Naslovnica Blog Stranica 139

Zašto treba uzgajati međuusjeve?

Budući da priroda dosljedno integriše biljke i životinje u raznoliki krajolik, glavni princip održive poljoprivrede je stvaranje i održavanje raznolikosti. Obavljanjem bilo koje vrste poljoprivredne proizvodnje utiče se na prirodu i potrebno je poznavati način kako ona funkcioniše.

Razumijevanjem ovih načela možemo ih iskoristiti za smanjenje troškova i povećanje profitabilnosti uz istovremeno održavanje stanja tla. Ljudsko djelovanje u prirodi dovodi do promjena i u tipu prisutnih vrsta i u njihovom broju na nekom području. Na područjima s povećanim uticajem uzrokovanim ljudskim djelovanjem u prirodi mogućnost pojave korova, biljnih bolesti ili štetočina je veća.

U slučaju da zajednice postaju složenije i raznolikije, to su manje oscilacije u broju određenih vrsta i zajednice su stabilnije. Jedan od načina postizanja veće raznolikosti je uzgoj međuusjeva.

Pročitajte: Ove biljke NIPOŠTO nemojte saditi pored LUKA u bašti – Ni jedno ni drugo vam neće uspjeti

Ovakav način proizvodnje uključuje uzgoj više od jednog usjeva na istoj poljoprivrednoj površini u isto vrijeme. Sistemi istovremenog uzgoja različitih vrsta zahtijevaju pažljivo planiranje i određivanje potrebnih operacija i mogućih posebnih intervencija kako bi se održala ravnoteža između vrsta koje se međusobno uzgajaju.

Pravilno planiranje i izbor vrsta za sjetvu ili više usjeva omogućuje efikasnije korištenje sunčeve energije, vode i hraniva iz tla. Osim navedenog prilikom uzgoja različitih biljnih vrsta smanjuje se pojava štetočina, posebno insekata.

Ako su biljne vrste u mješavini pametno izabrane, zbunjujuće djeluju na štetočine, a osim toga takva smjesa privlači predatore.

Na što moramo obratiti pozornost?

Postoji nekoliko osnovnih načela prilikom uzgoja međuusjeva na koje treba obratiti pažnju. Potrebno je napraviti pravilan prostorni raspored kako bi se maksimizirala međusobna saradnja između izabranih posijanih usjeva i smanjila njihova međusobna konkurencija. Prilikom sjetve potrebno je postići optimalnu gustoću (sjetvena norma) međuusjeva. Sve kako bi se izbjegla prenatrpanost, odnosno potrebno je postići optimalan broj biljaka po jedinici površine.

Kod izbora biljnih vrsta treba dati prednost usjevima različitih rokova dozrijevanja u cilju smanjenja konkurencija za potrebne resurse (voda, hraniva, svjetlost) tokom razdoblja najveće potrebe za istima.

Pročitajte: Koraci kojih se morate pridržavati prilikom zasnivanja povrtanjaka

Odabrani usjevi trebaju biti kompatibilni s glavnim usjevom u pogledu potreba za vodom, hranljivim materijama i tlom. Međuusjev ne bi trebao biti alternativni domaćin za štetočine i bolesti glavnog usjeva. Odabirom bilo kojeg od sistema uzgoja međuusjeva zahtijevaju dodatno znanje u sprovođenju potrebnih agrotehničkih mjera.

Često ovakav tip uzgoja usjeva zahtijeva pažljivo određivanje vremena sprovođenja različitih operacija. Može zahtijevati posebne intervencije kako bi se održalo ravnotežno takmičenjem između vrsta koje se međusobno uzgajaju. Postoje različiti načini sjetve međuusjeva.

Šta je međuredni međuusjev?

Međuredni međuusjev je onaj pri kojem se barem jedna kultura sije ili sadi u redove. Uzgoj dvaju ili više usjeva zajedno u trakama dovoljno širokim da dopuste odvojenu proizvodnju usjeva korištenjem mehaničkih oruđa, ali dovoljno blizu da usjevi međusobno djeluju, poznat je kao uzgoj usjeva u trakama.

Mješoviti međuusjev definiše se kao uzgoj dva ili više usjeva bez posebnog rasporeda redova. Relejni usjev predstavlja sjetvu ili sadnju drugog usjeva u neki usjev koji se nalazi u vegetacijskoj fazi reprodukcije. Uzgoj dva ili više usjeva jedan za drugim u nizu na istoj parceli poznat je kao uzastopni uzgoj. Ako su uzgojene vrste različite visine, tada se radi o podusjevu ili nadusjevu.

