Krompirova zlatica ili koloradska zlatnica Leptinotarsa decemlineata, ubraja se u red tvrdokrilaca (Coleoptera) te u porodicu zlatica odnosno Chrysomelidae.

Najvažnija štetočina krompira koji može potpuno uništiti lisnu masu krompira. Karakteristika ove vrste je holometabolnost, odnosno metamorfoza insekta u kojoj se životni ciklus sastoji od jaja, larve i odraslih oblika. U razvoju je prisutan i stadijum neaktivne čaure prije nego što postane odrasli oblik.

Preventivne mjere

Sadnju krompira treba obaviti na površinama koje su znatno udaljene od prošlogodišnjih. To znači da se treba pridržavati plodoreda – ne ponavljati uzgoj na istoj parceli tri do četiri godine. Preporučljivo je saditi krumpir u kombinaciji s bobom, renom, špinatom, kupusnjačama kamilicom, dragoljubom, kukuruzom. Treba izbjegavati sadnju u kombinaciji s bundevom, suncokretom, ciklom, celerom, graškom, rajčicom i patlidžanom.

Biološke mjere

Krompirova zlatica ima nekoliko autohtonih prirodnih neprijatelja poput trčaka (Carabidae), grabežljivih stjenica, bubamara (Coccinellidae) i muva gusjeničarki (Tachinidae) te entomofagnih osica koje parazitiraju jaja. Tokom prezimljenja odrasle oblike krompirove zlatice parazitira gljiva Beauveria basiana koja ponekad može znatno smanjiti populaciju. Velika je mogućnost da prirodni neprijatelji neće potpuno suzbiti pojavu krompirove zlatice, ali privlačenjem i očuvanjem prirodnih neprijatelja u vrtu njihova se učinkovitost može značajno povećati.

„Uradi sam“ pripravci

Postoji velik broj biljaka i biljnih ekstrakata koji djeluju repelentno ili inhibicijski na krompirovu zlaticu, ali nema još uvijek temeljitih naučnih istraživanja koja potvrđuju njihovu učinkovitost.

Kora od krompira

Svježe oguljena kora krompira stavljena u lovne posude djeluje kao atraktant na krumpirovu zlaticu uz uslov da se lovne posude redovno prazne i dodaje svježe oguljena kora krompira.

Komorač i buhač

Prema rezultatima istraživanja koje je proveo Institut Tamis, ako se oko krumpirišta posije komorač, a u samom krumpirištu biljka buhač tada parcelu krumpirove zlatice obavezno zaobilaze. Dokaz za tu tvrdnju dobijen je nakon provedenog istraživanja na parceli od 1 ha u organskom demonstracijskom polju zasijano već navedenim biljkama. Krompir se u takvim uslovima dobro razvijao bez prisustva krompirove zlatice.

Pripravak od bazge/zove

Jedan od načina upotrebe bazge/zove u poljoprivrednoj proizvodnji na manjim površinama je izrada prirodnog insekticida od cvijeta i lista bazge/zove koji se koriste za prskanje krumpira protiv krompirove zlatice. Za pripravak je potrebno 1 kg cvijeta i lista bazge potopiti u 5 l vode. Potopljenu bazgu treba ostaviti preko noći te sljedećeg jutra procijediti sadržaj iz kante i pripravak protiv zlatice je spreman za upotrebu. Krompir je potrebno tretirati ovim pripravkom ujutro i uvečer dok nema rose. Tretiranje ponavljati prema potrebi.

Pripravak od orahovog lišća

Lišće oraha sadrži spoj hidrojuglon koji u dodiru s kiseonikom stvara spoj juglon. S obzirom da juglon nije topiv u vodi i ne odlazi duboko u zemlju, lišće oraha je pogodno za izradu pripravka za suzbijanje krumpirove zlatice. Za izradu ovog pripravka potrebno je oko 3 kg otpalog lišća oraha potopiti u 10 l vode i pustiti da odstoji 2 dana. Nakon toga pripravak procijediti i razrijediti s vodom u omjeru 1:1. Prskanje obaviti ujutro ili uvečer.

