Naslovnica Blog Stranica 114

Uzgoj papričica FEFERONA: Mali početni kapital, a tražene na tržištu

Uzgoj feferona nije mnogo zastupljen, iako je potreban mali početni kapital i dosta su tražene na tržištu.

Proizvodnja papričica feferona počinje od rasada u prvoj dekadi aprila. Feferoni dolaze kao druga kultura u plodoredu i mogu da se uspješno gaje poslije mladog luka, pšenice, ječma… Jesenja obrada je već urađena, tako da je potrebno rasuti stajnjak ili NPK đubrivo i zaorati. Zatim se radi dodatna obrada kako bi se postigla mrvičasta struktura zemljišta.

Nakon toga se postavlja sistem za navodnjavanje i malč folija. Pravljenje bankova nije obavezno, ali svakako pruža prednost za bolji rast i razvoj biljaka. Važno je istaći da se početak i kraj folije zatrpava zemljom zbog vjetra.

Presađivanje feferona se obavlja početkom druge polovine juna do prve polovine jula, sa razmakom od 25 cm između biljaka i međuredno 25-30 cm. Sadnja se obavlja ručno, a najbolji položaj biljaka je kada se sade u cik-cak formi. U zavisnosti od tipa zemljšta, poslije par sati je potrebno zalivanje.

Đubrenje se obavlja zajedno sa navodnjavanjem sistemom fertigacije. Kod klasičnog uzgoja za fazu ukorenajvanja preporuka jeda se koristi NPK 1:3:1, kod faze vegetativnog porasta NPK đubrivo u formulaciji 1:1:1, kod faze cvetanja NPK 1:3:1 i u fazi plodonošenja i branja NKP 2:1:3 ili 2:2:4.

Što se tiče zaštite, kod konvencionalnog načina uzgoja upotreba pesticida ima smisla kada šteta dođe do ekonomskog praga.

Berba i prinos

Jedina mana ove proizvodnje je što je potrebna radna snaga, jer se berba obavlja ručno. U početku, plodovi se beru na 5-6 dana, a za vrijeme glavne berbe na svaka 2 do 3 dana. Prosječan prinos je 10-20 tona po hektaru (pa i više, zavisno od sorte), a mogu se plasirati na tržište u svježem stanju, konzervirani, sušeni, mleveni…

Na primjer, ljuta crvena feferona sa visećim plodovima, umjerene ljutine je rana sorta i osigurava prinos od 10 do 15 tona po hektaru, dok ljuta žuta feferona sa štrčećim plodovima, rana sorta, ima prosečan prinos od 15 do 18 tona po hektaru.

Izvor: dipl. ing. poljoprivrede  Živko Šašić iz Savjetodavne Srpske / agrosaveti.rs

Pekmez od šljiva bez šećera i konzervansa

Da li postoji išta bolje od domaćeg pekmeza od šljiva za doručak? Hrskavi hljeb, puter, pekmez i šolja čaja ili kafe ostavljaju lijep utisak na početak dana.

Jedite ga direktno iz tegle svaki put kada poželite nešto zdravo i slatko, dodajte ga keksima i kolačima, koristite ga kao premaz preko domaćeg hljeba, napunite palačinkama, krofnama ili kiflicama od vanile. Obogatiće svaki recept!

U nastavku pogledajte stari recept za pekmez, koji se kuva na šporetu. Oduševiće vaše ukućane.

Sastojci:

4 kg šljiva (očišćenih od koštica)

Po želji:

1/2 kašičice cimeta

1/2 kašičice mljevenog karanfilića

2-3 kašike ruma (ili rum šećera)

Priprema:

Domaći pekmez od šljive bez šećera se pravi tako što se voće ukuvava.

Dužim kuvanjem isparava voda iz voća pa se istovremeno pojačava koncentracija prirodnog šećera iz plodova voćki.

Pekmez se mora dobro ukuvati, takoreći dok sa varjače ne počnu otpadati komadi. On ne bi trebalo da bude tečan, već gušće konzistencije.

Za ovaj pekmez od šljiva bez šećera i konzervansa potrebno vam je 4 kilograma plodova.

Izaberite slatke i zrele plodove, operite ih i izvadite im košpice.

Kuvajte na umerenoj vatri. Pažljivo miješajte i pripazite da ne zagori.

Kuvanje treba da bude toliko dugo dok pekmez ne postane gust i taman. Treba da bude toliko gust da varjača stoji uspravno u njemu.