Pročitajte: Koje biljke možete, a koje ne smijete saditi u blizini paradajza

Uporedni uzgoj

Uporedni uzgoj predstavlja uzgoj dva usjeva različitih mogućnosti rasta koji jedan drugom ne predstavljaju konkurenciju. Tako oba postižu svoj puni potencijal prinosa. Kad se uzgajaju dva usjeva održavajući njihov standardni broj biljaka po površini kako bi se ostvario prinos svakog usjeva jednak onome kojeg ostvaruje u samostalnom uzgoju, to je popratni uzgoj.

Potrebno je znati da isto kao i kod samostalnog uzgoja pojedine biljne vrste, tako i prilikom uzgoja međuusjeva, moguće je da vremenski uvjeti tokom sezone uzgoja nisu pogodni za neku od vrsta koju sijemo, pa će se te godine ostvariti i manji benefiti ovakvim načinom uzgoja.

Prlikom uzgoja međuusjeva mogu se pojaviti određeni problemi kod planiranja pravilnog plodoreda i potrebno je voditi računa koje biljne vrste su zastupljene te izbjegavati uzgoj biljne vrste iz iste porodice prema pravilima provođenja pravilnog plodoreda.

Gdje je najbolje posaditi lavandu da bi raskošno cvjetala

Zbog predivnog izgleda i aromatičnog mirisa, lavanda je mnogima najomiljeniji izbor za sadnju u bašti, naročito jer je, uz sve svoje prednosti, i izuzetno otporna.

Ali, iako se prilično lako uzgaja i ne zahtijeva puno brige, čak i ona ima neke preduslove koje treba zadovoljiti kako biste dugotrajno uživali u njenom raskošnom rastu.

Lavanda će najbolje rasti izložena direktnom suncu i na otvorenoj poziciji u vrtu. Uz to, najbolje će joj odgovarati zemlja koja je vrlo propusna i ne zadržava mnoštvo vlage.

„Svakako izbjegnite sadnju na lokaciji koja je čak i dio dana u hladu jer će se vaša lavanda tamo mučiti da opstane“, napominje iskusni vrtlar Džek Saklif.

Pročitajte: Lavanda: Kako da uzgajate lavandu u saksiji

Orezivanje

Orezivanje je ključni postupak u brizi za lavandu jer bez njega biljka postaje drvenasta, suva i neatraktivna.

Redovnim uklanjanjem ocvalih dijelova, osiguraćete bogatiji rast novih izdanaka, a ovaj postupak svakako izvršite u kasnu zimu ili rano proljeće kako biste je pripremili za puni cvat u ljeto.

„Kod orezivanja, ostavite samo 15 centimetara biljke iznad tla te uklonite sve ocvale dijelove“, tvrdi Saklif.

Koliko često zalijevati lavandu?

Za razliku od većine baštenskog bilja, lavandi ne odgovara učestalo zalivanje, a prekomjerne količine vode mogu naštetiti njenom rastu.

Stoga, lavandu zalivajte tek kada primetite da se zemlja potpuno osušila, piše Tporal.

Pročitajte: Uzgoj lavande – Savjeti za sigurne prinose!

Presađivanje i prihrana

Za najuspješniji rast lavande, presadite je svake dvije do tri godine. Tokom ovog procesa, lavande nerijetko uvenu, ali to je sasvim normalna reakcija nakon koje slijedi još raskošnije cvjetanje.

Za kraj, tokom vegetacije u ljetnjim mjesecima, zemlju jednom mjesečno obogatite đubrivom, koje nije potrebno dodavati u hladnijem dijelu godine.

Mlađe ili starije KOKOŠKE: Koje proizvode KVALITETNIJA JAJA?

Kvaliteta jaja ne zavisi toliko o dobi koke, već o njenoj prehrani i uslovima u kojima živi. Uz to, vrsta koke takođe može uticati na kvalitet jaja.

Uopšteno se smatra da su mlađe koke sklonije polaganju jaja s mekšom koricom, dok su starije koke sklonije polaganju jaja s tvrđom koricom. Ovo može biti važno za neke svrhe, na primjer ako planirate kuvati jaja koja će se lako guliti, možda biste trebali potražiti jaja od starijih koka.

U svakom slučaju, kvaliteta jaja zavisi od mnogih faktora, uključujući prehranu kokoški, uslove u kojima se kokoške drže i hranjenja tokom razdoblja polaganja jaja.

Međutim, prema jednom istraživanju grupa istraživača sa poljoprivrednih fakulteta u Istočnom Sarajevu i Banjaluci utvrdila je da su jaja starijih kokošaka nosilja kvalitetnija nego kod mlađih jedinki. Više o ovom istraživanju pročitajte na linku.

Kako iskoristiti zeleni dio mladog luka

Kada jedemo mladi luk, obično zeleni dio ne iskoristimo i on završi u smeću. Ali i te kako je ukusan i hranljiv, a evo nekoliko ideja kako iskoristiti mladi luk od glave do repa.

