Naslovnica Blog Stranica 827

NOVO OTKRIĆE NAUČNIKA: Jedan vitamin je direktno povezan sa rizikom dobijanja raka

Organska hrana, super-hrana, prirodni proizvodi, vežbanje. Ovo su samo neki od načina na koje možete smanjiti rizik od raka.

Ali, obraćate li pažnju na deklaracije i na nivoe vitamina D? Ovaj, često zanemareni faktor je, na iznenađujuće jak način povezan sa rizikom od raka.

Istraživanja su pokazala da optimalni nivoi vitamina D smanjuju čovekov rizik od invazivnog karcinoma. Tim istraživača pregledao je podatke koji se odnose na hiljade učesnika. Otkrili su da su nivoi vitamina D od 48 ng / mL ili viši povezani sa smanjenjem rizika od raka za 67 procenata u poređenju sa onima čiji su nivoi 20 ng / mL ili manji.

Ovo je prilično zabrinjavajuće kada uzmete u obzir činjenicu da Medicinski institut već duži niz godina preporučuje nivo od 20 ng / ml kao “idealan”.

To može biti optimalna količina ukoliko vam je zdravlje kostiju jedina briga, ali ako želite da predupredite rizik od raka, trebaće vam najmanje dvostruko veće količine.

U stvari, studije su pokazale da je veće izlaganje suncu tokom života povezano sa 70 odsto manjim rizikom za razvoj raka dojke.

Oni koji žive u južnim geografskim širinama, sa relativno visokim izlaganjem sunčevoj svetlosti, imaju nižu učestalost i stopu smrtnosti kada je reč o određenim vrstama karcinoma.

U međuvremenu, studija objavljena ovog proleća otkrila je da su visoki nivoi vitamina D povezani sa smanjenjem rizika od raka za 20 procenata, posebno kada je reč o karcinomu jetre. Studija je bila ogromna, a obuhvatala je gotovo 34.000 odraslih Japanaca tokom 16 godina.

Studije ćelija raka pokazale su da vitamin D može da uspori ili spreči razvoj raka na više načina, uključujući usporavanje rasta ćelija raka, podsticanje smrti ćelija raka, smanjenje formiranja krvnih sudova kojima tumori moraju da napreduju i podsticanje ćelijske diferencijacije.

Sunce nije neprijatelj

Jedan od razloga zbog kojeg se toliko ljudi bori da unese dovoljno vitamina D – a možda je to i veliki razlog što danas imamo toliko obolelih od raka – je način na koji je poslednjih godina demonizovano izlaganje Suncu.

Na kraju krajeva, izlaganje Suncu je najbolji način da pokrenete proizvodnju vitamina D u vašem telu.

Možda je tačno da prekomerno izlaganje Suncu može biti problematično u smislu raka kože, ali izbegavati ga po svaku cenu – ili još gore, namazati kremu za sunčanje na svakom centimetru svog tela svaki put kada napustite kuću – može biti daleko gore kada je u pitanju šansa da dobijete invanzivni rak.

Srećom, obično su dovoljna samo kratkotrajna izlaganja Suncu da biste postigli željene rezultate.

Mnogi ljudi svakodnevno provode nekoliko minuta napolju izlagajući kožu Suncu i to je sve što je potrebno vašem telu da stvori idealne nivoe vitamina D. To su UVB zraci koji se nalaze u direktnoj sunčevoj svetlosti, pa ako živite u delu sveta koji se nalazi daleko od ekvatora, to može biti problem.

U tom slučaju možda ćete morati da se osloniti na suplemente. Iako možete pronaći vitamin D u namirnicama poput jogurta, jaja, gljiva i masne ribe, teško je dobiti dovoljno ovog hranjivog sastojka samo ishranom.

Ako odaberete suplemente, imajte na umu da će vam potrebna količina zavisiti u velikoj meri od vašeg organizma, boje kože i trenutnih nivoa, zbog čega analiza krvi može pružiti korisne smernice. Međutim, uglavnom, odrasle osobe prosečne težine obično mogu dobiti idealnu količinu od 40 ng / mL unošenjem dodataka vitamina D od 5.000 do 10.000 IU dnevno.

Ukoliko već ne praktikujete sve što možete kako biste obezbedili dovoljan unos vitamina D, ovo je jednostavna promena koja bi mogla da ima dramatičan uticaj na rizik od raka.

Izvor: Webtribune.rs

Od 1. marta moguća prodaja domaćih proizvoda i na kućnom pragu legalno

Svi mali proizvođači biljnih prehrambenih proizvoda od 1. marta će moći i na kućnom pragu da prodaju domaće specijalitete legalno.

Način na koji će to moći da rade reguliše Pravilnik o uslovima higijene hrane, koji se odnosi na male subjekte u poslovanju hranom biljnog porekla.

