Biljne stjenice – sve veći problem u poljoprivrednoj proizvodnji

stjenice Foto AgroSavjet

Narodni izraz za stjenice je „smrdljive bube“ jer ispuštaju neugodan miris u kontaktu s ljudima i prirodnim neprijateljima.

Neugodan miris ostavljaju i na biljkama pa to utiče i na kvalitet plodova koji se po nekad ne mogu koristiti za ishranu. Stjenice su polifagni insekti, ali, do nedavno, su uglavno, samo povremeno, određene vrste pravile štete na žitima, kupusu i nešto manje na nekim voćnim vrstama, najčešće malinama. Međutim, zadnjih nekoliko godina u regionu, pa i kod nas, su se pojavile nove štetne vrste koje u biljnoj proizvodnji predstavljaju sve veći problem.

Ove godine je zapažena bitnija pojava ovih štetnih organizama na mnogim biljnim vrstama, ali isto tako često su nepozvani gosti i u našim kućama, stanovima, kancelarijama i ostalim objektima gdje živimo i radimo.

Postiji mnogo vrsta stjenica ali sve nisu štetne ili ne prave iste štete na gajenom bilju. Pored kupusne stjenice koja se kod nas redovno javlja na kupusnjačama (kupus, kelj, brokoli, rukola,rotkvica, repa) i rijetko kad izaziva veće ekonomske štete jer se ne javlja masovno na jednom mjestu, ove godine je zapažena pojava zelene povrtne, ali isto tako i mramorne smeđe stjenice koja je tek počela naseljavati naše prostore.

Zelena povrtna stjenica (Nezara viridula)

 

Foto AgroSavjet

Prisutna na svim kontinentima i zadnjih godina se jako raširila po svim državama regiona pa i kod nas.

PROČITAJTE: Zelena stjenica pravi probleme u povrtnjacima – otjerajte je sirćetom i bijelim lukom

Braon mramorasta stjenica (Halyomorpha halys )

Ona vodi porijeklo sa Dalekog istoka i unesena je na skoro sve kontinente.

Za sad nisu registrovane značajnije štete kod nas, ali prema iskustvima drugih zemalja, u godinama koje slede, ekonomski značajne štete bi mogle nastati na soji, ali i na kukuruzu kao i jabučastom i koštičavom voću, vinovoj lozi i nekim drugim kulturama.

Procjenjeno je da je, mramorasta stjenica, u Italiji prošle godine nanijela štete od 550 miliona evra. U Sjevernoj Americi se ove štetočine smatraju najznačajnijim štetočinama soje jer se hrane sjemenom smanjujući prinose, ali i kvalitet i sadržaj proteina i ulja kao i klijavost sjemena.

Stjenica su dobri letači, prelaze s jedne vrste bilja na drugu i hrane se nadzemnim dijelovima bilja na skoro svim voćnim, povrtarskim (naročito vrežastim kulturama) i ratarskim usjevima. Od obe navedene vrste štete izazivaju i larve i odrasli insekti, sisajući sokove što dovodi do nekrotičnih pjega i gubitka boje na zelenim dijelovima biljaka kao i deformacije plodova što umanjuje njihovu tržišnu vrijednost.

U slučaju jakog napada može doći do opadanja plodova i potpunog gubitka prinosa. Kod kukuruza i soje, kao posledica napada mramoraste stjenice može doći do pojave neobrazovanja sjemena. Problem je što se ove vrste grupišu i grupno sele sa jednog usjeva na drugi tako da su štete najveće na ivicama polja. Sem toga izazivaju i indirektne štete kad se na mjestima uboda prenesu fitofagne gljive ili bakterije koje izazivaju bolesti na plodovima koji, kao takvi postaju tehnološki neupotrebljivi.

Simptomi napada od zelene i mramoraste stjenice su veoma slični, a jači napad mramoraste stjenice može se očekivati na vrstama i sortama sa većim sadržajem šećera jer se štetočina ne hrani na nezrelim plodovima kad je sadržaj tanina visok već kad plodovi sazriju i sadržaj tanina opada a šećera se povećava.

U našim klimatskim uslovima ove štetne vrste imaju dvije generacije godišnje. Druga generacija je brojnija tokom avgusta mjeseca kad se intenzivno razvijaju larve koje bi do kraja septembra trebalo da završe svoj ciklus razvića i da se spremaju za prezimljavanje. Zato je jesen vrijeme kad one, pored toga što se zavlače najčešće ispod kore drveta i drugih skrovitih mjesta, naseljavaju i kuće, stanove, terase, šupe i druga mjesta u čovjekovom neposrednom okruženju.