1. Jaja na oko s mladim lukom za doručak ujutro

Sastojci:

  • 2 jaja
  • 1 mladi luk
  • 1 kašikica maslinovog ulja
  • so i biber po želji

Upute:

  1. Zagrijte maslinovo ulje u tavi na srednje jakoj vatri.
  2. Nasjeckajte mladi luk na sitno i dodajte ga u tavu.
  3. Pržite mladi luk oko 2-3 minute, dok ne omekša.
  4. Umutite jaja u zdjeli i dodajte ih u tavu s lukom.
  5. Nastavite pržiti smjesu jaja i luka dok se jaja ne ispeku.
  6. Posolite i pobiberite po želji.
  7. Poslužite odmah i uživajte u doručku!

Ovaj recept je relativno zdrav jer uključuje jaja koja su bogata proteinima i vitaminima, te mladi luk koji sadrži vitamine i minerale poput vitamina C, željeza i kalcija.

2. Ubacite ga u supe i čorbe

Koristite ga kao luk i praziluk i dinstajte ili čak dodajte na kraju, tanko nasjeckan. Predlažemo da zeleni dio mladog luka ubacite u minestrone ili ribollitu, a uvijek možete ubaciti malo i dok se kuva ajngemahtec ili bistra goveđa/pileća supa.

3. Stir fry

Kineska kuhinja uveliko koristi zeleni dio mladog luka, a savršeno se uklapa u stir fry, bilo s povrćem, mesom, rezancima ili pirinčem. Napravite brzi ručak u koji možete ukomponovati i ostatke pečenog mesa od jučerašnjeg ručka i koji će spasiti od otpada one tamnozelene krajeve mladog luka koje većina izbjegava da jede sirove.

4. Salata

U baš svaku salatu dobrodošao je mladi luk, kako bijeli tako i zeleni dio. Sljedeći put kad sjeckate povrće za salatu, ne zaboravite da dodate i ovaj dragocjeni sastojak.

5. Pite (zalivene i razvučene)

Zajedno s tikvicama, spanaćem, blitvom i tikvicama, u slane pite umiješajte sjeckane zelene dijelove mladog luka. Daće malo ljutine i puno ukusa, prenosi Krstarica.

Da li su smrdibube opasne za ljudsko zdravlje?

Smrdibube su insekti koji pripadaju porodici Pentatomidae. Ime su dobile zbog smrdljivog spreja kojim se brane od grabežljivaca. Ovaj insekt često se pojavljuje u proljeće i jesen, a najčešće se nalaze u blizini ljudskih domova, poljoprivrednih površina i šuma. Smrdibube se hrane biljkama, a mogu prouzročiti značajne štete na poljoprivrednim kulturama i voćnjacima.

Međutim, smrdibube nisu opasne za ljudsko zdravlje jer ne bodu ili grizu. Međutim, njihov smrdljivi sprej može biti neugodan i izazvati smrad koji neki ljudi ne podnose. Ovaj sprej je glavni odbrambeni mehanizam smrdibuba koji služi da ih zaštiti od potencijalnih grabežljivaca. Sprej se sastoji od kemijskih spojeva, uključujući aldehide i kiseline, koji imaju neugodan miris i ukus, a koji mogu izazvati iritaciju kože i sluznica.

Kod nekih ljudi, kontakt sa smrdibubama ili njihovim sprejem može izazvati alergijske reakcije. Ove reakcije uključuju rinitis (upalu sluznice nosa), konjunktivitis ili dermatitis (upalu kože). Simptomi ovih reakcija mogu biti svrab, kihanje, curenje nosa, kašalj, crvenilo i iritacija kože. Ako imate alergijske reakcije na smrdibube ili njihov sprej, najbolje je izbjegavati kontakt s njima i potražiti savjet od svog doktora.

Smrdibube nisu otrovne i ne predstavljaju opasnost za kućne ljubimce, ali hemikalije u njihovom spreju mogu izazvati reakciju kod nekih kućnih ljubimaca. Ove reakcije uključuju povraćanje, salivaciju i nelagodu. Ako primijetite da vaš kućni ljubimac ima neobičnu reakciju na prisutnost smrdibuba, najbolje je potražiti savjet od svog veterinara.

Pročitajte sedam načina kako da iz kuće istjerate smrdibube:

7 NAČINA DA IZ KUĆE ISTJERATE SMRDIBUBE – Napravite rastvor koji će ih otjerati sa vašeg kućnog praga zauvjek

Nazivaju ga medom, a nema veze sa pčelama: Njegova ljekovita svojstva su neprevaziđena

Maslačak je biljka koja prekriva livade i travnjake u proleće. Dugo vremena se smatrao beskorisnim korovom, ali danas znamo da u sebi sadrži mnogo korisnih spojeva koji blagotvorno deluju na naš organizam.