Gazdinstva koja se bave prodajom ajvara, pekmeza, sušenog voća ili sokova neće morati da ispunjavaju stroge uslove poslovanja, ali će biti u obavezi da se registruju kao preduzetnici i da plaćaju paušalni porez.

Koliko će taj namet koštati zavisi od obima proizvodnje i mesta u kojem posluju, ali će morati da izdvoje minimum 10.000 dinara mesečno poreza i doprinosa.

Kako je za “Novosti” ispričao Radivoj Nadlački, savetnik ministra poljoprivrede, mali proizvođači hrane do sada su morali da ispune sve zahteve kao da su veliki. To je za mnoge bio problem i svoju robu su prodavali u sivoj zoni.

Našem Zakonu o bezbednosti hrane ostavljena je mogućnost da se podzakonskim aktima dozvole određena prilagođavanja i odstupanja za prerađivače koji se bave preradom malih količina hrane biljnog porekla – govori Nadlački. – To je praksa i u EU.

Cilj je da se malima omoguće lakši uslovi, a da se ne ugrozi bezbednost. Proizvođači će biti podeljeni u dve grupe. Na one koji imaju preradu na poljoprivrednom gazdinstvu i na one koji to rade u objektima malog kapaciteta.

Prema rečima Nadlačkog, svi koji se bave proizvodnjom na poljoprivrednim gazdinstvima, moraju da prerađuju isključivo svoje proizvode, koji su tu i nastali.

Oni proizvođači koji se bave i otkupom, to moraju da rade u objektima malog kapaciteta. To znači da će im biti dozvoljeno 50 odsto sirovine od otkupa, a ostalo iz sopstvene proizvodnje.

Uz to, svi koji se bave preradom u gazdinstvima, svoje proizvode moći će da prodaju u opštini gde se nalaze i u lokalnim mestima. Dok će oni koji budu proizvodili u objektima malog kapaciteta, to moći da rade na teritoriji čitave zemlje.

Postoji tačno određeno po količinama koje mali proizvođači mogu da proizvedu da bi bili u ovim kategorijama – objašnjava Nadlački.

– Ono što će svi morati da urade jeste da se registruju kao preduzetnici. Biće paušalno oporezovani i ne ulaze u sistem PDV. U narednom periodu biće urađeni vodiči za ovaj pravilnik. Na raspolaganju će biti i pomoć preko naših stručnih poljoprivrednh službi.

Podsticaji

Želimo da omogućimo svima koji se time bave da to rade legalno. Ministarstvo će već ove godine, kroz mere podsticaja, da obezbedi pomoć ovim proizvođačima. Najviše kroz nabavku mašina koje su im potrebne za proizvodnju. Ovo je jedna od mera koje su tražili sami proizvođači. Ovaj pravilnik je nešto novo u Srbiji i sve što se bude u praksi primetilo da ne odgovara biće popravljeno.

Ajvar i pecivo

Na “kućnom pragu” će moći da se prodaju brašno, hleb, peciva, testenine, voćni sokovi, proizvodi od termički obrađenog voća i povrća – govori Nadlački. – U ovu grupu proizvoda spadaju i sušeno i kandirano voće, aromatično i začinsko bilje, konzervisano i marinirano povrće, marinirane i sušene pečurke, namazi biljnog porekla, obrađeni biljni proizvodi, pržene semenke, mleveni orasi, mak.

Izvor: Novosti.rs

Kako do unosanog biznisa od voća?

Prvi međunarodni, specijalizovani Sajam voćarstva, vinogradarstva i povrtarstva u Srbiji održan je na Beogradskom sajmu. „Agro Belgrade“ je zamišljen kao vodeći sajamsko-konferencijski događaj na zapadnom Balkanu i u jugoistočnoj Evropi, mjesto na kojem će najveći svjetski otkupljivači voća i povrća, domaći proizvođači, proizvođači opreme, mehanizacije, sjemenske kuće, rasadnici, zadrugari i drugi stručnjaci iz branše pokazati šta nude, imaju, znaju, mogu i žele. Postavljena je i izložba najmodernijih mašina za proizvodnju, preradu i pakovanje voća i povrća.

Na štandu grada Beograda, pažnju nam je privukao štand sa sušenim voćem. Naravno na štandu grada Beograda, uvjek ima dosta Mladenovčana, koji su slobodno možemo reći vrijedni i radni ljudi. Ljubomir Janković i njegova supruga Slavica, iz Vlaškog polja kod Mladenovca, već šest godina se bave proizvodnjom i prodajom sušenog voća.

