Naslovnica Blog Stranica 77

Rezidba vinove loze – Kada i kako se obavlja

Rezidba je najznačajnija ampelotehnička mjera koja doprinosi uspostavljanju povoljnog odnosa između rastenja i razvića pojedinih organa vinove loze. Pod rezidbom vinove loze se podrazumevaju sve radnje pri kojima se pojedini organi djelimično ili potpuno uklanjaju sa čokota.

Rezidbom se postižu mnogi ciljevi kao što su:

  • uspostavljanje optimalnog odnosa između visine prinosa i kvaliteta grožđa
  • da se čokotu održi i odredi oblik koji omogućava lako obavljanje svih radnji oko obrade zemljišta, njegovanja čokota, suzbijanja bolesti i štetočina i berbe grožđa
  • da se uspostavi najpovoljniji odnos između broja lastara i lisne površine na jednoj strani i broja cvasti odnosno grozdova na drugoj strani, a sve u cilju dobijanja visokih i kvalitetnih prinosa
  • da se postigne raspored lastara na čokotu i raspored među čokotima koji doprinose ostvarivanju zadovoljavajućeg plodonošenja i dobrog sazrevanja grožđa
  • da se pri vezivanju orezanih zrelih lastara oni zaštite od lomljenja a njihova uloga u ostvarivanju prinosa grožđa poveća
  • da se postupkom djelimične ili potpune regeneracije stabla uspori starenje i produži period rentabilnog iskorišćavanja čokota

Osnovna rezidba se obavlja u periodu mirovanja vinove loze, od opadanja lišća u jesen prethodne godine do bubrenja okaca u proljeće naredne godine. Vrijeme rezidbe zavisi od klimatskih uslova u pojedinim vinogradarskim područijima.

Pročitajte: Kako tehnika uklanjanja listova podiže kvalitet grožđa

U vinogorjima na našem podučuju rezidba se obavlja u jesen, u toku zime i u proljeće.

Jesenja rezidba obično počinje u drugoj polovini novembra i primjenjuje se u zasadima velikih površina pod vinogradima. U slučaju povoljnih vremenskih uslova rezidba se obavlja i tokom zime kako bi se završila do kraja marta prije bubrenja okaca. U manjim vinogradima uobičajeno je da rezidba počinje sredinom februara, na dan Svetog Trifuna (14. februara) zaštitnika vinogradara i vinara. Do sredine februara se u našim vinogorjima javljaju jaki zimski mrazevi, a nakon toga nastupa toplije vrijeme povoljno za obavljanje rezidbe. Osnovni period za obavljanje rezidbe u našim uslovima je mart i početak aprila što ukupno iznosi 30-40 dana.

Jednogodišnji zreli lastari se orezuju na rod jer se na njima nalaze zimska okca u čijim pupoljcima se nalaze začeci cvasti. Ostavljeni dio lastara posle rezidbe može biti kondir (1-5 okaca) ili luk (6-16 okaca), odnosno pri osnovnoj rezidbi na zrelo se izvestan broj lastara prekraćuje do osnove, a pojedini lastari se prekraćuju na izvesnoj udaljenosti od osnove. Izbor dužine rodnih elemenata nije proizvoljan već zavisi od bioloških osobina gajenih sorti, rodnosti okaca duž lastara, uzgojnog oblika i broja rodnih okaca koje treba ostaviti na čokotima.

Razlikujemo tri osnovna načina rezidbe:

  1. kratku,
  2. dugu i
  3. mješovitu rezidbu.

Kratka rezidba se primenjuje kod sorti kod kojih su prva okca pri osnovi lastara veoma rodna. Pri dugoj rezidbi ostavljaju se samo lukovi na sortama koje se gaje u toplijim krajevima na uzgojinim oblicima visokog stabla. Mješovita rezidba primenjuje se kod sorti kod kojih su okca pri osnovi lastara slabije rodnosti. Zbog toga se na istom čokotu ostavljaju kondiri i lukovi kako bi se iskoristila najrodnija okca na sredini lastara za donošenje roda.

Pravilna primena rezidbe moguća je samo kada se rezidba obavlja ručno. Rezidba vinove loze se izvodi presecanjem lastara. Presecanje lastara se vrši pomoću raznih tipova makaza (male i velike makaze, pneumatske na baterijski i kompresorski pogon kao i raznovrsnim mašinama za izvođenje rezidbe na zrelo). Presecanje lastara se vrši na udaljenosti od oko 1 cm iznad vršnog okca koje se ostavlja na kondirima i lukovima. Presek treba da ima blagu kosinu suprotno od okca kako bi se sokovi koji se izdvajaju iz lastara pri suzenju slivali suprotno od okca niz kondire odnosno lukove.

Еvo kako se pravilno zamrzava kiseli kupus

Sezona kiselog kupusa još uvijek traje, ali bilo bi dobro znati da li možete da mu produžite rok trajanja. Ako ga pravilno zamrzavate, moći ćete da uživate u njemu duži period.

Produžite rok trajanja kiselom kupusu pravilnim zamrzavanjem. Možda ste se zapitali da li kiseli kupus uopšte može da se zamrzne i na koji način… Donosimo odgovore na ta pitanja. Možda ćete željeti prije toga da saznate i trik kako da vam kiseli kupus traje dugo!

