Kod nas se često za proces konzerviranja voća najčešće koristi šećer. Ipak ima i onih koji bi upotrebu šećera želeli da svedu na minimum, a da im u isto vrijeme voće i za dvije nedelje ostane svježe i sočno kao da je sada ubrano. Onda vam preporučujemo sljedeću metodu konzerviranja voća.
Ovom metodom mogu se konzervisati cijeli plodovi trešnje, jagode, šljive, kajsije, komadi ananasa i drugo svježe sezonsko voće. Ovako konzervirano voće u zavisnosti od kvaliteta može da opstane od nedelju dana do dvije nedelje.
Izaberite voće koje nije još uvijek potpuno zrelo, jer je takav plod čvršći i bolje podnosi ovakav način konzerviranja.
Pažljivo i temeljno operite voće. U zavisnosti od toga koje voće koristite, potrebno je da ga očistite od koštica ili sjemenki.
Voće stavite u tegle sa većim otvorom na vrhu, ali se postarajte da kupite poklopce sa boljim i jačim sistemom dihtovanja, kako biste spriječili cirkulisanje vazduha. Napunite tegle do vrha.
Snažno zavrnite poklopac na tegli.
U manju šerpu sipajte vodu i stavite sijeno.
U lonac sa vodom i sjenom potopite vaše tegle, ali tako da se one međusobno ne dodiruju. Sijeno se stavlja u vodu kako se spriječilo udaranje tegli pri kuvanju što može dovesti do pucanja stakla. Umjesto sijena može se koristiti i tkanina.
U šerpu dolijte vode skoro do poklopca tegle i zagrevajte vodu dok ne provri. Cilj je da se voda zagrijeje dovoljno da steriliše voće i tegle, ali i da se pritom voće ne skuva.
Sklonite šerpu sa vatre dok se voda i tegle ne ohlade.
Nakon ovog odložite tegle sa voćem na hladnom i suvom mjestu. Voće će biti ukusno i biće kao da je upravo ubrano iz bašte.
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske, prateći propise Evropske unije i Zakon o organskoj proizvodnji RS, izradilo je znak za organske proizvode Republike Srpske.
Kako su naveli u ministarstvu, znak, koji moraju da nose svi organski proizvodi iz Srpske, bez obzira na to koja je sertifikaciona kuća izvršila kontrolu i sertifikaciju organske proizvodnje, odnosno organskog proizvoda, biće promovisan iduće sedmice.
– Domaći sertifikovani organski proizvod obilježava se entitetskim znakom Republike Srpske i kodom ovlašćene kontrolne organizacije koja je izvršila kontrolu i sertifikaciju organske proizvodnje – navode u Ministarstvu poljoprivrede, ističući da trgovinske radnje, bilo da je riječ o veleprodajnim ili maloprodajnim objektima, u kojima se prodaju organski proizvodi moraju imati, na osnovu Pravilnika o uslovima i načinu skladištenja, prevozu i stavljanju u promet organskih proizvoda, jasno obilježena mjesta odvojena od drugih proizvoda, kao i na pijacama, bez miješanja sa drugim, odnosno konvencionalnim proizvodima.
Kako ističu, u maloprodajnim objektima potrebno je na vidnom mjestu istaknuti tablu, plakat, odnosno naljepnicu sa oznakom kojom se obilježava organski proizvod.
– Mi u registru koji vodimo imamo oko 100 proizvođača koji su u sistemu organske proizvodnje, ali i periodu konverzije. Različite su vrste proizvodnje i prerade, a od prošle godine imamo i prvu registrovanu stočarsku farmu u Srpskoj – istakli su u ministarstvu.
Da bi neki proizvod bio organski, on mora, kako kaže Dragana Zec iz Odjeljenja za biljnu proizvodnju u Ministarstvu poljoprivrede, biti propisno obilježen, kako ne bi došlo do zabune, odnosno zamjene sa konvencionalnim.
– Zbog toga svi organski proizvodi moraju da imaju znak, odnosno markicu koja je dokaz da je proizvod organski, kao i da imaju oznaku sertifikacione kuće koja je izvršila kontrolu i sertifikaciju. Znak nose samo proizvodi koji su proizvedeni po propisima i pravilima organske proizvodnje i za koje je izdat sertifikat od ovlašćene kontrolne organizacije. Svjedoci smo da mnogi proizvođači za svoje proizvode kažu da su organski, a nerijetki i u nazivu svojih gazdinstava ili preduzeća imaju odrednicu, odnosno skraćenicu eko, bio, organik i slično – naglasila je Zec.
Da bi se izbjegle nedoumice, ali i da ne bi došlo do obmanjivanja potrošača u ovakvim slučajevima, analiza, odnosno sastav etikete će pomoći svakom potrošaču da prepozna organski proizvod.
– Da bi se potrošači informisali i da se ne bi dovodili u zabludu, potrebno je konstantno raditi na informisanju o tome šta je organska proizvodnja i na koji način prepoznati organski proizvod – kazala je Zec.