Prvo su krenuli sa sušenom šljivom, pa sa dunjom, kruškom, breskvom, zatim napravili čips od jabuke. Imaju i sopstvenu proizvodnju, ali dosta kupuju i od komšija. Od jabuke suše sorte jonatan, zlatni delišes, ajdared, i najviše prodaju u rinfuzu, kao čips, krušku viljamovku, zatim kaluđerku, a od šljiva stenlej, koja je po njihovim rečima najbolja za sušenje.

Imaju sušaru kapaciteta do 200 kilograma, koja suši na topao vazduh, tako da voće koje se suši zadržava svoj prvobitni ukus i miris. Kako ističe Ljubomir, dunja se suši 5 sati, breskva 8, kruška i jabuka po 8, čips jabuke se suši 5 sati, šljiva 24 sata. Najveća potražnja je za sušenom jabukom, u krišci i u obliku čipsa.

„Ovi kolutići od jabuke moraju da se sjeku na određenu debljinu. Ne smiju da budu ni previše debeli ni previše tanki. Njihova draž je što su hrskavi. A to zahtjeva posebne uslove čuvanja, jer čim su na toplom ili vlažnom vazduhu oni omekšaju“, dodaje naš sagovornik.

Po riječima Ljubomira veliku pomoć imaju od gradske opštine Mladenovac, oni im pomažu da nastupaju na ovakvim manifestacijama. Svoje proizvode osim na sajmovima, prodaju i u prodavnicama zdrave hrane, na vidikovačkoj pijaci u Beogradu, gde imaju tezgu. Planiraju i da krenu sa sušenjem ljekovitog bilja i većeg asortimana voća. Ulažu u proširenje proizvodnje i povećanje kvaliteta i stalno usavršavaju svoje proizvode.

Izvor: Agrobiznis magazin 

Pilirano sjeme – novi trend u poljoprivredi

Obloženo (pilirano) sjeme je okruglo, ujednačeno i veće je mase. Pogodnije je za precizniju sjetvu i pravilan sklop naročito kada su u pitanju usjevi čije je sjeme prirodno manje mase, slabijeg kvaliteta i nepravilnog oblika.

Današnja poljoprivreda podvrgnuta je novim trendovima koji imaju uglavnom pozitivan uticaj na one koji pokušavaju biti u korak s njima, ali istovremeno i poboljšati svoju proizvodnju. S obzirom da sve kreće od sjemena, ono mora biti visoko kvalitetno. Na današnjem tržištu, pilirano sjeme smatra se upravo takvim.

Pilirano sjeme je okruglo, ujednačeno i veće je mase. Pogodno je za precizniju sjetvu i pravilan sklop naročito kada su u pitanju usjevi čije je sjeme prirodno manje mase, slabijeg kvaliteta i nepravilnog oblika. Sjeme prije samog postupka piliranja, odnosno oblaganja, mora proći određene pripreme.

Prvo poliranje pa piliranje

Odmah nakon žetve čisti se od nečistoća, ostataka biljaka te se suši na vrijednost sadržaja vlage <10%. Nakon toga se privremeno skladišti, a od svake grupe uzima se jedan reprezentativni uzorak koji se podvrgava opsežnoj kontroli kvaliteta (sposobnost klijanja, stupanj čistoće, karakteristike sorte). Sljedeći korak obuhvaća poliranje, odnosno otklanjanje prekomjerenog perikarpa kako bi se dobio što ujednačeniji okrugli oblik sjemena jer samo kada je optimalno polirano, ima garanciju za visoki stupanj nicanja. Nakon poliranja, slijedi piliranje. Masa koja se nanosi kao omotač na sjeme služi kao podloga za kasnije nanošenje fungicidnih i insekticidnih djelatnih materija u vidu mješavine vode i ljepila. Slijedi sušenje.

Pilirano sjeme, kao finalni proizvod, visokog je kvaliteta, pruža puno mogućnosti u zaštiti od bolesti i štetočina, nema fitotoksičnih učinaka i obećava ravnomjerniju raspodjelu na poljoprivrednim površinama. Obloženo je specifičnim materijalom pomiješanim s hranjivim elementima, stimulatorima rasta i pesticidima, a sve kako bi se dobilo ravnomjernije klijanje i nicanje.

Odlično za šećernu repu, ali i mrkvu, celer i salatu

U našim područjima pilirano sjeme šećerne repe veoma je popularno kod velikih proizvođača. S obzirom da je sjeme šećerne repe vrlo sitno, piliranje omogućava precizniju mašinsku sjetvu, brže klijanje, ravnomjernije nicanje, pravilniji plodored pa tako i lakše vađenje kvalitetnijih finalnih proizvoda.