Med od maslačka nije proizvod pčela, već sirup koji se priprema od cvjetova, vode i šećera. Konzistencija mu je ređa od većine vrsta pravog meda, ali je izgledom i bojom sličan pčelinjem medu.

Ima iznenađujuće sličan ukus kao tradicionalni med te se lako može uklopiti u vašu ishranu. Izvrsna je zamjena za med za vegane ili za one koji su alergični na pčelinji med.

Pravilno presađivanje salate za optimalan razvoj biljke

Najkvalitetnije presadnice (rasad) se dobiju kontejnerskim uzgojem koji omogućuje presađivanje s grudom supstrata na korijenu. Kontejnerske presadnice se mogu kupiti već gotove (štedite na vremenu uzgoja, 3-4 nedjelje) pa se biljka brže i jednakomjerno razvija, a treba i manje sjemena.

Pri uzgoju iz presadnica treba otprilike 15-25 presadnica, za direktnu sjetvu treba 0,5-1 g sjemena na 1 m².

Salata se presađuje na razmake 30 cm red od reda, 25 cm unutar reda. Presađivanje se obavlja na dobro navlaženo tlo, najbolje pred večer. Biljke se sade na istu dubinu kao što su rasle. Presađene biljke neposredno nakon presađivanja nužno je dobro zalijevati. Optimalne temperature za rast salate kreću se od 15-20 stupnjeva, temperature preko 20 stepeni uz suvo tlo i nisku zračnu vlagu umanjuju prinos. Preporučljivo je u ljetnom uzgoju salata presadnice saditi na bijelu foliji uz navodnjavanje kap po kap što će osigurati optimalno gospodarenje vodom. U slučaju previsokih temperatura nasad prekriti lutrasil folijom koja je prozračna, osigurava dovoljno svjetla, a opet umanje direktnu izloženost biljaka a time i nešto niže temperature.

Pročitajte: Dobra za imunitet, a tek stomak – ZELENA SALATA kraljica zdravlja

Za salatu je također bitna i vazdušna vlaga, optimalni postotak vlage je 70-75% , za ljetnih vrućina obvezno orošavati nasad. Preduvjet za uspješnu proizvodnju ljetne salate je imati kvalitetno riješeno navodnjavanje ili orošavanje.

Salatu brati za suva i topla vremena jer ukoliko je vlažna kad se bere, tad se u transportu rado “upali”. Prilikom branja salate za tržište, otrgnuti vanjsko prljavo i oštećeno lišće, ukoliko treba salatu oprati, poslije pranja je ostaviti da se ocijedi u natkrivenom, sjenovitom i zračnom prostoru. Pakuje se u letvarice od 8- 10 kg. Pakira se tako da se kocem okrene prema gore, a tjeme glavica prema dolje.

Najbolje sorte paprike

Paprika je jedna od najpopularnijih vrsta povrća koja se uzgaja širom svijeta zbog svog raznolikog ukusa i visoke nutritivne vrijednosti. Međutim, kako bi se postigao optimalan prinos i kvaliteta paprike, važno je odabrati pravu sortu ovisno o klimatskim uslovima, namjeni uzgoja te preferencijama ukusa. Sve veći broj sorti paprike na tržištu može zbuniti uzgajivače i vrtlare, ali pravilan odabir može doprinijeti uspješnim i produktivnim uzgojem. U nastavku ćemo razmotriti neke od najpopularnijih sorti paprike i njihove karakteristike kako bi vam pomogli donijeti pravu odluku o izboru.

NS PRVA

Slatka sorta paprike. Plodovi su u tipu polubabure, visećeg položaja na biljci. U tehnološkoj zrelosti plod je svijetložute boje, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Prosječna masa ploda je oko 150 g, a pojedini plodovi mogu dostići masu do 250 g. Plodovi su debelog perikarpa, na uzdužnom presjeku srcolikog oblika, a na poprečnom presjeku kružnog. Preporučuje se za gajenje u zaštićenom prostoru, a i na otvorenom polju. Plodovi nove sorte paprike NS Prva mogu se konzumirati u svježem stanju u svim fazama zrelosti i odlikuju se dobrom sposobnošću čuvanja nakon branja.

ANITA

Srednje rana sorta u tipu babure. Plod je mase 100-150 g, debljine perikarpa do 8 mm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta, a u fiziološkoj crvena. Plodove donosi ravnomjerno i oni su ujednačeni po berbama. Visokog je prinosa. Odlična je za upotrebu u svježem stanju i preradu. Ima visok sadržaj vitamina C.

