петак, август 8, 2025
Naslovnica Blog Stranica 151

Koje cvijeće se sadi u proljeće

Ljubitelji cvijeća već s prvim zrakama sunca počinju sadnju cvijeća, što je pogrešno, jer neke biljke neće preživjeti povremeni mraz koji se javlja u rano proljeće.

Ne postoji određeni datum kada bismo trebali saditi cvijeće. Sadnja cvijeća ovisi isključivo o vremenskim uvjetima i vrsti biljke. Neki ljubitelji cvijeća već sa prvim zrakama sunca počinju sadnju cvijeća, što je pogrešno, jer neke biljke neće preživjeti povremeni mraz koji se javlja u rano proljeće. Za vas smo odabrali cvijeće koje se sadi u proljeće

BEGONIJE

BEGONIJA

Begonije oduševljavaju ne samo svojim krasnim, šarenim cvijetovima već i lijepo raspoređenim listovima. Pravi je ukras kako za balone tako i vrtove. Sade se u blago kiselu podlogu bogatu hranjivim sastojcima. Ne vole previše vlage, a savršena podloga za begonije ona je pripremljena od mješavine treseta sa zemljom ili kompostom. Ukoliko želite da biljke rano procvjetaju, sadite ih u zatvorenom prostoru početkom marta, a potom ih kada prestane opasnost od mraza preselite van.

DALIJE

Proljetne lukovice

Dalije su predivne visoke biljke koje obožavaju sunce i ne zahtijevaju preveliku brigu. Zalijevati ih treba samo u slučaju suše. Sjeme dalije možete posaditi u aprilu direktno u gredice, a cvjetaju čitavo ljeto do prvih zahlađenja.

GLADIOLE

Gladiola
Foto: AgroSavjet – Gladiola

Kada se usljed velikih vrućina sve ostale biljke uspavaju, ovaj vrtni cvijet oduševljava svojim cvijetovima. Lukovice se sade u proljeće u dobro pripremljenu zemlju na dubini od 15 do 25 cm. Voli sunce, a cvijeta tokom ljeta, sve do prvih zahlađenja. Svake dvije sedmice treba ih malo okopati, kako bi se osvježile.

NEVEN

Neven
Foto: agrosavjet.com

Neven je omiljena biljka vrtova, a osim ljepotom osvaja i svojim ljekovitim svojstvima. Sjeme nevena sadi se u aprilu, a cvate od maja pa sve do prvih zahlađenja. Kako bi zadržao svoju ljepotu, neven je potrebno redovno optrgavati. Ukoliko ga namjeravate koristiti za liječenje ili čaj, najbolje vrijeme za berbu je u avgustu jer je tada cvijet nevena najkvalitetniji.

MAĆUHICE

maćuhice
Foto: Pixabay

Iako ih je najbolje saditi u jesen, ovaj dvogodišnji cvijet može se saditi i u proljeće. Krase vrtove i balkone. Ima i bogata ljekovita svojstva, liječi od reume, artritisa, a posebno je dobra kod problema s disanjem te kožnih oboljenja kao što su ekcemi ili akne. Maćuhice cvatu od proljeća, a kako nisu zahtjevne dobro podnose i sunce i sjenu. Potrebno ih je jedino redovno zalijevati i optrgavati uvele cvjetove.

Napravite sami balzam od ruzmarina za njegu masne i tanke kose

Ruzmarin (Rosmarinus officinalis L.) je zimzelen grm iz porodice usnača (Lamiaceae). Grane su drvenaste, snažno razgranate, uspravne ili uzdižuće, narastu i do 2 m visine. Listovi ruzmarina su smješteni nasuprotno na grančicama, sjedeći su, duguljasti i uski, dugi 2-3 cm, široki 2-4 mm, uvrnutog ruba, kožasti, na licu su tamnozeleni i glatki, naličje je žljezdasto dlakavo i sivkastobijelo. Cvjetovi su mali, bijeli ili svijetloplavi, rastu pršljenasto smješteni na malim peteljkama u pazušcima gornjih listova. Prašnika je dva i vire iz cvijeta. Cvjeta najviše u proljeće, te sredinom jeseni. Plod je kalavac koji se dijeli (kala) na dva smeđa oraščića. Cijela biljka jakog je i aromatičnog mirisa.

