Zagrtanje krompira je agrotehnička mjera od izuzetne važnosti koja ima za cilj povećanje prinosa ovog povrća. Ovaj postupak omogućava stvaranje novih krtola u podzemnom dijelu stabla krompira tako što se proširuje prostor za rast podzemnog stabla i razmnožavanje krtola.
Proces zagrtanja podrazumeva kopanje zemlje duž redova sa zasadom krompira i nabacivanje te iskopane zemlje uz stablo biljke. Ukoliko se krompir gaji u uzdignutim lejama, zagrtanje se sastoji od dodavanja nove zemlje umjesto kopanja postojeće. Ova mjera se primjenjuje kada nadzemni dio stabla krompira dostigne visinu između 20-30 cm, pružajući mladim krtolama potreban prostor za rast.
Kada se izvrši zagrtanje, formiraju se brdašca koja služe kao mjesto za razmnožavanje novih krtola. Važno je držati ova brdašca pokrivena zemljom i zaštićena od sunčevih zraka. Naime, ako mlade krtole dođu u kontakt sa sunčevom svetlošću, one postaju zelene, a u njima se stvaraju toksini koji mogu biti otrovni i čine krompir neupotrebljivim za ishranu. Kako bi se izbjeglo ovo nepoželjno stanje, preporučuje se često zagrtanje tokom vegetacije. Pravilo je da što se više puta zagrne, to će biti veći prinos.
Prilikom zagrtanja, zemlja se motikom ili ašovom nabacuje sve do vršnih listova nadzemnog stabla. Nakon zagrtanja, zemlju je potrebno dobro zaliti i održavati je vlažnom u narednim nedeljama. Kada biljka poraste za dodatnih 20-30 cm, vrijeme je za novo zagrtanje.
Kod naknadnog zagrtanja, može se koristiti i slama kao alternativa. Slama se postavlja oko stabla biljke u debljem sloju, slično kao i zemlja. Takođe, moguće je kombinovati slamu i zemlju kako bi se sloj slame bolje pritisnuo. Nakon zagrtanja, bez obzira da li se koristi zemlja ili slama, neophodno je zalivanje i održavanje sloja vlažnim. Korišćenje slame za zagrtanje olakšava berbu krompira kada dođe vrijeme za to.
Zagrtanje krompira je važna agrotehnička mjera koja omogućava biljkama da stvaraju veći broj krtola i povećava prinos. Pravilno izvođenje ovog postupka obezbeđuje optimalne uslove za rast i razvoj krompira, sprječava formiranje otrovnih krtola i olakšava berbu. Stoga, zagrtanje krompira se preporučuje kao neophodna praksa za svakog proizvođača koji želi postići dobar urod ovog dragocenog povrća.
Da li ste nekada koristili ljuske od jaja ili talog od kafe u bašti? Ukoliko još uvijek niste probali ove dvije stvari sada je vrijeme, ako želite da vaše biljke paradajza i paprike daju više ukusnih zdravih i sočnih plodova. Evo kako se ovo prirodno đubrivo koristi u bašti, ali i gde najčešće grešimo u proizvodnji paradajza i paprike što nas može koštati ukusnih plodova ovog ljeta.
Ljuske od jaja bogat izvor kalcijuma
Foto: agrosavjet.com
Zdrobljene ljuske od jajeta daju zemljištu preko potreban kalcijum i druge neophodne minerale koji se razgrađuju u zemljištu. A kalcijum je neverovatno važan za zdravlje usjeva kao što su paradajz i paprika. Naročito kada je riječ o truleži povrća.
Trulež je jedna od najčešćih bolesti baštenskih biljaka, a posebno paradajza. Nedostatak kalcijuma uzrokuje stvaranje crnih mrlja na krajevima mladog paradajza, paprike, pa čak i tikvice i krastavaca.
Te crne tačke na krajevima dovode do turljenja plodova i mogu uticati na potpun gubitak roda. A uzrok tome je upravo nedostatak kalcijuma u zemljištu. Zato dodavanjem nekoliko zdrobljenih ljuski jajeta oko svakog struka paradajza pomažete da se biljkama vrati potreban kalcijum.