ATINA

Srednje kasna sorta, čiji je plod u tipu babure, mase 120-160 g, debljine perikarpa do 7 mm. Krupnoća ploda je ujednačena u svim berbama. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta, a u fiziološkoj crvena. Ima lijep ukus i izgled. Namenjena je potrošnji u svježem stanju i preradi.

Feferone i ljute paprike sorte

NS LJUTICA

Srednje kasna sorta, u tipu feferone, ali s krupnijim plodovima. U tehnološkoj zrelosti plod je zelenkastobijele boje, a u fiziološkoj crvene boje. Plodovi su lijepog izgleda, pravilno izduženog oblika i visećeg položaja. Dužina ploda je 11 do 13 cm, masa ploda 15 do 20 g i intenzivno ljutog je ukusa. Biljke obilno zameću i plodonose. Može se gajiti na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Plodovi NS Ljutice se mogu koristiti u svježem stanju, pečeni, a posebno se preporučuju za industrijsku preradu ukiseljeni.

FEFERONA CRVENA

Rana sorta, s plodom u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je tamnozelen, a u fiziološkoj zrelosti crvene boje. Plod je tanak, gladak ili malo naboran pri osnovi. Sadrži alkaloid kapsaicin i umjerene je ljutine. Pogodna je za potrošnju u svježem stanju i za industrijsku preradu.

FEFERONA ŽUTA

Rana sorta, s plodom u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je zelen, a u fiziološkoj intenzivno žute boje. Plod je tanak i gladak. Dužina ploda oko 6 do 7 cm, sadrži alkaloid kapsaicin, intenzivno ljutog je ukusa. Pogodna je za potrošnju u svježem stanju i za industrijsku preradu.

NS VATRENA

Rana sorta, u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je zelene, a u fiziološkoj intenzivno narandžaste boje. Plod je glatke površine. Dužina ploda je oko 6 do 8 cm, intenzivno ljutog je ukusa. Pogodna je za potrošnju u svježem stanju i za industrijsku preradu.

PLAMENA

Rana sorta, plod je u tipu šipke, blago ljutog ukusa. Dužina ploda je oko 15 cm, širina oko 2,5 cm i mase oko 40 g. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je žuto do svijetlozelena, a u fiziološkoj intenzivno crvena. Pogodna je za ranu proizvodnju na otvorenom polju, a tokom zime i proljeća u zaštićenom prostoru. Može se koristiti svježa, kao i za kiseljenje.

SOMBORKA

Srednje rana, blago ljuta polubabura. Plod je s jednim vrhom, težine 60 do 90 g, svijetložute boje u tehnološkoj, a intenzivno crvene u biološkoj zrelosti. Zbog blago ljutog ukusa ima raznovrsnu upotrebu.

Neke od paprika za preradu i konzumaciju u svežem stanju

KURTOVSKA KAPIJA

Kasna sorta u tipu kapije. Plodovi su dužine 12 do 16 cm i debljine perikarpa 3 do 4 mm. U tehnološkoj zrelosti plod je tamnozelene, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Koristi se u svježem stanju i za preradu. U domaćinstvu veoma je pogodna za pečenje i zamrzavanje.

MATICA

Srednje kasna sorta. Plod je kupastog oblika s jednim vrhom, podseća na domaću sortu Somborku, ali je slatka paprika. Masa ploda je 70 do 100 g i debljine perikarpa 5 do 6 mm. U tehnološkoj zrelosti plod je svijetlozelene do žute boje, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Kod pečene paprike lako se odvaja pokožica od mesa ploda i zato je omiljena kod domaćica.

NOVOSAĐANKA

Srednje rana sorta, u tipu paradajz paprike. Plod je gotovo okrugao, mase 80 do 120 g, debljine perikarpa i do 10 mm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta, a u fiziološkoj intenzivno crvena. Ima lijep izgled i dobar ukus. Pogodna je za preradu, kiseljenjem.

ŠOROKŠARI

Srednje kasna sorta. Plod je u tipu babure, mase 90 do 130 g, a perikarp je debljine 5 do 6 mm. U tehnološkoj zrelosti plodovi su svijetložute boje, a u fiziološkoj crvene boje. Koristi se za potrošnju u svježem stanju i za preradu.

UNA

Srednje rana sorta, s plodom u tipu kapije. Dužina ploda je 14 do 18 cm, širina oko 4 cm, masa od 80 do 120 g, a debljina perikarpa oko 5 mm. Plod je žutozelene u tehnološkoj, a intenzivno crvene boje u fiziološkoj zrelosti. Plod je pogodan za potrošnju u svježem stanju, kao i za kiseljenje, pečenje, zamrzavanje i za druge oblike industrijske prerade. Ostvaruje visok i stabilan prinos uz povećan sadržaj suve materije.