Pred kraj kuvanja, po želji, možete dodati kašičicu cimeta ili malo ruma.

Kada se smjesa ohladi uspite ih u tegle na koje ste prethodno stavili celofan koji ste sterilisali alkoholom. Zatim tegle hermetički zatvorite.

Čaj od kukuruzne svile

Kuvani ili pečeni kukuruz omiljena je ljetna užina. Bez obzira da li ste na plaži, kod kuće, na izletu, sladak ukus i neodoljivo grickanje kukuruza sa klipa vraća nas u djetinjstvo, ali čini i da unesemo sjajnu dozu vitamina, minerala i vlakana.

Međutim, često zaboravljamo na jedan dio kukuruza koji se od davnina koristi kao prirodni narodni lijek – kukuruzna svila. Ona sadrži etarska ulja, flavonoide, saponine, alkaloide, vitamine C i K, gvožđe, mangan, aluminijum, hrom itd.

Ona je prirodni diuretik i u narodnoj medicini koristi se za detoksikaciju organizma, izbacivanje viška tečnosti iz tijela, kao i za izbacivanje kamena i pijeska iz bubrega i mokraćne bešike. Njeno ljekovito svojstvo pomaže i kod gihta, reumatoidnog artritisa, koristi protiv kamena u žuči, čisti mokraćne kanale.

Razlike u izgledu mesa zdravih i bolesnih životinja

Posle klanja životinja potrebno je odrediti da li njihovo meso i unutrašnji jestivi organi potiču od zdravih ili bolesnih životinja. Ako potiču od bolesnih životinja, mogu izazvati trovanja ljudi. Njihova upotreba je u tom slučaju zabranjena. Boja je jedna od glavnih kvalitativnih odlika mesa.

Meso zdravih krava je svijetlo crveno, suvo, ponekad i mekano. Meso bikova je tamno crveno, čvrsto, grubo, suvo i ima malo masnog tkiva. Meso volova ima tamno crvenu boju, manje je grubo i protkano masnim tkivom. Kod svinja, meso je svijetlo crveno, protkano masnim tkivom. Jetra je glatka, sjajna i crvenkaste boje. Pod pritiskom prsta tvrda i elastična. Slezina je crvenkasta u bikova i malo obla, u krava sivo crvena, više ravna, sivo-smeđa u teladi i ovaca, u svinja crvena odmah posle klanja, a nekoliko sati kasnije postaje tamno crvena. Pluća su sjajna i glatka, svijetlo crvene boje, isJečen komad pluća u vodi pliva. Bubrezi su tamnocrveni, sjajni i glatki. Krv je svijetlo crvena iz arterija, a tamno crvena iz vena, brzo se zgrušava.

Pročitajte: Kako pravilno čuvati suvo meso?

Kod bolesnih životinja meso je mekano, vlažno i ljigavo. Krv je tamnije boje. Žučna kesica je puna tečnosti (pantljičara, ehinokok). Slezina je povećana i promenjene boje (to je uvIJek znak da je životinja bolesna). Pluća su promenljive boje, pod pritiskom se osećaju mekši ili čvršći čvorići. Na bubrezima se mogu videti mJehurići razne veličine, zagnojana mjesta. Krv je bledocrvena, vodnjikava ili tamnocrvena: slabo se zgrušava ili se uopšte ne zgrušava.

Izvor: dipl. inž. Kosovka Jakšić, PSSS Kosovska Mitrovica / agrotv.net

Prirodne metode koje uspješno odbijaju stjenice: Bez upotrebe hemijskih sredstava

Stjenice, insekti koji se hrane biljnim sokovima, mogu predstavljati pravu noćnu moru za poljoprivrednike i vlasnike domaćinstava s gajenim biljkama. Tradicionalno, njihova kontrola se oslanjala na upotrebu hemijskih insekticida, ali kako svijest o zaštiti okoliša i prirode raste, traže se alternativne metode koje ne uključuju korištenje hemijskih preparata.

Evo nekoliko prirodnih metoda koje su se pokazale korisnim u suzbijanju stjenica bez upotrebe hemije:

1. Lovne biljke: Jedna od preporuka za proizvođače je sijanje tzv. lovih biljaka koje sazrijevaju ranije od gajenih i privlače stjenice na to mjesto. Na ovaj način, stjenice se mogu suzbijati mehanički ili drugim prirodnim metodama prije nego što postanu problematične. Takođe, tretiranje mladih larvi koje još ne lete može biti uspješnije jer su one osjetljivije na insekticide od odraslih jedinki koje mogu izbjeći duži kontakt s njima.

