Slasne, mirisne, ukusne, jagode su mnogima omiljeno voće. Ipak, njih bije loš glas jer stručnjaci kažu da je to voće sa najviše pesticida.
Posebna dilema je treba li jesti jagode kada kiša pada vezano više dana kao u ovom periodu jer se tada na njima zbog osetljivosti navodno razvijaju određene gljivice, te ih stoga proizvođači više prskaju. A to svakako nije dobro za zdravlje. Da li je zaista tako i šta je najbolje činiti, za Zadovoljnu govori prof. dr Jasminka Milivojević sa Katedre za voćarstvo Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Za početak, profesorka objašnjava da li je tačno da jagode ne treba jesti po ovakvom vremenu jer su više prskane.
„Fenofaza cvjetanja je kod skoro svih sorti završena i sada su jagode u fenofazi zrenja plodova. A s obzirom na nepovoljne klimatske uslove, sada se javlja najveća briga oko toga kako zaštititi i cvjetove i plodove od različitih vrsta patogena.“
Kako kaže naša sagovornica, to je otežano jer imamo učestale padavine koje povećavaju rizik od truljenja ploda. Zato proizvođači češće tretiraju jagode i u fazi zrenja kako bi zaštitili plod, a to je potencijalno opasno.
„Proizvođači moraju da vode računa o karenci preparata (vremenu koje mora da prođe od posljednje primjene pesticida do berbe). Kod jagoda je sve to rizičnije jer je kratak period od fenofaze cvetanja do fenofaze zrenja. Cvjetanje počinje u aprilu i završava se početkom maja i već tada počinje sazrevanje prvih plodova. Tako je taj period za primjenu raznih fungicida i insekticida vrlo kratak i zato se mora vrlo voditi računa o primjeni registrovanih preparata i karenci. Dobro je što kod jagoda postoje registrovani fungicidi koji imaju kratku karencu od svega dva, tri dana, tako da proizvođači mogu da između berbi urade neki tretman, a da pritom u plodovima ne bude ostataka pesticida, koji mogu da budu štetni za zdravlje.“
Korov je najveća boljka svih onih koji rade u bašti, a sada postoji i rješenje kojim ćete ga lako uništiti bez štetnih hemikalija.
Svake godine se radujemo proljeću i sadnji trave, cvijeća u bašti, a onda se ponovo nađemo oči u oči sa najvećim neprijateljem – korovom.
Korov može da upropasti svaki travnjak, a često tome i sami doprinesemo zato što se ne pridržavamo osnovnih pravila za njegovo održavanje.
Za njegovo uklanjanje obično se koriste različite hemije, koje ni najmanje nisu dobre za naše zdravlje, ali došao je kraj i tome. Ako ne želite da koristite otrovne hemikalije za uništavanje korova, pokušajte sa jednostavnim sredstvom koje možete napraviti sami.
Za pripremu će vam biti potrebno:
1 litar bijelog alkoholnog sirćeta
3 kašike soli
3 kašike deterdženta sa sudove i
bočica sa raspršivačem.
Priprema:
Sipajte so u sirće i miješajte dok se ne rastopi pa dodajte deterdžent i sve sjedinite. Sipajte u bocu sa raspšivačem i prskajte po korovu. Najbolje je da to radite u podne, kad je sunce najjače.
Ovo sredstvo može da ubije i druge biljke a ne samo korov pa ga nemojte koristiti u cvjetnim lejama. Najbolje je za iskorenjivanje neželjene trave na stazama, oko trotoara i drugih betonskih ili kamenih površina u dvorištu.
U većini slučajeva, bez pravilnog formiranja biljke paradajza nije moguće dobiti dobar rod. Da biste izbjegli razočaranje, tokom vegetacionog perioda, biljke treba pravilno „održavati“ – pravovremeno uklanjati nepotrebne izdanke.
Postoji nekoliko načina za formiranje paradajza. Da biste odabrali najprikladniji, prvo morate odrediti s kojom vrstom paradajza imate posla: determinističkom (niskog rasta) ili indeterminističkom (visokog rasta).