AMFORA

Amfora je srednje rana sorta. Paprike su tip kapije, pljosnate su i velike, a vrh im je blago zakrivljen. Dužina plodova je do 15 cm, a širina oko 5 cm. Meso Amfore je debelo oko 5 mm. Težina paprika je 100 g u prosjeku, iako ima primeraka koji mogu dostići 200 g. U fiziološkoj zrelosti plodovi ove paprike su crvene boje. Paprika Amfora uzgaja se direktnom sjetvom ili iz rasada, može na otvorenom polju, a može i u plasteniku. Amfora je izuzetna za pečenje, a naročito za ajvar. Krupni i lijepi plodovi mogu se jesti svježi kao salata. Isto tako može se uspješno kiseliti.

DUKAT

Dukat paprika je specifična stara sorta, dobro pozicionirana na tržištu, zapravo jedna od vodećih sorti kod nas. To je i jedna od najboljih sorti za jelo u svježem stanju. Meso je tanko, crveno kada je potpuno zrelo, zatim čvrsto i hrskavo. Idealna je za salatu, a može se koristiti i za turšiju, ajvar ili prženje. Zahvalna je za uzgoj, a veoma je rodna sorta. Kod Dukat paprike prinos po jednoj biljci je 2 kg. Pogodna je za uzgoj u plasteniku, kao i na otvorenom. Može se brati od tehnološke do fiziološke zrelosti, sukcesivno i ako se tako bere, prinosi mogu ići čak do 65 t/ha.

DELFINA

Delfina se ubraja u kvalitetne sorte roga paprike. U tehnološkoj zrelosti plodovi su svijetlozeleni, a u fiziološkoj zrelosti su crveni. Plodovi Delfina paprika mogu porasti do 20 cm dužine. U plasteničkoj proizvodnji meso Delfina paprika može biti debljine 1 cm, a na otvorenom nešto manje. Spada u mesnate i krupne sorte, a i rodna je sorta u pitanju. Kod paprika Delfina prinos ide do čak 50 t/ha.

BIJELO UVO

Bijelo uvo paprika odlikuje se krupnim plodovima svijetlije boje. Boja je zapravo zelenkasta. Ova paprika nije adekvatna za preradu, već se koristi u svježem stanju, znači, salatna je paprika. Sve je više tražena sorta. Prinos joj je do 2 kg po stabljici. Sorta je bujna i ima jaku stabljiku koja može da ponese parike težine do 300 g. Sorta bijelo uvo je prilično otporna i isplati se uzgajati je.

MORAVSKA KAPIJA

Moravska kapija je ajvaruša, odnosno, idealna sorta paprika za ajvar. Ova sorta ima visok procenat suve materije, a po tome je nadmašila sorte kao što su kurtovska kapija,ljubov dlan i slonovo uvo. Zato se preporučuje kao najbolja paprika za ajvar. Paprika moravska kapija je veoma rodna. Dostiže prinos 50 t/ha. Plodovi su atraktivni, krupni i u fiziološkoj zrelosti crveni. Teški su do 180 g. Dužina ploda je do 18 cm, a širina do 9 cm. Od nicanja do zrelosti potrebno je 145 dana.

KAMELEON PAPRIKA

Takođe hibridna sorta, koja sazrijeva veoma rano. Paprika je izduženog oblika i poprilično slatkog ukusa. Kameleon spada u nove hibride, ali se kvalitetima već izdigao na jedno od vodećih mjesta kod nas. Njegove biljke su dosta snažne, sa snažnim granama koje se granaju jako bujno. Plod je težak oko 120 g, a dugačak oko 15 cm. Kada ova sorta dostigne zrelost, njena boja je crvena. Veoma je otporna vrsta roge i uvek će nas obradovati dobrim prinosom.

AMI PAPRIKA

Ami je špicasta babura, koju nazivaju i nekrunisanom kraljicom svoje vrste. U početku sazrijevanja ona je svijetle boje, a nakon što dostigne potpunu zrelost, postaje jarko crvena. Ovo je vrsta koja je veoma zdrava, zahvaljujući otpornosti na razne bolesti. Isto tako dobra je u borbi s ledom i mrazom. Pored hladnih zima i mrazeva Ami će nas obradovati dobrim prinosom. Nije zahtjevna, laka je za održavanje, jedino što joj moramo obezbijediti dosta vode.

