Žene na selu čine četvrtinu svjetskog stanovništva, uglavnom nisu vlasnice imanja, ali su zato glavna radna snaga u svojim domaćinstvima.
Primjer uspješne žene sa sela je Radenka Tešić, koja sa lakoćom vodi porodično imanje u Tobutu podno Majevice, opštini Lopare.
Među prvima u selu se uključila u rad Udruženja “Agromajevica”, zahvaljujući kojem je dobila plastenik, pa se osim ratarstvom i stočarstvom počela baviti i plasteničkom proizvodnjom.
– Plastenik je velika investicija i ne bih mogla da ga priuštim iz kućnog budžeta. Sada lakše proizvodim i prodajem povrće i tako stičem dodatni prihod. Mnogo mi znači što imam svoj dinar. Osim toga, učestvujem na sajmovima, uspostavljam poslovne kontakte. To je i prilika da se družimo, jer žene sa sela malo vremena imaju za sebe – kaže Radenka.
Okuplja društvo i kada se radi, ali i odmara.
– Priskočimo u pomoć i kad se seno skuplja, bere kukuruz, “uspremaju” šljive. Zato, kad dođu zimski mjeseci, pa nema toliko posla na imanju, imamo više vremena za sebe. Pozovem komšije i rodbinu. Na trpezu iznesem sve domaće i friško. Uglavnom ono što sam sama pripremila. Ima tu starih jela, ali i specijaliteta koje tek isprobavam – kaže Radenka.
Mnogo joj je dragocjena i podrška najbližih.
– Sve što radim, radim kako bi moja porodica imala solidan i lijep život. Djecu školujem. Treba da završe fakultete, ali ih treba motivisati i da ostanu na selu, jer nigdje nije ljepše nego u zavičaju – poručuje ona.
Prije 17 godina u ovo selo stigla je i jedna Moldavka, Zinaida. Udala se u Miljanoviće, rodila troje djece.
Aktivno se uključila u život sela, ali i pokazala veliko umijeće u poljoprivredi. Među prvima je, kaže, zasadila 2.000 sadnica paradajza, kao i 1.300 paprike, što je za Majevičane sasvim neuobičajeno.
– Rizikovala sam i uspjela. Imala sam čak pet tona paradajza i sve sam prodala – kaže Zinaida i poručuje ženama da rade ono što vole, a uspjeh neće izostati.
I Slavica Prelić iz Tobuta živi od poljoprivrede. Svaki dan joj je, kaže, radni. Nema ni vikenda ni sveca, a ni na godišnji nikada ne ide. Ipak, ne žali se.
– Imamo divnu prirodu, čist vazduh, kvalitetnu vodu. Jedemo zdravu hranu. Imamo svoje povrće, voće, mliječne proizvode. Sve bez aditiva, hemije. Nije lako, ali srećna sam ovdje – kaže Prelićka.
Probleme, ali i blagodeti života na selu zajednički su i ženama u Semberiji.
Slobodanka – Cica Cacanović iz semberskog sela Golo Brdo uvijek je imala svoj cilj. Nekada su se ona i muž bavili poljoprivredom, držali stoku, ali su uvijek težili boljem životu.
I uspjeli su, osnovali su firmu koju su danas preuzela djeca, a zahvaljujući dobroj organizovanosti, razumijevanju i slozi u kući nižu uspjehe.
Tako je i danas, žive u zajedničkom domaćinstvu sa sinom. Svi su jedni drugima podrška kao što je i Cica bila mnogim ženama u selu, kojima je skretala pažnju da moraju imati i vrijeme za sebe.
– Ne smiju žene na selu da zapostavljaju sebe. Ne samo da budu u kuhinji, plasteniku, štali i na njivi. Moraju da se srede i izađu sa drugaricama, da razvijaju socijalni i društveni život. I važno je da imaju hobi. Moj hobi je da vozim motor. Ja začas sjednem na motor i sa drugaricama na kafu. To me učini zadovoljnijom i srećnijom. A sve svoje obaveze stignem da završim – kaže Cica.
Od žena zavisi oživljavanje sela
Iako se položaj žena u ruralnim područjima vremenom poboljšava, one se i dalje suočavaju s brojnim problemima.
Finansijska zavisnost od muškaraca, slabe mogućnosti ekonomskog osnaživanja i nedovoljan pristup zdravstvenim, obrazovnim i kulturnim ustanovama i drugim resursima, samo su neki od najočitijih.
Žene su vitalni faktor od koga zavisi oživljavanje sela i ruralni razvoj u cjelini, te njihov nepovoljan položaj i problemi s kojima se suočavaju ne smiju biti marginalizovani, upozoravaju i nevladine organizacije koje brinu o pravima žena.
Uglavnom, osim čišćenja i „odbijanja“ prašine sa nameštaja, ovi sastojci imaju i najrazličitije – negativno – djelovanje na ljudski organizam – od iritacije kože, pa sve do kancerogenog dejstva!