Osim šećerne repe, sjetva salate i mrkve može predstavljati problem. Njihovo je sjeme također sitno pa se mnogi odlučuju za pilirano koje je obloženo hranljivim supstancama jer je sjetva s takvim materijalom brža i jednostavnija. Takođe, možemo pronaći i pilirano sjeme celera koji se sije u presovane blokove ili kontejnere. Svrha piliranja je prije svega povećanje klijanja i nicanja i naravno, ostvarenje optimalne gustoće sklopa.

Izvor: Agroklub

Ruska narodna medicina – Ovaj moćni napitak sprječava zakrčenje arterija i snižava nivo triglicerida u krvi!

Da biste sprječili zakrčenje arterija potrebne su vam samo 3 namirnice.

Narodna medicina ima rješenje za sve tegobe, a ovaj napitak najprije liječi  arterosklerozu (zakrčenje arterija). Namirnice koje se koriste za pripremu ovog napitka su toliko moćne da ćete u rekordnom roku osjetiti poboljšanje.

Kao prirodni lijek protiv masnoće u krvi, takođe je dobar i za sprječavanje hroničnog umora, kao i liječenje infekcija i prehlade, intenzivno jačanje imuniteta, čišćenje jetre i poboljšanje enzima jetre. Takođe, sprječava slobodne radikale u organizmu koji izazivaju najteže bolesti, ali i niz drugih stanja povezanih sa bolestima srca i krvotoka.

Evo šta vam je potrebno za pripremu:

4 glavice bijelog luka, 4 limuna sa korom, korijen đumbira ili 2 supene kašike đumbirovog praha, 2 litra vode.

Neka vas ne brine miris bijelog luka, jer će biti neutralisan zahvaljujući limunu, a i dalje će se zadržati sva njegova ljekovita svojstva.

Priprema:

Isijecite limun sa sve korom na sitne komade, bijeli luk takođe, a đumbir narendajte.

Nakon toga, sve stavite u blender i miksajte dok ne dobijete homogenu smjesu. Smjesu stavite u šerpu i prelijte sa 2l vode. Počnite da zagrijevate na laganoj vatri i prije samog ključanja sklonite sa šporeta. Nakon toga procijedite napitak u staklenu flašu i nakon hlađenja čuvajte u frižideru.

Izvor: Stil

PROČITAJTE:

Opasno za zdravlje – Četiri znaka da jedete previše soli

RIBLJE ULJE – Zablude, činjenice i mitovi

15 razloga da počnete da pijete TOPLU LIMUNADU

Nije sva buđ na hrani ista: Evo koje namirnice možete spasti, a koje nipošto ne smijete jesti!

Stručnjaci tvrde da nije svaka buđ toksična, a evo na šta treba da obratite pažnju

Za razliku od pokvarene hrane, buđ koja se skuplja na namirnicama ne smrdi, već stoji na vrhu, što nas takođe odbija da jedemo takvu hranu.

Ali, šta bi se dogodilo da pojedemo recimo takav hljeb?

Stručnjaci kažu da odgovor nije jednostavan, te da je rizik za zdravlje jednak kao i da popijemo vodu iz neprovjerenog izvora.

“ Buđ nije inherentno toksična. Postoje brojne vrste buđi, a samo neke od njih mogu naštetiti zdravlju“, objašnjava mikrobiolog Randi Vorobo sa Univerziteta Kornel.

Buđ ne smijete da mirišete

Profesor Kornel tvrdi da upijanje mirisa naminice na kojoj se stvorila buđ povećava rizik od bolesti disajnih puteva.

Hljeb s malim količinama bijele i plave  buđo može se spasiti, ali s obzirom na to da se lako može proširiti, morate isjeći jedan centimetar ispod buđi, a ostalo možete bez bojazni pojesti.

Sa druge strane, ukoliko hljeb ima narandžastu, žutu ili crnu buđ, morate ga baciti. Takav hleb može da izazove bolove u stomaku.

Šta možete da jedete kada odstranite buđ?

Većina voća je sigurna nakon što smo odstranili buđ, jer njihova kiselost sprječava štetnoj bakteriji da se razvija. Ako je voćka dosta buđava, najbolje da je bacite.

Sir je toliko gust da ispod površine nema dovoljno kiseonika koji bi dozvolio da se razvija buđ. Stoga, kako biste bili sigurni možete isjeći i koji centimetar više.

Buđ sa džema ili ajvara možete odstraniti kašikom, a dobro je odstraniti i još koji centimetar ispod buđi. Na taj način bićete sigurni da ga možete jesti.

Šta morate baciti?