Ljuske jaja imaju odličan efekat na kvalitet zemljišta i najbolje ih je kombinovati sa talogom od kafe ili sa drugim kompostiranim ostacima hrane. Ipak kako mnogi izveštaji i studije pokazuju: veliki komadi ljuski od jaja otkriveni su u arheološkim iskopinama, jer se sporo raspadaju u zemljištu, zato bi bilo najbolje da se ljuske od jaja fino ustine pre nego što se dodaju u kompost.
Talog kafe sadrži azot
Foto: AgroSavjet/Talog kafe
Talog kafe sadrži azot, kalijum, fosfor i druge vitalne minerale koji su potrebni biljkama. Sve je to od vitalnog značaja za uzgoj jakih, zdravih biljaka koje mogu dati veliki broj plodova. Kada se talog kafe doda u rupe za sadnju, on deluje kao savršeno prirodno đubrivo koje sporo oslobađa ove elemente koji su veoma korisni za biljke.
Talog kafe koji se dodaje kompostu i koristi u bašti kao organsko đubrivo daje podsticaj biljkama paradajza, privlači kišne gliste i može odvratiti puževe i insekte u bašti. Rasporedite tanji sloj sloj od 2-3 cm korišćenog taloga od kafe oko osnove vaših biljaka paradajza. Prema iskustvima, talog od kafe se lako sabija i sprječava dobru cirkulaciju vazduha kada se koristi u debljim slojevima, ali tanak sloj daje vašem paradajzu više azota koji može iskoristiti.
Talog od kafe + ljuske od jaja = sočni plodovi paradajza
Talog od kafe i ljuske od jaja mogu se odavati i zajedno kako đubrivo koje pomaže rast paradajza. Talog od kafe i zgnječene ljuske od jaja posipajte oko osnove ispod svake biljke.
Ne samo da ove dvije stvari daju vrijedne hranljive materije u tlo dok se razlažu, već su i odličan način za prirodnu kontrolu populacije puževa. Kako se ispostavilo, oštre ivice zgnječenih školjki, pa čak i talog kafe, predstavljaju veliku prepreku za meku kožu puževa.
Ljuske od jaja i talog od kafe odvraćaju puževe
Zdrobljene ljuske jaja imaju oštre ivice koje će sprečiti štetočine koje puze da pojedu vaše biljke. Oštre ivice će vam pomoći da oterate štetočine i zaštitite vaše biljke. Međutim, ako postoji ozbiljan problem sa puževima, možete pokušati i da umjesto toga koristite dijatomejsku zemlju.
Kako čuvati talog kafe i ljuske od jaja?
Ako se pitate koji je najbolji način da sačuvate ljuske od jaja i talog od kafe tokom vremena, postoji nekoliko jednostavnih metoda da spriječite pojavu gljivica i neprijatnih mirisa. Možete ih jednostavno čuvati u kanti ili plastičnom balonu od vode na otvorenom. Stavite čvrst poklopac na balone i tako ćete sačuvati ove sastojke čak i tokom zime.
Zalivajte paradajz često i temeljno
Foto: pixabay.com
Pored dobrog đubriva veoma je važno da biljke paradajza redovno zalivate i detaljno.
Duboko zalivanje pomaže vašim biljkama da razviju snažan korijenov sistem. Takođe omogućava biljkama da pristupe hranljivim materijama koje se nalaze dublje u zemlji. Ako se gornji sloj zemlje osuši, korenje će imati pristup vodi.
Biljke paradajza ne vole kada su im listovi mokri. Nemoguće je zaustaviti kišu, ali možete zaustaviti zalivanje preko listova. Kada se listovi paradajza stalno kvase, povećava se rizik od razvoja gljivica i drugih bolesti ili infekcija. Uvijek zalivajte u podnožju vaših biljaka; nadzemno zalivanje je loše za vaše usjeve.
Skidajte zaperke i redovno ubirajte plodove
Zaperci na biljkama mogu da rastu bez prestanka, što može dovesti do toga da prevladaju i uzimaju hranu glavnoj biljci. Ukoliko se ne uklone, biljka dobija žbunast izgled sa velikim brojem sitnih plodova koji kasnije sazrevaju. Zaperke je najbolje uklanjati čim se uoče, odnosno dok su mali. Oni se lako kidaju, a možete ih ukloniti rukom, oštrim nožem ili makazama, samo pazite da ne oštetite stablo. To bi trebalo da radite na svakih 3 do 5 dana.