Formiranje sorti paradajza visokog rasta
formiranje stabla paradajza visokog rasta
Kod sorti paradajza visokog rasta rast je „neograničen“. Prvi cvjetni grozd (grana na kojoj se nalaze cvjetovi) se formira iznad 10-12 lista, biljka dugo raste do potrebne visine, cvatovi se rijetko pojavljuju (na svaka 3 lista). Obično se ove sorte visokog paradajza odnose na najkasnije sorte koje se ističu velikim prinosima.
Kod sorti paradajza visokog rasta uvijek se formiraju u jednu stabljiku. Nema smisla ostavljati bočne izdanke na biljci: dok na njima cvjetovi procvjetaju, ljeto će se već završiti, a biljka će potrošiti energiju na formiranje plodova, ali im neće biti dovoljno vlage, toplote i hranjivih materija da sazriju.
Pri formiranju biljke treba odrediti broj cvjetnih grozdova.
Za paradajze uzgajane u stakleniku/plasteniku, ostavljaja se 7 cvijetnih grana. Iznad gornjeg grozda ostavljaju jedan list, a vrh iznad njega se reže. Takva biljka prestaje rasti i usmjerava svu svoju energiju na sazrijevanje sočnih plodova.
Kod uzgoja na otvorenom tlu (što je moguće u južnim regionima s blagom klimom), na biljci paradajza ostavlja se 5 grozdova, jer ostali neće uspjeti formirati zrele plodove. Iznad gornjeg grozda također ostavljaju jedan list i reže vrh.
Formiranje sorti paradajza niskog rasta
Formiranje stabla paradajza niskog rasta
Paradajzi niskog rasta rastu do visine od 80-120 cm, a nakon formiranja 3-6 cvjetnih grana njihov rast se zaustavlja. Cvjetne grane se formiraju nakon 1-2 lista, a prva cvjetna grana se zakida iznad 8-9 lista.
Takve biljke paradajza mogu se formirati na nekoliko načina:
U jednu (glavnu) stabljiku – kod uzgoja na otvorenom tlu. Svi izdanci se uklanjaju, jer plodovi na bočnim izdancima neće stići sazrijeti tokom kratkog ljeta. Pri tome se vrhovi biljaka ne režu, jer je njihov rast ograničen, a svi cvjetni grozdovi odnsotno cvijetne grane se ostavljaju.
Sa 3 stabljike – kod uzgoja srednje kasnih sorti paradajza u stakleniku/plasteniku. Na biljci se ostavlja glavna stabljika i dva najniža izdanka. Ti izdanci se skraćuju tako da na njima ostane po jedan cvjetni grozd i jedan list iznad njega. Ovako formiranje biljke omogućava dobijanje 8 cvjetnih grozdova koji mogu sazreti u zaštićenom tlu.
Sa prenosom vršnog rasta na bočni izdanak – ovo je opcija za srednje rane sorte i hibride paradajza koji se uzgajaju u staklenicima/plastenicima. Na biljci se najprije ostavlja glavna stabljika i jedan najniži bočni izdanak koji od nje polazi. Kako biljka raste, ostavlja se još jedan izdanak, ali ne na glavnoj stabljici (kao u prethodnom opisu formiranja), već na bočnom izdanku koji će dati par grozdova. A izdanak koji polazi od tog izdanka će dati još dva grozda. Zahvaljujući ovom postupku, umjesto 6, dobit ćete 10 cvjetnih grozdova. Vrhovi oba izdanka također se podrezuju, ostavljajući jedan list iznad najudaljenijeg cvjetnog grozda.
Orhideja je veoma osetljiva, pa je veoma važno kako je njegujete. Umjesto običnom vodom, stručnjaci savjetuju da ovo cvijeće zalivate zelenim čajem.
Ne morate posebno da ga kuvate, već kada pijete čaj, na dnu šoljice ostavite gutljaj koji ćete na kraju dana sipati u orhideju.
