigurati zdrav rast voćke.

Za voćke koje plodonose u kasno ljeto (npr. jabuke, kruške), najbolje vrijeme za orezivanje je nakon što prođe opasnost od smrzavanja, obično u ranu zimu (krajem novembra ili početkom decembra). Ovo će pomoći u poticanju rasta novih izboja i osigurati zdrav rast voćke, ali i osigurati da će se voćka oporaviti od orezivanja prije nego što počne rasti voće.

U svakom slučaju, preporučljivo je provjeriti specifične upute za orezivanje za vašu vrstu voća, jer neke vrste voća mogu zahtijevati drugačije postupke orezivanja ili različite vrijeme orezivanja.

Kako pravilno da orežete vaše voćke pročitajte OVDE

Slijedite ove savjete i vaša ciklama će rasti i cvjetati dugi niz godina

Ciklama je popularna biljka koja se najčešće uzgaja kao sobna biljka. Ova biljka može cvjetati od jeseni do proljeća i daje prekrasne, svijetle cvjetove u različitim nijansama ružičaste, ljubičaste i bijele boje.

Kako bi ciklama ostala zdrava i lijepo cvjetala, potrebno je voditi brigu o njoj na sljedeći način:

Svjetlost: Ciklame najbolje uspijevaju na mjestu s puno svjetla, ali ne izravne sunčeve svjetlosti. Idealno mjesto za ciklame je prozor na sjevernoj ili istočnoj strani.

Temperatura: Ciklama preferira hladnije temperature, od oko 15-20°C. Pazite da biljka ne bude izložena niskim temperaturama ispod 10°C.

Zalijevanje: Ciklama voli vlažno tlo, ali ne i prekomjernu vlagu. Zalijevajte biljku kada se gornji sloj zemlje osuši. Pazite da ne zalijevate lišće ili cvijet, već samo tlo.

Pročitajte: Pet savjeta uz koje će ciklama trajati do sezone božura

Đubrenje: Ciklame se mogu đubriti jednom mjesečno tekućim đubrivom za cvjetnice.

Uklanjanje precvale cvjetove: Da biste produžili cvjetanje ciklama, redovno uklanjajte ocvale cvjetove i suvo lišće.

Presađivanje: Ciklame se presađuju svake dvije godine. Presađivanje se obavlja u proljeće. Tlo bi trebalo biti dobro drenirano i sadržavati supstrat za cvjetnice.

Slijedeći ove savjete, vaša ciklama će rasti i cvjetati dugi niz godina

Biostimulatori – Supstance koje poboljšavaju rast biljaka

Zbog čestih pojava stresnih uslova i promjena klimatskih faktora, u poljoprivrednoj proizvodnji primjena biostimulatora postaje jedna od redovnih tehničkih mjera.

Pravilnom primjenom biostimulatora smanjuje se negativan uticaj brojnih stresnih uslova, te svojim pozitivnim djelovanjem utiču na otpornost, kvalitet i visinu prinosa biljnih kultura.

Biostimulatori su hemijska jedinjenja koja imaju stimulativni uticaj na određene fiziološke procese u biljkama. Njihovo porijeklo može biti prirodno (biljni ekstrakti) ili vještačko (sinteze u hemijskim laboratorijama).

Prema Vijeću evropske industrije biostimulatora (European Biostimulants Industry Council – EBIC ), biljni biostimulatori sadrže supstance ili mikroorganizme koji stimulišu prirodne procese kako bi se povećala apsorpcija hranjiva i njihovo iskorišćenje, izdržljivost na abiotičke stresove te neizostavno kvalitet prinosa.

Biljni biostimulatori razlikuju se od drugih poljoprivrednih inputa kao što su đubrivo i sredstva za zaštitu bilja tako što koriste drugačije mehanizme i djeluju nezavisno o prisutnosti hranjiva u proizvodima. Pritom, oni ne djeluju direktno protiv štetočina ili bolesti te stoga funkcionišu kao dodatak uz primjenu đubriva i sredstava za zaštitu bilja.
Važno je naglasiti, da iako biostimulatori povećavaju značaj đubrenja, oni nisu đubrivo i ne mogu zamijeniti ulogu istih u poljoprivrednoj proizvodnji.