Takođe je važno da plodove ubirate na vrijeme kako koji plod paradajza sazri tako ga uberite. Tako ćete napraviti prostora za duge plodove da se oforme i postanu krupni i sočni.
Uzgoj paprike je popularna aktivnost među vrtlarima širom svijeta zbog njenog ukusnog ploda i raznovrsnih sorti. Međutim, važno je imati na umu neke smjernice prilikom odabira i kombinovanja biljaka u blizini paprike. Pravilno planiranje sadnje može donijeti brojne prednosti, uključujući poboljšan rast i ukupan uspijeh usjeva, kao i smanjenje rizika od bolesti i štetočina.
Kada je u pitanju sadnja paprike, postoji nekoliko biljaka koje se preporučuje da se sade u njenom neposrednom okruženju. Ove biljke mogu pružiti određene koristi kao što su odbijanje štetočina, privlačenje korisnih insekata ili poboljšanje plodnosti zemljišta. Neke od tih biljaka su:
Bosiljak: Osim što je aromatična začinska biljka, bosiljak je odličan partner za papriku jer odbija određene štetočine kao što su muve i komarci.
Dragoljub: Ove biljke sa svijetlim i šarenim cvjetovima privlače korisne insekte poput pčela i leptira, a istovremeno odbijaju štetne insekte kao što su lisne vaši.
Neven: Neven je još jedna biljka koja privlači korisne insekte, uključujući pčele i leptire. Takođe se smatra da ima prirodna insekticidna svojstva koja mogu pomoći u odbijanju štetnih insekata.
Postoje neke biljke koje se često izbjegavaju da se sade blizu paprike zbog mogućnosti interakcija ili konkurencije za resurse. Ovde je nekoliko biljaka koje se generalno ne preporučuju da se sade pored paprike:
Paradajz: Paprika i paradajz su članovi iste biljne porodice (Solanaceae) i mogu biti podložni sličnim bolestima i štetočinama. Takođe, paradajz može ometati rast paprike jer je bujna biljka koja može zasjeniti papriku i ograničiti joj pristup sunčevoj svjetlosti.
Krompir: Kao i paprika, krompir je takođe član porodice Solanaceae i može biti podložan sličnim bolestima, kao što je plamenjača. Osim toga, krompir takođe ima široko korenje koje se može miješati s korijenovim sistemom paprike.
Patlidžan: Patlidžan je još jedan član porodice Solanaceae, slično kao paprika i paradajz. Ima slične zahtjeve za rastom i negom kao paprika, pa se izbjegava saditi ih zajedno kako bi se spriječile potencijalne interakcije i konkurencija za resurse.
Paradajz je takva biljka koja iz zemlje „izvuče“ svu energiju, ali nam zato daje najsočnije plodove.
Da bi stabljika bila jaka, listovi zeleni, a plodovi jaki i sočni – paradajz će uzeti sve iz zemlje. Stoga je veoma važno obogatiti zemljište prije sadnje paradajza.
Paradajz treba đubriti samo 2 puta tokom sezone: nakon sadnje i neposredno prije ploda.
Najveća greška koju prave baštovani je da đubrivo stavljaju u rupu u koju treba da stave sadnicu paradajza. Ali to može da ošteti korijen biljke, pa se ne preporučuje.
Najbolje bi bilo da zemljište pripremite mjesec dana prije sadnje. Izmiješajte đubrivo, pomiješajte organsko đubrivo, bilo šta, ali nikako ne stavljajte đubrivo direktno uz biljku odmah tokom sadnje.
Koje đubrivo je najbolje za sadnju paradajza?
Svaki baštovan ima svoju omiljenu prihranu za đubrivo, ali predlog je da se koristi ono sa kombinacijom azota, fosfora i kalijuma. Takođe bi bilo dobro da to đubrivo sadrži i kalcijum i magnezijum.
Prije sadnje nahranite zemljište đubrivom sa velikim stepenom azota.
Kada vidite da se paradajz sprema za prve plodove, oko njega pospite đubrivo sa velikim sadržajem kalcijuma i fosfora. To će pomoći plodovima da budu jaki, zdavi i sočni.