Meke sireve
Povrće nakon što je postalo sluzavo
Orašaste plodove i sjemenke
Meso, iako nije vjerovatno da će na njemu nastati buđ

Izvor: Stil

 

Sedam najvećih zabluda o maslinovom ulju

Možda mislite da znate baš sve o maslinovom ulju, no ovaj ukusan, zdrav i hranjiv proizvod je puno kompleksniji nego što se čini. Želite li biti sigurni da jedete najbolje i ga koristite na pravi način donosimo 7 najčešćih krivih činjenica koje bi svi trebali znati

1. Maslinovo ulje iz prodavnice je uvijek svježe

Iako je dobro uskladišteno, maslinovo ulje iz uvoza koje pronalazimo u prodavnicama često je staro i do tri godine. No, za razliku od vina, za maslinovo ulje ne vrijedi pravilo što je starije to je bolje. Zamislite ga kao iscijeđeni sok iz masline koji je bolje potrošiti dok je svjež. Želite li biti sigurni što jedete, kupujte ulje koje ima naznačenu godinu berbe.

2. Kvalitetno maslinovo ulje čuvajte za salate, a jeftinije koristite za kuvanje

Potpuno pogrešno. Što je ulje kvalitetnije i svježije to bolje podnosi visoku temperaturu. Isto tako, kuvanjem ne gubi na kvalitetu, a hrana će biti daleko ukusnija i time i zdravije pripremljena.

3. Maslinovo ulje treba čuvati samo u staklenoj boci

Ova teza je samo djelimično tačna. Čuvanje ulja u staklenoj boci je dobro, ali ona mora biti od tamnog stakla jer ulje reaguje na svjetlo koje mu mijenja strukturu i time gubi na kvalitetu. No, limena ambalaža jednako je učinkovita.

 4. Maslinovo ulje držite na radnoj površini, da vam je uvijek nadohvat ruke

Još jedna vrlo česta greška. Maslinovo ulje je najbolje čuvati u kuhinjskom ormariću ili špajzi. Razlog je taj što svjetlost nikako ne pogoduje ovoj namirnici. Ono mijenja strukturu ulja i time ono gubi na kvalitetu.

5. Na maslinovom ulju se ne smije dinstati hrana

Još jedna pogrešna informacija. Istraživanje je pokazalo kako kvalitetno ulje ne mijenja strukturu i do 200 stepeni Celzijusa, što znači da na njemu slobodno možete dinstati svježe namirnice. Maslinovo ulje se kod izlaganja visokim temperaturama ponaša daleko bolje od svih ostalih ulja iz domaćinstva, s obzirom na visok sadržaj oleinske kiseline. Imajte na umu da se to ne odnosi na prženje hrane.

6. Maslinovo ulje nema puno kalorija

Pogrešno! Iako je vrlo zdravo i hranjivo, i maslinovo ulje je ulje. Ono sadrži veliku količinu kalorija ali, za razliku od biljnog ulja ili masti, ima nizak nivo holesterola (loših masnoća). Isto tako, ono je snažan antioksidans visoke hranjive vrijednosti na kojem će vam tijelo biti zahvalno.

7. Dobro maslinovo ulje ima fantastičan blagi okus

Iako će se ljubitelji ulja s time odmah složiti, trebate znati kako je čisto, kvalitetno i svježe maslinovo ulje zapravo vrlo intenzivno i resko. Krasi ga gorak okus koji lagano ‘pali’ jezik što možda neće odgovarati svima, posebno ako ste navikli na kupovna rafinirana ulja.

Izvor: zadovoljna.hr

ŠTA JE PERLIT i zašto je dobar za biljke?

Vjerovatno ste bar jednom kupili neko cvijeće ili biljku u saksiji i sigurno ste primjetili sićušne bijele granule po zemlji koje liče na komadiće stiropora. Riječ je o perlitu.

Šta je perlit?

Hajde prvo da prođemo kroz to šta perlit nije: perlit nije vrsta zemlje ili supstrata, ali je dodatak za tlo.

Perlit nije đubrivo i nema hranljivu ili mikrobnu vrednost, ni za biljke ni za zemlju.

Njegova uloga se vezuje isključivo za održavanje strukture zemlje, da bude rastresita i lagana.

U raznim člancima sigurno ste nailazili na savjete za mnoge biljke, da zemlja mora da bude dobro drenirana. Perlit služi upravo za to.

Riječ je o prirodnom materijalu koji se u sirovom obliku nalazi u prirodi kao vulkanska stjena. Ona se u procesu prerade izlaže visokim temperaturama, gdje dolazi do širenja perlita koji povećava svoju zapreminu čak i do 40 puta. Nastaju granule male specifične težine, sunđeraste i porozne strukture. Tako dobijen perlit naziva se agroperlit.

