U potrazi za visokim prinosima krastavaca, nije nužno oslanjati se na hemijska đubriva. Mnogo efikasnih i dugotrajno provjerenih recepata bazira se na prirodnim komponentama, čime se postiže ekološki čist i bezopasan pristup.

Prihranjivanje Pepelom

Drveni pepeo predstavlja jedan od najvrednijih narodnih sredstava za prihranu krastavaca. Sadrži kalijum, kalcijum, fosfor, magnezijum i druge esencijalne hranjive materije. Osim što alkalizuje zemlju i podstiče brže razlaganje organske materije, pepeo štiti biljke od bolesti i štetočina.

Recept za prihranu pepelom:

• Pomešajte 2 šolje pepela sa 10 litara vode.
• Ostavite da stoji 1-2 dana.
• Hranite biljke sa 0,5 litara rastvora po biljci svakih 10-14 dana, ukupno 5-6 puta tokom sezone.

Đubrenje kravljim i pilećim stajnjakom

Đubrivo od kravljeg i pilećeg stajnjaka je bogato azotom, kalijumom, fosforom i drugim mikroelementima, što ga čini jednako efikasnim kao i kupovna mineralna đubriva.

Recept za pileći stajnjak:

• Prelijte 1 kg svežeg stajnjaka sa 10 litara vode.
• Pokrijte i ostavite da odstoji 3-5 dana, redovno mešajući.
• Razredite smesu vodom u odnosu 1:2 i zalijte biljke sa 0,5-1 litrom rastvora.

Recept za kravlji stajnjak:

• Pomiješajte 3-4 kg kravljeg đubriva sa 10 litara vode.
• Ostavite smjesu da stoji 10-14 dana.
• Razredite 1 l rastvora sa 10 litara vode i zalijte biljke sa 0,5-1 litrom po izdanku.

Pročitajte: Ako imate brdo svježih krastavaca koje ne možete pojesti, imamo rješenje

Prihranjivanje Lukovom Ljuskom

Lukova ljuska sadrži kalijum, fosfor, gvožđe, vitamine i antioksidante, koji ne samo da hrane biljke već i odbijaju štetočine.

Recept za rastvor od lukove ljuske:

• Napunite pola litarske tegle lukove ljuske i stavite u kantu.
• Prelijte sa 10 litara tople vode i ostavite na tamno mjesto 3-5 dana.
• Procijedite rastvor i zalijte biljke pod korijenom.

Ove narodne metode prihrane ne samo da su ekonomične već i ekološki prihvatljive, omogućavajući zdrav rast i razvoj krastavaca bez upotrebe hemikalija, piše agrosavjet.com

Uverenje da korijenaste usjeve, poput mrkve, treba ostavljati nekoliko dana neorezane u gredicama, pokazuje se kao ozbiljna greška koja može značajno uticati na kvalitet i trajnost usjeva. Stručnjaci upozoravaju da ovaj pristup dovodi do gubitka hranljivosti i vlage, što mrkvu čini neukusnom i pogodnom za kvarenje.

Naime, ako se vrhovi mrkve ne orežu odmah nakon iskopavanja, oni će početi crpiti vlagu iz korijena. Ovo ne samo da dovodi do isušivanja mrkve, već i do njenog bržeg propadanja. Isušena i oslabljenja, mrkva gubi na kvalitetu i ukusu, te postaje manje privlačna za konzumaciju.

Osim toga, neorezana mrkva postaje podložnija truljenju. Usjev koji je ostavljen u takvom stanju neće biti dobro uskladišten, što može rezultirati znatnim gubicima za poljoprivrednike i domaćinstva koja se oslanjaju na ovaj usjev.

Pročitajte: Kada je vrijeme za vađenje mrkve

Stručnjaci savjetuju da se nakon iskopavanja, vrhovi mrkve odmah odsijeku kako bi se sačuvala njena hranljivost i vlaga. Ovaj jednostavan korak osigurava da mrkva ostane svježa, ukusna i dugotrajna, čime se sprječavaju potencijalni problemi sa skladištenjem i kvarenjem usjeva.

Za uspješnu proizvodnju paprike i postizanje visokih prinosa potrebno je pridržavati se određenih agrotehničkih mjera. Njega paprike uključuje niz aktivnosti koje osiguravaju optimalne uslove za rast i razvoj biljaka.

Priprema tla i sadnja

Paprika se rasađuje na otvorenom kada se srednja dnevna temperatura zemljišta i vazduha ustali na 15 ⁰C i kada prestane opasnost od kasnih proljećnih mrazeva. Rano rasađivanje može rezultirati slabim razvojem korijena i žutim listovima. Kasnija sadnja skraćuje vegetacijski period, a visoke temperature i nedostatak vlage otežavaju primanje biljaka. Sadnja se može obaviti na ravnu površinu ili na gredice, a razmak između biljaka zavisi od kultivara.

Kultivacija i okopavanje

Kultivacija ili međuredna obrada poboljšava vodno-vazdušni režim zemljišta i uništava korov. Prva međuredna obrada se obavlja dvije nedjelje nakon rasađivanja, a kasnije nakon svake jače kiše ili navodnjavanja. Prva dva kultiviranja se obavljaju na dubinu od 3-5 cm, a kasnija na dubinu do 7 cm. Okopavanje povoljno utiče na razvoj paprike jer rastresa zemljište oko korijenovog sistema.

Navodnjavanje

Navodnjavanje je ključno za uspješan uzgoj paprike. Nakon rasađivanja, paprika se zaliva dva do tri puta sa 10-15 l/m². Nakon ukorijenjavanja, zalivanje se obavlja sa 20-30 l/m². Navodnjavanje se ponavlja tokom vegetacije, posebno u fazama cvjetanja i razvoja plodova.

Prihranjivanje

Prihranjivanje paprike se obavlja u nekoliko faza:

1. Nakon što us se biljke primile: 2-3 nedjelje nakon sadnje.
2. U fazi punog cvjetanja i zametanja plodova.

Poslije svakog prihranjivanja obavezno je navodnjavanje i kultivacija. Pravilna prihrana zavisi od vrste đubriva, vremena i načina primjene, što treba raditi po preporuci stručnjaka nakon agrohemijske analize tla.

Folijarna prihrana

Tokom vegetacije, preporučuje se i folijarna prihrana kako bi biljke bile bolje razvijene. Pravilno hranjena biljka sa dobro razvijenim korijenovim sistemom biće otpornija na stresove izazvane temperaturnim razlikama, visokim temperaturama i nedostatkom vlage.

Suzbijanje bolesti

Bolesti poput plamenjače (Phytophthora capsici) i pepelnice (Leveillula taurica) mogu ozbiljno ugroziti prinos paprike. Agrotehničke mjere, promjena plodoreda, pravilno odvodnjavanje, dezinfekcija tla i sjemena, kao i primjena fungicida, ključni su za suzbijanje ovih bolesti.

Redovno praćenje stanja biljaka i brza reakcija na simptome bolesti od suštinskog su značaja za održavanje zdravog usjeva. Kombinacijom agrotehničkih mjera, primjenom fungicida i prirodnih sredstava poput sode bikarbone, uzgajivači mogu osigurati obilnu berbu paprike.

Pridržavanje ovih savjeta pomoći će vam da dobijete zdravu i obilnu berbu paprike, osiguravajući kvalitetne i ukusne plodove, piše agrosavjet.com