Prema sastavu mogu se podijeliti na :

• Biostimulatori na bazi aminokiselina
• Bisotimulatori na bazi ekstrakta morskih algi (Ascophyllum nodosum, i dr.) i ekstrakti mikroalgi
• Biostimulatori na bazi huminskih ekstrakta (huminske i fulvo kiseline)
• Mikrobiološki preparati (metaboliti gljiva, bakterija i ostalih mikroorganizama)
• Elementi u tragovima (silicijum, jod, selen i drugi rijetki elementi)
• Vitamini B i D grupe

U poljoprivrednoj proizvodnji se najčešće koriste biostimulatori na bazi aminokiselina, ekstrakta morskih algi i preparati na bazi huminskih ekstrakta (huminskih i fulvo kiselina).

Posebnost aminokiselina se ogleda u njihovoj niskoj molekularnoj masi, lakom usvajanju (nije potrebna dodatna energija za usvajanje) i lakom prodiranju u list te ne ovise o aktivnosti hlorofila.

Pročitajte: Aminokiseline povećavaju otpornost i obezbjeđuju sigurne prinose

Za pravilno odvijanje svakog fiziološkog procesa u biljci neophodno je prisustvo određene aminokiseline. Utvrđeno je postojanje gotovo 250 različitih aminokiselina od kojih 20 ima fiziološki važnu i specifičnu ulogu u metabolizmu biljaka.

Prema porijeklu sirovine za ekstrakciju amino kiselina, iste se mogu podijeliti na:

• aminokiseline ekstrahovane iz materijala životinjskog porijekla;
• aminokiseline ekstrahovane iz materijala biljnog porijekla;
• sintetske aminokiseline i
• aminokiseline dobijene iz metabolita mikroorganizama.

Sa gledišta biljke, ne postoje razlike u usvajanju aminokiselina dobijenih iz različitih izvornih sirovina. Biljka prepoznaje određene aminokiseline prema biohemijskom sastavu, te ih kao takve može uključiti u svoje fiziološke procese.

Za potpuni efekat protiv stresa preporučuje se preventivna primjena aminokiselina. Međutim, kako se pojedine stresne situacije ne mogu predviđeti, aminokiseline pokazuju i vrlo dobar kurativni učinak protiv posljedica stresa (primjena nakon stresnih uslova).

Doza primjene biostimulatora na bazi aminokiselina zavisi od više faktora, kao što su intenzitet stresa, vrsta stresa, razvojna faza biljke i koncentracija slobodnih aminokiselina u preparatu. Generalno, doze primjene kreću se od 1-5 l/ha. Aminokiseline se uglavnom primjenjuju  folijarno (samostalni tretman ili u kombinaciji sa folijarnim đubrivima ili pesticidima) jer se brzo i lako usvajaju preko lista, ali se učinkovito mogu primijeniti i kroz sisteme fertirigacije, jer se dobro usvajaju i preko korijena a dobro utiču i na mikrobiološku aktivnost zemljišta.

Glavni značaj ovih materija ogleda se u povećanju otpornosti biljaka na stresne uslove, podsticanju svih fizioloških procesa u biljci (rast, cvjetanje, oplodnja, sinteza suve materije), bolje usvajanje hranjiva (povećanje značaja ishrane), te povećanje kvaliteta i visine prinosa poljoprivrednih kultura.

Zaštita KRTOLA KROMPIRA prije sadnje – Ovo su najefikasniji PRIRODNI pripravci

Za zaštitu krompira od bolesti i štetočina tokom vegetacije, važno je unaprijed se brinuti o krtolama prije sadnje. Preventivne mjere pomoći će u izbjegavanju mnogih „nedaća s krompirom“  tokom sezone.

Tokom rasta i razvoja biljke krompira čekaju mnoge opasnosti – od napada krompirove zlatice i žičnjaka do fitoftore i krastavosti.

Ako preventivno izvršimo zaštitu krtola:

  • Krompir će biti zaštićen od patogenih bakterija i gljivičnih spora na površini krtola;
  • Stvoriće zaštitu za krtole i spriječiti njihovu infekciju bolestima;
  • Buduće biljke biće zaštićene od krompirove zlatice, žičnjaka i drugih štetočina;
  • Ojačaćemo imunitet biljaka i povećati njihovu otpornost na bolesti;
  • Poboljšaćemo kvalitet budućeg usjeva.