2. Prirodni neprijatelji: U okruženjima gdje postoje povoljni uslovi, razmatra se mogućnost uvođenja prirodnih neprijatelja stjenica, poput parazitoida i predatorskih vrsta, koji mogu ograničiti njihov broj. Parazitoidi jaja iz reda opnokrilaca te predatorske vrste stjenica, grabljivih muva i grinja, mogu biti efikasni u suzbijanju stjenica na prirodan način.

3. Mehaničko uklanjanje: Metode poput otresanja larvi i odraslih jedinki sa biljnih organa te njihovo mehaničko uništavanje mogu biti efikasne u ograničavanju brojnosti stjenica. Iako može biti radno intenzivno, ovo je održiva i ekološki prihvatljiva alternativa korištenju hemijskih sredstava.

4. Zaštitne mreže i otvore: U zaštićenim prostorima, postavljanje zaštitnih entomoloških mreža može spriječiti ulazak stjenica, dok se na vanjskim površinama može koristiti entomološki kečer za utvrđivanje njihove brojnosti. Osim toga, na objektima se mogu zatvoriti otvori i postaviti mreže na vratima i prozorima kako bi se spriječio ulazak stjenica u stambene prostore.

5. Edukacija i svijest: Kako bi ove metode bile što uspješnije, važno je edukovati poljoprivrednike i vlasnike o pravilnom korištenju ovih prirodnih metoda suzbijanja stjenica. Razumijevanje biologije i ponašanja stjenica može pomoći u identifikaciji najboljih vremena za primjenu ovih metoda.

Pročitajte: 7 NAČINA DA IZ KUĆE ISTJERATE SMRDIBUBE – Napravite rastvor koji će ih otjerati sa vašeg kućnog praga zauvjek

Iako su hemijski insekticidi bili dugogodišnje rješenje za kontrolu stjenica, sve veći fokus na zaštiti okoliša i zdravlja ljudi potiče istraživače i poljoprivrednike da tragaju za ekološki prihvatljivijim i održivijim alternativama. Suzbijanje stjenica bez upotrebe hemije zasnovano na prirodnim metodama može donijeti koristi ne samo za biljke i usjeve već i za očuvanje biodiverziteta i zdravlja ljudi. Razvijanje i implementacija ovih metoda predstavlja važan korak ka održivoj poljoprivredi i očuvanju prirodnih ekosistema.

6. Upotreba prirodnog preparata za subrijanje stjenica: Ove dvije arome smrdibubama nisu privlačne – miris bijelog luka i oštar miris sirćeta.

Pomiješajte četiri isjeckana čena bijelog luka ili četiri kafene kašičice bijelog luka u prahu sa 200 mililitara alkoholnog sirćeta, pa tim rastvorom isprskajte sve otvore u stanu.

Važi isto pravilo kao i za rastvor na bazi eteričnog ulja nane i vode – i ovaj sprej možete da koristite više puta dnevno.

Šta sijati/saditi nakon luka: Odabir najboljih kultura za obilan rod

Ljetno razdoblje visokih temperatura i suše predstavlja izazov za uzgoj biljaka, ali pravilnim odabirom kultura i brzim djelovanjem možemo osigurati obilan i raznovrstan urod. Nakon žetve luka, mnogi vrtlari se pitaju šta dalje posijati kako bi iskoristili već pripremljene gredice. U nastavku donosimo preporuke za uspješnu sjetvu nakon luka te koje vrste povrća najbolje uspijevaju u ovim uslovima.

Prije svega, važno je naglasiti da je redovno navodnjavanje neophodno za dobar uspjeh sadnje i sjetve u ovakvim vrućim i sušnim uslovima. Za sve kulture koje budu posađene nakon luka, bit će važno osigurati dovoljno vlage kako bi se biljke pravilno razvijale.

Kako bismo izbjegli dugotrajne procese rasta i osigurali brzi rod, preporučuje se odabir vrsta, sorata i hibrida s kratkom vegetacijom. Na taj način, biljke će brže proći kroz faze rasta i razvoja te donijeti plodove dok su uslovim još povoljni tokom jeseni.