Vlasnik banjalučke firme Prirodno bilje Nedeljko Kusturić istakao je da je znak potvrda da su ispoštovani svi principi organske proizvodnje.
– Trebalo nam je više godina truda da bismo dobili svoj znak, koji je, između ostalog, dokaz kvaliteta – kazao je Kusturić.
Rezultat
Dragana Zec je objasnila da se u organskoj proizvodnji izbjegava upotreba mineralnih đubriva, sredstava za zaštitu bilja, aditiva za stočnu hranu i slično.
– Rezultat organske proizvodnje hrane je ukusan, bezbjedan proizvod, visoke hranljive vrijednosti, bogat vitaminima, kao i mikro i makroelementima. Zbog svega navedenog, organska proizvodnja je sve više interesantna tema, kako za proizvođače, tako i za potrošače – kazala je Zec.]
Sok od grožđa – Ako barem mjesec dana pijete prije doručka i prije večere po čašu ovog soka razrijeđenog s malo vode sigurno ćete izgubiti koji kilogram. Uz to ćete se osjećati svježije i bodrije jer sok od grožđa čisti i štetne sastojke iz krvi i djeluje na njihovo izlučivanje putem mokraće i stolice. Ovaj sok je pravljen od sorte tamjanjike.
Sastojci za sirup od grožđa
5kg crnog groždja
4kg kristal šećera
6 kesica limuntusa
2l vode
Priprema
Grozdje oprati i skinuti sa peteljke.
Staviti u blender i samo malo izmiksati, ne smiju kostice da se samelju posto su kostice gorke.
Staviti u veliku posudu izmiksano grizdje.
Dodati secer i limuntus i izmjesati i pokriti.
Ostaviti da stoji 24 sata i povremeno dobro izmjesati.
Sutradan naliti u serpu 2l vode i prokuvati kratko, oko 10-ak minuta.
Procijediti(ja sam to radila kroz pasirku za paradajz) i nasuti u čiste sterilne flase i dobro zatvoriti.
Ušuškati flase u deku i ostaviti do sutra, a nakon toga sloziti u špajz.
Nakon otvaranja drzati u frizideru – piše Coolinarika.
Za pripremu soka od grožđa trebaće vam:
2 kilograma grožđa
2 limuntusa
1 kilogram šećera
7 litara vode
Priprema soka:
Oberite grozdove i na vagu prikupite 2 kilograma svježih bobica grožđa. Najbolje je koristiti neku aromatičnu sortu crnog grožđa, ali to ostavljamo vama na izbor. Stavite 7 litara vode da proključa zajedno sa grožđem. Kada proključa, grožđe zajedno sa vodom procijedite kroz gazu, pa dodajte limuntus i šećer. Stavite da proključa još jednom, dok se sav šećer ne rastopi u soku. Kada se šećer rastopio, i kada se sok dovoljno ohladi, pretočite ga u prethodno očišćene i sterilizirane staklene boce. Odložite sok kao zimnicu – na mračno i hladno mjesto. Pijte kada vam dođe želja, te počastite goste koji navrate. Iznenadite ih, jer malo ko priprema sok od grožđa.
Zemljište je često puno štetnika tako da nematode napadaju biljke i mogu naneti velike štete. Djelujte preventivno ili hemijskim sredstvima da spriječite njihovo nepoželjno dejstvo.
Štetnost nematoda u poljoprivrednoj proizvodnji – savjetodavac zaštite bilja Nedeljković Siniša
Nematode kao štetni organizmi mogu oštetiti nadzemne i podzemne organe gajenih biljaka. Žive u zemljištu i napadaju razna biljna tkiva: stablo, korijen, lukovice, rizome, cvjetove i plodove. U većini slučajeva su to polifagne štetočine, koje napadaju više biljnih vrsta. U zemljištu je najčešće prisutno više vrsta, što otežava identifikaciju same vrste nematode. Pošto su to valjkasti crvi, veličine ispod 1 mm za njihovu identifikaciju je potreban binookular ili mikroskop.
Nematode se hrane biljnim sokovima i svojim djelovanjem stvaraju zaostajanje u porastu, kržljavost, smežuravost, deformacije (gale, guke, kovrdžanje ili nabiranje površinskog tkiva), sušenje, propadanje biljaka u ozama ili na cijelim parcelama. Oštećenja se zapažaju na usjevima od sjetve do žetve i tokom skladištenja. Štetnost se ogleda i u tome da se na zaraženom zemljištu ne smijeju sijati/saditi osjetljivi usjevi do 5 godina.
Nematode napadaju biljke
Postoje više vrsta nematoda i u zavisnosti koje djelove i vrstu biljaka mogu se podjeliti na:
Stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci) najčešće napada ukrasno bilje, ali i luk, paradajz, jagode, lucerku, žitarice, pasulj, duvan. Veoma su otporne na nepovoljne klimatske uslove u zemljištu.