Da biste obezbijedili kalcijum paradajzu, obavezno oko stabljike, ali i u zemlju stavite mrvljene ljuske od jaja. Magnezijum ćete nadomjestiti ako zemljištu oko paradajza dodate Epsom so.
SAVET +:
Đubrivo iz „domaće radinosti“ je ono koje sadrži rastvor koprive i gaveza. Pravi se tako što se stabljike i listovi koprive i gaveza potope u 10 l vode, poklope i ostave 21 dan. Nakon toga se tečnost razblaži i time se zaliva paradajz u širokom luku oko stabljike (inače će da ošteti korijen).
Bogatstvo vitamina, antocijana i minerala je najvažniji razlog zašto potrošači kupuju ribizle.
Ako želite da cijelo ljeto uživate u plodovima ribizle, posadite nekoliko različitih sorti, od najranijih do najkasnijih.
Želite li ribizlu čije plodove možete brati stojeći, a da ne zauzima mnogo prostora, pretvorite je u grmoliku stablašicu. Uklonite sve pupoljke sa donje polovine reznice, tako da se izdanci ne razvijaju ispod nivoa tla. Reznice uspravno ukopajte u zemljište na odabranoj lokaciji. Kada reznica pusti korijenje i razvije nove izdanke, zavežite najsnažniji izdanak za štap, a ostale uklonite. Pustite da izdanak naraste oko jednog metra, pa mu odsijecite vrh.
Najjednostaviji način obavljanja snage i živosti starog grma ribizle jeste taj da joj u zimu orežete sve grane do zemlje. Na proljeće će se iz zemlje pojaviti veliki broj izdanaka koji će se razviti tokom ljeta. Nakon godinu dana ribizla bi trebalo da počne da rađa.
Kos i čvorak vole mekane, crvene plodove ribizle. Nadmudrite ih tako što ćete se odlučiti za bijele i ružičaste sorte.
Crna ribizla je kraljica aromatičnog voća. Najbolje uspijeva i najslađa je posađena u bogatom alkalnom zemljištu, ali ako vaša zemlja nije takva, dodajte joj smrvljenog krečnjaka kojim ćete napuniti jamu za sadnju.
Fransucka je poznata po likeru od crne ribizle, a tradicionalni francuski trik pojačavanja arome crne ribizle jeste bacanje komadića starog gipsa oko baze grmova zimi. Zimski mrazevi smrviće gips i korijenje će lako aporbovati kalcijum-sulfat, od kog je gips i napravljen.
Mnogi baštovani ne znaju kako da izađu na kraj s njim pa iskušavaju razna kupovna sredstva ili pribjegavaju često vrlo napornim ručnim čupanjem i sječenjem.
Svaka kuća voli da ima sređenu baštu, lijepo cvijeće i lijepe biljke. U tome može da poremeti samo jedan protivnik, naravno korov.
U uređenju okućnice korov je najčešći problem koji svojim upornim izbijanjem neumorno zadaje posla i narušava čitav izgled brižno uređenog prostora.
Mnogi vrtlari ne znaju kako izaći na kraj s njim pa iskušavaju razna kupovna sredstva ili pribjegavaju često vrlo napornim ručnim čupanjem i sječenjem.
Ipak, stručnjaci otkrivaju najjednostavniji ujedno i najefikasniji način bez korišćenja hemije. Riječ je o zalivanju korova vrućom vodom pomiješanom sa solju.
“Prokuvajte vodu i dodajte u nju malo soli, garantovano će uništiti i najtvrdokorniji korov! So će uništiti biljku, a vruća voda pomaže u tome da ona dođe duboko do korijena gdje će izazvati dehidrataciju“, tvrde eksperti, a prenosi Tportal.
Ipak, pripazite da ovu formulu ne iskušavate na područjima na kojima planirate da sadite bilo šta drugo jer će ona zemlju učiniti neplodnom.
Predstavljamo jednostavnu metodu za sadnju ruža u kućnim uslovima.
Ruže možete saditi na dva načina: sadnjom sjemena ili uzimanjem pelcera. Sada predstavljamo metod sa sadnom sjemena.
Pripremite saksiju: Da biste napravili mješavinu zemljišta, uzmite baštensku zemlju (15%), kokosov treset (55%) i pijesak (30%). Dobro promiješajte i uklonite sitne kamenčiće i šljunak.