Ruzmarin (Rosmarinus officinalis L.) čini kosu sjajnom, hrani i jača je, bori se protiv peruti i gubitka kose. Ova moćna biljka ne samo da će učiniti vašu kosu nevjerovatno mekom nego će stimulisati njen rast.

Pročitajte: Sve o ruzmarinu na jednom mjestu

Balzam od ruzmarina za njegu masne i tanke kose

Sastojci:

  • kafena kašika ruzmarina,
  • kašika kamilice,
  • kašika koprive,
  • 100 ml vode,
  • kašika voćnog sirćeta

Pročitajte: Sve o ruzmarinu na jednom mjestu

Priprema:

Pomiješajte ove biljke i prelijte vrelom vodom. Dodajte voćno sirće i neka sve odstoji 10 minuta i potom ocijedite.

Nakon pranja, ovu procijeđenu tečnost umasirajte u kosu. Nemojte isprati. Umjesto kamilice i koprive, možete upotrebiti majčinu dušicu u jednakoj količini.

SODA BIKARBONA i drugi prirodni preparati u borbi protiv SMRDIBUBA

Stjenice ili smrdibube (Nezara viridula) su zelene smrdljive stjenice koje mogu nanijeti štetu usjevima i kućanstvima. Prepoznavanje ovih štetočina je važno za njihovo zaustavljanje i kontrolu. U nastavku su neki od načina za prepoznavanje i borbu protiv ove vrste stjenica:

  1. Fizički izgled: Odrasli insekti Nezara viridula su zeleni, okrugli i imaju karakterističan trokutasti oblik na leđima. Imaju široke krila i mogu narasti do 1,5 cm. Njihova jaja su bijela i nalaze se u skupinama na biljkama.
  2. Štetne navike: Stjenice Nezara viridula se hrane sokovima iz biljaka, posebno iz usjeva kao što su soja, kukuruz, grah, paradajz i drugo povrće. One mogu uzrokovati deformaciju plodova i stabljika te smanjiti prinose usjeva. Takođe, izlučuju neugodan miris koji može biti iritirajući za ljude.
  3. Metode kontrole: Postoje različite metode za kontrolu ovih stjenica, uključujući hemijske i nehemijske metode. Hemijske metode uključuju upotrebu insekticida, dok nehemijske metode uključuju postavljanje zamki, uklanjanje zaraženih biljaka, primjenu prirodnih neprijatelja stjenica kao i primjenu prirodnih preparata za suzbijanje ove štetočine.

Evo pet prirodnih preparata koja se mogu koristiti za suzbijanje smrdibuba – stjenica (Nezara viridula):

  1. Biljna ulja: Biljna ulja, poput ulja neem, češnjaka i karanfilića, imaju repelentno djelovanje na ove stjenice. Priprema se mješavina ulja i vode (1:10), te se poprska na zaražene biljke.
  2. Prah dijatomejske zemlje: Dijatomejska zemlja je fini prah koji se sastoji od ostataka fosiliziranih algi. Ona djeluje kao mehanički insekticid, uništavajući vanjski skelet insekata. Prah se može nanositi na listove biljaka pomoću raspršivača.
  3. Prirodni neprijatelji: Postoje neke vrste insekata, kao što su određene vrste buba, koje se hrane ovom vrstom stjenica. Uvođenje ovih prirodnih neprijatelja može pomoći u suzbijanju populacije stjenica. Međutim, ova metoda zahtijeva pažljivo planiranje i praćenje kako bi se izbjeglo narušavanje ekosustava.
  4. Najjednostavnije sredstvo je da se 50g sode bikarbone rastopi u 10l vode, a prskanje takvom otopinom se preporučuje svakih 7 dana, posebno nakon kiše jer vlaga pogoduje razvoju gljivičnih bolesti.Također, za bolje djelovanje, u dvije litre vode dodajte kap biljnog ulja poput maslinovog, kap deterdženta za pranje posuđa i dvije kašikice sode bikarbone. Biljno ulje služit će kao fiksator, a deterdžent omogućuje bolje raspršivanje sode.