Cistoidne nematode (Globodera spp. i Heterodera spp.) najčešće napadaju krompir, ali i papriku, paradajz i plavi patlidžan. Larve napadaju korijenje i nakon završene vegetacije krompira, u zemljištu ostaju uginule jedinke ženki s cistama i u tom obliku preživljavaju nepovoljne klimatske uslove, čak i do 30 godina u zaraženom zemljištu.
Nematode korijenovih kvržica (Meloidogyne spp.) napadaju preko 2000 vrsta gajenih kultura. Formiraju guke i gale na korijenu veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Njihovu štetnost uvećavaju fuzarioze i bakterioze i pri većem napadu dolazi do mjestimičnog propadannja biljaka, a prinos i kvalitet su znatno umanjeni.
Nematode smeđe pegavosti korijena (Pratylenchus spp.) izazivaju značajne štete na ratarskim, povrtarskim i voćarskim kulturama. Nematode ulaze u tkivo korena i brzo se premještaju po njemu. Usljed napada nematoda, bakterija i gljiva koje žive u zemljištu nastupa ubrzano truljenje i propadanje korijena.
Pšenična nematoda (Anguina tritici) je najštetnija nematoda pšenice. Larve se ubušuju u cvjetove i razvijene klasove. Transformišu ovarijum u sićušnu galu koja sadrži nekoliko hiljada larvi.
Pojavu i širenje nematoda možemo spriječiti kombinacijom preventinih, termičkih i hemijskih mjera.
Preventivne mjere
Poštovanje plodoreda, dezinfekcija alata koji se upotrebljava u toku obrade, uklanjanje biljnih ostataka gajenih i korovskih biljaka, sadnja zdravstveno ispravnih biljaka, upotreba supstrata bez prisustva nematoda, sjetva biljaka koje odbijaju nematode (kadifica, neven, slačica, heljda, facelija), sjetva tolerantnih sorti i hibrida.
Termička dezinfekcija podrazumjeva sterilizaciju zemljišta primenom vodene pare, a obavlja se mašinama koji pod velikim pritiskom ubrizgavaju vodenu paru u zemljište. Ovom metodom se steriliše zemljište do 30 cm dubine. Potpunim isušivanjem zemljišta se spriječava pojava i širenje nematoda, jer je za njihov razvoj potrebna vlažnost.
Hemijske mjere se sastoje iz fumigacije zemljišta primenom Basamid granulata, koji se u zaštićenom prostoru primjenjuje tako što se granule (40-60 g/m²) unesu u zemljište, koje se zatim pokrije folijom i ostavi da djeluje do 42 dana kako bi gasovi djelovali na štetne organizme u zemljištu. Hemijsko suzbijanje se izvodi i nematocidima na bazi oksamila (Vydate 10 L) koji se koristi u dozi od 100 ml/100 m² jednokratnim tretiranjem odmah poslije rasađivanja.
Žvale se obično javljaju u jesen i proljeće, a bez obzira na uzrok liječenje traje nedeljama!
Ispucale ivice usana su izuzetno bolne, peku i neprijatan su detalj na licu.
Zašto se pojavljuju žvale?
Najčešći razlog je nedostatak vitamina B2, anemija, bolesti želuca, gljivice, neadekvatna higijena, ali i loše postavljena proteza. Često ih imaju dijabetičari, ali i oni koji dok govore vlaže usne. Ipak, najčeščće se javljaju u jesen, jer vjetar nanosi štetu vlažnim usnama.
Doktori prvo pokušavaju da otkriju razlog zašto su nasla žvale, a zatim nude razne kreme koje mogu da olakšaju muke. Kreme su obično antiseptičke i antibakterijske, a preporučuju i da se ne jede slano.
Ulje od čajevca je izuzetno efikasno za žvale.
Međutim, jedan od najefikasnijih lekova protiv žvala je ulje od čajevca koji je otkrio ruski doktor Viktor Hruščov.
– Žvale su bolest sluznice u uglovima usana, a prenosi se zajeničkom čašom za piće, pa svo posuđe treba prokuvati – objašnjava dr Hruščov.
Prokuvajte escajg, ne jedite slano, unosite vitamine, mažite usne kajmakom i šljivovicom.
Doktor preporučuje da se prije spavanja usne namažu kajmakom ili kiselim mlijekom. Naizmjenično treba koristiti i malo šljivovice kojom se namažu uglovi usana.
– U ishranu treba unijeti vitamine , bijeli i crni luk. Ali voditi računa da luk ne dodiruje usne – ističe dr Hruščov.
Ulje od čajevca pomaže i u liječenju opekotina, psorijaze, atletskog stopala, ugriza insekata, lošeg zadaha i niza drugih oboljenja.