Narodni preparati za tretiranje krompira od štetočina i bolesi prije sadnje

  • Ljuska od luka – štiti od žičnjaka. Prilikom sadnje u svaku rupu obavezno staviti šaku ljuski luka ili prije sadnje potopiti gomolje u juhu od luka.
  • Otopina kalijevog permanganata – razrijedite 5 g tvari u 10 litara vode i prskajte krtole ili ih uronite u tekućinu 15-20 minuta;
  • Otopina češnjaka – nasjeckajte 1 kg češnjaka, razrijedite u 10 litara vode i pustite da odstoji. Prskanje se provodi 3 sata prije sadnje.

ili..

  • Najjednostavniji pripravak koji primjenjujemo je da se jedna glavica češnjaka, srednje veličine, potopi u vodi na 24h. Češnjeve češnjaka usitniti ili barem izgnječiti i preliti s 2l vode. Ostaviti tokom noći i ne poklapati. Nakon 24h procijediti i pripravak je gotov. Spremljen pripravak trebao bi imati svijetlo žutu boju i ugodan miris po češnjaku. Ukoliko je miris prejak dodati vode.
  • Otopina pepela – razrijedite 1 kg pepela u 10 litara vode, dobro promiješajte i uronite krtole u otopinu. Prije sadnje moraju se osušiti. Ova metoda ne samo da će dezinfikovati sadni materijal, već će ga i zasititi kalijumom. Druga mogućnost je posuti krtole suvim pepelom neposredno prije sadnje.

Pročitajte: Drveni pepeo i SADNJA KROMPIRA: Tajna boljeg ukusa i većih prinosa

  • Infuzija pepela i češnjaka pripremljena prema gore navedenim receptima također će uplašiti štetočine.

 

Ovo su najbolje sorte luka za proljetnu sadnju

Ako ste propustili jesenju sadnju crnog luka, požurite sa proljećnom. Za sjetvu crnog luka u proljeće se uglavnom upotrebljava arpadžik, dok je neopravdano zanemarena sjetva krupnih glavica i barut-sjemena.

Proljećna sadnja često kasni zbog loših klimatskih uslova. Dok baštovani čekaju u proljeće da se zemljište prosuši pa da se obavi priprema za sadnju, jesenji luk ne gubi vrijeme – raste i razvija se tako da stiže i mjesec dana ranije. Kad proljećna sadnja nikne, jesenja može da se čupa za mlad luk.

Najbolje sorte za sadnju luka:

HOLANDSKI ŽUTI

Holandski žuti

Ovaj sjemenski luk je srednje rana sorta. Period vegetacije traje oko 120 dana. Glavice luka su krupne, čvrste i pljosnatookruglog oblika. Dostižu 80-90 g. Odlikuju se umjerenom ljutinom, koristi se svjež i termički se obrađuje za pripremu jela. Pogodan za skladištenje

PTUJSKI CRVENI ARPADZIK

Ptujski crveni luk

Najpoznatija slovenačka sorta luka. Ova sorta je srednje kasna.

Dobro podnosi sušu. Glavice su spolja sa crvenoljubičastom ljuskom, a takav je i mesnati dio, prošaran bijelim. Prilično je ljut, koristi se za kuvana jela ali i za salatu. Lako se čuva.

SJEMENSKI LUK ŠTTUGARTER

Šttutgarter

Stuttgarter je veliki, tamno žuti luk s čvrstim, bijelim mesom. Srednje rana sorta. Odlikuje se dobrim prinosom, dobrom otpornosti prema bolestima. Najpopularnija sorta kod nas.

LUK ŠTURON

Šturon

Sjemenski luk ŠTURON je sorta luka za kasniju proizvodnju. Odlikuje se veoma krupnom, okruglom do izduženom glavicom, ljuske su zlatne boje.Daje visoke stabilne prinose i nije sklon procvjetavanju . Koristi se u svježem stanju i za duže je skladištenje.

MAJSKI SREBRENJAK

Majski srebrenjak

Lukovice su potpuno bijele boje, sočne i pljosnate. Proizvodi se iz rasada, direktnom sjetvom i iz arpadžika. Kad je u pitanju ova sorta sadnja arpadžika se obavlja u jesen, do kraja oktobra. Pogodan je posebno za proizvodnju mladog luka u rano proljeće. Teže se čuva.