Ne preterujte s količinom i pazite da čaj ne bude previše jak. Sipajte maksimalno dvije kašike čaja dnevno, ali ne zalivajte cvijeće vikendom.
Evo još nekih savjeta za zalivanje orhideja:
Orhideje cvjetaju po nekoliko puta godišnje, u zavisnosti od uslova kojima su izložene i načina na koji ih tretirate. Jedna od glavnih stvari koja je orhidejama neophodna za rast i cvjetanje, jeste sunčeva svjetlost, a kako je proljeće vrijeme kada su dani duži, slobodno svoje ljepotice približite prozoru.
Uz to, orhideje treba da budu posađene u posudu sa dobrom drenažom, jer im šteti prevelika količina vode, pa stoga veliki broj iskusnih uzgajivača sadi ovu biljku u koru drveta umjesto u zemlju, ili u kombinaciju ova dva. Zalivanje je takođe važno, kao i kod svake biljke. Prehrana je takođe poželjna, jer obezbjeđuje biljci hranjive materije koje će učiniti da cvjeta redovno i lijepo, a da joj listovi budu zdravi i zeleni.
Postoje brojna hemijska sredstva namijenjena isključivo orhidejama, ali istina je da vam ona nisu uvijek potrebna. Odlične rezultate možete da postignete i domaćim preparatima, a jedan takav je i zeleni čaj!
Veoma je važno da zeleni čaj ne bude mnogo jak i da ga ne sipate previše, šta više, dvije kašike čaja su sasvim dovoljne. Preporučuje se da to radite 5 puta nedjeljno.
Takođe, zalivanje zelenim čajem može da vam pomogne i u uzgajanju drugih biljaka koje rastu u kiselijem zemljištu, kao što je, na primjer, ruža. Zalivanje zelenim čajem je odlična metoda i ako se dogodi da vaša orhideja kasni sa cvetanjem, prenosi Krstarica.
„Priroda liječi“, ovu smo frazu čuli više puta, zar ne? Puno je zapravo istine u tome jer, kako struka kaže, provođenje čak i malo vremena među debelim pokrovom drveća, grmlja i cvijeća može pozitivno uticati na vaše mentalno zdravlje.
Ali jeste li znali da bavljenje vrtlarstvom može imati isti učinak?
Podaci koje su prikupili i analizirali istraživači Čarls Hal i Melinda Knut sa Univerziteta „Texas A&M“, objavljeni u „Journal of Environmental Horticulture“, otkrivaju da život u blizini zelenih površina ili provođenje vremena u kultivisanim vrtovima može, osim zdravstvenih prednosti, poboljšati raspoloženje i smanjiti nivo stresa.
Kao što je spomenuto, njegovanje vrta može biti dobar način za poboljšanje zdravlja u svakom pogledu, a neke od prednosti koje su naveli istraživači sa Univerziteta u Teksasu su poboljšanje raspoloženja i smanjenje nivoa stresa.
Smanjuje nivo stresa
Jeste li primijetili da se bolje i opuštenije osjećate nakon što ste proveli dan u prirodi? Istraživači vjeruju da provođenje vremena u prirodi može pomoći u smanjenju mentalnog umora, poboljšanju krvnog pritiska i u isto vrijeme može smanjiti osjećaj tjeskobe.
Vrtlarstvo je odlična vježba
Istraživanje je pokazalo da tri do četiri sata rada u vrtu može sagorjeti isto toliko kalorija kao sat vremena u teretani. Vježbanjem se oslobađa endorfin, hormon sreće, koji čini da se ljudi osjećaju zadovoljno i opušteno. Redovna vježba pokazala se korisnom za širok raspon problema s mentalnim zdravljem i može doprinijeti poboljšanju drugih aspekata naših života, poput pomoći da se bolje spava ili da se podstakne gubitak težine, što može povećati samopouzdanje.