SLONOVO UVO

Veoma slatka paprika, od koje se pravi nenadmašni ajvar. Plodovi su joj veoma krupni i mogu se pohvaliti mesnatošću. Oni su jako teški, pa zato i vise na biljci. Zelena boja njenog ploda, prelazi u crvenu u vrijeme njenog punog sazrijevanja. Ukoliko izmjerimo jedan plod Slonovog uva, videćemo da je težak između 150 i 250 g, što je veoma zavidna gramaža. Ne treba da se brinemo zbog raznih bolesti koje je mogu napasti, jer je veoma otporna i sama će se izboriti s tim. Redovno će nam pružiti zaista sjajne prinose od 60 tona po hektaru zemljišta.

AMANDA PAPRIKA

Ovo je sorta koja se ubraja u polubabure, čiji je vrh zašiljen. Njeni plodovi su poprilično teški i vise na stabljici, koja je veoma izdržljiva. Dok sasvim ne sazru, one su bijele boje, a kasnije poprimaju crvenu boju. Odlično se pokazala u svežoj primeni u čovekovoj ishrani. Vrijeme sazrevanja je dosta rano. Za Amanda sortu veruje se da se paprika budućnosti, mnogo se nade polaže u ovu sortu. Ukoliko joj obezbedimo povoljnije uslove, daje veoma visoke prinose, koji budu oko 50 tona po hektaru.

PINČIR F1

Hibrid paprike koji se ubraja u holandske sorte. Odlikuje se dosta ranim sazrijevanjem i jako ljutim plodovima. Najidealniji uslovi za njegov uzgoj su zimi u zatvorenim prostorima. Plodovi ove sorte su žute boje i možemo ih imati u neograničenim količinama. Veličina ploda Pinčira varira od 25 do 30 cm. Prinos je zagarantovano dobar.

VEZANKA

Sorta paprike, takođe veoma ljutog ukusa. Vodi se kao makedonska sorta, ali stručnjaci tvrde da je to stara srpska vrsta paprike. Bilo kako bilo, ovo je jako kvalitetna biljka, koja je naziv dobila po tome što joj je kora kao izvezena po površini. Ne uzgaja se mnogo, nije hibridna vrsta i najčešće se koristi kako bi od nje pravili vijenac, s plodovima dužine oko 20 cm. Samo je njen površinski sloj ispucan, ispod toga krije se lijepa, jarko crvena boja.

ROMANA

Ovo je domaća sorta, koju karakteriše veoma visok rasti njeni tanki viseći plodovi. Ona je prvo žutozelene boje, a kasnije u svojoj zrelosti postaje crvena. Pripada jako ranoj sorti i veoma se dobro pokazala u gajenju i na otvorenom i u plastenicima. Romana je jako snažna biljka i veoma otporna na rrazne bolesti i štetočine.

 

Đubrenje krompira: Savjeti za maksimalne rezultate

Đubrenje krompira je ključni faktor za postizanje visokih prinosa. Nema poljoprivredne kulture čiji prinos toliko zavisi od đubrenja stajskim đubrivom kao što je krompir koji je neobično zahvalan za đubrenje stajnjakom. Pored toga što udvostručuje prinos, krompir ostavlja toliko obogaćeno zemljište hranivima da je proizvodnja naredne kulture gotovo osigurana.

Posebno je ječam idealna kultura koja dolazi iza krompira đubrenog stajnjakom. Ječam u ovom slučaju daje veće prinose nego kada se direktno đubri istom količinom stajskog đubriva. Otuda i uzrečica da ječam traži staru snagu zemljišta, kao i još neke druge kulture. Krompir je takođe dobar predusjev.

Međutim, i pored toga valja znati da se izrazito visoki prinosi krompira mogu postići jedino kombinovano upotrebom stajskog i mineralnog đubriva pri osnovnom đubrenju. To znači da se dobri prinosi ne mogu postići samo đubrenjem stajskim đubrivom iz razloga što krompir postavlja velike zahtjeve u pogledu količina hranivih materija u lako topivom obliku, u obliku mineralnih gnojiva.

Kako vidimo, najveći prinosi postižu se zajedničkom upotrebom organskih i mineralnih đubriva. Stajsko đubrivo, pored hranljivih sastojaka koje predaje kulturi (nakon razgradnje), povoljno djeluje na fiziološke osobine zemljišta. Truneći u zemljištu, razrahljuje ga i čini lakšim, povećava sadržaj humusa, sorptivnu moć i kapacitet za vodu. Komponente NPK iz mineralnih đubriva lako su pristupačne, pa ih biljka odmah nakon nicanja preuzima, ugrađuje i koristi za razvoj.

Odrediti način đubrenja koji će u praksi postići najveći ekonomski efekat uz ekonomičnu upotrebu đubriva, prije svega mineralnih, predstavlja primaran zadatak svakog proizvođača, a naročito poljoprivrednog stručnjaka. Ovaj je zadatak još teži, jer nema univerzalnog recepta po kojem bi mogli na jednostavan način određivati potrebne količine gnojiva za postizanje određenih prinosa.