Ruski čaj protiv žvala
40 grama trave iva
30 grama kadulje
30 grama bijele imele
Trava se usitni, izmješa i skuva čaj. Čaj se kuva tako što se u litar proključale vode stavi 5 grama ove mješavine, poklopljeno kuva nekoliko minuta i procijedi. Čajem se mažu usne i pije tokom dana. Između dva mazanja usne treba namazati maslinovim uljem.
Krem protiv žvala
Rastopite 3 grama pčelinjeg voska sa po 8 grama ulja nevena, gotu kole, 6 grama ulja divlje ruže, 3 grama tamanu ulja i po 15 kapi eteričnog ulja palmarosa i ulja čajevca. Kada se ugrejana smesa ohladi nanosite tokom dana.
Dide Sekulić, sedamdesetogodišnjak iz Rogačice kod Bajine Bašte, po sticanju penzije u Austriji, vratio se u rodni kraj u kome je kupio gotovo 60 hektara zemlje, zasadio smrče, jele, kestenje, orahe, divlje trešnje i bundeve. I mada na imanju uzgaja i svinje koje hrani organskom hranom, od svega toga, kaže nema posebnu korist, jer će istinske „plodove“ njegovog truda ubirati potomstvo, zbog koga je sve to i uradio.
Nekada zarasla imanja na više lokacija u bajnobaštanskoj Rogačici i Svojdrugu, danas su zasadi koje je za dvije i po decenije kupio, očistio i sa hiljadama stabala različitih vrsta drveća i voća, Dide Sekulić, pošumio.
„Velika je to cifra novca al’ nikad ništa računao nisam. Račune nikome ne polažem, malo žena kuka na mene i djeca što ja to radim, al’ ja mislim jednog dana da će doći vrijeme da oni to vide da je unosno“, kaže Dide Sekulić iz Rogačice za RTS.
I drugi, sumnjičavo gledaju na to što radi, ali on ne odustaje, i iz godine u godinu, proširuje zasade i šume, mahom sadnicama iz svog rasadnika.
„Sve što imam popunjeno na imanju, sve je ovde proizvedeno, osim smrče i jele što sam morao da kupim. Najviše imam rodnog oraha od 18 -20 hiljada, a ovo drugo recimo divlja trešnja isto, crni orah na hiljade, a bagrema već da vam ne pričam“, kaže Sekulić.
Po dvoje stalno i povremeno angažovanih, tu su da ostvari planirano, zasadi i do svake od 30-ak parcela, prokopa put, ali i uberu usputne plodove višegodišnjeg rada.
„Ja sam tu negdje već desetak godina, radim. Sadili smo smrču jelu, orah, crni orah, mečju lijesku, divlju trešnju, kesten, plijevim rasadnik, sve što treba radim. Kad dođe jesen krenemo da ubiramo plodove orahe, kestenje“, navodi Slavojka Stanić iz Bajine Bašte.
Sekulić kaže da radi što voli. „Uživam, da imaju, da nešto uradim, da ostane iza mene, znam da je ovo veliko bogatstvo i savjetovao bi svima da posade nešto da ostane iza njih“, ističe on.
I mada su rezultati njegovog rada već vidljivi svuda po selu, tu nije kraj. Na proljeće slijedi novo čišćenje, prored i ko zna, možda još neka parcela i novi zasad, u ovom kraju nesvakidašnjeg voća i drveća, piše RTS.
Bakuchiol – Jedinjenja iz porodice vitamin A već su godinama zlatni standard u podmlađivanju lica, ali i tretiranju brojnih drugih problema tena, poput upaljenih akni i viška sebuma na masnoj koži.
Najpoznatiji, ali i najmoćniji pripadnik ove grupe je retinol, zvijezda brojnih dermokozmetičkih poduhvata, u čiju se efikasnost kunu i dermatolozi i dame širom svijeta.
Smanjene pore, zaglađen ten i ublažene akne su rezultati retinola na podmlađivanju i uljepšavanju kože, dokazani brojnim istraživanjima, zbog čega je on postao neizostavan dio kućne beauty rutine, ali i profesionalnih dermatoloških tretmana.
Osim zaglađivanja površinske teksture, smanjenja pora i zatezanja sitnih bora, ovaj moćni sastojak izrazito je važan i u borbi protiv akni, jer ubrzava proces izmjene ćelija i zacjeljivanje kože. Ipak, retinol se nalazi i među onim sastojcima kraj čijeg naziva obično stoji upozorenje – zbog svoje snage i efikasnosti može uzrokovati iritacije, isušivanje, crvenilo, pa i ljuskanje, posebno na osjetljivoj koži.
Zbog toga se u početku savjetuje nanošenje krema sa retinolom tek svaki drugi ili treći dan – i uvijek tokom noći.
Međutim, naučnici su retinolu pronašli i više nego dostojnu zamjenu – nježniju, višestruko upotrebljivu i jednako efikasnu. Riječ je o bakuchiolu.
Šta je bakuchiol?