Kako perlit djeluje

Perlit je veoma korisna komponenta u vrtu iz više razloga:

  • Fizički je stabilan i zadržava oblik, čak i u teškim ili zasićenim zemljištima.
  • Ne razgrađuje se, pa je idealno za upotrebu u mješavinama za posipanje biljaka koje se rjetko presađuju.
  • Ima neutralan nivo pH, što ga čini pogodnim za bilo koju baštu.
  • Ne sadrži otrovne hemikalije ili aditive.
  • Zahvaljujući sposobnosti da upijaju i zadržavaju vlagu granule agroperlita upijaju višak vlage iz zemljišta. Kada se vlaga u zemljištu smanji, granule perlita ispuštaju upijenu vodu i na taj način održavaju povoljan vodno- vazdušni režim oko korijena biljke.
  • Isto radi i sa rastvorima mineralnih đubriva, čime se postiže njihovo produženo dejstvo.
  • Omogućava odličnu provetravanje zemlje. Biljke zapravo apsorbiraju 98 posto kiseonika kroz koreijn, pa je dobra aeracija ključna za zdrav razvoj korijena. Pravilno strujanje vazduha takođe podržava zemljišne gliste, korisne nematode i druge dobre stvari u zemlji, što zauzvrat omogućava život biljaka.
  • Kod proizvodnje rasada u supstratu sa perlitom ili samom perlitu mnogo je lakše vađenje biljaka, bez oštećenja korijena.

Izvor: Agromedia

Najčešće GREŠKE pri sadnji MALINE

Za malinu, kao i za ostale voćne vrste, važi pravilo da je bolja jesenja nego proljećna sadnja.

Sadnja u kasno proljeće je nepovoljna zato što se uvećavaju pupoljci na korijenu, iz kojih će izbiti izdanci, pa prilikom sadnje dolazi do njihovog brojnijeg očenjavanja.

Pored toga, sve manje vlage u zemljištu i kasni proljećni topli vetrovi, koji isušuju žilice, najčešći su uzroci lošeg prijema sadnica.

Sadnja u suviše vlažno tlo dovodi do toga da se zemljište oko sadnice stvrdne u jaku pokoricu, koja ne dozvoljava da se izdanci iz podzemnog pupoljka probiju na površinu, a sadnica maline se primi tek kad izbiju izdanci iz podzemnih pupoljaka. Zbog toga gaženje zemlje oko sadnice, za razliku od drugih voćnih vrsta, nije preporučljivo jer se pupoljci mogu oštetiti.

Sadnja ne smije da bude ni suviše duboka ni plitka. Ako je sadnja suviše plitka, korijen će biti u zoni iz koje se isparavanjem brzo gubi vlaga, a ako je suviše duboka, korijen će biti u „mrtvici“, gdje je režim zemljišta nepovoljan, pa dolazi do manje aktivnosti korijena i lošijeg porasta i plodonošenja.

Direktno stavljanje stajnjaka ili mineralnih đubriva na žilice prilikom sadnje može dovesti do potpunog sušenja korijena. I nebrižljiv postupak prilikom sadnje, pogotovo ako sadnice isušuje vetar ili greje sunce, dovodi do lošijeg prijema ili propadanja maline.

Izvor: PSSS 

PROČITAJTE:

Sadnja malina u jesen – Određivanje redova i razmaka

Njega mladog zasada maline

Siva trulež maline – Kako sprječiti pojavu i širenje bolesti?

Čudo u Engleskoj: Ovako se liječe ovce

Neposredno pred izlazak Velike Britanije iz Evropske Unije, posetili smo jednog domaćina koji se bavi uzgojem ovaca, i to na jedan poseban način u okviru svoje farme gde ima 180 grla.

Ali krenimo redom. Imanje se nalazi na sat vremena vožnje od Londona u Istočnom Saseksu u mestu Haywards Heath, bračni par Hutchison sa dvoje dece živi i samostalno se bavi poljoprivredom. Samo u sezoni žetve angažuju dodatnu radnu snagu uprkos činjenici da imaju tako brojno stado rase Texel, i da obrađuju 200 hektara zemljišta. Od ukupne površine polovina je u zakup, a druga polovina lična svojina. Kažu gradili su kuću u protekle dve godine, tako da im dvorište nije baš uredno, ali će lagano srediti.

„Ja sam lično bio za izlazak iz EU smatra naš domaćin, ne očekujem brzo boljitak, ali mislim da na duge staze može biti bolje. Svakako ne očekujem da bude bilo šta lošije. Mi svakako moramo da nastavljamo sa radom na našoj farmi. Bavimo se proizvodnjom junadi i jagnjećeg mesa. Uglavnom veći deo naših grla samo koljemo u uslužnoj klanici i dalje prodajemo. Trenutno za kilogram jagnjećeg mesa dobijamo 2 funte što je oko 280 dinara. Jedan priplodni ovan može se kupiti za 500 funti, što je skoro 600 evra“.