Savjeti za uspješno gajenje žalfije

Žalfija je biljka suvog i toplog područja. Međutim, odgajivači smilja kažu da je došlo do pomjeranja mediteranske klime u kontinentalni dio. Zato kod nas, pogotovu u istočnim i južnim krajevima zemlje, sve više uspijevaju mediteranske biljke, pa tako priča o gajenju žalfije u ovim sredinama ipak nije nemoguća.

Žalfija je višegodišnja biljka iz čijeg busena izbija veliki broj stabljika visine od 50 do 80 centimetara. Ne voli suvišnu vlagu, ali može da se gaji i na zemljištu niske plodnosti. Najviše etarskog ulja dobija se od žalfije koja se gaji na terenima sa mnogo svjetla i toplote.

Tip zemljišta

„Žalfija može da se gaji na zemlji niske plodnosti, ali ako ono nije zabareno. Najbolje rezultate i kvalitativno i kvantitativno daje na rastresitim, propusnim i hranljivim zemljištima. Kao višegodišnja kultura ne gaji se u plodoredima. Na istom zemljištu može da ostane deset i više godina. Ovu biljku treba podizati iza onih kultura koje zemljište ostavljaju čisto od korova“, kaže Violeta Petrović Luković, savjetodavac u Poljoprivrednoj savjetodavnoj i stručnoj službi u Kragujevcu.

Priprema zemljišta

Obradu zemljišta treba obaviti krajem ljeta. Dubina oranja treba da je na 40 centimetara. Za osnovno đubrenje u predsjetvenoj pripremi treba koristiti NPK mineralna đubriva i to od 500 do 800 kilograma po hektaru. Hranljivi elementi za ishranu žalfije unose se u toku vegetacije i to periodičnom prihranom, pre svega azotnim đubrivima.

Najbolje rezultate i kvalitativno i kvantitativno žalfija daje na rastresitim, propusnim i hranljivim zemljištima.

Razmnožavanje i setva žalfije

Žalfija se razmnožava sjemenom i dijeljenjem starijih bokora. U širokoj praksi se razmnožava sjemenom i to proizvodnjom rasada ili direktnom sjetvom na parcelama. U proizvodnji rasada sjeme se seje u redove na rastojanju od 10 do 20 centimetara. Sjetva u leje se obavlja krajem marta i početkom aprila i nikne za dvadesetak dana. Sadnice se na stalno mjesto rasađuju u oktobru ili novembru“, objašnjava naša sagovornica.

Pročitajte: Savjeti za uspješno razmnožavanje žalfije

„Ukoliko se sjetva obavlja direktno na parceli, može i sijačicom ili ručno. Taj posao se obavlja u aprilu. Za površinu od jednog hektara potrebno je od dva do tri kilogramaJesenja sadnja je ipak pogodnija od proljećne, jer se biljka bolje prima i ukorenjuje“, navodi Petrović Luković.

Žetva žalfije

Žetva žalfije se obavlja posle cvjetanja, a pravi momenat je kada listovi dobiju srebrnastu boju. U našim uslovima to je kraj jula. Kosi se nadzemni dio na visini od 10 centimetara. Nadzemni dio se suši, a potom se lišće odvaja od stabljike.

Sušenje žalfije

Lišće se suši u zaštićenom prostoru na promaji ili u sušari na 40 stepeni celzijusa. Osušeni list se čuva na hladnom i mračnom mjestu u papirnatim ili jutanim vrećama. Žetva ne smije da se obavlja ako je usjev mokar od rose ili kiše. Ukoliko se od žalfije proizvodi etarsko ulje, pokošenu masu treba ostaviti da provene, a zatim je destilirati“, napominje Violeta Perović Luković.

Prinos žalfije

Kao višegodišnja biljka žalfija u prvoj godini daje najmanji prinos. On se postepeno povećava sa starošću zasada. Najveći prinosi se dobijaju u trećoj i četvrtoj godini, a poslije toga postepeno opada. Sa površine od jednog hektara može da se dobije od tri do pet hiljada kilograma suve herbe, a suvog lista od dvije do tri hiljade kilograma. Ukoliko masa ide na destilaciju, sa iste površine može da se dobije od 20 do 30 kilograma etarskog ulja.