    Kod korištenja deterdženta pazite da ne sadrži izbjeljivače koji bi mogli štetno djelovati na biljke.

  5. Domaće sredstvo protiv smrdibuba na bazi bijelog luka

Važno je napomenuti da se prirodni preparati mogu koristiti za suzbijanje stjenica Nezara viridula, ali mogu biti manje učinkoviti od hemijskih insekticida. Stoga se preporučuje korištenje prirodnih preparata samo u manjim populacijama štetočina i kao dio cjelovitog plana zaštite usjeva.

Kada je vrijeme za presađivanje ljubičica?

Afričke ljubičice su mnogima omiljeno sobno bilje, jer nisu previše zahtjevne za uzgoj, a izgledom osvajaju na prvi pogled. Presađivanje ljubičica je veoma jednostavan posao, a veoma doprinosi njihovom rastu i razvoju.

Kada je vrijeme za presađivanje ljubičica?

7 savjeta za kupovinu pelargonija koje će bujno cvjetati

Pelargonije ili muškatle, su popularne biljke za uzgoj u vrtovima i u posudama. Ako želite da vaše pelargonije bujno cvjetaju, slijedite ove savjete za kupovinu zdravih i snažnih biljaka:

  1. Odaberite biljke s puno pupoljaka – Tražite pelargonije koje imaju puno pupoljaka ili su gotovo spremne za cvjetanje. To ukazuje na to da su zdrave i snažne biljke koje će vjerojatno cvjetati obilno.
  2. Pogledajte listove – Pregledajte listove biljaka i izbjegavajte one s uvenulim, žutim ili smeđim listovima, jer to ukazuje na bolest ili štetnike.
  3. Potražite zdrave korijene – Provjerite korijenje biljaka. Korijenje bi trebalo biti bijelo ili kremasto, a ne smeđe ili trulo.
  4. Pazite na veličinu – Veće biljke obično će proizvesti više cvjetova. Međutim, veće biljke su skuplje i teže ih je presađivati. Odlučite se za veličinu koja vam najbolje odgovara.
  5. Potražite dobar izbor sorti – Različite sorte pelargonija cvjetaju u različito vrijeme i imaju različite boje cvjetova. Potražite raspon sorti koje će vam omogućiti da uživate u cvjetanju cijelo ljeto.
  6. Pitajte prodavca – Ako niste sigurni koju sortu ili veličinu pelargonija odabrati, pitajte prodavca za savjet. Oni će vam moći pružiti dodatne informacije o biljkama i pomoći vam u odabiru savršenog geranija za vaše potrebe.
  7. Vodite brigu o biljkama nakon kupovine- Kada kupite pelargonije, odmah ih presadite u dovoljno velike posude i redovno ih zalijevajte i đubrite kako bi ostale zdrave i cvjetale obilno tokom cijele sezone.

Pročitajte: Bujne pelargonije – Šest jednostavnih savjeta da cvjetaju sve do jeseni

Čaj kao sredstvo protiv akni: Roibos, kamilica, kopriva i maslačak kao ključni igrači u borbi protiv nečiste kože

Čaj vam možda neće donijeti dramatične rezultate u uklanjanju akni, ali proizvodi mnogo manje neželjenih efekata od lekova protiv akni.

Najbolji čajevi za uklanjane akni su: čaj od rooibosa, čaj od kamilice, čaj od koprive, maslačak itd.

Roibos čaj

Razmnožavanje žalfije: Prednosti i mane generativne i vegetativne metode

Žalfija je zimzelena biljka koja se često koristi u kulinarstvu i aromaterapiji, a takođe ima i ljekovita svojstva. Ova biljka potiče iz Sredozemlja, ali je zbog svojih karakteristika prilagodljiva različitim klimatskim uslovima i može se gajiti širom svijeta. Kada je u pitanju razmnožavanje žalfije, postoje dvije osnovne metode – generativno (sjemenom) i vegetativno (dijeljenjem bokora i, ređe, reznicama).