Pomaže kod kreativnosti
Ako želite dobiti više inspiracije na poslu ili ste student koji se priprema za ispit, istraživanje kaže da prošetate parkom ili, još bolje, da uredite vrt kod kuće. Svaki put kad imate mentalnu blokadu ili želite podstaći stvaranje novih ideja, sjednite ispod zelenih krošnji, pozabavite se svojim vrtom i pokrenite um. Osim sadnje i njege biljaka, vrt pruža odlične prilike za „uradi sam“ projekte koji će probuditi kreativca u vama.
Vinka (Catharanthus roseus) je prelijepo dekorativno cvijeće koje ne zahtijeva mnogo pažnje oko gajenja i održavanja. Naprotiv, uz minimalno truda imaćete divnu biljku koja može da vam ukrasi svaki kutak.
Vinka je višegodišnja biljka porijeklom sa Madagaskara. Prelijepo izgleda gdje god je posadite, a domaćice je obožavaju, jer se vrlo lako održava, a traje do prvog mraza, skoro do početka zime. Potrebno je samo malo volje, kako bi ova ljepotica krasila vaše dvorište.
Cvjetanje započinje u aprilu, a žiličasti korijenov sistem je dobro razvijen i biljka je stabilnog rasta. Visina je u proseku 20 cm, ali novije sorte daju i druge osobine. Imaju blago polegli habitus, što omogućava i njenu drugačiju upotrebu.
Foto: agrosavjet.com/cvijet vinka
Cvijet ima pet latica i može se naći u raznim bojama poput: bijele, roza, crvene, ljubičaste, plave, narandžaste i sl. Njen list je, takođe, dekorativan, tamno zelene je boje i ima u sredini bijelu liniju. Postroji mogućnost da je sadite i u saksiju i u zemlju, kako god vam je lakše.
Ova jednogodišnja cvijetnica idealna je za prostore na kojima preovladava sunce, jer dobro podnosi visoke temperature. Međtutim, veliki plus vinke je što uspijeva i na balkonima koji nemaju dovoljno svjetlosti, a osim toga nije potrebno da budete preveliki stručnjak za biljke da biste gajili ovu ljepoticu.
U našoj zemlji su prisutne dvije osnovne vrste vinki – žbunasta i padajuća. Obe vrste su podjednako zanimljive. Koju ćete odabrati zavisi za koji vam je prostor potrebna. Ako sadite biljku u vrtu uzmite žbunaste, a ukoliko želite da ova biljka bude ukras vašeg balkona ili terase onda odaberite padajuće vrste.
Kako se vinka pravilno njeguje?
Zaliva se tek kada je zemlja prosušena, nikako prije, da ne bi počeo korijen da truli zbog mnogo vode.
Obavezno je prihranjujte, dok je vinka mlada – manje, a kako raste i razvija se, povećajte količinu. Po savjetima stručnjaka, jednom nedeljno je uglavnom dovoljno.
A za što duži rok trajanja biljke, veoma je bitno orošavanje, kako bi bila što bujnija.
Orošavanje se vrši ili rano ujutro, ili kada sunce zađe. Nikako nemojte to da radite po najvećem suncu, inače ćete spariti biljku. Otporna je na bolesti, i ukoliko poštujete pravila sadnje i njege ove biljke nećete imati problema sa njom.
Najlakše i najbolje razmnožavanje vinki je iz sjemena. Sjeme se skupi u jesen, u oktobru mjesecu, i njegova sjetva se obavlja krajem zime. Sjeme se sije u mješavinu zemlje, tresete i pijeska. Da bi nicanje bilo bolje, nakon sjetve prekrijte tu površinu folijom.
Kada biljka nikne (nakon pet do sedam dana), mora biti na mjestu gdje je temperatura približno 25 stepeni. Sadnju biljke obavite mjesec dana nakon klijanja iz sjemena.
Kada sadite biljku na otvorenom sadite 20-tak biljaka po metru kvadratnom, dok u žardinjeri možete na rastojanju od 25 cm.
Ako želite da ih sačuvate za zimu, unesite ih na neko toplo mjesto i orežite, a kada tokom proleća otopli, možete da ih iznesete na terasu i mladice će da izbiju.
Hrana,proizvedena na kiselom zemljištu,može biti kontaminirana teškim metalima kao što su olovo, hrom, kadmijum i radioaktivni elementi.