Bakuchiol je antioksidativni molekul ekstraktovan iz azijske biljke Psoralea corylifolia, odnosno Babchi. Taj sastojak iscjeljujućeg djelovanja ima stogodišnju istoriju upotrebe u ajurvedskoj i tradicionalnoj kineskoj medicini. Korišten je mahom za umirenje osipa, crvenila i zacjeljivanje sitnih ranica.
Bakuchiol se dobija iz biljke koja raste u Indiji i Šri Lanki. Prvi je izolovan 1966. iz sjemena navedene biljke i nazvan je bakuchiol na osnovu sanskrtskog imena biljke Bakuchi. Bakuchiol je meroterpen (hemijsko jedinjenje koje ima djelimičnu terpenoidnu strukturu) u klasi terpenofenol. Sjeme biljke se vijekovima koristi u kineskoj i indijskoj tradicionalnoj medicini za liječenje dermatitisa, lihena i psorijaze, jer ima antioksidativno, protivupalno i antimikrobno djelovanje. Uprkos tome što nema strukturnu sličnost s retinolom, otkriveno je da bakuchiol ima isto djelovanje kroz ekspresiju gena poput retinola.
A kako bakuchiol može pomoći tenu?
Taj botanički ekstrakt na kožu ima potpuno isti efekat kao retinol. Zaglađuje teksturu kože, ublažava hiperpigmentacije, poboljšava elastičnost kože, podstiče obnovu ćelija, stimuliše proizvodnju kolagena, „pegla“ bore i ublažava fotooštećenja.
Njegova efikasnost se ne ogleda samo u novootkrivenom sjaju i zaglađenoj koži. Osim kao antiage krema za osjetljivu kožu, bakuchiol je pogodan i za problematičnu kožu sklonu aknama, jer se može pohvaliti i protivupalnim i antibakterijskim svojstvima.
Još jedna odlična vijest o ovom sastojku je da je pogodan za gotovo sve tipove kože, a mogu ga koristiti i trudnice i dojilje.
Moćno djelovanje bakuchiol molekula nije marketinški trik kozmetičke industrije. Njegovo blagotvorno i podmlađujuće djelovanje na kožu naučno je potvrđeno prošle godine. U naučnom časopisu „British Journal of Dermatology“ grupa dermatologa objavila je rezultate istraživanja koji bakuchiol upoređuju sa retinolom.
Pokazalo se da novootkriveni „biljni retinol“ s jednakim efektom kao derivat vitamina A stimuliše obnovu ćelije, ublažava bore i linije, podstiče proizvodnju kolagena, poboljšava čvrstoću kože te ublažava hiperpigmentacije. I to sa puno manje nuspojava koje se često vezuju uz retinol, kao što je crvenilo, ljuštenje i suvoća kože.
Bakuchiol, naime, djeluje poput retinola, ali s njim nema nikakve strukturalne sličnosti pa samim tim niti negativnih efekata na kožu, poput povećane fotoosjetljivosti.
Vinobojka (Phytolacca americana L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimene porodice vinobojka (Phytolaccaceae). Naraste do 3 metra razvijajući razgranatu i uspravnu, okruglu, poprilično debelu i robusnu stabljiku.
Listovi su jednostavni, krupni, dugi 15-30 cm, jajasto-eliptični, glatki, ušiljeni, cjelovitog ruba i smješteni na kratkim peteljkama. Cvjetovi su mali, skupljeni u grozdaste cvatove. Građeni su od 5 bijelih latica dugih oko 3 mm. Prašnika ima 10, plodnica je nadrasla, građena od 10 plodnih listova. Cvatu u svibnju i lipnju. Plodovi su sjajne, tamnocrvene, okruglaste bobice promjera do 1 cm, dozrijevaju u srpnju.
Stanište
Porijeklom je iz Sjeverne Amerike a u Europu je unešena u 18. stoljeću u Frauncusku kao ukrasna i ljekovita biljka. Odatle se raširila i danas raste samonikla na neobrađenim zemljištima, u dvorištima, uz putove i živice, po šumskim rubovima. U hrvatskoj flori prvi puta je uočena krajem 19. stoljeća, smatra se invazivnom vrstom. Vinobojku često razmnožavaju ptičice koje se hrane bobicama. Jednom tako posijana kada nađe povoljne uvjete za klijanje, jako brzo raste. U to smo se uvjerili i sami kada nam je u proljeće počela rasti pored terase. Već do ljeta narasla je do pozamašne veličine i tvorila grozdove bobice. Njezin korijen mora se u potpunosti ukloniti inače će iz preostalih dijelova biljka ponovno narasti.
Etimologija
Latinsko ime roda Phytolacca složenica je od grčke riječi phyton (biljka) i latinske riječi lacca (crvena boja), jer se iz plodova dobivala crvena boja.[1] Ime vrste americana ukazuje na porijeklo. Naš naziv vinobojka dobila je po tome što su je koristili za popravljanje boje crnih vina. Na stranim jezicima nazivi su American pokeweed (eng.), Amerikanische Kermesbeere (njem.), raisin d’Amérique, teinturier, épinard de Cayenne (fr.), uva turca, uva da colorare, cremesina, vite di Spagna, spinacio delle Virginia (tal.), hierba carmín (špa.), uva-de-rato (port.), navadna barvilnica (slo.).