U praksi, najčešći način razmnožavanja žalfije je sjetva sjemena. Sjeme se može sijati direktno na parcelu tokom aprila, sa gustinom od 200 – 300 zrna na 1 m². Alternativno, može se proizvesti rasad u malo zagrijavanim ili hladnim lejama iz sjemena. Za proizvodnju rasada potrebno je 3 – 4 kg sjemena po hektaru. Proizvodnja rasada u slabo zagrijevanim lejama je skuplja, ali se rasad može saditi na stalno mjesto već u maju. Najekonomičnija opcija je proizvodnja rasada u hladnim lejama.

Pročitajte: Kako se gaji ukrasna žalfija

Kada se sjeme sije u aprilu – maju u dobro pripremljene leje, potrebno je održavati razmak između redova od 15 – 20cm. Nakon sjetve, zasijana površina se pokriva slojem zemlje debljine oko 1 cm, jer sjeme brže klija u mraku nego na svjetlu. U toku ljeta, leje se redovno zalivaju i plevi. Do oktobra, rasad dostiže visinu od 15-20 cm i može se mašinski saditi na međurednom razmaku od 70 cm i 40 – 50 cm između biljaka u redu.

Da bi se postigli visoki prinosi, biljke u hladnim lejama se moraju orezati na 8 – 10 cm visine. Na taj način, ubrzava se stvaranje većeg broja bočnih grana i veća produkcija lista. Ova tehnika podstiče rast novih izdanaka, a istovremeno održava kompaktnost biljaka.

Vegetativno razmnožavanje žalfije dijeljenjem bokora i reznicama je manje uobičajeno, ali se može koristiti u određenim situacijama. Kada se biljka dijeli, to se obično radi u proljeće kada je biljka u fazi aktivnog rasta. Reznice se uzimaju u avgustu ili septembru, kada je biljka najotpornija i kada su izdanci čvršći.

Zaštita jabuka u fenofazi roze pupoljka: Prevencija i liječenje bolesti i štetočina

Jabuke su jedna od najznačajnijih voćnih vrsta na svijetu i važna su poljoprivredna kultura koja se uzgaja u većini zemalja. Međutim, uzgoj jabuka može biti podložan mnogim bolestima i štetočinama koji mogu ugroziti prinos i kvalitet plodova. Stoga je važno primijeniti odgovarajuće mjere zaštite u svim fazama rasta i razvoja biljke.

Fenofaza roze pupoljka je ključna faza u životnom ciklusu jabuke, a to je vrijeme kada se jabuke mogu najbolje zaštititi od bolesti i štetočina. U ovoj fazi, preporučuje se primijeniti fungicide za suzbijanje čađave krastavosti (Venturia inaequalis) i pepelnice, te insekticide za suzbijanje grinja.

Čađava krastavost je jedna od najčešćih bolesti jabuka, a uzrokuje je gljivica Venturia inaequalis. Simptomi ove bolesti uključuju smeđe mrlje na lišću, plodovima i granama, što može dovesti do propadanja plodova. Za suzbijanje čađave krastavosti preporučuje se primjena fungicida koji je registrovan za ovu bolest.

čađava krastavost jabuke
čađava krastavost ploda jabuke

Pepelnica je takođe uobičajena bolest jabuka, a uzrokuje je gljivica Podosphaera leucotricha. Simptomi pepelnice uključuju bijeli ili sivi premaz na lišću, plodovima i granama, što također može dovesti do propadanja plodova. Za suzbijanje pepelnice preporučuje se primjena fungicida, a postoje neki fungicidi koji istovremeno djeluju na čađavu krastavost i pepelnicu.

PEPELNICA JABUKE
pepelnica

Grinje su također važni štetnici jabuka, a mogu uzrokovati oštećenja na lišću i plodovima. Za suzbijanje grinja preporučuje se primjena insekticida, a postoje neki insekticidi koji djeluju i na štetnike i grinje, što može biti korisno za uštedu vremena i novca.