Prema iskustvima iskusnih domaćica, kiseli kupus može da se zamrzne, ali morate da ispratite odgovarajuće korake. Kiseli kupus je svakako jedna od omiljenih srpskih zimnica, u kojoj se uživa tokom cijele zime. Upravo zato je i sastojak brojnih tradicionalnih jela poput sarme, podvarka, u kombinaciji sa pasuljem i tako dalje, piše Stvar ukusa.

Dobra vijest je da kao i mnogim namirnicama i kiselom kupusu može da se produži rok trajanja postupkom zamrzavanja. Za zamrzavanje kupusa nabavite prethodno kese za zamrzivač.

Postoje dva načina da zamrznete kiseli kupus:

1. zamrznite cijele sarme umotane u kiseli kupus

2. isjeckajte kupus i zamrznite.

Ukoliko želite da zamrznete sam kiseli kupus, postupak je sljedeći:

1. Pripremite kese za zamrzavanje, nož i kašiku

Za zamrzavanje kiselog kupusa nabavite kese za zamrzivač, najpoželjnije su one od pet litara. Pripremite odgovarajući nož kojim ćete da siječete kupus i kašiku za punjenje kesa kupusom.

2. Pripremite kupus i pakujte ga

Listove kiselog kupusa treba da isiječete na što sitnije, kako biste mogli što lakše da ih spakujete. Kašikom pažljivo ubacujte kupus u vreću za zamrzivač, ali vodite računa da je ne prepunite do vrha. Obavezno izbacite oštećene listove ili one koji su isuviše mali. Prilikom zamrzavanja voda će da se „proširi“ pa može da dođe do pucanja kese. Upravo iz tog razloga pri vrhu kese ostavite prazan prostor od dva do pet centimetara.

3. Zamrznite kese napunjene kiselim kupusom

Vrlo pažljivo i čvrsto zatvorite kese napunjene kiselim kupusom, kako u njih ne bi ušao vazduh. Takođe, prethodno istisnite vazduh iz kesa. Stavite ih u zamrzivač.

Ovako se suši SLANINA u selu Vlaška

Vlaški kraj je izuzetno povoljno podneblje za sušenje i dimljenje mesa. Ruže vjetrova dolaze od Topole, Rudnika, Venčaca i Kosmaja i iz tog razloga ovo podrdručje je izuzetno dobro za ovakvu vrstu prerade mesa, tvrdi Dragan Jocić iz Vlaške.

– Ovu slaninu koju mi pravimo može samo Zlatibor pa Vlaška da napravi. Slaninu sam spremio za manifestaciju u Vlaškoj koja će biti 19. i 20. februara pod nazivom „Šumadijski dani suvog mesa“ – kaže Dragan.

U domaćinstvu Jocića pored slanine mogu se zateći i mnogi drugi domaći prozvodi poput domaćih jaja od prepelice, rakije od dunje, šljive, loze…

Dimljena jaja od prepelice su jedinstveni proizvod za koji mnogi nisu čuli. Štaviše, i sam Dragan kaže da još uvijek nije upoznao još nekoga ko ih pravi.

On ima nekoliko zanimanja, među kojima su pčelarstvo i uzgoj japanske prepelice. Kako kaže, prvo je počeo da pije ta jaja zbog sebe i svog zdravlja, a onda je došao na ideju da napravi nešto novo, atraktivno i ukusno.

Pročitajte: Kako pravilno čuvati suvo meso?

Priprema dimljenih jaja od prepelice je jako jednostavna.

– Jaja se iskuvaju, očiste, bace se malo na dim, upakuju u prirodno ulje, ubace se i dodaci i to je to – otkriva Dragan.

Ispostavilo se da je nastao jako vredan proizvod koji se dopada velikom broju ljudi.

Dragan ima 200 prepelica, koje mu dnevno daju 100 do 120 jaja.

Svoj proizvod, Dragan preporučuje svojim prijateljima i poznanicima i svakome ko želi prirodan, ukusan i zdrav obrok.

Ove godine Dragan se prvi put oprobao i u pravljenju rakije od dunje i po svemu sudeći pečenje dunje će postati tradicija.

Prošle godine zasadio je svoj voćnjak i čim dunje izrastu rakije će biti u većim količinama.

 

Majstorski pristup – Metode za vrhunski prinos i kvalitet TREŠANJA

Trešnje pomotehničke mjere – U uslovima žestoke konkurencije na svjetskom tržištu stone trešnje, dobijanje krupnog i kvalitetnog ploda postalo je imperativ.

Kao dodatak ovome, na raspolaganju je sve manje kvalitetne radne snage, pa su i troškovi njenog angažovanja sve veći. Stvorila se potreba da se stabla u zasadima sade gušće, lako održavaju i rano prorode, da je konstantna produkcija osvijetljenog rodnog drveta umjerene bujnosti (redovna obnova ostvaruje se putem rezidbe), a sve ovo je garancija za dobijanje VKV roda. Dobro odabran sistem gajenja čini strukturni okvir koji će ispuniti zadate ciljeve. Odabir odgovarajućeg sistema gajenja zavisi od uslova gajenja, sorte, podloge, dostupnosti radne snage i sprovedene tehnologije gajenja.