Zavlače se u pukotine, prozore i vrata tražeći mirno mjesto gdje ostaju do proljeća. Iz tog razloga kod ljudi često izazivaju uznemirenost, a po nekad i paniku. Međutim, one su za čovjeka bezopasne sem u slučaju prenamnoženosti u zatvorenom prostoru kad mogu prouzrokovati alergijske reakcije kod osjetljivih osoba.

MJERE KONTROLE I SUZBIJANjE

Suzbijanje stenica podrazumeva sveobuhvatni, integralni pristup, pri čemu se proizvođači još uvijek najviše oslanjaju na upotrebu insekticida, koji često ne pokazuju dovoljnu efikasnost zbog mogućnosti prelijetanja na druge domaćine, kao i ponovnog vraćanja u prethodno tretiran usjev/zasad.

Mjere kontrole obuhvataju nepesticidne, preventivne mjere.

Na površinama sa gajenim biljkama brojnost stjenica se, prije svega, utvrđuje vizuelnim pregledima prisustva jajnih legala koja se nalaze na naličju lista ili u biljnom tkivu. Odrasle jedinke se mogu hvatati svjetlosnim klopkama mada ovaj metod nije dovoljan pokazatelj tačne brojnosti za određivanje praga štetnosti. Za sada, samo za vrstu H. halys postoji feromonska klopka, ali se ona isključivo koristi za kontrolu praćenja pojave i aktivnosti stjenica.

U zaštićenom prostoru odrasle stjenice se mogu hvatati pomoću ljepljivih ploča, a njihov ulaz se može spriječiti korišćenje zaštitnih entomoloških mreža.

Na zakorovljenim površinama oko parcela sa gajenim usjevima ili zasadima, brojnost stjenica se može utvrditi pomoću entomološkog kečera.

Smanjenju štete od stjenica doprinose fitosanitarne mjere među kojim i uklanjanje korovskih biljaka oko parcele sa gajenom biljkom.

zelena stjenica
Foto: Bojan Kecman

Jedna od preporuka proizvođačima je da siju tkz. lovne biljke koje sazrijevaju ranije od gajenih i služe za privlačenje stjenica koje se na tom mjestu suzbijaju ili mehanički ili hemijskim putem. Uspjeh je veći ako se tretiraju mlade larve koje još ne lete, a inače su osjetljivije na insekticide. Zbog usnog aparata za bodenje i mogućnosti letenja, stjenice relativno lako izbjegavaju duži kontakt s insekticidima.

Gdje ima uslova treba razmotriti mogućnost prirodnih neprijatelja, predatora i parazitoida.

Od prirodnih neprijatelja mramorastu stjenicu najviše ugrožavaju parazitoidi jaja iz reda opnokrilaca, ali i predatorske vrste stjenica, grabljivih muva i grinja.

S obzirom da mramorasta kao i većina drugih stjenica ispušta neprijatan miris on im služi kao mehanizam odbrane od prirodnih neprijatelja pa ih ptice iz tog razloga najčešće izbjegavaju.

Metoda otresanja larvi, ali i odraslih jedinki sa biljnih organa i njihovo mehaničko uništavanje je takođe jedna od metoda suzbijanja stjenica.

PROČITAJTE: Smrdibuba: Povrtna stjenica sisa plodove pred samu berbu – kako je suzbiti

Preventivne mjere sprečavanja uznemirujućeg efekta kod ljudi podrazumijevaju zatvaranje otvora na objektima i postavljanje mreža na vratima i prozorima kako bi se spriječio ulazak u stambene prostore. Osim ovih mehaničkih mjera u zatvorenom prostoru se ne preporučije upotreba insekticida. U slučaju izuzetno visokog stepena napada na spoljašnje zidove kuća moguća je upotreba sintetičkih piretroida, ali je kratak efekat djelovanja.

HEMIJSKO SUZBIJANJE

Hemijsko suzbijanje ovih insekata je otežano na gajenim biljkama jer napadaju plodove u tehnološkoj zrelosti kad je primjena insekticida ograničena zbog poštovanja karence.

Preporuka proizvođačima je zato da tretiraju lovne biljke (leguminozne u proljeće i krstašice u jesen) i na taj način spriječe migraciju stjenica na gajene biljke.

Kod nas nema mnogo registrovanih preparata za stjenice, naročito mramorastu, ali se mogu suzbijati preparatima na bazi piretroida, (bifentrin, permetrin, fenpropatrin),s tim što se mora voditi računa o prirodnim neprijateljima koji će takođe biti uništeni ovim sredstvima koja su neselektivna.

Izvor: pssrs.net

Preporuka za vas