Upotreba
Jestivi su samo mladi izdanci kada su visoki do najviše 30 cm i mladi listovi koji se beru u rano proljeće. Bogati su vitaminom C (150-230 mg%), no jedu se nakon kuhanja i to poželjno nakon dvostrukog mijenjanja vode ili se konzerviraju u octu. Mladi listovi sadrže 6 mg% karotina. Korijenje i plodovi su otrovni.
Bobice su se zbog intenzivne crvene boje koristile se za bojenje vina na što upućuje i njezino ime.
U južnoafričkoj zemlji Rodeziji utvrđeno je da vinobojka ubija vodene puževe koji su uzrok zaraze zvane bilharcijaza ili shistosomijaza.
Bilharcijazu uzrokuje nametnik iz roda Schistosoma koji parazitira u puževima, a ljudi se zaraze preko kože ili sluznice kada su u kontaktu s onečišćenom vodom.
Bolest je kronična, uzrokuje abdominalnu bol, kašalj, proljev, groznicu, probleme s jetrom i slezenom. Raširena je u svim tropskim područjima Afrike, Azije i Južne Amerike. Smatra se da više od 70% djece oboli od bolesti a u svijetu je zaraženo više od 100 milijuna ljudi.
Od divlje ruže (Rosa canina) u biljnoj se medicini najčešće rabi njezin plod, odnosno šipak. Ova biljka raste kraj šuma, uz živice i plotove, na pašnjacima, među grmljem i šikarom, u ravnici i po planinama. Pojavljuje se u velikom broju oblika, a rasprostranjena je gotovo u svim krajevima naše zemlje.
Plodovi divlje ruže iskorištavali su se za jelo već od starog vijeka, pa ih kao jestive spominje i rimski liječnik Galen. Služili su i kao narodni lijek od mnogih bolesti. Stari su Rimljani vjerovali da šipak, među ostalim, liječi i bjesnoću pasa, pa odatle potječe i latinski naziv biljke – pasja ruža.
U novije je doba upotreba šipka ponovno dobila na popularnosti jer je ustanovljeno da mesnato usplođe sadrži mnogo vitamina C. Šipak je, uz zeleno usplođe oraha, najbogatiji prirodni izvor ovog važnog vitamina. Ustanovljeno je također da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobivenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan dio tog inače nestabilnog vitamina.
Najviše vitamina C ima u zrelom šipku koji još nije omekšao i počeo gubiti svijetlocrvenu boju. Šipak je pored toga bogat izvor karotina i vitamina P. U šipku ima još i vitamina B1, B2, E i K. U košticama ima dosta vitamina E i vanilina, od čega stučene koštice imaju ugodan miris. Čini se da je šipak iz naših sjevernijih, hladnijih i vlažnijih područja bogatiji vitaminom C, dok je u plodovima iz toplijih, suhih i sunčanih krajeva nađeno više šećera.
Zbog visokog sadržaja vitamina C pripravci od šipka služe kao sredstvo za jačanje imuniteta. Zbog toga se propisuju kao dodatno sredstvo tijekom liječenja i oporavka, a jačaju i otpornost na infekcije poput prehlade i gripe. Šipak sadrži i trjeslovine koje imaju sposobnost stezanja, a to olakšava probleme s proljevom, osobito onim koji je izazvan groznicom.
Pektini i organske kiseline iz šipka imaju diuretički učinak, a organske kiseline potiču izlučivanje probavnih sokova te tako ublažavaju gastritis. Novija su istraživanja pokazala da bi šipak mogao pomoći ublažavanju bolova i povećanju pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom.
Čaj od šipka rabi se i kod upalnih procesa bubrega, osobito za sprečavanje novih oboljenja. Ljudi kod kojih lako dolazi do skupljanja pijeska i kamenaca u bubrezima ili mokraćnome mjehuru trebali bi dulje piti čaj od šipka. Čaju od šipka nije potrebno dodavati šećer jer je šipak sam po sebi slatkast. Može se miješati i s drugim biljkama. Zbog kiselkasta okusa šipkov čaj je ugodno osvježenje kod bolesti s vrućicom.
Sjemenke se u narodnoj medicini koriste kod kamenca, bolesti bubrega i mjehura, kod reume i uloga. Marmelada od šipka zimi je dobar dodatni izvor vitamina C. Zreli šipak bere se u rujnu i listopadu, zatim se suši i drobi u sitnije dijelove. Čaj od šipka nema nikakvih štetnih učinaka, pa ga se može dulje piti.