Trešnja po svojoj prirodi raste bujno i u formi piramidalne krune, sa izraženom apikalnom dominacijom, težeći razgranavanju samo pri vrhu mladih prirasta. Bujnost stabala trešnje, naročito u kombinaciji sorta-podloga, predstavlja izazov za svakog tehnologa u zasadu, u smislu rešavanja nekolicine problema, poput izrazito bujnog porasta (bujni nosači skeleta sa malo rodnog drveta najčešće su rezultat pomotehničkih zahvata slabog intenziteta), odlaganja rodnosti do 5.-6. lista (naročito stimulisanog poznom zimskom rezidbom, plodnim zemljištem ili preteranim đubrenjem), malog ugla grananja skeletnih grana (često dovodi do pucanja kore u rakljama usljed izmrzavanja, pa zatim naknadnog razvoja rak-rana usljed razvoja patogena poput Pseudomonas syringae i Leucostoma cyncta). Stoga je tehnološki izazov proizvesti stablo trešnje male bujnosti koje produkuje grančice na željenim pozicijama, donoseći rod u drugoj ili trećoj godini.

Pročitajte: Orezivanje trešnje nakon berbe – Prednosti i način obavljanja

Upotrebom kržljavih podloga ne samo da se lakše kontroliše bujnost krošnje nego se utiče i na rano plodonošenje s obzirom na ostvareni široki ugao razgranavanja, uz postojeću opasnost dobijanja sitnih plodova u uslovima čestog prerođavanja stabala. Odgovarajući uzgojni oblik i tehnologija gajenja na slabije bujnim podlogama kontrolišu procese zametanja i ravnoteže između bujnosti i rodnosti, promovišući krupnije plodove. Bez obzira na kombinaciju sorta-podloga trešnje, kod trešnje je imperativ obezbijediti prirast svake godine kako bi se ostvario maksimalni KV ploda.

Najkrupnije i najkvalitetnije plodove trešnja nosi mlado rodno drvo pri svojoj osnovi, kao i majske kitice stare 1-3 godine. Stoga je prioritet nove tehnologije gajenja trešnja kako obezbijediti obilje novih prirasta dužine 30-60 cm u određenim dijelovima krune shodno uzgojnom obliku i umanjiti broj izrođenih majskih kitica.

Pomotehnički zahvati za bolju rodnost trešanja

Vršno prekraćivanje na jednogodišnji prirast

Ovakav zahvat stimuliše bočno razgranavanje u zoni blizu vršnog presjka i obično se primjenjuje u ranim etapama formiranja uzgojnog oblika. Ova vrsta reza inetnzivno se primjenjuje kod nekih uzgojnih oblika (Španski grm, Strmoglava piramida i dr.);

Vršno prekraćivanje na starije rodno drvo

Ovaj rez ojačava bočne grane, iako mu nedostaje nešto od ojačavajućih efekata koje čini prekraćivanje na 1-godišnji prirast. Naime, on ne odlaže plodonošenje u istom stepenu, ali se rodni pupoljci obično njime odstranjuju, smanjujući rod. Ovaj zahvat obično se izvodi radi ojačanja rodnog drveta i uklanjanja prirasta sa oborenim rastom, kao i radi uspostavljanja ravnoteže na nivou lisna masa-plod;

Pročitajte: Evo kako da izaberete definitivno najbolje trešnje – Na jednu stvar obratite posebnu pažnju

Rezidba na patrljak

Koristi se radi obnove rodnog drveta, s ciljem njegovog podmlađivanja i obnove produktivnosti. Postoje dva tipa reza na patrljak.

Kod 1. tipa postojeća grana se povratno reže do tačke na rastojanju 2,5 -100 cm od njene osnove, u cilju pospešivanja izbijanja novih prirasta. Ovaj zahvat se radi kada ne postoje bočna razgranavanja sposbna da zamijene vršni dio grane koji se rezidbom odstranjuje. Novi prirasti se dobijaju od prisutnih vidljivih pupoljaka na preostalom patrljku (kod mladog drveta) ili od naknadno razvijenih adventivnih pupoljaka pod korom (starije drvo).

2. tip reza na patrljak sprovodi se ukoliko grana ima uspravan porast ili je izrođena. Grana se vršno prekraćuje na rastojanje od nekoliko nodusa od osnove sekundarnog razgranavanja, koje je obično slabije bujnosti i koje će preuzeti ulogu vodilje (terminalni rast).

Ovde je bitno da vrh sekundarnog prirasta bude višlji po položaju od vrha rezom dobijenog patrljka, čime se depresira mogući vertikalan rast novoizbilih mladara na patrljku a sekundarni prirast drži u manje bujnom i horizontalnijem položaju. Rez na patrljak izveden u kasnoj zimskoj rezidbi ili tokom cvjetanja obezbijediće porast novih mladara u većem stepenu u odnosu na rezidbu izvedenu u dr. dijelovima godine;

Brunerov (sektorijalni dupli) rez

Predstavlja kombinaciju 2 reza sprovedena u cilju kontrole bujnosti mladih stabala tokom zimskog mirovanja. Vršno prekraćivanje ljetorasta koji dominira po svom vertikalnom porastu na primarnoj grani vrši se na gornji pupoljak i istovremeno sa vršnim prekraćivanjem manje bujnog ljetorasta, horizontalnijeg položaja na stožini /nosaču.