Sagovornik: Violeta Petrović Luković, PSSS Kragujevac

Narodna vjerovanja vezana za ZUMBUL: Jedan od prvih vjesnika proljeća ima jaku simboliku

Zumbul je cvijet živopisnih boja poznat je po svojoj debljoj stabljici i puno malih cvjetova oko nje. U Evropu je još u 16. vijeku stigao iz Azije, gdje su ga dalje razvijali, pa nam otud danas dvije vrste – rimska i holandska, raznovrsnih boja, veličina, pa čak i jačine mirisa. Rimski ima ređe cvjetove obično bijele, ružičaste ili modroplave boje i intenzivnijeg je mirisa. Holandski je onaj kakvog češće viđamo kod nas, sa gusto zbijenim cvjetovima u bijeloj, bež, roze, crvenoj i ljubičastoj boji.

Zašto je danas OREZIVANJE VOĆAKA toliko bitno kada su voćke i prije davale plodove?

Mnogi ćete se zapitati zašto je danas zimsko orezivanje toliko bitno kada su voćke i prije davale plodove, a nikada nisu bile orezivane.

Odgovor je prilično jednostavan: Danas je mnogo veća potražnja za velikim plodovima privlačnog izgleda. Drveće će svakako roditi plodove u vrijeme berbe, čak i bez zimskog orezivanja. Ali neorezano drveće često nosi mnogo manjih plodova, što opterećuje grane koje u ljeto pod teretom na kraju i pucaju. Tako da ukoliko želite pristojnu berbu, definitivno trebate uzmeti u obzir orezivanje voćki tokom zime.

Donosimo vam 5 koraka za uspješno orezivanje:

  1. Uklonite deblje grane koje rastu prema unutra.
  2. Grane koje rastu uspravno treba prikratiti na mjestu grananja kako bi se potaknuo njihov rast i formiranje pupoljaka. Tako ćete ojačati horizontalne grane koje daju najviše plodova.
  3. Izdanke na kojima su se već formirali plodni ili generativni pupoljci treba da se skratite na jednu trečinu. Tako grane neće biti predugačke i neće pucati pod težinom plodova.
  4. Za orezivanje uvek koristite oštar alat. Preporučljivo je oštrice makaza prilikom prelaska s voćke ne voćku kratko spaliti plamenom kako biste ga dezinficirali, tj. nebi prenijeli viruse ako ih ima.
  5. Sve veće rane od orezivanja treba premazati voćarskim voskom.

Drveni pepeo i SADNJA KROMPIRA: Tajna boljeg ukusa i većih prinosa

Svi želimo da imamo krupne i ukusne gomolje kada dođe vrijeme za vađenje krompira. Zato je potrebno od samog početka da se potrudimo. Krompir traži dosta hraniva, a tu na scenu stupa drveni pepeo.

Ukoliko nemate sajnjak, drveni pepeo je izuzetno koristan u baštovanstvu. Naime, on sadrži fosfor, kalijum, kalcijum, bor i mnoge druge esencijalne minerale za razvoj biljaka. Ipak, sa njim treba biti oprezan. Prvo, jako je važno da je reč o pepelu koji je nastao isključivo sagorijevanjem drvene mase. Takođe, važno je biti oprezan po pitanju količine, jer drveni pepeo alkalizuje zemljište. I na kraju, treba znati kojim biljkama odgovara, a kojim ne.

Upotreba drvenog pepela prije i tokom sadnje krompira

Što se tiče krompira, drveni pepeo povećava sadržaj skroba i daje mu bolji ukus, a može i da poveća prinos za 10-15 odsto.  Može se koristiti na dva načina: prije i tokom sadnje krompira. Prije sadnje, krompir koji je raspoređen u gajbe da se prosuši i naklija, pospe se pepelom. Za 10 kilograma krompira dovoljno je pola kilograma drvenog pepela. Posebno je koristan za isječen krompir koji se naklijava. Kada se pepeo pospe po njemu, isječeni dijelovi se brže suše, odnosno sprječava se pojava truleži.

Kada je riječ o upotrebi pepela tokom sadnje, postupak je sljedeći. Nakon što se iskopa kanal za sadnju krompira, pospe se šaka-dve pepela po sadnom mjestu. Nakon toga se pepeo prekrije sa tankim slojem zemlje, kako krompir ne bi došao u direktan kontakt sa njim. Zatim se u kanal stavljaju krompiri, sa okcima okrenutim na gore, a zatim se zatrpaju zemljom.