Popravka kiselog zemljišta najčešće se postiže kalcifikacijom, a kad se analizom zemljišta utvrdi da je kiselost 6 ili ispod 6, kalcifikacija je neophodna da bi se postigli visoki prinosi i da bi se spriječila destrukcija zemljišta.
Intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje i nekontrolisanom upotrebom mineralnih đubriva, a sa druge strane smanjenom upotrebom organskih đubriva, povećali smo kiselost naših zemljišta. Kisela zemljišta nisu pogodna za gajenje većine biljaka, pa je neophodno da takva zemljišta popravljamo.
Kiselost zemljišta, njegova pH vrijednost, jedna je od najbitnijih karakteristika zemljišta i veoma bitan faktor uspešne poljoprivredne proizvodnje, kako na malim zasadima, tako i na hektarskim površinama. Neodgovarajuća kiselost najčešće je prouzrokovana intenzivnom agrotehnologijom, nekontrolisanom ili nepravilnom upotrebom mineralnih đubriva, uticajem kiselih kiša i odsustvom organskih đubriva.
Na kiselim zemljištima dobija se manji i lošiji prinos, a hrana, proizvedena na takvom zemljištu, može biti kontaminirana teškim metalima kao što su olovo, hrom, kadmijum i radioaktivni elementi.
Pojačana kiselost jedna je od glavnih uzroka niskih prinosa, biljke se slabije ukorjenjavaju pa je i korišćenje biljne hrane veoma slabo. Gajene biljke su u takvoj sredini „gladne”. Struktura kiselih zemljišta je narušena, pa se takva zemljišta u uslovima suše stvrdnjavaju i pucaju, a u uslovima vlage postaju lepljiva te je obrada takvih zemljišta otežana.
Stanje kiselosti zemljišta neophodno je utvrditi prije samog podizanja zasada, što predstvalja prvi korak u planiranju proizvodnje. Najpouzdaniji način jeste napraviti analizu zemljišta. U zavisnosti od tipa proizvodnje koja se planira, zemljište se uzorkuje na dvije dubine, a to je za povrtarske i ratarske usjeve sa dubine od 0 do 30cm, a za voćarske kulture sa dubine od 30 do 60cm. Na osnovu analize zemljišta dobija se precizna vrijednost pH i stanje kiselosti zemljišta.
Svaki usjev zahtjeva određen stepen kiselosti da bi mogao da se razvija, a osim toga, kiselost utiče i na dostupnost, kako hraniva u zemljištu, tako i hraniva koja se unose đubrivima, što znači da se pravilan plan đubrenja može napraviti samo nakon urađene analize zemljišta.
Stanje kiselosti zemljišta ukazuje na to da li zemljište zahtijeva popravku prije podizanja zasada ili ne.
Kada je pH vrijednost u opsegu od 6,5 do 7,0 idealna je za većinu useva i obezbeđuje najbolju dostupnost hraniva. Dejstvo pH na dostupnost hraniva je takvo da već pri pH 5 dolazi do sporog reagovanja fosfora s aluminijumom i gvožđem, te formiranja manje rastvorljivih formi koje biljci nisu dostupne, a formiraju se i toksične forme aluminijuma. Nasuprot kiselom zemljištu je alkalno, sa pH vrijednošću iznad 7, što izaziva nedostupnost mikrohraniva (azot, fosfor, kalijum) neophodnih za razvoj usjeva.
Dodavanjem krečnjaka smanjujemo kiselost
Kalcifikacija predstavlja unošenje kalcijum-karbonata, tj. krečnjaka u zemljište. Krečnjak koji se koristi za kalcifikaciju može biti u različitim formama, kao fino samljeveni kalcijum-karbonat, laporac, pečeni kreč, gašeni kreč, saturacioni mulj i dolomit. U zavisnosti od pH vrijednosti zemljišta, procentualnog sadržaja kalcijuma u krečnom materijalu koji se koristi za kalcifikaciju, kao i mehaničkog sastava zemljišta i prisustva organske materije u zemljištu, određuje se način primjene kalcifikacije. Na primjer, kalcijum-oksid ili živi kreč sadrži 70% kalcijuma, dok dolomit sadrži 30% kalcijuma, što treba imati u vidu kod određivanja količine krečnjaka koji će biti primjenjen.