Cilj izvedenih rezova je preusmjeravanje snage rasta ka slabijem prirastu (pošto se ostatak patrljka bujnog ljetorasta sa svim razvijenim mladarima na njemu uklanja do osnove sredinom vegetacije). Ovakva procedura dopušta da se prekraćivanje izvede i na primarnim granama stabla bez izazivanja prekomjernog bujnog rasta kao reakcije, pošto se isti zahvat (dupli vršni rez) može ponoviti u nekoliko navrata na istom nosaču, a onda se nosač uklanja kosim rezom na patrljak;

Rezovi proređivanja

Služe za uklanjanje čitavih grančica do osnove u cilju bolje prosvjetljenosti krune. S obzirom da se izvode u zonama u kojima je stimulisanje porasta veće (u odnosu na vršno prekraćivanje), oni ipak uzrokuju manje odlaganje rodnosti stabla;

Manipulisanje granama

Većina sorti trešnje imaju grane uspravnog porasta, pa mogućnost lomljenja grana usljed lošeg zdrvenjavanja istih u uskim rakljama može biti problem, kao i kruna koja je uža pri svojoj osnovi nego pri vrhu, što opet uzrokuje malu prozračnost krune. Radi proširenja osnove krune i ojačanja grana u njihovoj osnovi, kao i bolje prosvjetljenosti -ranijeg stupanja stabala u plodonošenje potrebno je proširiti ugao razgranavanja. Dok su grane još zeljaste i oko 8-10 cm dužine treba umetati čačkalice, čime će se povećati ugao njihovog razgranavanja.

U vjetrovitim područjima gdje čačkalice lako spadaju sa stabla, za postizanje odgovarajućeg ugla razgranavanja mogu se koristiti i veziva, kojima se grane obaraju privezivanjem za zemlju ili stablo, u kombinaciji sa postavljanjem spone (šelni) na samom vrhu debla.

Pročitajte: Trešnje u rakiji – Recept za omiljeno žensko piće

Ljetnja rezidba

Primjenjuje se u svim sistemima gajenja, ali je naročito bitna kod Španskog grma i Vogelovog vretena. Ona izaziva manju reakciju u smislu pojave naknadnog prirasta u odnosu na zimsku rezidbu, dovodeći i do ranijeg plodonošenja stabala. Ipak, u određenim kombinacijama sorta-podloga, ova vrsta pomotehničkog zahvata može dovesti do prerođavanja stabala, pa zimska rezidba može služiti kao njena dopuna u smislu uravnoteženja bujnosti i rodnosti. U suštini, prirasti koji nastaju nakon ljetnje rezidbe generalno imaju otvoreniji ugao grananja. Najbolje je rezove u smislu uklanjanja vršne 1/3 mladara izvesti u 2. dijelu vegetacije (kraj ljeta-početak jeseni);

Promalin (biljni regulator rasta na bazi citokinina i giberelina)

Umjesto oštrih rezova u vršnoj rezidbi ljetorasta koje odlažu rodnost, proizvođači trešnje primjenjuju ponekad Promalin kako bi stimulisali razgranavanje. Obično se primjenjuje u mješavini sa bijelom bojom lateks u fazi zelenog vrha pupoljka, a za dobijanje najboljih rezultata u smislu dobijanja prirasta pri osnovi grana ponekad je neophodno ukloniti vršnu 1/3 snažnog porasta. Promalin najpouzdanije djeluje pri umjerenim-visokim proljećnim temperaturama (većim od 15°C), dok produženo hladnije vrijeme nakon njegove primjene može dati slabe rezultate.

Prstenovanje-zarezivanje

Još jedna metoda za pospješivanje razgranavanja koja se može primjenjivati kod bilo kog sistema gajenja. Zarez u vidu prstena u kori se pravi do kambijuma i to iznad pupoljka koga želimo da pokrenemo. Rez treba da je širine 1/3-1/2 obima grane. Za dobijanje adekvatnog odgovora kod bujnog stabla potreban je relativno širok rez (moguća je i primjena duplog sječiva za zarezivanje) i duži vremenski period za reakciju pupoljaka, ali ovaj zahvat nije osjetljiv na temperature kao prethodni. Za dobijanje boljih rezultata aktiviranja odgovarajućih pupoljaka na stožini, poželjno je ukloniti ostale suvišne pupoljke, najbolje u vrijeme zelenog vrha pupoljka.

Autor: mr Dejan Marinković

Najekonomičnije povrće koje možete da gajite u bašti

Mnogo je dobrih razloga gajiti sopstveno povrće. Međutim, ne spadaju sva povrća u model ekonomičnog vrta. Pogledajmo koje biljke je zahvalno gajiti, ne samo zbog zdrave ishrane, već i velike uštede u novčaniku.

Nema ništa ljepše od domaćeg, svježeg povrća. Osim što je zdravije, apsolutno ste sigurni šta konzumirate, a tu je i neuporedivo bolji ukus. Međutim, pojedino povrće je skupo za uzgoj, dok drugo nije.

Kada kažemo da je neko povrće isplativo, to ne znači nužno najjeftinije. Umjesto toga, poredili smo troškove uzgoja povrća kod kuće sa njegovom cijenom u prodavnici. Najbolja ilustracija je uzgoj useva poput graška.

Većini domaćih baštovana bi bilo ekonomičnije da kupe smrznuti grašak u supermarketima, nego da kupuju sjeme, troše vrijeme na uzgoj, još više vremena na ljuštenje, a onda i struju na zamrzavanje. Međutim, ako želite svjež grašak, teško ćete ga naći u prodavnicama. Retko ga ima i na pijacama i tada se razgrabi brzinom svjetlosti, po dosta višoj cijeni, čak i neoljušten.