Kako smo naveli, drveni pepeo je bogat kalijumom, a upravo je kalijum zadužen za regulaciju ravnoteže vode u biljkama. Takođe, učestvuje u transportu hrane unutar biljaka i stvaranju šećera i skroba. Bez dovoljno kalijuma, krompir će biti osetljiv na velike temperaturne oscilacije, sušu, štetočine i bolesti.

Ukoliko ove godine ne želite da kopate kanale za krompir, nego biste da probate lakši način, preporučujemo da pročitate: Uzgoj KROMPIRA POD SLAMOM: Lako i jednostavno, leđa sačuvana

Važna napomena: Za korišćenje pepela tokom sadnje krompira, neophodno je znati kakva je pH vrijednost zemljišta. Naime, krompir voli blago kiselo zemljište. Sa druge strane pepeo smanjuje kiselost zemljištu, te ukoliko je zemlja neutralne pH vrijednosti ne treba koristiti pepeo, jer će krompir biti podložniji bolestima. Takođe, drveni pepeo se nikada ne koristi istovremeno sa azotnim đubrivima, jer može da dođe do neželjenih efekata, poput gubljenja ovog hraniva.

Ubijte bijelu plijesan na svojim sobnim biljkama s ovim sredstvom iz kuhinje

Plijesan na zemlji može biti velika frustracija za ljubitelje sobnih biljaka.

Iako plijesan na zemlji kućnih biljaka nije štetna za biljku, može ukazivati na problem u načinu na koji se o njima brinete.

Svi znamo da sobne biljke zahtijevaju određenu disciplinu kada je riječ o redovnom zalijevanju, stoga može biti zbunjujuće kada primijetite ničim izazvanu bijelu plijesan na biljci koju s velikom pažnjom njegujete. Znamo da bijela ili siva plijesan koja se širi tlom biljke izgleda ružno. Međutim, nema razloga za brigu jer plijesan nije tako opasna za biljku kao što se čini i lako je možete ukloniti pomoću nekoliko jednostavnih i učinkovitih postupaka.

Plijesan na zemlji vaših biljaka obično je bezopasna saprofitna gljiva. Saprofit je organizam koji hranjive tvari dobiva iz organskih tvari koje se raspadaju.

Pojava saprofitne gljive na zemlji potpuno je prirodna. No, budući da se oslanja na raspadanje organske tvari, znak je da nešto nije u redu s vašom biljkom. Jedan od uzroka je vlaga, ali može biti i zbog vlažnog tla, i zbog vlažnog zraka.

Drugi krivac koji potiče rast plijesni su loši svjetlosni uslovi. Sve biljke imaju posebne zahtjeve za suncem. Ako nemaju dovoljno sunca, ne samo da će biljka patiti, već se i tlo neće isušiti. Vlažno tlo koje nema puno svjetla stvara savršene uslove za rast bijele plijesni.

Prije nego što krenete s pripravcima za uklanjanje plijesni, stručnjaci savjetuju da riješite problem uzročnika iz okoliša koji su doveli do rasta plijesni.

Kako ukloniti plijesan sa sobnih biljaka?

SODA BIKARBONA U SPREJU

Zemlja vaše biljke ponekad treba pomoć, ako ne želite plijesan i gljivice.

Soda bikarbona je prirodni prah koji se koristi u bezbroj situacija. Između ostalog, učinkovito je sredstvo protiv gljivica. Pomiješajte dvije kašike sode bikarbone s jednom litrom vode kako biste napravili sprej koji će učinkovito ubiti gljivice. Visoka pH vrijednost sode bikarbone uništit će bijelu plijesan na sobnoj biljci. Ne šteti biljci i siguran je za upotrebu po potrebi.

CIMET

Još jedan prirodni sastojak protiv gljivica koji vlasnici sobnih biljaka mogu koristiti kako bi se riješili plijesni je cimet.

Cinamaldehid, hemijski spoj u cimetu, prirodno je sredstvo protiv gljivica. Korištenje cimeta izvrstan je, potpuno prirodan način za rješavanje problema bez upotrebe hemikalija. Sve što trebate jest dodati sloj cimeta na površinu zemlje.

RUČNO UKLANJANJE

Jedan od „najlakših načina“ rješavanja bijele plijesni je da svoju biljku presadite u novu zemlju i posudu.

Međutim, imajte na umu da će organizmi koji su uzrokovali plijesan vjerojatno doći ponovo, ako ne vodite računa o već spomenutim problemima.