Protiv anemije
Pomiješajte 2 žlice šipka, 2 žlice boba crnog ribiza i 2,5 dl hladne vode. Usitnjeni suhi šipak i suhe bobe ribiza prelijte hladnom vodom, zakuhati i lagano kuhajte 10 minuta. Popijte tri ovako pripremljene šalice čaja na dan kod manjka željeza u krvi.
Gripa i prehlada
30 g šipka, 20 g cvjetova lipe, 20 g cvjetova bazge, 10 g pelina, 2,5 dl kipuće vode i 1 žlicu čajne mješavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10 minuta i procijediti. Čaj po želji zasladiti medom. Uzimati 2-3 puta na dan.
Domaći pekmez
Zreli i na suncu omekšani šipak očistiti od sjemenki i dlačica (nije nužno). Mesnato usplođe samljeti te pomiješati s jednakom količinom šećera i vode. Kad voda ispari i šipak omekša, propasirajte ga i ponovno zakuhajte dok se ne zgusne. Možete dodati po želji i malo limunova soka ili vitamin C.
Pomiješajte 20 g šipka, 10 g listova breze i 10 g pirike. Prilikom pripreme čaja žličicu mješavine prelijte šalicom kipuće vode, ostavite da pokriveno stoji 15 minuta i procijedite. Pijte tri šalice čaja na dan.
Čajnu žličicu suhih ružinih latica prelijte s 2 dl kipuće vode. Poklopite, ostavite da odstoji 20 minuta, a zatim procijedite. Ovaj čaj vrlo je ugodnog, cvjetnog okusa, a koristi se za čišćenje krvi te kao lagani laksativ. Pije se i kod žutice, prekomjerne menstruacije i glavobolje.
Čaj od zdrobljenih sjemenki kuhamo pola sata, a zatim ostavimo da pokriven odstoji još jedan sat. Ugodna je okusa jer sjemenke sadrže vanilin. U narodnoj medicini koristi se kod kamenaca, bolesti bubrega i mjehura te reume.
Diuretički čaj
50 g šipka, 20 g korijena zečjeg trna, 10 g listova breze, 10 g preslice, 2,5 dl kipuće vode i 1 žlicu čajne mješavine preliti kipućom vodom. Pokriveno ostaviti da odstoji 10-15 minuta i procijediti. Čaj uzimati 2-3 puta na dan.
Protiv reume
Pomiješajte po 30 g cvjeta ruže, lipe i bazge te 10 g cvijeta borača. Dvije velike žlice mješavine prelijte litrom kipuće vode, poklopite te ostavite da tako odstoji 20 minuta. Procijedite čaj, popijte ga topao i po želji zaslađen medom. Ovaj čaj također pomaže u liječenju prehlade jer potiče znojenje.
Laksativ
Prelijte 1-2 žlice šipka i 1/4 limuna s korom s 2,5 dl hladne vode. Zakuhajte i lagano kuhajte 5 minuta. Pokriveno ostavite da odstoji 5-10 minuta i procijedite. Topli ili hladni čaj pijte 2-3 puta na dan, prije jela.
Mirisni čaj
Potrebno vam je 12 g šipka, 12 g meda, 2 g cimeta, 2-3 gorka badema, 5 dl vode i 3 dl mlijeka. Dobro oprane i osušene zdrobljene plodove i sjemenke šipka močite oko 6 sati da se izduže, pa ih u toj vodi kuhajte 45 minuta. Procijedite, a kad se ohladi, čaju dodajte med, cimet, gorke bademe i mlijeko te ostavite da još jedanput zakipi. Piju se 1-2 šalice čaja na dan.
Imunitet
Pomiješajte 10 g šipka, 20 g kamilice, 20 g bazge, 10 g matičnjaka, 10 g lista borovnice, 10 g koprive, 10 g stolisnika, 5 g nevena i 5 g hibiskusa. Žličicu mješavine prelijte šalicom vruće vode, ostavite da odstoji 10 minuta i procijedite.
Ružino sirće/ocat
Prelijte 125 g svježih latica ruže litrom bijelog vinskog octa i ostavite da odleži devet dana. Upotrebljavajte za obloge i umivanje kod lošeg tena. Osobito je učinkovit za ublažavanje svrbeža raznog podrijetla, pri ispiranju upaljenih desni i uklanjanju staračkih pjega.
Šipkovo vino
Za pripremu šipkova vina potrebno je 3 kg ploda, 4 l prekuhane vode i 2 kg šećera. Plodovi šipka se operu, očiste od peteljki, po dužini razrežu i stave u posudu sa širokim otvorom. Iz vode i šećera pripremi se šećerna otopina. Čim se izbistri, nalije se na plodove. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom te se sadržaj prepusti vrenju na toplome mjestu. Nakon potpunog vrenja tako dobiveno vino se procijedi i napuni u boce te čuva dobro začepljeno, najbolje u hladnom podrumu.