Kako prepoznati ekonomično povrće

Faktori koje treba uzeti u obzir prilikom odabira ekonomičnog povrća za uzgoj uključuju:
–  Koliko vas košta da gajite određeno povrće, a koliko ono košta u prodavnici.
– Da li je vrijedno da vam zauzme prostor u bašti – na primjer, krompir, bundeva, lubenica se lako uzgajaju, ali zauzimaju mnogo više prostora od ostalog povrća. Ako vam je bašta mala, pametnije je odlučiti se za biljke koje zauzimaju manje prostora, može više njih da stane i skupe su u prodavnicama.

– Uzgoj standardnih ili rijetkih sorti – uzgajanje ljubičaste paprike jednako košta kao gajenje žute. Ako ste radoznali i volite nove ukuse, boje i oblike, shvatićete da je ovo povrće koje štedi novac, jer ta ista egzotika (čak i ako može da se kupi) u prodavnicama papreno košta.
– Vrijeme je novac, zato se fokusirajte na povrće sa kratkom vegetacijom. To će vam omogućiti da sa istog mjesta u toku sezone dobijete više biljaka.

Uobičajeno povrće koje štedi novac

Ako tražite isplativo povrće za uzgoj kod kuće ili u bašti, možete da probate sledeće vrste:

  • Brokoli – osim centralne ruže razvija i manje cvasti na bočnim izdancima, koje se postepeno beru i mogu se iskoristiti, navodi Gardeningknowhow. Ono što vjerovatno niste znali, LISTOVI BROKOLIJA ne samo da su jestivi, već su i veoma zdravi. Zapravo, označeni su kao superhrana, a pričamo o velikoj lisnoj masi.
  • Začinsko i ljekovito bilje – ako gajite višegodišnje bilje, poput majčine dušice, matičnjaka ili mente imaćete svake godine berbu, a ne treba ponovo da ih sadite.
  • Zelena salata – uzastopna sjetva semena salate obezbijeđuje kontinuranu berbu tokom cijele sezone.
  • Pasulj – redovno ga berite kako biste podstakli dodatnu proizvodnju, a ako još odaberete sortu pasulja koja podnosi sušu, ekonomičnost je zagarantovana.
  • Paradajz – ako odaberete stare sorte, imaćete paradajz koji ne može da se kupi u prodavnicama.
  • Blitva, spanać, rotkvica – lagani su za uzgoj, izdržljivi i mogu da se gaje u proljeće i na jesen.
  • Rukola – jednom je posadite, pustite da procvjeta i sama će da se rasije. Sigurno znate da je preskupa u prodavnici, a ako svake godine pustite par biljaka da procvjetaju  – imaćete je doživotno.

Ovo su samo neke ideje, a sigurni smo da ćete sa ovim načinom razmišljanja pronaći svoje najekonomičnije povrće i imati bolje iskorišćenje prostora i izdašniju berbu.

Pročitajte još: Potrebe povrća za petočlanu porodicu /TABELE/

Njega maline poslije sadnje

Redovnim mjerama njege i zaštite u prvoj godini nakon sadnje malina se priprema za ulazak u period rodnosti. Osnovno je izabrati željeni uzgojni sistem, koji obezbjeđuje dovoljno prostora između redova za međurednu obradu i berbu.

Za gajenje maline, u zavisnosti od sorte i primenjene agrotehnike, kao i uslova sredine, najčešće se primjenjuju sistemi žive ograde i žbuna sa pravougaonim rastojanjem.

Gajenje maline u sistemu žive ograde je najbolji način kako u pogledu obezbijeđenja zahtjeva maline, tako i u pogledu primene mehanizovane obrade, zaštite, kvaliteta plodova i visine prinosa, kao i utroška radne snage. Preporučeni razmak sadnje pri ovom uzgojnom obliku je 2,5 do 3 m x 0,25 do 0,50 m. Između redova se ne dozvoljava izbijanje izdanaka, a dozvoljen je razvoj novih izdanaka koji izbijaju iz podzemnih pupoljaka starih izdanaka. Ostavljaju se samo izdanci za zamjenu. Širina pojasa rasta maline je oko 40 cm, žbunovi su međusobno razmaknuti, pa je moguća obrada. Na ovaj način, izdanci dobijaju dovoljno svjetlosti.

Gajenje u sistemu žbuna sa pravougaonim rastojanjem uslovljava rastojanje između redova 2-3 m, a u redu 1-1,2 m. Sade se obično 3-4 sadnice, kako bi se što pre stvorio žbun. Prvih godina moguća je unakrsna obrada, a kasnije jedino u pravcu redova. Kod sistema špalira, koji se sastoji od stubova i žica, stubovi mogu biti od armiranog betona, drveta ili gvožđa, a postavljaju se na rastojanju od 5-6 m i na dubinu od 50-60 cm. Visina stubova iznad zemlje kreće se od 1,8-2,0 m. Na stubovima se najčešće postavljaju dva reda pocinkovane žice, prvi na 70-80 cm iznad zemlje, a drugi na 150-160 cm iznad zemlje, što zavisi od porasta ljetorasta u toj godini. Postavljanje stubova i žice treba uraditi u prvoj godini nakon sadnje maline.

U toku prve vegetacije potrebno je mjerama njege postići: pravilan rast i razvoj, prihranjivanje azotnim mineralnim đubrivima, redovno održavanje zemljišta u rastresitom stanju (uz optimalnu vlažnost), zaštitu zasada od bolesti, štetočina i korovskih biljaka i drugo.