Pročitajte: Zaštita krompira od KROMPIROVE ZLATICE u organskoj proizvodnji

Juha od preslice

Za juhu od preslice potrebno je oko 1 kg svježih ili 150 g osušenih biljaka koje se stavljaju u 10 l vode tokom 24 sata. Potom se mješavina prokuva oko pola sata. Nakon hlađenja i procjeđivanja juhu je potrebno razrijediti s vodom u omjeru 1:5.

Otopina od pepela

Otopina pepela je vrlo učinkovita kod suzbijanja krompirove zlatice. Potrebno je otopiti 2 kg pepela u 10 l vode. Zatim 1 l otopine razrijediti sa 10 l vode i tretirati lišće krompira. Za tretiranje krumpira mogu se koristiti i preparati od listova duvana i topole. Tretiranje se provodi kad se listovi krompira osuše od jutarnje rose. Ovisno o jačini napada, tretmane je potrebno ponavljati svakih 5 do 10 dana. Posljednje tretiranje treba obaviti 20-ak dana prije berbe.

Pripravak mlijeka, vode i sode bikarbone

Mlijeko se može koristiti u kombinaciji sa sodom bikarbonom, odnosno prskanjem biljaka sodom bikarbonom. Koristi se preventivno za tretiranje povrća, najčešće protiv plamenjače. Ovaj pripravak je vrlo djelotvoran kod tretiranja cime krumpira jer štiti od krumpirove zlatice, odnosno sprječava pojavu krumpirove zlatice jer ona ne može probaviti mlijeko. Za pripravak je potrebno pomiješati 1 l mlijeka i 1 žličicu sode bikarbone u 10 l vode.

Pripravak od krumpirovih zlatica

Potrebno je redovno prikupljati odrasle jedinke u posudu od 1 l i te zlatice potopiti u posudu sa 20 l vode te zatvoriti. Zlatice će uginuti i jedno vrijeme će plutati, a zatim potonuti na dno. Nakon nedelju dana preparat je spreman za upotrebu, ali se treba razrijediti s vodom jer nerazrijeđen preparat može spaliti lišće krompira. Potrebno je razrijediti prvi put u omjeru 1:1, drugi put 1:2 i treći put 1:3. Različite sorte krompira različito reagiraju na pripravak te je potrebno koncentraciju prilagoditi.

Biološki pripravci pod nazivom „Uradi sam“ koji se koriste za suzbijanje štetnih organizama uz svoje pozitivne ekološke strane imaju i ekonomsku korist za manje proizvođače jer je njihova proizvodnja jednostavna i ekonomski isplativija od kupnje gotovih komercijalnih pripravaka.

Tikvice su toploljubivo povrće i siju se tek kada se zemljište zagrije na petnaestak Celzijusovih stepeni. Za ovo povrće najbolje je odabrati parcele na kojima su prije toga gajeni grašak, boranija, soja ili neke druge leguminoze.

Ako poslije sjetve okiša i na površini zemlje se uhvati pokorica, valja je odmah razbiti drljačom s kratkim zupcima, rebrastim valjkom ili blagom vejštačkom kišom, da bi nježna klica što pre izašla napolje.

Kada biljke razviju dva-tri prava lista, valja okopati ili veću površinu prvi put iskultivirati. Kultivira se u tri-četiri navrata, sve dok se međuredni prostor ne popuni, a radni zahvat kultivartora se svakom novom operacijom smanjuje. Poslije prvog kultiviranja, bez obzira na površinu, prostor oko biljaka valja okopati i usjev prorediti. U svakoj kućici ostavljaju se obično dvije biljke.

Tikvice se prihranjuju neposredno prije ili tokom samog kultiviranja, odnosno prije navodnjavanja, da bi se đubrivo unijelo u zemljište, rastvorilo i postalo pristupačno biljkama. Navodnjava se brazdama, vještačkom kišom i sistemom kap po kap, koji je i najbolji. Tikvice napadaju iste bolesti i štetočine kao i krastavce, pa se štite istovremeno kada i to povrće.