Uz primjenu odgovarajućih fungicida i insekticida u fenofazi roze pupoljka, moguće je smanjiti rizik od bolesti i štetočina u jabukama. Međutim, važno je pratiti i provoditi druge mjere zaštite, kao što su održavanje higijene voćnjaka, redovno uklanjanje korova i primjena kulture koja je otporna na bolesti i štetočine. Samo integrirani pristup koji kombinuje različite metode zaštite može pružiti dugoročnu zaštitu jabuka od bolesti i štetočina, uz minimalan uticaj na okolinu.

Važno je napomenuti da se svaki fungicid ili insekticid treba primijeniti u skladu s uputama proizvođača, te se moraju poštovati preporučene doze i vrijeme primjene. Također, treba provesti test osjetljivosti prije primjene, kako bi se utvrdila osjetljivost sorte na odabrani fungicid ili insekticid.

MRKVE ĆE BITI KAO U PRIČI – SVI ĆE SE DIVITI VAŠOJ BAŠTI: Uradite ovo i uduplajte urod

Od nje napravite sok, jedite je skuVanu, pečenu ili samo onako svježu jer mrkva je puna zdravlja…

Važno je znati ukoliko želite sami da je uzgojite da mrkva uspijeva u rahloj zemlji fine ujednačene teksture, bez kamenčića.

Uzgajajte je na laganom i pjeskovitom tlu, prije nego što je posadite prekopajte zemlju.

SADNJA

Izbjegnite poteškoću sadnjom kratkih ili srednje dugih sorti u visokim gredicama. Stražnjom stranom grablji usitnite tlo i oblikujte dugačke brazde duboke oko 10 cm i široke 30-40 cm. U brazde posijte sjeme mrkve, po mogućnosti pilirano jer su sjemenke vrlo sitne. Dobra je i ugradnja prokapnih cijevi za učinkovito zalijevanje jer se gredice s brazdama vrlo brzo suše.

PROTIV KOROVA

Mrkvama treba dosta vremena da proklijaju, pa korovi mogu vrlo brzo zauzeti gredicu. Zbog toga mrkve prati glas „neuredne“ povrtne kulture. Teško je isčupati korove a da ne isčupate korijenje mrkve. Riešenje za taj problem je „lažno sijanje“. Pripremite tlo kao da ćete u njega posijati sjeme mrkve, ali nemojte to učiniti. Pričekajte da padne kiša i da se pojave korovi. Čim se zemlja osuši, grabljama isčupajte mladi korov. Nekoliko dana kasnije, kad se zemlja osuši, ponovite isti postupak i nakon toga uistinu „posijte“ sjeme mrkve.

PREDKLIJANJE

Sjemenke mrkve zalijte toplom vodom i ostavite ih da se namaču preko noći. Imate li posudu za klijanje mungo graha, uporabite je za predklijanje sjemenki mrkve na 48 sati i zatim ih odmah posijte. Nemojte ih pustiti da se osuše.

SITNO SJEME

Kad je riječ o mrkvama, čije je sitno sjeme teško je u brazdu zasijati ravnomjerno. Idealni razmak među sjemenkama je 5 cm, ali morate posijati više da nadoknatite one koje neće proklijati. Za rijetku sjetvu paketić sa sjemenkama držite visoko iznad brazde široke oko 8 cm. Polako se krećite niz brazdu i lupkajte paketić prstima kako bi iz njega ispadalo sjeme. Sjetvu ne obavljajte za vjetrovita vremena jer će se sjeme razletjeti po cijelom vrtu. Da ne pretjerate s količinom, potrebnu količinu sjemena pomiješajte sa suhom mljevenom kafom. Po tlu je jednostavnije razbacati tu krupniju i jasno vidljivu mješavinu nego sitno sjeme, a kafa navodno kulturu štiti od mrkvine muhe i drugih kukaca.

MIRIS KOJI ODBIJA

Nanošenje tvari snažnog mirisa, poput čađe ili morske trave u prahu na zemlju odbija mrkvinu muhu.