Rezidba maline podrazumijeva da se u proljeće prije kretanja vegetacije, bez obzira kada je sadnja obavljena, posađeni izdanci prekrate na 20-25 cm, odnosno na 2-3 pupoljka. Nakon toga, izdanak maline treba ostaviti da se razvija. Kada se iz posađenog izdanka razvije jedna ili više mladih biljaka dužine 15-20 cm, stari izdanak se reže do zemlje da bi se spriječilo plodonošenje i podstakao razvoj i porast novih izdanaka. Ako se pojavi bočno grananje kod mladih izdanaka prve godine oni se uklanjaju, a umjesto njih pojaviće se novi. Kod remontantnih sorti nakon berbe obavlja se košenje – orezivanje celokupnog nadzemnog dela biljke.

Pročitajte: Rezidba maline na rod

Đubrenje maline predstavlja veoma važnu agrotehničku mjeru. Nakon sađenja prvo treba izvršiti prihranjivanje azotnim đubrivima, a zavisno od kondicionog stanja zasada i potrebe biljaka, đubrenje se može vršiti u nekoliko navrata. U našim krajevima preporučuje se (ukoliko nije rezultatima ispitivanja zemljišta utvrđeno drugačije) KAN (27% azota), uz oprezno izvođenje, jer unošenje većih količina može naneti štete. Ako je u pripremi data puna količina osnovnih đubriva, onda se daje prihrana azotom u tri navrata. Prvo prihranjivanje je kada izbiju mladi izdanci, drugo kada porastu do 30 cm i treće kada dostignu 60 cm. Rasturanje đubriva se ne vrši po cijeloj površini zasada, već duž redova maline, nakon čega bi trebalo obaviti obradu adekvatne dubine ili okopavanje. Prihrana preko lista se može vršiti istovremeno sa zaštitom, a preporučuje se i u slučajevima pojave oštećenja nadzemnog dijela biljke. Pored najvažnijih elemenata ova đubriva sadrže i biljne hormone za ubrzavanje rasta. Ukoliko se folijarna prihrana vrši istovremeno sa zaštitom, rastvor za tretiranje treba pripremiti po redosledu: voda + folijarno đubrivo + insekticid + fungicid.

Održavanje zemljišta se radi da bi tlo pružalo svoju funkciju, imalo dovoljno vlage, vazduha, da bi se izbeglo formiranje pokorice, da bi se uništili korovi i da bi se obavilo đubrenje u zoni korijenovog sistema. U principu, ukoliko se zasad đubri, obrada ide nakon rasturanja hraniva. Preporučuje se održavanje zemljišta i njegovog mehaničkog sastava uz nekoliko plićih obrada. Između redova obrada se može obavljati tanjiračama ili rotofrezama, a u redu ručno, plevljenjem i okopavanjem. Korovi se u prvoj godini uništavaju mehanički.

Malina tokom vegetacije ima značajne potrebe za vodom, i od izuzetne je važnosti obezbijediti joj optimalne uslove vlažnosti zemljišta. Navodnjava se samo po potrebi, i to prije nego što dođe do isušivanja zemljišta u zoni korijenovog sistema. Tačan broj navodnjavanja zavisi od klimatskih prilika u određenoj godini i kvaliteta zemljišta. Prilikom navodnjavanja treba voditi računa da ne dođe do zabarivanja ili erozije zemljišta. Preporučuje se postavljanje i upotreba sistema za navodnjavanje „kap po kap“.

Ostala njega u prvoj godini sastoji se u zaštiti od biljnih bolesti i štetočina.

Izvor: Dipl. Inž. Ljiljana Gvozdić, PSSS Kosovska Mitrovica

Jagode penjačice: Narastu do visine čovjeka i vrlo su rodne

Jagode penjačice su trajnice koje narastu do visine čovjeka i vrlo su rodne.

Lako ih je i uzgajati u našim uslovima, a potrebno im je tek malo prostora. Rađaju od juna do prvih mrazeva i jednom posađene živjet će godinama, pa ne morate svake sezone iznova kupovati sadnice. One će se i same razmnožavati i proizvoditi nove rozete prepune plodova, tako se uglavnom reklamiraju jagode koje jedni nazivaju penjačicama, a drugi visećim jagodama.

Stručnjaci kažu kako nije riječ o nikakvoj novoj sorti jagoda, već da se radi o danas već manje atraktivnoj sorti Mont Everest, čija je karakteristika pružanje dugih vriježa, pa šta god to značilo, za neke penjanje, a za druge puzanje naniže.

Poznat je eksperiment porodice Mire i Antona Hrženjaka, koji su kupili i zasadili nekoliko takvih sadnica jagoda ne bi li se uvjerili o čemu se radi. Jagode su se primile, pustile vriježe i rodile, ali premda su pomno brinuli o njima, bili su to mali, neugledni plodovi, a vriježe su puštale korjenčiće koji su očito tražili tlo na koje se mogu zakvačiti, a ne pritku na koju se mogu popeti.

Pročitajte: Kako pripremiti sadnice jagode za sadnju da bi kasnije davale puno zdravih plodova?
Jagode mogu uspijevati i na balkonima i terasama posađene u različitim posudama, pa i u košarama. Ako želite viseću jagodu, to bi mogle biti jagode Mara des bois sorte mjesečarka, s izdancima na dole i ukusom šumskih jagoda.