Liker od šipka
Potrebno vam je 250 g šipka, 250 g šećera i litra lozovače s 45 posto alkohola. Šipak usitnite i stavite u staklenku od 1,5 litara. Prelijte lozovačom, dodajte šećer pa ostavite da odstoji deset dana na toplome mjestu. Povremeno promućkajte. Procijedite i ulijte u boce. Uzimajte oko 0,4 dl na dan, za jačanje imuniteta.
Medeni liker
U 5 dl kipuće vode otopite 300 g meda, dodajte 50 g ružinih latica i poklopite. Nakon deset minuta procijedite, dodajte litru rakije i promiješajte. Kad se tekućina sasvim ohladi, ulijte u boce i začepite plutenim čepom. Liker se čuva mjesec dana na hladnom i suhome mjestu te se tek nakon toga može poslužiti.
Vrijeme potrebno da se vino samo od sebe izbistri i dostigne stabilnu kristalnu bistrinu je oko 2 godine. Pod bistrenjem se podrazumijeva dodavanje vinu raznih sredstava kojima se vrši odstranjivanje čestica mutnoće vina, kao i onih materija koje bi mogle da izazovu mutnoću vina.
Čestice mutnoće maskiraju ukus i miris vina, pa ono bistrenjem postaje izraženijeg i „čistog“ ukusa i mirisa, a time pogoduje za sazrijevanje i ostavljanje za duže čuvanje u bocama. Ne treba suviše rano bistriti vina jer će se ona sigurno kasnije mutiti.
Potrebno je sačekati da protekne određeni vremenski period u toku kojeg se, pod dejstvom alkohola novog vina, prirodnim putem istalože sluzaste materije (tzv. zaštitni koloidi), koji otežavaju, ili u potpunosti onemogućavaju bistrenje vina.
Vina koja će se ranije potrošiti treba bistriti najranije u toku marta mjeseca, neposredno prije pretakanja, a visoko kvalitetna vina namjenjena za čuvanje u toku ljeta ili čak u jesen.
Sredstva koja se koriste za bistrenje vina moraju biti potpuno čista, da ne mijenjaju hemijski sastav vina, niti da mijenjaju ukus i miris i dijelimo ih na organska i mineralna ili rastvorljiva i nerastvorljiva. Organska sredstva su: želatin, tanin, bjelance jajeta, obrano mlijeko itd. u mineralna spadaju bentonit, kaolin i dr.
Bistrenje vina bentonitom (Klarolom)
Vina razlivena u boce često su sklona mućenju, koje se javlja usljed prelaska termolabilnih bjelančevina u nerastvorljivo stanje. Ukoliko se šira tretira bentoninom, u velikoj mjeri se uklanjaju bjelančevinaste materije i vino brže bistri. Međutim, bjelančevinaste materije prelaze u vino, a jedan dio se oslobađa iz ćelija vinskog kvasca pa je neophodno vršiti bistrenje vina prije razlivanja u boce, ukoliko su one namjenjene dužem čuvanju.
Bistrenje vina bentonitom obično se prije drugog pretakanja (februar-mart). Količina Bentonita potrebna za bistrenje vina kreće se od 50 do 200 gr/hl. Tačna količina bentonita utvrđuje se ogledom u malom.
Prije samog izvođenja ogleda u malom, vino se podvrgava sljedećem testu: u čistu bijelu bocu od litra nalije se vino i ostavi na t od 60° C (u termostatu) u toku 24 časa. Ukoliko se vino zamuti, obavezno se mora bistriti Bentonitom.
Ogled u malom se izvodi tako što se uzmu 6 boca od 1 litar, naliju se vinom. Predhodno se pripremi 10% suspenzija bentonita : 100 g Bentonita sipa se u 1 litar destilovane vode, sve se dobro izmiješa da nema grudvica i ostavi do sutradan. U prvu bocu se dodaje 5 ml suspenzije, u drugu 6 ml, u treću 7 ml, u četvrtu 8 ml, u petu 9 ml i u šestu 10 ml suspenzije.
Poslije 24 časa vrši se filtriranje vina iz boca preko filter-papira postavnjenog na lijevak, a ukoliko se sav dodati Bentonit staložio u bocama, tada se može i bez filtriranja vina, da se proceni kojom najmanjom količinom bentonita se postiže zadovoljavajuća bistrina.
Da li su datom količinom bentonita uklonjene nestabilne bjelančevinaste materije vina, provjerava se toplotnim testom. Na osnovu rezultata ogleda u malom, odmeri se potrebna količina Bentonita radi bistrenja raspoložive količine vina u podrumu za koju je rađen ogled u malom – na svakih 100 gr bentonita uzima se litar što mekše vode.
Bentonit se dodaje u vodu i to bez miješanja i ostavi do sutradan, kada se uz intenzivno miješanje prevodi u stanje suspenzije.
U tankom mlazu se dodaje u sud sa vinom uz intenzivno miješanje oko 15 min ( ukoliko se radi o relativno manjim količinama vina). Najranije nakon 7 dana, vino se može odvojiti pretakaljem od taloga.