U roku od 10 do 12 dana počinje klijanje iz sjemena, a iz biljaka se pojavljuju sitni listovi. Većinu vremena sjeme ne klija zbog vlažnog tla ili drugih bolesti – 5 od 15 sjemena će proklijati. Ako biljke ruže narastu do 10 do 15 cm sa 5 do 6 listova, onda je vrijeme da ih presadite u novu saksiju.
Danas je sve veći interes za istraživanje prirodnih izvora ljekovitih materija, a jedan takav izvor koji se ističe je trešnja. Ova voćka, poznata po svojoj slatkoj i sočnoj pulpi, takođe ima ljekovita svojstva u drugim dijelovima biljke. Osim ploda, peteljke trešanja, sjemenke iz koštica i smola koja curi iz kore takođe su vrijedni izvori ljekovitih spojeva.
Jedan od načina na koji se peteljke trešanja koriste u terapijske svrhe je priprema napitka. Napitak od peteljki trešanja poznat je po svojoj učinkovitosti u liječenju upale bubrega i mokraćnog mjehura. Također se pokazao korisnim u borbi protiv bubrežnih i mokraćnih kamenaca te u ublažavanju simptoma dijareje.
Priprema napitka ili čaja od peteljki trešanja je jednostavna. Potrebne su vam dvije kašike usitnjenih peteljki trešanja i 2,5 decilitra vode ili mlijeka. Peteljke trešanja treba usitniti i preliti vodom ili mlijekom. Zatim smjesu treba staviti na vatru i pustiti da zakipi. Nakon toga, smanjite vatru i kuvajte lagano 2 do 3 minute.
Nakon što je napitak skuvao, pokrijte ga i ostavite da odstoji 5 do 10 minuta. Zatim ga procijedite i konzumirajte topli napitak tri puta dnevno nakon jela. Ovaj napitak će vam pomoći u ublažavanju simptoma upale bubrega i mokraćnog mjehura te će potaknuti zdravlje vašeg urinarnog sistema.
Važno je napomenuti da, kao i kod bilo kojeg prirodnog lijeka, trebate se posavjetovati s ljekarom prije nego počnete koristiti napitak od peteljki trešanja, posebno ako imate postojeće zdravstvene probleme ili uzimate druge lijekove.
U zaključku, peteljke trešanja mogu biti koristan saveznik u održavanju zdravlja mokraćnog sistema i ublažavanju simptoma poput upale, kamenaca i dijareje. Njihova ljekovitost seže dalje od samog voća, pružajući nam još jedan razlog za cijeniti ovu ukusnu voćku.
Uzgajivači kokošaka često se sreću sa brojnim bolestima koje utiču na njihovu produktivnost i životni vijek, pa su samim tim i uzročnici velikih ekonomskih gubitaka. Jedna od najčešći bolesti koja pogađa kokoške, ali i ostalu živinu je infektivni bronhitis koji je rasprostranjen u cijelom svetu.
Infektivni bronhitis je akutna i veoma zarazna virusna bolest koju izazivaju virusi iz familije korona virusa. Direktno utiče na respiratorne organe oboljele jedinke. Bolest se najčešće prenosi preko direktnog kontakta sa zaraženim pticama, ali i indirektnim putem preko kontaminirane opreme, hrane, vode… Bolest je prvi put identifikovana kod mladih pilića 1931. u SAD a 10 godina kasnije napravljena je i vakcina.
Simptomi i načini prenošenja
Infektivni bronhitis kod kokošaka je ozbiljna bolest koja može dovesti do komplikacija posebno kad se drži u neadekvatnim uslovima i imaju lošu ishranu. Dobra vijest je da bolest nije opasna za ljude i ne predstavlja rizik po zdravlje čovjeka.