Najbolje je ako viseća košara u kojoj se uzgaja ima poseban sistem za navodnjavanja, spremnik za vodu iz kojeg jagode uzimaju onoliko vode koliko im treba. Jagode posađene na ovaj način zauzimaju malo prostora, a za branje plodova se ne treba saginjati. Postoji odnedavna i druga sorta sadnica puzajućih odnosno visećih jagoda, Seasape, koja takođe rađa u više navrata, poput mjesečarki.

Kada iznijeti limun i drugo toploljubivo bilje na otvoreno?

Neka vas ne prevari ovo sunce i visoke temperature. Biljke ako i prežive, bolovat će i biti podložne bolestima i štetnicima

Natprosječno visoke temperature obilježit će ovaj februar. Dnevne idu do 15°C pa i više, a noćne i jutarnje čak iznad 5°C. No, nemojte da vas to prevari u odluci da već sada na dvorišta, terase i balkone iznesete svoj limun, lovor, maslinu, aloe veru i drugo bilje koje je zimovalo u zatvorenom prostoru.

Dolaze nam vaši upiti o tome je li vrijeme da se biljke premjeste na otvoreno jer, prognozirane su visoke dnevne temperature.

Ne, nije vrijeme. Pročitajte ovih pet savjeta:

1. Zima traje još mjesec i pol dana, bit će još minusa, mraza, a temperature oko 5°C i niže, loše će utjecati na ovo inače toploljubive biljke. One će možda preživjeti, no bit će izložene hladnoći zbog čega će bolovati, a onda kasnije biti podložne raznim bolestima i štetnicima.

2. Van ih možete iznijeti kada se noćne temperature ustale na najmanje 12°C, a idealno je oko 15°C.

3. Prije iznošenja biljaka, ako ste u mogućnosti, postupno ih prilagodite na promjene kako biste smanjili stres i poboljšali njihovu šansu za uspješno preživljavanje na otvorenom prostoru. Dakle, ako ste ih držali na sobnoj temperaturi, što nije preporučljivo, iznesite ih u hladniji hodnik, stubište i sl.

4. Prije nego ih iznesete van, možete ih presaditi u veću posudi ili samo staviti novi supstrat.

5. Ovo vrijeme je i za orezivanje suhih grančica te uklanjanje osušenih listova, prenosi Agroklub.

Može li voće preživjeti vremenske oscilacije

Najava visokih temperatura u februaru ne raduje poljoprivrednike, jer bi voćke mogle ranije da krenu sa vegetacijom, što bi moglo da ostavi značajne posljedice na budućim prinosima voća, te bi, ukoliko se nastavi, ovo mogla biti teška godina za voćare, kažu predstavnici njihovih udruženja.

Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, ističe da visoke proljećne temperature ne pogoduju voćarima.

„Ukoliko bi ovakve temperature potrajale duže, moglo bi doći do toga da krenu sokovi iz korijena stabla prema granama i ako opet dođe do zahlađenja, može doći do oštećenja vegetacionih pupoljaka“, kazao je Marinković.

Ističe da bojazan postoji, s obzirom na to da su temperatura vazduha već nekoliko dana iznad prosjeka, a i u narednim danima najavljene su visoke temperature za ovo doba godine.

„Ukoliko ne dobijemo snježni pokrivač i veće količine padavina, voćari bi mogli imati velike probleme, a samim tim i manje prinose i svakako da bi ovo mogla biti teška godina za voćare“, ističe Marinković.

Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, ističe da zbog visokih temperatura i najavljenih toplih dana u februaru voćari ne mogu biti zadovoljni, te se nadaju da visoke temperature neće potrajati.

„Za voćarsku proizvodnju trebalo bi da oko 30 dana temperatura vazduha bude ispod 10 stepeni da bi voćke imale normalnu vegetaciju“, ističe Dojčinović.

Budući da su temperature iznad prosjeka, sigurno će, navodi on, u narednom periodu biti i manje padavina, pa samim tim biće i problem sa nedostatkom vlage u zemlji.

Mirko Jokić, rukovodilac prijedorske kancelarije Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, kazao je da većina voćnih zasada na području prijedorske regije ima dobar rodni potencijal, a voćari treba da vode računa o pravilnoj prihrani da bi tako i ostalo.

Jokić se nada da će zasadi zadržati dobar rodni potencijal i ističe da voćari treba da obave prihranu mineralnim đubrivima sa većim sadržajem fosfora i kalijuma, a manjim sadržajem azota.

„Voćari koji nisu obavili jesenju prihranu mogu to uraditi sada. Povoljan je period prije padavina koje su najavljene polovinom mjeseca“, naveo je Jokić.

Savjetovao je voćarima da pregledaju rodne pupoljke i u skladu s tim odrede količine đubriva.

„Skrećemo pažnju na činjenicu da je u nekoliko proteklih godina smanjen nivo zaštite, uglavnom zbog loše otkupne cijene voća. Kao posljedica redukovane zaštite u zasadima imamo pojavu štetočina koje ranije nisu bile prisutne, kao što je štitasta vaš“, objasnio je Jokić.

Izbjegnite GREŠKE u rezidbi voćaka – Kada je NAJBOLJE VRIJEME za orezivanje

Orezivanje voćki u pravo doba godine može da vam pomogne da povećate rodnost i zato nije svejedno da li ćete voćnjak orezati u jesen, na zimu ili u proljeće.