Evo nekoliko kultura koje se mogu posijati i posaditi nakon luka:

  1. Krastavci: Osvježavajući i ukusni, krastavci su idealan izbor za ljetne vrtne gredice. Sade se odmah nakon vađenja luka, a brzo će se razviti i donijeti sočne plodove koji su izvrsni za salate ili kao zdrav snack.
  2. Jagode: Ove slatke bobice također se mogu posaditi nakon luka. Bitno je odabrati prave sorte koje su otporne na visoke temperature kako biste osigurali dobar urod.
  3. Rotkvice i repa: Brzorastuće i izdržljive, rotkvice i repa odličan su izbor za ljetne gredice. Možete uživati u njihovim korijenima već za nekoliko tjedana.
  4. Kopar, špinat i rukola: Ove začinske biljke i zeleno lisnato povrće dodatno će obogatiti vaš vrt i vaš jelovnik.
  5. Kupus i mahunarke: Ako želite uživati u svježem kupusu i mahunarkama kasnije tokom godine, vrijeme je da ih posadite poslije luka.
  6. Siderate (raž, zob, gorušica): Ove biljke imaju koristi za tlo jer obogaćuju tlo hranjivima i poboljšavaju njegovu strukturu. Uz to, mogu poslužiti i kao zaštita od erozije tla.
  7. Tikvice: Brzo rastući i izdašni, tikvice će se odlično uklopiti u ljetne gredice nakon luka.
  8. Mrkva, peršun i zelena salata: Ove kulture preferiraju hladnije vrijeme, stoga je važno posaditi ih na vrijeme kako bi uspjele prije nastupa hladnijih jesenskih dana.

Osim navedenih kultura, na jugu možete posaditi i rane sorte krumpira kako biste osigurali zdrav i ukusan prilog uz ostalo povrće.

Pročitajte: Kako spriječiti truljenje CRNOG LUKA nakon vađenja iz zemlje

Važno je pridržavati se termina uzgoja za svaku od ovih kultura kako biste postigli najbolje rezultate. Takođe, obratite pažnju na pravilnu pripremu tla, odabir kvalitetnog sjemena i redovno održavanje vrta kako bi vaše biljke rasle zdravo i snažno.

Iskoristite već pripremljene gredice nakon žetve luka i uživajte u raznovrsnom i bogatom urodu koji će uljepšati vaš ljetni jelovnik. S pravilnim odabirom kultura i brzom akcijom, vaš će vrt procvjetati unatoč visokim temperaturama i suši.

Berba blitve – Kako osigurati višestruke berbe tokom sezone?

Blitva je jedna od popularnih i zdravih lisnatih povrća koje se često uzgaja u povrtnjacima diljem svijeta. S obzirom na njen brz rast i visoku prilagodljivost različitim klimatskim uslovima, berba blitve može se obavljati tokom dugog razdoblja, omogućavajući višestruke berbe tokom iste sezone.

Berba blitve obično započinje oko 60 dana nakon sjetve sjemena ili 30 dana nakon što su sadnice presađene. Mlada blitva se čupa s korijenom, prorjeđivanjem kako bi se osigurao dovoljan prostor za dalji rast. Kod razvijenijih biljaka, beru se vanjski, potpuno razvijeni i neoštećeni listovi. To omogućuje rozeti da nastavi rasti, a isti usjev može se brati čak 3 do 5 puta tokom iste sezone, yavisno o uslovima uzgoja.

U slučaju uzgoja na većim površinama za industrijsku preradu, blitvu je moguće brati kombajnima za špinat. Pri tome se ostavlja gušći sklop biljaka, obično oko 15 do 20 biljaka po kvadratnom metru, a uz navodnjavanje je moguće obaviti 2 do 3 otkosa. Ovaj način berbe olakšava brže i masovnije berbe, što je posebno važno za potrebe industrije koja zahtijeva velike količine ovog povrća.

Nakon berbe, blitvu treba što prije obraditi kako bi se očuvala njena svježina i hranjive vrijednosti. Prvo je važno blitvu dobro oprati u hladnoj vodi kako bi se uklonila prljavština i ostaci tla. Zatim se može pakovati u letvarice ili kutije u vezicama, ili u rasutom stanju (rinfuza) po 10 do 15 kilograma u jedinici pakovanja.

Blitva je povrće koje brzo gubi vlagu i svježinu, stoga je izuzetno važno osigurati da što prije stigne do potrošača na tržištu. Da bi se povećala održivost i svježina blitve tokom prevoya i prodaje, preporučuje se pakovanje u obložene jedinice s PE folijom.