Također, važno je napomenuti da prekomjerno đubrenje može dovesti do problema kao što su zagađenje podzemnih voda, otpuštanje dušika u atmosferu, te povećana emisija stakleničkih plinova. Stoga je važno pridržavati se preporuka stručnjaka i koristiti đubriva u optimalnim količinama, kako bi se postigao maksimalan prinos uz minimalan negativni uticaj na okoliš.

U zaključku, gnojidba krompira je ključna za postizanje visokih prinosa, a najbolji rezultati se postižu kombinovanom upotrebom stajskog i mineralnog gnojiva. Prilikom određivanja optimalne količine đubriva, važno je uzeti u obzir brojne faktore kao što su vrsta kulture, tip zemljišta, visina prinosa i raspored padavina. Analiza zemljišta omogućava precizno određivanje količine đubriva i smanjuje negativan uticaj na okoliš, što je od velike važnosti za održivu poljoprivrednu proizvodnju.

Bočno i duboko sađenje PARADAJZA povećava PRINOS: Savjeti stručnih BAŠTOVANA

Pravi baštovani znaju da se paradajz sadi duboko, te da samo tako može odoliti bolestima i vremenskim neprilikama.

Bočno sađenje

Ovo možda izgleda bizarno, ali postoji dobar razlog za to.

Paradajz mora da se sadi duboko, jer kada je riječ o njemu – sve je u korijenu!

Paradajz pušta korenje gdje god mu je stabljika zakopana. Čim stabljika paradajza dodirne zemlju, ona će pusiti bijelo sitno korenje. Paradajz preko korijenja (kao i svaka biljka) uzima iz zemlje ono neophodno za rast i razvoj.

Što dublje zakopate sadnicu paradajza, ona će razviti veći, jači koren. Što više korijena ima, paradajz će moći da apsorbuje više hranljivih materija i vode. Dodatni korijeni će pomoći biljci da ostane uspravno pod pritiskom vjetra.

Ako rano posadite paradajz duboko u zemlju, on će ostati netaknut jer će ga zemlja zaštititi od hladnog vremena i prolećnog mraza.

Koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza?

Baštovani kažu do dvije trećine biljke paradajza, stavite u zemlju da biste u potpunosti omogućili biljki da razvije jak koren.

Prvo izmjerite biljku kako biste bili sigurni da ćete napraviti rupu dovoljno veliku pre sadnje – vjerovatno će biti dublja nego što mislite. Najbolje vrijeme za sadnju sadnice paradajza je kada ona naraste na oko 15 do 30 centimetara.

Uklanjanje donjih listova i stabljika nije važno – oni se jednostavno mogu zakopati sa ostatkom biljke. Međutim, možete ih ukloniti ako će to olakšati sadnju.

Priprema tla

Uvjerite se da tlo nije tvrdo ili zbijeno. Novi korijenov sistem neće moći da raste i da prodre kroz zbijeno tlo, zbog čega je proces duboke sadnje uzaludan.

Prvo prekopajte zemljište dok ne postane rastresito, a zatim možete da dodate i kompost.

Sadnja

Postoje dvije metode pri dubokoj sadnji paradajza: metoda rupe i metoda rovova za sadnju bočno.

Metoda dubokih rupa

Metoda dubokih rupa je najčešća, ali može biti teška na zbijenom tlu. Rupa treba da bude dovoljno duboka da se veći dio stabljike, do malo ispod gornjeg skupa listova, zakopa.

Metoda rova – sadnja bočno

Metoda rova je idealna ako je vaše tlo malo zbijeno ili ako ne možete iskopati dovoljno duboku rupu da primi pune dvije trećine biljke paradajza.

Jarak treba da bude dubok oko 15 centimetara, sa dužinom koja odgovara dvije trećine visine biljke paradajza. Položite biljku paradajza na stranu pod blagim uglom tako da su gornji listovi izloženi, ispunjavajući zemljom oko stabljike.

Biljka će vremenom da se ispravi rastući prema suncu. Nosači, poput greda ili drške, pomoći će paradajzu da raste uspravno.

Kada koristite metodu sadnje u rovovima, ili sačekajte da biljka poraste uspravno prije nego što postavite nosače poput kaveza, ili postavite kolac pored horizontalne stabljike i sačekajte da se ispravi pre nego što ga vežete za kolac.

Zalivanje

Kad posadite paradajz na vama je da ga lijepo zalijete. Dobro zalivanje podstiče korenje da raste i širi se prema dole – upravo to želite da iskoristite prednosti dubokog sađenja paradajza. Pobrinite se da dobro zalivate tokom vegetacije kako biste održali snažan, zdrav korijenov sistem.