Ovce se gaje u otvorenom sistemu, nema štale niti se sklanjaju pod strehu. Uvek su u ograđenom prostoru veličine jednog hektara. Samo u vreme jagnjenja na 48 sati se sklanjaju jaganjci i majke dok malo ojačaju. Nekoliko nedelja nakon završetka parenja sve ovce se snimaju ultrazvukom i odvajaju one koje nose jedno od onih koje nose dva, ili tri jagnjeta. Razlog je drugačija ishrana. One sa jednim potomkom, imaće nešto slabiju ishranu dok sa dva i više jaču kako bi imale dobar razvoj oba jagnjeta. Naš domaćin kaže najviše se raduju onima koje imaju dva, jer su to najbolja jagnjad za proizvodnju.
Ono što je posebno interesantno je da na ovoj farmi retko primenjuju lekove iz klasične veterinarske medicine, već se ovce leče homeopatijom. Za one koji nisu upućeni, homeopatija je vid medicine koji za moto ima „slično se sličnim leči“.

Naša domaćica je išla na obuke za lečenje homeopatijom, i ona sa suprugom svakog meseca odlazi na sastanke sa veterinarom specijalistom za homeopatiju, gde se zajedno sa drugim ovčarima okupljaju i razmenjuju iskustva u proizvodnji, a naročito lečenju homepatijom. Zahvaljujući terapijama imaju odlične rezultate u lečenju mastitisa, ali i generalne kondicije stada. Kažu naučili su da prepoznaju raspoloženje ovaca i kako da terapijama na bazi bilja podstaknu njihov razvoj.

ŠTA JE HOMEOPATIJA?
Homeopatija je prirodna medicina koja zdravlje čoveka posmatra na holistički način tj. kao celinu. To je pre svega individualan i detaljan pristup svakom
pojedincu i cilj je pronalaženje uzroka problema i nastanka određenih bolesti ili manifestacija, a zatim primena homeopatskih prirodnih lekova koji deluju
na sam uzrok u cilju potpunog izlečenja. Klasična homeopatija se zasniva na nepromenljivim prirodnim zakonima i čvrstim principima. Ona teži ka ozdravljenju, a ne samo ka prolaznom poboljšanju zdravlja, jer ni lečenje ni sama bolest nisu slučajni. Samo lečenje se oslanja na prirodne zakone i iskustvo ljudskog bića. Tretiranje konstitucije je put kojim klasična homeopatija nastoji trajno poboljšati zdravlje.

ŠTA LEČI HOMEOPATIJA?
Iako je temelje homeopatije postavio dr Samuel Hahnemann 1796. godine, smatra se da je još Hipokrat koristio znanja homeopatije oko 400. godine pre nove ere, kada je lečio svoje pacijente od različitih psihičkih i fizičkih manifestacija. U 16. veku začetnik farmakologije Paracelzusobjavio je da čoveka leči ono što ga čini bolesnim. Samim tim što se homeopatija bavi uzrokom i čoveka posmatra kao celinu a bolesti ili njene manifestacije kao individualni mentalno, emotivno, fizički sklop pojedinca, ona leči širok dijapazon od psihičkih do fizičkih manifestacija:
– Psihosomatska oboljenja (koja zvanična medicina svrstava pod „stres i njegove
posledice“)
– Akutne probleme organa za disanje
(prehlade, upale…)
– Organe za varenje ( trovanje hranom,
bolovi, upale…)
– Različita reumatska oboljenja (akutna i
hronična)
– Kardiovaskularna oboljenja
– Urološka i ginekološka oboljenja
– Nesanicu
– Kožne probleme
– Neurološke probleme
– Alergije i imunološke probleme
– I svako drugo stanje koje je dovelo do poremećaja zdravlja.

Homeopatija se vrlo uspešno može primeniti i na biljni i na životinjski svet.

„Ova godina bila je izuzetno kišna tokom zime. Sneg je kod nas retkost, imamo niže temperature i jako puno kiše. Toliko je prethodnih dana padala da smo morali da prestanemo sa pregonskom ispašom. Naime, ovca u ovoj situaciji nema četiri noge i jedna usta već „pet usta“ ali na jedna jede a sa ostala četiri satire travu koja se kasnije teže oporavlja. Njene noge uništavaju travu i bolje je da ovaj period provedu u ograničenom prostoru gde ih hranimo senažom, silažom i mešavinom žitarica. Kada je u pitanju hrana mi sve sami proizvodimo, samo dodatne količine žita nabavljamo od kolege koji takođe ima organsku farmu pa sa njim menjamo viškove kukuruza i ječma“ objašnjava za Agrobiznis magazin domaćin Ian koji je napustio svoj posao saobraćajnog inženjera da bi osnovao farmu pre dvadeset godina.