Tokom prva tri dana nakon infekcije kokoška najčešće neće imati nikakve simptome iako se virus već nastanio i aktivno se razmnožava u njenim respiratornim organima. To je i period kad je jedinka izuzetno zarazna pa može infekciju da prenosi i na druge kokoške. Simptomi ove bolesti najčešće se javljaju dva do pet dana nakon zaražavanja i tada životinja kašlje, kija, ima otežano disanje i infekcije očiju. U ovom periodu uočljivo je smanjenje apetita, gubitak težine i manja proizvodnja jaja, a sama životinja je uznemirena. Period inkubacije može da varira i zavisi od soja virusa li i zdravstvenog stanja same kokoške. Kako upozoravaju stručnjaci izuzetno je važno na vrijeme dijagnostikovati bolest i započeti liječenje kako bi se spriječilo širenje virusa na ostale kokoške. Ovo je posebno bitno ukoliko je u pitanju zatvoreni način uzgoja u kavezima gdje se virus brže i lakše širi na farmi.
Osim preko direktnog kontakta sa zaraženom jedinkom virus se može prenijeti putem vazduha jer zaražene kokoške ispuštaju virus kroz kašalj, kijanje i disanje. Jedan od načina zaraze je fekalno – oralnim putem, odnosno kad kokoške kljucaju izmet zaražene ptice, preko kontaminiranih predmeta, kao što su posude za hranu i vodu, gajbe za transport ili drugi pribor koji se koristi u uzgoju kokošaka. Zaraza se može prenijeti i putem inficirane hrane i vode. Važno je napomenuti da je infektivni bronhitis izuzetno zarazan i da se brzo širi zbog čega je neophodno primenjivati rigorozne mjere posebno higijene kako bi se spriječilo širenje ne samo ovog virusa već i drugih zaraznih bolesti kod živine.
Liječenje i preventiva
Tokom bolesti dolazi do opadanja nosivosti kod kokošaka, ali i promjena u izgledu jaja. Ljuska je najčešće vrlo tanka, hrapava i bezbojna ili je nema, bjelance je vodnjikavo i zrnaste strukture i nema jasne granice između žumanca, koje je izrazito svijetlo, i bjelanca.
Liječenje infektivnog bronhitisa kod kokošaka nije uvek efikasno, jer ne postoji ni jedan specifičan lijek za ovu bolest. Međutim, postoje mjere koje se mogu primijeniti kako bi se pomoglo kokoškama da prebrode infekciju i kako bi se smanjila smrtnost. Prije svega zaražene jedinke treba izdvojiti od ostalih kokoška, obezbediti im dovoljno hrane i vode, topao i suv prostor, izbegavati transport i promjenu u ishrani jer to može da dovede do pogoršanja stanja.
Veterinar može da prepiše antibiotik koji ne djeluje direktno na virus ali sprječava sekundarne bakterijske infekcije koje najčešće prate ovu bolest.
Kako bi se spriječila pojava ove bolesti ključnu ulogu igra preventiva koja podrazumeva redovno čišćenje i dezinfekciju prostora u kome boravi živina, ali i vakcinacija. U Srbiji je vakcinacija kokošaka protiv infektivnog bronhitisa obavezna u svim registrovanim farmama za uzgoj živine i sprovodi se najmanje jednom godišnje. Izbor vakcine i način primene zavisi od vrste i starosti živine, kao i od uslova u kojima se kokoške drže. U nekim slučajevima, veterinar može preporučiti višestruke vakcinacije tokom godine kako bi se osigurala što veća zaštita kokošaka.
Donosimo vam spisak višegodišnjih biljaka koje ćete posaditi jednom u baštu, a imaćete ih sve dok vam ne dosade.
Ove višegodišnje biljke je dovoljno posaditi u baštu samo jednom i one će svake sljedeće godine same da niknu, osjemene se, a nije potrebno ni zalivati ih ni prskati ili đubriti.
Evo o kojim biljkama je riječ:
1. Lavanda
Foto: Pixabay
Ako imate suvu i osunčanu parcelu, posadite lavandu. Preporuka je da posadite sadnicu sa korijenom, ali možete da pokušate i sa sjemenom lavande. Izuzetno se lako održava, cvjeta cijelo ljeto, a osim divnog cvijeta, list se može koristiti kao sredstvo za rasterivanje insekata i osvežavanje ormara.
2. Peršun
Postoji nekoliko vrsta peršuna među kojima je onaj sa jakim korijenom i onaj koji daje mnogo lišća. Koji god da posadite, nećete pogriješiti. Ova višegodišnja biljka voli sunce i propusnu zemlju, ali morate ga redovno zalivati.