Tip zemljišta
pH
Pjeskovito
Glinovito i pjeskovito
Glinovito
4,5 – 6,5
2.914
4.700
6.500
5,0 – 6,5
2.000
3.800
5.200
5,5 – 6,5
1.300
2.900
3.800
6,0 – 6,5
670
1.600
2.000
Kalcifikacija se obavlja kada na njivama nema usjeva, najbolje u vrijeme zaoravanja strnjike. Kreč se zaore sa strnjikom i zgorelim stajnjakom, ima dovoljno vremena za njegov preobražaj i za miješanje sa zemljom do proljeća, kada će se obaviti sjetva. Kreč treba da je dobro usitnjen i ravnomjerno raspoređen prije zaoravanja. Dejstvo kalcifikacije traje u prosjeku 3-4 godine.
Značajna mjera popravke zemljišta je i humifikacija – povećanje sadržaja humusa u zemljištu koja se postiže unošenjem organskih đubriva u zemljište (stajnjak, kompost, treset, glistenjak). Takođe, preporučuje se zelenišno đubrenje tj. sjetva biljaka koje rastu i stvaraju veliku količinu organske materije – grahorica, uljana repica, crvena djetelina, i zaoravanje u trenutku kada se postigne najveća zelena masa (u cvjetanju).
Dovoljne količine humusa u zemljištu povoljno djeluju na fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta, a sam humus je ogledalo plodnosti zemljišta. Humus je izvor hrane i energije za zemljišne mikroorganizme, njihovom razgradnjom, mineralizacijom dobijaju se hraniva pristupačna biljkama, naročito azot, kao i ugljendioksid koji služi za fotosintezu.
Redovna analiza zemljišta, na svake tri godine, kontrolisano đubrenje, posebno đubrivima koja sadrže sumpor ili amonijak, sačuvaće zemljište od ekstremnih pH vrijednosti, i time omogućiti proizvođačima da postignu optimalnu pH vrijednost u dužem vremenskom periodu, što će njihovu proizvodnju učiniti održivom. Pravilno rukovanje zemljištem obezbjeđuje očuvanje zemljišta, kao resursa koji nije obnovljiv, uz mogućnost ekonomične proizvodnje.
Tikvice brzo rastu, a jedna biljka može dati 10-20 plodova. Ono što je najbolje – što ih više beremo, biljka više rađa. Samo sa 2 biljke možete da zadovoljite potrebe cijele porodice. Dovoljno razloga da tikvice uvrstite u svoj plan bašte.
Kada saditi tikvice
Postoje razne vrste tikvica, a razlikuju se po obliku, boji (žute, zelene, svijetlo zelene), veličini i ukusu. Zajedničko za sve je to, da su toploljubive biljke koje ne podnose mraz i niske temperature. Najbolje je da se siju kada su temperature oko 15-20 stepen Celzijusovih. U kontinentalnim područjima to je otprilike krajem aprila početkom maja (nekada i kasnije, ako je hladno), u južnim – početkom aprila. Tikvice rastu brzo i donose puno plodova. Za berbu su spremne za oko 50 dana od sjetve i mogu da proizvedu do 5-6 kilograma ploda po biljci.
Kako posaditi tikvice
Tikvice mogu da zauzmu puno prostora u bašti. Najbolje rastu uz puno direktne sunčeve svjetlosti. Zato pripremite mjesto u svom vrtu koje je dobro osunčano i ima bogatu humusno-ilovastu zemlju. Važno je da je tlo dobro drenirano. Idealna razmera za povrtnjake je otprilie 40% pijeska, 40% mulja i 20% gline. Dakle, ako je previše gline u zemlji, dodajte pijesak. Možete da umiješate i kompost u tlo, što će im pomoći da bolje napreduju.