MRKVINA MUHA

Mrkvina muha, čije ličinke nanose veliku štetu mrkvama bušeći im korijenje, svoju biljku domaćina pronalazi leteći iznad površine tla. Mrkve zaštitite tako da oko usjeva podignete barijeru od fine mreže ili agrotekstilom pričvrščenom za okvir oko dva ili tri reda. Okvir bi trebao biti viši od biljaka, a najbolje ga je učvrstiti štapovima. Zaražene biljke odmah uklonite i uništite.

Mrkvine muhe polažu jajašca potkraj maja, pa biljke sijte od sredine juna do početka jula da izbjegnete zarazu.

PRECIZNO UKLONITE KOROV

Uklanjanje korova iz reda mrkvi iznimno je osjetljiva zadaća. Najbolje je plijeviti iglom za pletenje.

PRORIJEDITE JE

Pričekajte dok mladice ne dobiju dva ili tri prava lista (osim kotiledona) i tek ih onda prorijedite. Ostavite jednu biljku na svakih 5 cm. Uštedite vrijeme i energiju tako da dok prorjeđujete mrkvu ujedno plijevite korov. Zečeve možete otjerati tako da u zemlju kraj svake mrkve utaknete šibice glavicom prema dolje.

BERBA

Prije čupanja gurnite mrkvu lagano u tlo jer ćete tako povećati rupu, slomiti male korijenčiće koji pričvršćuju glavni korijen za tlo i lakše isčupati biljku.

Mravi u vašem voćnjaku: Kako spriječiti indirektnu štetu na plodovima

Mravi su vrsta insekata koja se često nalazi u voćnjacima. Iako ne uzrokuju direktnu štetu na plodovima voćaka, oni mogu biti indirektno štetni jer mogu privući druge štetpčine kao što su lisne vaši, koji se hrane sokom iz biljaka i ostavljaju ljepljivu materiju (mednu rosu) koja ometa fotosintezu i može uzrokovati razvoj gljivica. Osim toga, mravi mogu graditi svoja gnijezda u tlu ili korijenju voćaka, što može uticati na kvalitet tla i uzrokovati štetu na korijenju voćaka.

Postoji nekoliko vrsta mrava koje se mogu pojaviti u voćnjacima, uključujući crne mrave, šumarske mrave i žute mrave. Crni mravi su najčešći i obično se nalaze u voćnjacima s usjevima poput jabuka, krušaka i trešanja. Šumarski mravi su također česti i obično se nalaze u šumskim područjima koja se nalaze blizu voćnjaka. Žuti mravi se često nalaze u voćnjacima koji se nalaze u područjima s sušnim uslovima.

Pročitajte: Kako zaštititi pčele od mrava

Kontrola mrava u voćnjaku može biti izazovna, ali postoje neke preventivne mjere koje mogu smanjiti njihovu prisutnost. Prvo, važno je održavati čistoću voćnjaka kako bi se smanjio privlačan miris i ukus koji bi mogao privući mrave. Takođe je važno ukloniti ostatke hrane, kao što su propali plodovi voća, koji bi mogli privući mrave. Također možete koristiti prirodna sredstva za kontrolu mrava, poput esencijalnih ulja, vruće vode ili otopine sapuna i vode.

Ako je prisutnost mrava u vašem voćnjaku znatna, možda će biti potrebno primijeniti hemikalije za kontrolu njihove populacije. Međutim, prije primjene bilo kakvih hemikalija, važno je provjeriti da li su te hemikalije sigurne za okoliš i za druge insekte i životinje koji žive u voćnjaku. Također je važno pridržavati se uputa o sigurnom rukovanju i primjeni hemikalija kako bi se izbjegle negativne posljedice za okoliš i ljudsko zdravlje.

Ukratko, mravi se obično ne smatraju direktno štetnim za plodove voćaka, ali mogu biti indirektno štetni jer mogu privući druge štetnike i graditi svoja gnijezda u tlu ili korijenju voćaka.