Ako nema mogućnosti odmah plasirati blitvu na tržište, potrebno ju je pravilno skladištiti kako bi se očuvala njena kvaliteta. Idealna temperatura skladištenja za blitvu je oko 0°C, uz relativnu vlagu zraka od 90 do 95%. U takvim uslovima, blitva može zadržati svježinu i hranjive materije do 7 do 12 dana.

Uz pravilnu berbu, obradu i skladištenje, blitva ostaje jedno od omiljenih i cijenjenih povrća među potrošačima. Bogata hranjivim materijama, blitva je važan sastavni dio uravnotežene prehrane te se njena popularnost i potražnja očekuju da će i dalje rasti kako među kućanstvima, tako i u prehrambenoj industriji. Slijedeći navedene smjernice, proizvođači mogu osigurati da njihova blitva ostane svježa i ukusna, pružajući potrošačima visokokvalitetno povrće koje će rado birati iznova.

Uzgajanje mirođije – Savjeti za uspješno gajenje ovog omiljenog začina

Mirođija (Anethum graveolens) je jedna od omiljenih začinskih biljaka koja se često koristi u kulinarstvu zbog svog intenzivnog mirisa i blago gorčeg ukusa. Uzgajanje mirođije je relativno jednostavno i pruža zadovoljstvo svima koji uživaju u svježim začinima u svojim jelima. Bez obzira jeste li iskusni baštovan ili tek početnik, evo nekoliko korisnih savjeta kako uspješno gajiti mirođiju kod kuće.

Izbor odgovarajućeg mjesta za sjetvu je ključan korak u procesu uzgajanja mirođije. Ova biljka ima razvijen korijen koji je osetljiv na oštećenja prilikom presađivanja, stoga je najbolje da direktno posadite sjeme na željeno mjesto u bašti. Izaberite dobro osunčano područje koje ima dobru drenažu kako biste spriječili zadržavanje viška vode oko korijena. Osigurajte osušenu leju za sadnju kako biste smanjili rizik od pojave bolesti koje uzrokuju gljivice.

Vrijeme sjetve je ključno za uspijeh vašeg uzgoja mirođije. Preporučuje se da sjeme sijete direktno u baštu nakon što prođe opasnost od proljećnog mraza. Idealna temperatura tla za klijanje sjemena je između 15 i 21°C. Na nižim temperaturama, klijanje može biti otežano, dok visoke temperature mogu izazvati brzo isparavanje vlage i sprečiti nicanje sjemena.

Sjeme mirođije se sije na dubinu od oko 20 centimetara. Preporučuje se razmak od 18 centimetara između pojedinačnih sjemenki kako bi mlade biljke imale dovoljno prostora za rast. Nakon 10 do 15 dana, mlade biljke će se pojaviti iznad površine zemlje. Kada malo porastu i razviju se prvi pravi listovi, razdvojite ih kako bi svaka biljka imala dovoljno prostora za optimalan rast.

Tokom vegetacijske sezone, redovno zalivanje je ključno za uspiješan rast mirođije. Održavajte umjerenu vlažnost zemljišta kako biste osigurali dovoljnu količinu vlage za biljke. U sušnim periodima, posebno obratite pažnju na zalivanje kako biste izbjegli da se biljke osuše. Da biste imali kontinuiranu zalihu mirođije, možete nastaviti sa sjetvom novih sjemenki svakih nekoliko sedmica.

Ako želite da presadite mirođiju iz bašte u saksiju ili obrnuto, preporučuje se odabir zdravih biljaka sa jakim stabljikama i 2 do 3 seta listova. Korišćenje biorazgradivih posuda olakšava presađivanje kako ne bi došlo do oštećenja korijena tokom postupka. Budite pažljivi prilikom presađivanja kako ne biste narušili korijenov sistem biljke.

Berba mirođije može početi nakon što biljke dovoljno porastu. Listove možete brati tokom cijelog ljeta za svježu upotrebu. Kako biljke procvjetaju, preporučuje se uklanjanje cvjetova nakon što uvenu kako bi se spriječilo osipanje sjemena. Sakupljeno sjeme možete sačuvati za sjetvu sljedeće sezone.

Uzgoj mirođije zahtijeva umjereno vlažnu klimu, ali biljka nije zahtjevna prema temperaturi niti kvalitetu zemljišta. Ova otporna biljka može se lako uzgajati kako u bašti, tako i u saksiji u kućnim uslovima. Prinos i kvalitet mirođije zavise od tehnologije uzgoja i vremena berbe.