Kada je temperatura vazduha oko 20 stepeni, a tlo se zagrijalo na oko 15 stepeni – imate temperaturne uslove za sadnju i klijanje sjemena tikvice. Sjeme sadite sa razmakom od 150×100 cm, u rupe dubine (otprilike) 2,5 cm. Ako mislite da je sjeme slabe klijavosti, možete u istu rupu staviti 3-4 sjemenke, a nakon što biljke niknu ostavite samo jednu koja vam najbolje izgleda.
Biljke prijatelji
Razmislite da tikvice posijete blizu biljaka prijatelja. Možete u neposrednoj blizini drugog povrća kao što su bijeli luk i grašak. Postoje mnoge prednosti za udruženu sadnju, poput poboljšanog rasta biljaka, kontrole štetočina, boljeg korišćenja baštenskog prostora.
Uzgoj tikvice
Optimalna temperatura za rast i razvoj biljke je 22-28 stepeni. Biljke redovno zalivajte. Kada je hladnije vrijeme u proljeće, zalivajte otprilike jednom nedeljno, povećavajući kako temperatura raste na dva ili čak tri puta nedeljno.
Kompostirajte i malčirajte zemlju. Organizmi koji žive u kompostu (gljivice, bakterije), organske i bio materije pomažu u aktiviranju tla. To podstiče jak imunitete biljkama. Malčiranje gornjeg sloja zemlje će održavati vlagu. Ne preterujte sa đubrenjem. Ako dodate previše đubriva može da uzrokuje trulež cvjetova ili pojavu nekih bolesti. Tikvice su privlačne napadima štetočina, zato koristite prirodne ili organske preparate za zaštitu.
Okopavanje i plijevljenje korova
Tikvice se prvi put okopavaju kada biljke imaju prve stalne listove. Nagrnite vlažnu i rastresitu zemlju na stabljiku, da biste podstakli rast adventivnih korenova. Plijevljenje bašte je bitan korak za pravilno održavanje i njegu biljaka. Plijevljene korova bi trebalo da bude dio vaše svakodnevne baštenske rutine. Najbolje je učiniti ujutro, kada je zemlja vlažna i korov se lako uklanja. Uveče možete da imate najezdu komaraca, a to svakako želite da izbjegnete. Kontrola korova na ovaj način može da spriječi razvoj bolesti, poput pepelnice i plamenjače, kojima je tikvica sklona.
Ručno oprašivanje cvjetova
Ako imate malo insekata oprašivača, a cvjetovi otpadaju prije nego što daju plod, pokušajte sa ručnim oprašivanjem cvjetova. Ovo podrazumeva identifikaciju muških i ženskih cvjetova. Prepoznaćete ih vrlo lako. Muški cvijet je na dugoj uskoj stabljici i prvi cvjeta, a ženski cvijet prije cvjetanja ispod ima zadebljanje koje liči na plod, koji će se razviti nakon oplodnje. Nakon što se cvjetovi otvore, lagano utrljajte polen s muškog cvijeta na stigme ženskog cvijeta.
Berba tikvica
Kada tikvice dostignu zrelu fazu – spremne su za berbu. Idealna dužina tkivice je oko 12-15 cm (zavisi od sorte). Ako ostavite da preraste, može da izgubi na ukusu. Za berbu koristite oštar alat, kao što su makaze ili mali nož kako biste odvojili plod od peteljke. Ostavite oko 5 cm stabljike na plodu. Berite ih redovno, jer česta berba podstiče biljke da formiraju nove cvjetove i daju još plodova.
Što se tiče pripreme u kuhinji, postoji pregršt jela koja možete da napravite za doručak, ručak i večeru, kao što su svima dobro znane punjene tikvice, musaka od tikvica, pire, pljeskavice od tikvica, zapečene u rerni, sa jajima…
Uklanjanje stabala iz vašeg dvorišta može biti težak i skup proces, ali posebno frustrira kad na vašem imanju imate panjeve koju su živi i iz njih izbijaju izdanci.