Sorte tikvica koje formiraju dugačku vrežu imaju potrebu za još jednom, specifičnom agrotehničkom mjerom – pričvršćivanjem vriježe. Zbog opasnosti da će malo jači vjetar zamrsiti ili pokidati vriježe, one se, kada porastu osamdesetak centimetara, pravilno rasporede po površini i na dvadeset centimetara od vrha pričvrste za zemlju. To se radi tako što se nabace dvije-tri motike zemlje, te blago sabije. Iz nodusa (kolenca) će izbiti adventivni korijeni koji će pričvrstiti vriježe.

U praksi se nerijetko susrećemo s proizvođačima koji su razočarani izgledom korijena koji su nepravilni, kvrgavi, račvasti te oštećeni od bolesti i štetnika. Takvi korijeni su najčešće rezultat nepoznavanja uzgojnih zahtjeva mrkve. Na rast i razvoj korijena mrkve utječe mnogo faktora, a poznavanje njihovog uticaj bitno je za uzgoj upravo onakve mrkve kakve možemo vidjeti na slici koju nalazimo na vrećici sa sjemenom mrkve.

Mrkva ima veliki broj stranooplodnih i hibridnih sorata koje spadaju u 6 osnovnih tipova. Tipovi se razlikuju po obliku, veličini korijena i vremenu dospijevanja. Okruglasti oblik korijena imaju sorte u tipu stare sorte Pariška rana čiji je prosječan korijen dug i širok oko 3 cm. U tom tipu nalazimo sorte kratke vegetacije koje se koriste za ranu proizvodnju korijena.

Pro

Valjkasti oblik tupog vrha korijena karakteriziraju sorte u tipu Amsterdamske koje su dužine oko 10 cm i širine 1-2 cm. Uglavnom se koriste u ranoj i srednje ranoj proizvodnji. Najrašireniji je tip sorte Nantes, to su sorte s korijenima valjkastog oblika i tupog vrha dužine do 20 cm i promjera 3 cm. Koriste se za srednje ranu i srednje kasnu proizvodnju.

Sorte tipa Chatenay imaju korijen blago stožastog oblika s tupim vrhom, dužine oko 15 cm i promjer oko 4 cm. Koriste se u jesenskoj srednje kasnoj proizvodnji.

U tip Berlicum spadaju sorte koje imaju dugi valjkasti korijen s tupim vrhom dužine do čak 30 cm i promjer 3-4 cm. Namijenjeni su za jesensku proizvodnju. Sorte u tipu Flaker imaju krupne korijene uglavnom stožastog oblika sa zaobljenim ili zašiljenim vrhom. Korijeni su dužine 30-ak cm i 4-5 cm široki. To su kasne sorte koje se uglavnom koriste za preradu.

Vezivanje listova luka u čvor jedna je od tehnika koju koriste vrtlari kako bi poboljšali rast i kvalitet luka.

Ova tehnika ima niz prednosti koje mogu biti korisne za uzgoj luka u vašem vrtu. Prvo, vezivanje listova u čvor omogućuje koncetrisanje hranjivih materija u lukovici, što može rezultovati krupnijim i kvalitetnijim glavicama luka. Osim toga, ova tehnika pomaže u sprečavanju širenja listova luka i sprječava da se luk podigne iz tla, što može dovesti do oštećenja korijena i lukovica. Vezivanje listova u čvor također može pomoći u sprečavanju  širenja bolesti, jer se listovi luka manje kreću i manje su izloženi štetnim uticajima. Uz sve ove prednosti, vezivanje listova luka u čvor je jednostavan postupak koji ne zahtijeva posebne vještine ili alate. Ako želite poboljšati rast i kvalitet luka u vašem vrtu, razmislite o korištenju ove tehnike i učinite svoj uzgoj luka još uspješnijim.

Ovo tehnika se obično sprovodi kada je luk dosegnuo visinu od oko 15 cm.

Evo koraka za vezivanje listova luka u čvor:

1. Pričekajte dok listovi luka ne dosegnu visinu od oko 15 cm.
2. Uzmite najniži list i pažljivo ga savijte prema dolje oko stabljike luka.
3. Uzmite drugi list i obavite istu stvar, ali ovaj put preko prvog lista.
4. Nastavite dodavati listove dok ne dobijete čvor.
5. Stavite čvor dovoljno čvrsto kako bi držao listove na mjestu, ali ne previše čvrsto da ne bi oštetili stabljiku luka.