Uz ovaj jednostavan vodič, gajenje mirođije će biti prava radost, a vi ćete uvijek imati ovaj ukusan začin pri ruci za pripremu svakog jela. Uživajte u svježoj mirođiji i obogatite svoje kulinarske vještine ovim omiljenim začinom.

Kako spriječiti truljenje CRNOG LUKA nakon vađenja iz zemlje

Crni luk se najčešće vadi iz zemlje krajem jula i tokom avgusta, a posao počinje kada polegne minimum trećina biljaka. Šta treba uraditi kako bi se spriječilo truljenje glavica saznaćete u narednim redovima.

Posao vađenja crnog luka počinje kada polegne trećina biljaka na parceli, optimalno polovina. Više o tome možete saznati u članku: Kada je pravo vreme za vađenje crnog luka.

Kada se luk izvadi iz zemlje mora da se obezbijedi sušenje i dozrevanje. Nekada su vremenske prilike pogodne i to se obavlja bez ikakvih teškoća. Međutim, nekada se pojave obilnije kiše i povrtari imaju velike poteškoće da osuše luk i veliku štetu.

U normalnim uslovima dozrijevanje traje oko desetak dana. Za to vrijeme, glavice isisavaju nagomilanu hranu iz lišća i formiraju suve ovojne ljuske. Kada se glavice uspješno osuše obavlja se klasiranje prema kvalitetu i krupnoći. Dok se to radi, važno je da se odstrane oštećene glavice. One se ne bacaju, već se prve koriste za potrošnju.

Vađenje i sušenje luka nije isto na malim i velikim parcelama. Luk sa manjih površina se plete u vence i suši ispod strehe ili na nekom drugom promajnom mjestu. Kada se to radi na lukovicama se mora ostaviti deo stabla dužine dva do tri centimetara, odnosno, narodski rečeno vrat. Njegova uloga je veoma važna, ato je da spreči eventualnu pojavu infekcija koje bi mogle da izazovu truljenje crnog luka.

Kada se radi o većoj površini, posao mora da se obavi mašinama. Kada se lišće osuši na njivi, odbacuje se i sledi sakupljanje ručno ili mašinski.

Bez obzira da li je reč o bašti ili većoj površini glavice crnog luka ne bi trebale da budu izložene jakom suncu zato što može da dođe do ožegotina i drugih oštećenja, što direktno utiče na truljenje luka.

Crni luk se obično čuva na tavanima ili nekim pogodnim promajnim mjestima s tim da temperatura svakako ne bude u minusu.

Moćni rastvor od piva – Biljke će bujati kao od šale

Da biste uštedili novac, biljke možete da prihranjujete i prirodnim sredstvima, i tako im obezbijedite dodatne minerale koji će pospješiti njihov rast i bujnost.

Krupni, bogati cvjetovi i bujno tamnozeleno lišće biljaka koje do jeseni krase dvorišta i terase zahtijevaju posebnu pažnju i njegu.

Uz redovno zalivanje i uklanjanje precvjetalih latica, neophodno je i prihranjivanje, kao i upotreba preparata koji će štititi biljke od štetočina, a to podrazumijeva ne samo vrijeme, već i dodatni novac pored onog koji ste već investirali u biljke.

Kora banane, sadržaj vrećica čaja ili ljuske od luka koje ćete kompostirati mogu da poprave kvalitet zemljišta, ali će najbolje rezultate dati pivo razblaženo vodom.

Pročitajte: Crna pjegavost lista ruže – Bolest zbog koje ruža slabije cvjeta

Ostatke piva iz flaše ili limenke sipajte u balon ili flašu, prelijte vodom i dobro promućkajte, pa tim rastvorom zalijte baštenske i balkonske biljke jednom nedeljno. Na 10 mililitara piva optimalno ”ide” litar obične vode.

Pivo ne mora da bude svježe – i ono koje je odstojalo nekoliko dana biće i te kako korisno za cvijeće, zahvaljujući kompleksu vitamina B i fermentisanim materijama koje sadrži.

Ovaj rastvor posebno je koristan za muškatle, kaliope i viseće petunije koje će, ako im redovno obezbjeđujete ovu vrstu prihrane, biti još raskošnije, piše Telegraf.rs.

Pivo je odavno poznato kao sredstvo za jačanje listova sobnih biljaka. Ujedno, daje im sjaj i može da utiče na intenziviranje zelene boje. Dovoljno je da jednom u desetak dana pamučnu krpicu natopite pivom i njome prebrišete listove.