Ponekad je kod panjeva veliki korijenov sistem i dalje živ i usvaja hraniva iz zemlje te panj na taj način dobija nove izdanke i ne prestaje rasti.
Srećom, postoji prirodno rješenje da uništite panjeve iz dvorišta.
Započnite bušilicom za bušenje rupa par centrimetara od vanjske strane panja. Izbušite rupu što dublje na razmaku najmanje jedan centimetar.
Kad ste izbušili što više rupa u panju, napunite ih magnezijum sulfatom (GORKA SO). Na kraju, pospite gorku so oko cijele baze, a nakon toga pokrijete panj najlonom ili bilo čime što bi spriječilo kišnicu da ispere vaš tajni sastojak iz rupa. Ovaj postupak nakon mjesec dana možete ponoviti.
Postupak uništavanja panja sa magnezijum sulfatom
Iako bi moglo potrajati do mjesec dana ili više, ovaj način uništavanja živih panjeva s vremenom bi trebao biti efikasan.
POGLEDAJTE VIDEO U KOME JE PRIKAZANO KAKO UNIŠTITI ŽIVE PANJEVE:
Muškatle su jedna od najpopularnijih vrsta cvjeća na našim prostorima. Toliku popularnost duguju lakom održavanju i jeftinoj cijeni, a prije svega raskošnoj ljepoti cvjeta muškatle. Saksije sa muškatlama najljepši su ukras svake bašte ili balkona, tokom ljeta, a da li ste znali da mogu da cvjetaju do kasne jeseni?
Evo kako da vam to uspije
Ukoliko biljka nema dovoljno joda, razvijaće se usporeno i biti podložnija bolestima. Takođe, jod u biljkama reguliše protok vode i razmjenu kiseonika i čini ih otpornijim. Kod biljaka koje cvjetaju produžava vrijeme cvjetanja, ali ga možete koristiti i kod drugih biljaka, kao i za zalivanje povrća u bašti.
Takođe, od proljeća do jeseni muškatle je dobro dva puta mjesečno zalivati vodom u kojoj se nalazi prihrana za biljke na bazi fosfora, i to je dobro za podsticanje cvjetanja.
Obezbjediti muškatlama dovoljno joda veoma je lako – stavite kap farmaceutskog joda u litar vode, a potom sipajte 50 ml te vode s jodom uz unutrašnje ivice svake saksije. Pazite da ne pretjerate jer možete da oštetite korijen i pripazite da ga ne koristite sa proizvodima za biljke u kojima već ima joda jer će doza biti prevelika.
Još jedan trik za bujanje muškatli
Neki ljudi ove biljke povremeno (jednom nedeljno) zaliju mlijekom jer i to pogoduje dobrom cvjetanju, ali i jačanju muškatli i boljoj apsorpciji hranljivih materija iz zemlje. Mlijeko sadrži potrebne minerale kao što su kalijum, kalcijum, fosfor i magnezijum.
Pazite kako ih presađujete jer im korijen ne podnosi previše vlage pa je bitno da je drenaža u zemlji dobra, a to ćete postići, na primjer, mješanjem zemlje sa kamenčićima i stavljanjem sloja granula za drenažu na dno saksije.
Kada se na listovima pojave crvenkasti rubovi, to je znak da je muškatli hladno. To se najčešće događa kada je danju jako toplo, ali noći su hladne. U tom slučaju nije loše biljku noću staviti na toplije mjesto pa je ujutro opet izvaditi, i tako dok noći ne postanu toplije.
Prema nekim istraživanjima, muškatle je dobro imati i unutar kuće jer njen miris ublažava glavobolju i pomaže kod nesanice.
Ukoliko biljka nema dovoljno joda, razvijaće se usporeno i biti podložnija bolestima. Takođe, jod u biljkama reguliše protok vode i razmjenu kiseonika i čini ih otpornijim. Kod biljaka koje cvjetaju produžava vrijeme cvjetanja, ali ga možete koristiti i kod drugih biljaka, kao i za zalivanje povrća u bašti.