Kada je pravo vrijeme za rezidbu voćaka zavisi od starosti i stanja voćki i šta želite da postignete. Da li želite da razredite krošnju ili želite da podstaknete mlado drvo da brže raste?

Ukoliko je vaš voćnjak mlad i želite da voćke brže rastu, treba da ih orežete u kasnu zimu, čime ćete podstaći snažniji rast.

Ukoliko su krošnje postale preguste i previsoke, i ne možete lako da ih oberete treba razmisliti o orezivanju u rano proljeće.

Postoje i drugi faktori koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja kada je najbolje vrijeme za orezivanje voćki. Da li je drvo bolesno? Da li daje puno nekvalitetnog voća?

Upravljanje energijom voća tehnikom orezivanja

Generalno, zimska rezidba voćaka podstiče snažniji rast, dok ga ljetnja usporava. To ima veze sa sezonskim ciklusima kruženja hranljivih materija i energije u drvetu. Orezivanje u pravo vrijeme pomaže voćarima da upravljaju energijom svojih voćaka.

Pročitajte: Orezivanje i zaštita oraha od mraza

Kako zimska rezidba podstiče rast voćki

Voćke na jesen crpe hranljive materije iz svog lišća i smiještaju ih u svoj korjenski sistem pripremajući se za prezimljavanje. Jednom, kada se hranljive materije isisaju iz lišća, ono postaje smeđe i otpada s drveta.

Voćke gotovo uopšte ne rastu tokom zimskih mjeseci, ali korijenje im i dalje raste. Drvo koristi samo mali procenat uskladištenih hranljivih materija koje ga održavaju u životu tokom zime. Veći dio energije drvo štedi za nalet u proljeće, kada voćke izlaze iz stanja mirovanja. Njihovi pupoljci se otvaraju, a uskladištene hranljive materije se koriste za postizanje cvjetanja, izbijanje novih listova, mladih grana i rast korijena.

Da li je bolje orezati voće početkom zime ili kasnije?

Prvo treba reći da je zima generalno dobar period za orezivanje voća. Drvo tada miruje, bez lišća je, cvjetova i plodova. To znači da je lako videti strukturu krošnje i lakše donijeti odluku koje ćete rezove napraviti.

Ipak, neki voćari izbjegavaju orezivanje voćaka u ranu zimu. Razlog je jednostavan: rast grana je tada minimalan, proljeće je daleko i drvo ima male šanse da samo zacijeli rane nastale rezovima.

Kasna zima je, međutim, odlično vrijeme za orezivanja voćaka, jer možete biti sigurni da je proljeće blizu i da će vaše drvo uskoro moći da zacijeli rane.

Kada orežete drvo u kasnu zimu dobićete snažniji rast. Zašto? Zato što ste odabrali najbolje grane koje ćete da zadržite, a uklonili ste one manjeg kvaliteta. To znači da, kada proljeće dođe, drvo neće da troši energiju na rast nekvalitetnih grana. Umjesto toga, fokusiraće energiju na najbolje grane.

Razmislite o tome na ovaj način: ako vaša voćka ima 100 grana i ona treba da podstakne rast svakoj od tih grana, tada će svaka od njih dobiti mali dio hranljivih materija. Ali, ako nakon rezidbe vaše drvo ima samo 75 grana, svaka grana će dobiti veći dio energije koja im je potrebna za rast i razvoj.

Pročitajte: Kada je najbolje vrijeme za orezivanje smokve

Rezidba voćaka u proljeće

Kako se približava proljeće, dani postaju sve duži, vrijeme sve toplije i vaše voćke počinju da se bude iz stanja mirovanja. U svom korjenskom sistemu drvo ima zalihu hranljivih materija koje će koristiti za pokretanje novog rasta.

Neki voćari vole da orezuju svoje voćke u proljeće, nakon što su se pupoljci otvorili, a lišće i cvjetovi počeli da nižu. Prednost orezivanja u proljeće je što možete da prepoznate i uklonite grane koje nisu preživile zimu. To se posebno odnosi na nježne voćne vrste, poput breskve ili kajsije.

Orezivanje u proljeće, međutim, neće da podstakne rast voćaka, kao što je to slučaj sa orezivanjem u kasnu zimu. To je zato što je drvo već počelo da koristi uskladištenu energiju za rast listova, za cvjetanje i rast novih izdanaka.

Proljeće je dobro vrijeme za orezivanje razgranatih voćaka, ako želite da učinite krošnju kompaktnijom.

Pročitajte: Orezivanje maline – Različite vrste se orezuju na različit način!

Da li je jesen pravo vrijeme za orezivanje voćaka?

Nakon sunčanog ljeta, drvo je stvorilo veliku količinu hrane za sebe, koja je uskladištena u listovima. Kako temperatura opada, voćka se priprema za mirovanje premještajući hranljive materije na dolje – u svoj korjenski sistem.

Ukoliko je jesen izrazito hladna, rezidba nije sjajna ideja. To je zato što ćete svaki put, kada isiječete granu, ostaviti ranu na drvetu. To nije problem tokom sezone rasta, jer će drvo za samo nekoliko dana započeti proces zacjeljenja rane sa slojem zaštitnih ćelija. Međutim, u jesen rast usporava i drvo prelazi u stanje mirovanja. Zacjeljivanje rana je jako usporeno, a zima je duga i postoji visok rizik da te rane budu ulazna mjesta za štetočine i bolesti.