Kada je u pitanju tržište u Velikj Britianiji sve češće se na proizvodima može videti zastava države koja označava da je proizvod u potpunosti domaćeg porekla. Tako se potrošač usmerava da kupuje domaće. Nije retkost da na proizvodu stoji natpis „Kupovinom ovog proizvoda pomažete život na selu“ i slično.

Što se tiče cena one su naravno šarenolike, ali poređenja radi, svež hleb je jedna funta (1 funta je 140 dinara), tost je 0,60 ,dok je litar mleka 1 funta i to onog iz organske proizvodnje. Kilogram mesa je 7-10 funti u zavisnoti od kvaliteta. Ako pogledamo cene suhomesnatog mesa u zavisnosti od kvaliteta 100g košta 1 do 4 funte.Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske, ili skraćeno Velika Britanija, je zapadnoevropska ostrvska država koju čine ostrva Velika Britanija i severni deo Irske, kao i veći broj manjih ostrva. Sastoji se od četiri države: Engleska, Škotska, Vels (koji čine Veliku Britaniju) i Severne Irske.

Severna Irska je jedini deo Ujedinjenog Kraljevstva koji se graniči sa nekom državom, i to na jugu sa Republikom Irskom. Od ostatka Evrope odvajaju ga Severno more i kanal La Manš, od Irske Keltsko i Irsko more, a na severozapadu izlazi na Atlantski okean. Površina Ujedinjenog Kraljevstva obuhvata 243.610 km2.

Udeo poljoprivrede na GDP je 0,6%, a zapošljava 1,5% od ukupnog stanovništva. Od ukupne teritorije na poljoprivredne površine otpada 17.182.000 ha, a pod šumama se nalazi 2.895.400 ha. Najviše se gaje:
• žitarice (18,2%) – pšenica, ječam, ovas, tritikale, raž,
• krmno bilje (9%) – tikve, silažni kukuruz, stočna repa, stočni kelj, repa ugarnjača,
• industrijske biljke (8,2%) – krompir, šećerna repa, lan, hmelj,
• uljarice (3,4%) – uljana repica,
• mahunarke (1,5%) – bob, grašak, pasulj
• povrće (1%) – kupusnjače, lukovi, zelena salata, špargla, mrkva, boranija, krastavac, paradajz, paprika
• ostalo (59,7%) – livade, pašnjaci, voćke i druge kulture.

Poljoprivreda Velike Britanije je intenzivna, sa visokim stepenom mehanizacije i učinkom po evropskim standardima. Stočarstvo je najrazvijenija poljoprivredna grana, a u okviru njega govedarstvo, svinjarstvo i ovčarstvo. Od velikog broja rasa goveda nastalih na prostoru Velike Britanije, jedna od najinteresantnijih je Džerzej. To je najstarija rasa koja se koristi za proizvodnju mleka, a posle holštajn-frizijskog govečeta, važi za drugu najrašireniju mlečnu rasu. Holštajn ima najveću mlečnost, dok je procenat mlečne masti najveći kod džerzeja – čak 5%. Mleko sadrži i 4% proteina pa je pogodno za proizvodnju sira. Dobro koristi pašu, veoma je plodna i lako se teli- Zbog toga se rado gaji i koristi u oplemenjivanju.

Od ratarskih useva, najveće površine se nalaze pod žitaricama, i to pod pšenicom i ječmom. Svake godine se proizvede oko 6,5 miliona tona ječma. Od toga se izveze oko 1,5 miliona tona, 3 miliona tona bude upotrebljeno u ishrani stoke, a preostala 2 miliona tona se iskoriste u industriji alkoholnih pića – piva i viskija.

U Škotskoj i Irskoj se za dobijanje viskija najčešće koristi prolećni ječam, dok u drugim delovima sveta za to mogu poslužiti kukuruz, raž, tritikale itd. Ime škotski viski, ili skoč, može da nosi samo viski spravljen u destileriji u Škotskoj, isključivo od ječmenog slada i vode, sa ne više od 40% alkohola, koji je odležao u hrastovim bačvama minimum 3 godine. Godišnje se izveze više od 1.000.000 t viskija, i to je najvredniji britanski izvozni artikal.

Teleće šnicle u viskiju
Sastojci: 1 kg telećih šnicli, 0,5 dl viskija,
1,5 dl juneće supe, 1,5 dl kisele pavlake, 2 kašike zelenog bibera u zrnu, ulje, biber, so.
Priprema: Ispecite šnicle na dobro zagrejanom ulju po 3 minuta sa svake strane, prelijte viskijem i pržite još nekoliko minuta. Izvadite meso i ostavite na toplom mestu. U istu posudu sipajte juneću supu, dodajte zeleni biber, kiselu pavlaku i so i prokuvajte nekoliko minuta mešajući. Prelijte meso i servirajte s prilogom od povrća.

Izvor: Agrobiznis magazin