Jedan od najboljih antioksidanata preporučuje se u svakodnevnoj ishrani. Jedite ga svježeg, u supama, čorbama, salatama… Jednom posađen peršun, rast će godinama u vašem dvorištu.
3. Origano
Foto: Pixabay
I on voli sunce i dobro dreniranu zemlju. Ali osim toga, nikakva druga njega mu nije potrebna. Cvjetaće i rasti i privlačiti pčele u vaše dvorište. Iako ne miriše kao origano iz kesice, na koji smo navikli, izuzetno je aromatičan, ukusan i zdrav. Od njega možete da kuvate čaj, stavljate ga u jela, berete kao ukrasnu biljku i stavljate u vazu, jer ima divne cvjetiće.
Origano je jedan od najboljih antioksidanata i koristi se kao prirodni antibiotik.
4. Vlašac
Foto: pixabay.com
Bilo da ga sadite kao biljku sa korijenom ili kao sjeme, vlašac će brzo da se „primi“ i da se udomaći kod vas u bašti. Bere se 60 dana nakon sjetve, oštrim makazama. Koristi se kao salata, dodatak jelima i td. Izuzetno je zdrav, a ukus podsjeća na mladi, bijeli luk.
Kada odlučite da pustite vlašac da samostalno raste, nagradiće vas sitnim ljubičastim, okruglim, glavama – cvjetovima. Mnogi smatraju da je ovo najlepši cvijet u bašti.
5. Ruzmarin
Foto: agrosavjet.com
Nema zahvalnije biljke od ruzmarina. Ostavite mu dovoljno prostora u dvorištu i on će rasti i bujati „kao iz vode“. Vodite računa da ga redovno orezujete i formirate žbuniće. Kažu da podstiče kreativnost, pa se preporučuje u kancelarijskom prostoru.
Miris podseća na tamjan, pa ga vjernici rado beru i njime ukrašavaju kuće. Jednom kada ga dodate krompiru, nikad nećete moći da prestanete da ga koristite. Dodajte dvije-tri grančice ruzmarina u maslinovo ulje i koristite ga za salatu. Ukus je nevjerovatan. Pčele obožavaju cvijet ruzmarina, a on će biti ponos vaše bašte.
6. Žalfija
Foto: agrosavjet.com
Žalfija ili kadulja je biljka kojoj je potrebna pažnja. Ne voli mnogo suvo zemljište, ali ne podnosi previše vode. Pazite kako je siječete, da se ne bi osušila. Ali ova biljka je zaslužila svu pažnju svijeta, s obzirom na ljekovito svojstvo.
Ukoliko imate ginekološke ili probleme sa zubima, savjetuje se ispiranje čajem od žalfije. Ovo je biljka koju morate imati u bašti, pogotovo kada vidite kako lepe cvjetove ona daje.
7. Matičnjak
Foto: AgroSavjet/Matičnjak
Ili limunova trava je aromatični cvijet koji se odlično slaže sa limunadom. Čaj od matičnjaka je poznat po tome što smiruje nerve, što ćete osetiti čim pomirišete ovu divnu biljku.
Pčele obožavaju matičnjak, a u bašti se širi kao korov. Jednom posađen matičnjak raste godinama u vašem dvorištu, samo vodite računa da se ne raširi previše.
8. Kamilica
Foto: Pixabay
Ima li jednostavnijeg i ljepšeg cvijeta od kamilice. Ona je simbol čistoće i zdravlja. Mnoge podseća na detinjstvo, upravo zbog čaja koji smo pili. Izuzetno se lako gaji i svaka bašta mora da ima ovu divnu biljku.
9. Majčina dušica
Foto: agrosavjet.com
Timijan ili majčina dušica ne voli previše brižne baštovane. Što manje pazite ovu biljku ona bolje raste. Odlična je u čaju, ali savršena kao dodatak jelima sa mesom. Nezamenljiva!
10. Nana
Foto: Pixabay
Slična matičnjaku, i nana će se raširiti u vašem dvorištu dok trepnete. Savjet iskusnih baštovana je da je sadite u zasebnoj saksiji, žardinjeri ili kanti. Odlična je jer zahtijeva minimum njege, dok daje tako mnogo. Osim čaja, nana je idealna za pravljenja ledenog čaja ili soka tokom ljetnjih mjeseci.
